Poslovni broj: Usž-1640/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Darko Stanić, odvjetnik iz Splita, Mažuranićevo šetalište 11, protiv tuženika Gradonačelnika Grada Visa, Vis, Trg 30. svibnja 1992. broj 2, radi brisanja tužitelja s konačne liste prvenstva za kupnju stana iz Programa POS-a, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3/2026-21 od 4. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3/2026-21 od 4. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba uz obrazloženje da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS).

2. Osporavanom odlukom tuženika od 19. travnja 2021. godine odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na odluku o brisanju tužiteljevog zahtjeva s konačne liste prvenstva za kupnju stana iz Programa POS-a od 24. ožujka 2021. donesene od Povjerenstva za provedbu programa društveno poticajne stanogradnje u Gradu Visu.

3. Protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže ukinuti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Poziva se na pravo na pristup sudu ističe da se Općinski sud u Splitu u svojoj odluci oglasio nenadležnim za postupanje i nakon njezine pravomoćnosti uputio predmet na rješavanje upravnom sudu koji je donio rješenje o odbačaju tužbe, a pritom se nije oglasio nenadležnim i ustupio predmet nadležnom sudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je okolnost da se jedan sud oglasio nenadležnim ne može sama po sebi stvarati nadležnost drugog suda. Nadležnost sudova određuje se isključivo prema zakonu i prema pravnoj prirodi spora, a ne prema procesnim odlukama drugog suda. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a predmet upravnog spora jesu ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

7. Odredbom članka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakon, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.

8. S obzirom na citirane odredbe zakona ovaj Sud ocjenjuje da su u obrazloženju osporavanog rješenja prvostupanjskog suda dani valjani razlozi zbog kojih je ocijenjeno da osporena odluka ne predstavlja odluku javnopravnog tijela u smislu odredbe članka 3. stavka 1. ZUS-a u vezi s člankom 2. ZUP-a, koja bi mogla biti predmetom upravnog spora, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

9. Nadalje se napominje da je ovaj Sud izrazio stajalište da Zakon o društveno poticajnoj stanogradnji, eventualne sporove nastale u vezi najma stana iz Programa društveno poticajne stanogradnje nije dao u nadležnost tijelu uprave, te da se odluke tuženika donesene vezano za društvo poticajnu stanogradnju, kao niti liste reda prvenstva ne mogu smatrati upravnim aktom pa stoga niti odluka o brisanju tužitelja s konačne liste prvenstva također nije upravni akt (presude poslovni broj: Usž- 3728/2017-2 od 25. travnja 2018., Usž-2048/2018-3 od 6. veljače 2019. i Usž- 1692/2023 od 25. travnja 2024.). Stoga nema osnove da upravni sud u upravnom sporu ocjenjuje zakonitost odluke tuženika o odbijanju prigovora tužiteljice izjavljene na odluku o brisanju podnositelja zahtjeva s konačne liste prvenstva.

10. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj osporava rješenje prvostupanjskog tijela to je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavak 4.

ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan