Poslovni broj: Ovr-1316/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Ulica Plemića Borelli 9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zadru, po višem sudskom savjetniku Marinu Venclu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Telemach Hrvatska d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 24. srpnja 2026. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u smislu čl. 210. st. 2. u svezi sa čl. 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ), a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik ER podnio je ovom sudu prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u kojem prijedlogu je naveo da je rješenje pod poslovnim brojem Povrv-111/16 postalo pravomoćno prije više od 10 godina, slijedom čega je nastupila zastara izvršenja te je predmetna tražbina u cijelosti u zastari.

2. Ovrhovoditelj se na prijedlog ovršenika očitovao u bitnome navodeći da je s obzirom na poduzete radnje ovrhovoditelja radi naplate tražbine temeljem predmetne presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: Povrv- 111/2016 od 01. ožujka 2016. nastupio prekid zastare u listopadu 2019. godine, slijedom čega je ovršenikov prigovor zastare u cijelosti neosnovan obzirom da pri podnošenju zahtjeva za naplatu 12. lipnja 2026. nije protekao rok od 10 godina od ranijeg prekida zastare.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na odgovarajući se način primjenjuje odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a)

4. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a.

5. Prijedlog ovršenika za proglašenjem ovrhe nedopuštenom nije osnovan. Naime, intencija zakonodavca iz članka 210. OZ-a prilikom dodjeljivanja sudu takvih ovlasti nije i ne može biti preispitivanje valjanosti odluka donesenih u ovršnom postupku, već je intencija zakonodavca da sud onemogući i proglasi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava putem izravne naplate tražbine po Financijskoj agenciji nedopuštenim ukoliko bi takva tražbina primjerice bila već naplaćena, ili bi došlo do ukidanja ovršne isprave i sl., što u ovom postupku nije slučaj. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. točki 5. OZ-a, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. kolovoza 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka (tako i Županijski sud u Osijeku, poslovni broj: Gž Ovr-159/2025-2, od 3. ožujka 2025.). Primjenom članka 14. stavka 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

7. S obzirom da u konkretnom slučaju prijedlog ovršenika predstavlja žalbu protiv rješenja o ovrsi, a ovršenik je sadržajno istaknuo žalben i razlog iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a, na temelju odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a, u svezi s odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a, upućen je ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja spomenute izravne naplate nedopuštenom.

U Zadru, 27. kolovoza 2026.

Viši sudski savjetnik

Sutkinja

Marin Vencl

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona)

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku

Na znanje: FINA