REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1101/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Groupama osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 56722567504, Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 27. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku od 27. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Groupama osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 56722567504, isplatiti tužitelju LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 3.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Groupama osiguranje d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 56722567504, naknaditi tužitelju LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 2.276,23 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. svibnja 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da je 2. rujna 2024. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač bicikla, koju prometnu nesreću je skrivio vozač u vozilu osiguranom kod tuženika. U nezgodi je tužitelj zadobio tjelesne ozljede te je 13. prosinca 2024. podnio odštetni zahtjev tuženiku. U mirnom postupku tuženik mu je isplatio iznos 1.950,00 eura. Stoga je tužitelj predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu daljnji iznos 2.200,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. prosinca 2024. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je kao tužitelj označeno društvo GROUPAMA OSIGURANJE d.d., a da je osiguratelj društvo Groupama osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska te je naveo da se neće protiviti subjektivnoj preinaci tužbe. Učinio je nespornim nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika. Osporio je tijek zateznih kamata te osnov i visinu zahtjeva iznad nesporno isplaćenog iznosa 1.950,00 eura. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova.

3. U podnesku od 10. studenog 2025. tužitelj je naznačio kao tuženika Groupama osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, OIB 56722567504.

3.1. Kako je tuženik pristao na subjektivnu preinaku, sud je istu dopustio rješenjem od 17. travnja 2026. (list 54 spisa).

4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27. srpnja 2026. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 3.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. prosinca 2024. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama (list 77 spisa).

4.1. U podnesku od 24. kolovoza 2026. tuženik se protivio preinaci tužbe.

4.2. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), jer je tužitelj svoj zahtjev povećao nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz medicinskim vještačenjem, imajući pri tome na umu da preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva, već je tužitelj tek povećao postojeći tužbeni zahtjev nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a, Policijske uprave ličko-senjske, Policijska postaja Gospić od 28. rujna 2024. (listovi 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 8-19 spisa), ispis e-maila (list 20 spisa), odštetni zahtjev (listovi 21-23 spisa), fotografije (listovi 24-26 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću (listovi 60-64 spisa).

5.1. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete povodom štetnog događaja od 2. rujna 2024. kada je u prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede kao vozač bicikla.

6.1. Između stranaka nisu sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja.

6.2. Između stranaka je sporna visina pretrpljene štete.

7. Radi utvrđivanja visine pretrpljene štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću.

7.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića proizlazi da je tužitelj ozlijeđen 2. rujna 2024. kao vozač bicikla. Tada je zadobio iščašenje lijevog ključnolopatičnog zgloba (dislokacija lijevog akromioklavikularnog zgloba). Unatoč što se na inicijalnom nalazu kirurga navodi i dislokacija ramenog zgloba iz postojeće dokumentacije, kako tog nalaza tako i one koja kasnije slijedi, je evidentno da nije zadobio iščašenje ramenog zgloba. Naime, učinjeni MSCT lijevog ramena od 04.09.2024. opisuje uredne odnose u humeroskapularnom zglobu, uz izoliranu luksaciju akromioklavikularnog zgloba s dislokacijom ad latus, čime je dislokacija glenohumeralnog (ramenog) zgloba isključena. Radi se o iščašenju akromioklavikularnog zgloba III. stupnja (klinički i radiološki potvrđen pozitivan znak tipke uz dislokaciju za širinu zglobne plohe).

Provedeno je konzervativno liječenje (imobilizacija Desaultovim povojem i potom kućnih vježbi i analgezija po potrebi). U tužitelja je kirurško zbrinjavanje bilo izrazito povišenog perioperacijskog rizika uvjetovanog intrakranijalnom arteriovenskom malformacijom, višekratno kirurški liječenom (operiran je 6 puta). Tužitelj je, uz objašnjene mogućnosti i rizike, odabrao konzervativno liječenje. Postoji izravna uzročno-posljedična veza između prometne nezgode od 2. rujna 2024. i utvrđenog iščašenja lijevog akromioklavikularnog zgloba. U medicinskoj dokumentaciji prije štetnog događaja nema zapisa o tegobama ili ozljedi lijevog ramena odnosno lijevog akromioklavikularnog zgloba. Postojeći komorbiditet (cerebralna arteriovenska malformacija, simptomatska epilepsija) nije u uzročnoj vezi s nastankom ozljede niti je doprinijela njezinu nastanku, ali je utjecala na izbor modaliteta liječenja, budući da je predstavljala kontraindikaciju za elektivno kirurško zbrinjavanje.

Završetak liječenja se smatra dan posljednjeg dokumentiranog kontrolnog pregleda, odnosno 21. listopada 2024. (pregled fizijatra), kada je tužitelj upućen na samostalni režim kućnih vježbi, što je u skladu s uobičajenim tijekom oporavka nakon konzervativno liječenog iščašenja akromioklavikularnog zgloba.

Kod tužitelja zaostaje deformacija akromioklavikularnog zgloba u vidu „stepenice“ s povišenjem lateralnog kraja klavikule, kronična nestabilnost zgloba (pozitivan znak tipke), intermitentna bol pri naporu te blago ograničenje pokreta iznad razine ramena (uz uredan opseg ostalih kretnji), sa smetnjama pri funkcionalnim aktivnostima koje zahtijevaju opterećenje i elevaciju lijeve ruke.

Smanjenje životne aktivnosti iznosi 5%, zbog zaostale povremene boli pri opterećenju, kronične nestabilnosti i trajne deformacije akromioklavikularnog zgloba s posljedičnim blagim ograničenjem funkcije lijevog ramena pri aktivnostima iznad razine ramena. Pri ocjeni je uzeto u obzir da se radi o nedominantnoj (lijevoj) ruci. Tužitelj je trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Ocjene su kumulativnog karaktera.

Primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah, kao posljedica tjelesne ozljede, umjerenog do jakog, oscilirajućeg intenziteta, trajao je ukupno do 3 dana, nakon čega je slijedio umjereni oscilirajući strah u trajanju do 7 dana. Nakon toga je imao slabiji oscilirajući strah u trajanju do 4 tjedna.

Trpio je bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta do 7 dana, manjeg intenziteta do 6 tjedana ukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost.

Tuđa pomoć: neposredno nakon otpusta iz bolnice je bio značajno funkcionalno ograničen. Zbog toga je trebao pomoć kroz 4 tjedna 3 h na dan koliko se nije mogao služiti lijevom rukom zbog nošenja Desault imobilizacije. Potom je još kroz 4 tjedna trebao pomoć 1 h dnevno. Pomoć se odnosila na nabavku i pripremu hrane, kao i na pomoć u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti uslijed smanjene funkcionalne sposobnosti.

Naruženje: zbog izgleda lijevog ramena je blažeg stupnja.

Odgovor na pitanje suda je li tužitelj odbijanjem preporučene hospitalizacije i kirurškog liječenja izravno utjecao na tijek liječenja te time doprinio pogoršanju svog zdravstvenog stanja.

Iz medicinske dokumentacije je razvidno da je tužitelj u jednom navratu, dana 5. rujna 2024. u KBC-u Zagreb, odbio tada predloženu hospitalizaciju i operacijsko liječenje, što je potvrdio vlastoručnim potpisom.

Daljnji tijek liječenja, međutim, pokazuje da se nije radilo o odluci protivnoj medicinskoj indikaciji, nego da je i sama struka odustala od kirurškog liječenja. Neurolog 18. rujna 2024. „Konzultiran kirurg koji indicira hospitalizaciju i operativno liječenje, no nakon dodatne konzultacije se nije odlučio na kirurško, već na konzervativno liječenje..“ Kirurg 20. rujna 2024. (OB Gospić) od operacije se odustaje izrijekom „u dogovoru s pacijentom zbog visokog rizika“, uz navod o ranijem šesterostrukom neurokirurškom liječenju cerebralne arteriovenske malformacije; Kirurg 25. rujna 2024. (KBC Zagreb) konstatira „izrazito povišen perioperacijski rizik“ zbog intrakranijalne arteriovenske malformacije.

Konačna odluka o konzervativnom liječenju stoga predstavlja zajedničku medicinsku odluku utemeljenu na ozbiljnoj i objektivnoj kontraindikaciji, a ne proizvoljno postupanju tužitelja. Utjecaj na sam tijek liječenja formalno je postojao – odbijanjem od 5. rujna 2024. operacija tada nije provedena, pa je liječenje teklo konzervativnim putem. Taj je utjecaj, međutim, medicinski bez stvarnog značaja, budući da bi se, s obzirom na gore citirane nalaze neurologa i dva nalaza kirurga nalaze (od 18., 20. i 25. rujna 2024.) za konzervativni način liječenja odlučilo i neovisno o pacijentovu odbijanju. Kiururško liječenje nosilo je izrazito povišen perioperacijski rizik (mogućnost teških, po život opasnih intrakranijalnih komplikacija) te u danim okolnostima nije bilo sigurno niti jednoznačno indicirano. Tužitelj svojim odbijanjem stoga nije propustio sigurnu i nedvojbeno indiciranu metodu liječenja.

Doprinos pogoršanju zdravstvenog stanja, po ocjeni vještaka, ne postoji, i to iz dva razloga. Prvo, kod iščašenja akromioklavikularnog zgloba III. stupnja po Rockwoodu konzervativno i operacijsko liječenje daju usporedive funkcionalne ishode; dostupni znanstveni dokazi ne potvrđuju funkcionalnu superiornost operacijskog liječenja, koje primarno poboljšava kozmetski izgled (smanjenje „stepenice“), uz dulje izbivanje s posla i veću učestalost lokalnih komplikacija (osifikacija korakoklavikularnih ligamenata, osteoliza lateralnog kraja klavikule). Drugo, u dokumentaciji nema zapisa o stvarnom pogoršanju – nema progresije u teži stupanj ozljede niti sekundarne komplikacije pripisive nekirurškom liječenju; ozljeda je od početka bila III. stupnja i takvom je ostala. Zaostala deformacija, blaža nestabilnost i povremena bol pri opterećenju očekivane su posljedice ovoga stupnja ozljede liječenog konzervativno, a ne posljedica odgode ili odbijanja kirurškog zahvata.

Zaključno: tužitelj je u jednom navratu odbio preporučenu hospitalizaciju i kiurško liječenje, no time nije bitno izmijenio tijek liječenja niti je doprinio pogoršanju svog zdravstvenog stanja. Konačni izbor konzervativnog liječenja bio je medicinski opravdan i zajednički donesen zbog objektivne kontraindikacije (cerebralna arteriovenska malformacija, višekratno operirana), a postignuti ishod odgovara očekivanom za ovu vrstu i stupanj ozljede.

7.2. Niti jedna od parničnih stranaka nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

7.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Igora Stipančića budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, te se nije pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja.

8. Tako je vještak objasnio da je tužitelj u jednom navratu, 5. rujna 2024. u KBC-u Zagreb, odbio tada predloženu hospitalizaciju i operacijsko liječenje, što je potvrdio vlastoručnim potpisom, ali da daljnji tijek liječenja pokazuje da se nije radilo o odluci protivnoj medicinskoj indikaciji, nego da je i sama struka odustala od kirurškog liječenja. Ovo proizlazi iz nalaza neurologa od 18. rujna 2024. „Konzultiran kirurg koji indicira hospitalizaciju i operativno liječenje, no nakon dodatne konzultacije se nije odlučio na kirurško, već na konzervativno liječenje..“ Kirurg 20. rujna 2024. (OB Gospić) od operacije se odustaje izrijekom „u dogovoru s pacijentom zbog visokog rizika“, uz navod o ranijem šesterostrukom neurokirurškom liječenju cerebralne arteriovenske malformacije; Kirurg 25. rujna 2024. (KBC Zagreb) konstatira „izrazito povišen perioperacijski rizik“ zbog intrakranijalne arteriovenske malformacije. Stoga konačna odluka o konzervativnom liječenju predstavlja zajedničku medicinsku odluku utemeljenu na ozbiljnoj i objektivnoj kontraindikaciji, a ne proizvoljno postupanju tužitelja. Utjecaj na sam tijek liječenja formalno je postojao – odbijanjem od 5. rujna 2024. operacija tada nije provedena, pa je liječenje teklo konzervativnim putem. Taj je utjecaj, međutim, medicinski bez stvarnog značaja, budući da bi se, s obzirom na gore citirane nalaze neurologa i dva nalaza kirurga nalaze (od 18., 20. i 25. rujna 2024.) za konzervativni način liječenja odlučilo i neovisno o pacijentovu odbijanju. Kirurško liječenje nosilo je izrazito povišen perioperacijski rizik (mogućnost teških, po život opasnih intrakranijalnih komplikacija) te u danim okolnostima nije bilo sigurno niti jednoznačno indicirano. Tužitelj svojim odbijanjem stoga nije propustio sigurnu i nedvojbeno indiciranu metodu liječenja, a niti je doprinio pogoršanju svog zdravstvenog stanja. I to zato što konzervativno i operacijsko liječenje daju usporedive funkcionalne ishode te u dokumentaciji nema zapisa o stvarnom pogoršanju – nema progresije u teži stupanj ozljede niti sekundarne komplikacije pripisive nekirurškom liječenju.

8.1. Zbog navedenog sud nije prihvatio navode tuženika da bi tužitelj doprinio dislokaciji ramena, posljedično naruženju i tijeku liječenja te potrebi za tuđom pomoći i njegom.

9. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

9.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega imao na umu cilj kojemu služi ta naknada, da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te slijedeće kvalifikatorne okolnosti:

- vrstu i lokalitet ozljeda (iščašenje lijevog ključnolopatičnog zgloba - dislokacija lijevog akromioklavikularnog zgloba),

- životnu dob tužitelja (rođen 1974.),

- utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli (jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana te manjeg intenziteta 6 tjedana),

- utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha (primarni strah u trenutku neposredne ugroženosti i istodobnog tjelesnog ozljeđivanja bio je intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabijeg intenziteta 4 tjedna).

- stupanj trajnog oštećenja zdravlja tužitelja u opsegu 5% (zaostala povremena bol pri opterećenju, kronična nestabilnost i trajna deformacija akromioklavikularnog zgloba s posljedičnim blagim ograničenjem funkcije lijevog ramena pri aktivnostima iznad ramena)

- zaostalo naruženje blažeg stupnja zbog izgleda ramena.

9.2. Stoga ovaj sud smatra da tužitelju u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 4.890,00 eura. Ističe se da je, osim prethodno navedenog, prilikom odmjeravanja visine pretrpljene štete ovaj sud imao na umu i to da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Osim toga, sud je imao na umu i da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. do donošenja ove odluke (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž-3137/24 od 25. srpnja 2024. i dr.).

9.3. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužitelju za 112 sata potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Na ročištu održanom 26. kolovoza 2026. punomoćnici stranaka učinili su nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani.

9.4. Sud je temeljem odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 - čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) utvrdio visinu cijene sata pružanja nestručne pomoći i njege u iznosu 5,00 eura po satu, zbog čega tužitelju pripada pravo na tu naknadu u ukupnom iznosu 560,00 eura. Ističe se da je sud cijenu pružanja nestručne pomoći i njege utvrdio slobodnom ocjenom, uzevši u obzir vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege (2024. godina) te činjenicu da se cijena tuđe pomoći određuje prema cijeni sata rada NKV radnika u mjestu prebivališta tužitelja – [adresa].

9.5. Tužitelju je dakle na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu povodom štetnog događaja od 2. rujna 2024. dosuđen ukupan iznos 5.450,00 eura.

9.5.1. Međutim, kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos 1.950,00 eura, to tužitelju pripada daljnji iznos 3.500,00 eura.

9.6. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 14. prosinca 2024., kao prvog dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je zatraženo, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. ZOOP-a (tako i VSRH u Rev-1770/15 od 11. travnja 2018., Rev-2767/18 od 30. lipnja 2020., Rev-1716/17 od 27. siječnja 2021. i dr.).

9.7. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

9.8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

10.1. Stoga je tužitelju priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova, sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podneska od 10. studenog 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 30. siječnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 17. travnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 27. srpnja 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 26. kolovoza 2026. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

10.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužitelju pripada iznos 1.400,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 1.750,00 eura.

10.3. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 34,23 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 142,00 eura.

10.4. Tužitelju je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 350,00 eura.

10.5. Slijedom navedenog, tužitelju ukupno pripada parnični trošak u iznosu 2.276,23 eura.

10.6. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 16. listopada 2025. i 22. travnja 2026., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

10.7. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- Punomoćniku tužitelja

- Punomoćnici tuženika