Poslovni broj: Usž-2497/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IĆ, [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Splita, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi zastare naplate poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2318/2025-7 od 12. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2318/2025-7 od 12. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-410-23/25-01/30, urbroj: 513-04-25-2 od 4. kolovoza 2025. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, klasa: UP/I-416- 02/2025-006/1, urbroj: 513-07-15/2025-02 od 24. siječnja 2025., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 4. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 24. siječnja 2025., kojim je odbijen tužiteljev zahtjev od 17. siječnja 2025. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga, tj. bitne povrede pravila upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj u žalbi prije svega ističe da sud nije odlučio o prijedlogu za donošenje privremene mjere koji sadrži tužba, niti je u tom pravcu dao osvrt, a smatra da je i iz tog razloga prvostupanjska presuda nezakonita. Upire i na povredu odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku te smatra da mu je uskraćena mogućnost sudjelovanja u postupku.

Dalje u žalbi tužitelj navodi da je činjenično stanje u konkretnoj stvari samo paušalno utvrđeno, bez da su utvrđene činjenice koje se odnose na zakonitost rješenja kojima su mu utvrđene porezne obveze. Tužitelj u žalbi u bitnom ističe razloge koji se uglavnom odnose na pravilnost i način utvrđivanja poreznih obveza, pri čemu iscrpno navodi razloge zbog kojih smatra da je uslijed niza propusta došlo do donošenja nezakonitih rješenja. Posebno daje osvrt i na povredu odredbe članka 117. Općeg poreznog zakona, zaključujući da je porezni nadzor proveden protivno toj zakonskoj odredbi, a dodaje i da je porezno tijelo dužno paziti na nastup zastare po službenoj dužnosti. Tužitelj se poziva i na stajališta iznesena u presudi Europskog suda C-52/14 od 11. lipnja 2015., koja se tiču tijeka roka zastare, a ukazuje i na primjenu stajališta iz upravnosudske prakse. Napominje da se u konkretnom slučaju radilo o utvrđivanju godišnjeg poreza, da je porezni nadzor obavljen u redovitom poreznom postupku, što znači da je do nastupa zastare došlo istekom roka od tri godine, tj. 1. siječnja 2020. Također u žalbi ukazuje i na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi, u odluci broj: U-III-3552/2016 od 9. srpnja 2019.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te donese odgovarajuću odluku o predmetnoj stvari na način da tužiteljev zahtjev i njegove prijedloge usvoji u cijelosti. Traži i da tuženik naknadi troškove postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka, u pobliže naznačenom iznosu. Podredno tužitelj predlaže da se predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS), ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se presuda pobija nisu osnovani, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev 17. siječnja 2025. u kojem traži da se utvrdi nastup zastare prava na naplatu duga, nastalog s osnove utvrđenih mu poreznih obveza (poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 2016. do 2020.).

8. Prvostupanjski sud je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, ocijenivši da tužbeni zahtjev nije osnovan, isti odbio pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a.

9. Nadalje, iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da su predmetne porezne obveze tužitelju utvrđene poreznim rješenjem od 8. lipnja 2020., koje je postalo izvršno 23. veljače 2022., zastarni rok je počeo teći 1. siječnja 2023., što znači da zastara prava na naplatu poreznog duga nije nastupila do podnošenja zahtjeva od 17. siječnja 2025.

10. Prvostupanjski sud izričito navodi u obrazloženju pobijane presude da je u konkretnom slučaju tuženik pravilno primijenio mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24. i 151/25. – dalje: OPZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužiteljeva zahtjeva. S time u vezi navodi da primijenjene mjerodavne odredbe OPZ-a, konkretno članak 108. više ne razlikuje relativnu i apsolutnu zastaru, već propisuje jedinstveni zastarni rok od šest godina. Dodaje i da predmet ocjene u ovom sporu ne može biti zakonitost izvršnog poreznog rješenja kojim su tužitelju, nakon provedenog poreznog nadzora, utvrđene obveze manje obračunatih poreza.

11. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda donesena u pravilno provedenom postupku te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, a da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje njezinu zakonitost i pravilnost s bilo koje zakonske osnove.

12. Tužitelj u žalbi u bitnom ponavlja razloge već istaknute u tužbi, u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao valjane, dostatne i relevantne razloge. S obzirom da je sud tužbeni zahtjev odbio, nije bilo osnove za izdavanje privremene mjere, niti izostanak posebne odluke o prijedlogu tužitelja utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude.

13. Stoga je, ovaj Sud, utvrdivši da žalbeni navodi kojima se pobija prvostupanjska presuda nisu osnovani, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o trošku žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović