Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: -1419/2023-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: -1419/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o. (OIB:) iz Z., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženice R. M. (OIB:) iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Povrv-72/23-17 od 19. listopada 2023., 20. veljače 2024., 

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Povrv-72/23-17 od 19. listopada 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja (u st. I.) održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. C. iz Č. poslovni broj: Ovrv-954/2022 od 19. siječnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 246,89 eura/1.860,19 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče kako je pobliže naznačeno u izreci odluke, sve to u roku od 15 dana. Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) obvezana je tuženica da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka isplatom iznos od 224,80 eura/1.693,76 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica sa obrazloženjem, u bitnome, da je u presudi navedeno da je tužitelj sklopio sa tvrtkom H. T. d.d. cesiju o otkupu potraživanja dana 20. listopada 2015. te da je Aneksom postao vlasnik potraživanja, da nije navedeno kada je sklopljen Aneks, da je cesija iz 2015. godine dok je njezino dugovanje prema H. T. iz 2022. godine, da se ona sa cesijom nije složila, da bi s obzirom na Ugovor o cesiji se s istim morale složiti sve tri strane, da je H. T. još uvijek tereti za dug za koji dug da je tereti i ovdje tužitelj. Predlaže da se "odbaci presuda Općinskog suda".

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tuženice nije osnovana.

 

6.              Tražbina tužitelja koja je bila predmetom prvostupanjskog postupka u visini od 246,89 eura/1.860,19 kuna predstavlja tražbinu koja se odnosi na nepodmirene račune za ožujak, travanj i svibanj 2022. s osnova mjesečne pretplate i potrošnje po ugovorenoj tarifi koju je tuženica ugovorila sa društvom H. T. d.d. temeljem zahtjeva za fiksnim uslugama od 03. ožujka 2022. kao i tražbina koja je nastala zbog činjenice prijevremenog raskida Ugovora uslijed neplaćanja računa naknadu u iznosu od 834,00 kune.

 

7.              Prema istaknutoj vrijednosti predmeta spora u ovom postupku radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP-a.

 

7.1.              Odredbom čl. 467. ZPP-a propisano je da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao i da se ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP-a.

 

8.              Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica imala ugovoreno sa društvom H. T. d.d. temeljem zahtjeva za fiksnim uslugama od 03. ožujka 2022. tarifu kao i da ista nije isplatila račune za ožujak, travanj i svibanj 2022. s osnova mjesečne pretplate kao i da je u obvezi isplatiti iznos od 834,00 kune s osnova raskida pretplatničkog odnosa iz razloga što ista nije plaćala račune, a sve pozivom na čl. 18. Općih uvjeta poslovanja te na odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama.

 

9.              Tužitelj je vlasnik predmetnog potraživanja postao temeljem zaključenog Okvirnog Ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 od 20. listopada 2015. te Aneksima 1.,2.,3. i 4. istog Ugovora kao i Dodatku Okvirnom Ugovoru od 23. studenog 2022.

 

10.              Tuženica svojim žalbenim navodima u biti ne osporava da postoji njezina tražbina međutim drži da bi tu tražbinu mogao naplaćivati samo H. T. d.d. a ne i tužitelj. Navedeni žalbeni navod tuženice nije osnovan te je pravilno sud prvog stupnja odlučio o aktivnoj legitimaciji tužitelja u ovoj pravnoj stvari jer je pravo na naplatu ove utužene tražbine isti stekao temeljem navedenog Okvirnog Ugovora, njegovih Aneksa te Dodatka Okvirnom Ugovoru koji su sklopljeni između njega kao cesionara i H. T. d.d. kao cedenta temeljem kojih je na njega prešla utužena tražbina, a sve s obzirom na činjenicu da je odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koje je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga – što u konkretnom slučaju nije.

 

11.              Tužitelj tvrdi da je prije podnošenja prijedloga za ovrhu obavijestio tuženicu o ustupu tražbine. Međutim sve da ustupitelj nije tuženicu obavijestio o izvršenom ustupu (po čl. 82. st. 1. ZOO-a) navedeni pravni posao koji je sklopljen između tužitelja i H. T. d.d. nije ništetan, odnosno radi se o valjanom pravnom poslu jer obavijest o ustupu nije pravna pretpostavka valjanosti navedenog Ugovora (pa se tako i vođenje ove parnice može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine).

 

12.              Slijedom iznijetog s obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio sve potrebne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno pravo pa ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 457. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Puli - Pola 20. veljače 2024.

 

 

Sudac

 

Dolores Peruško, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu