Poslovni broj: Usž-4049/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Mijoč, odvjetnik iz Splita, Velebitska 75, protiv tuženika Odbora za državnu službu, OIB: 58831547726, Zagreb, Maksimirska 63, radi premještaja na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-52/2025-9 od 23. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-52/2025-9 od 23. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/24-01/604, urbroj: 566-01/12-24-2 od 15. studenoga 2024. i Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: UP/I-112-02/23-05/1671, urbroj: 511-01-157-24-12 od 9. rujna 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 15. studenoga 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 9. rujna 2024., kojim se tužitelja, sa specijalističkim diplomskim stručnim studijem, u osobnom policijskom zvanju policijski inspektor, policijski službenik Postaje prometne policije Split na radnom mjestu šef smjene policijske postaje, s danom 19. lipnja 2023. premješta u istu upravu, istu postaju na radno mjesto policijski službenik za kriminalističku obradu u cestovnom prometu.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS), tj. zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku pri čemu obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je neosnovano raspoređen na radno mjesto niže složenosti poslova i nižeg koeficijenta osnovne plaće. Smatra da obrazloženje pobijane presude ne sadrži valjane i konkretne razloge koji bi opravdali iznesene zaključke na kojima se temelji odluka.
Nadalje u žalbi ističe razloge zbog kojih smatra da je u predmetnom slučaju premještaj utemeljen na razlozima koji nisu obrazloženi, a zbog čega su zaključci paušalni, neodređeni i arbitrarni. Daje osvrt na mjerodavne zakonske odredbe koje su primijenjene u ovoj stvari, a koje smatra ne mogu biti temelj za donošenje osporenih rješenja, uvažavajući činjenicu da je poslove ranijeg radnog mjesta obavljao više od 20 godina, a da proizvoljno raspoređivanje policijskih službenika nije bila namjera zakonodavca, niti se tim postiže svrha i cilj primijenjene zakonske regulative. Dodaje da se premještaj u predmetnom slučaju nije mogao izvršiti bez njegovog pristanka. Zaključno, tužitelj navodi da se radi o ukidanju stečenih prava i nezakonitom postupanju, a da postupak koji se vodi vezano uz izdavanje uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikat) nije pravomoćno dovršen.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud, po potrebi provede raspravu te poništi pobijanu presudu i donese odgovarajuću odluku o predmetnoj stvari na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno da predmet vrati sudu na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama žalbe, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je razlog premještaja tužitelja po službenoj dužnosti na navedeno, drugo radno mjesto, neizdavanje uvjerenja (certifikata) za pristup klasificiranim podacima u sigurnosnoj provjeri, uslijed čega više nema mogućnost obavljanja poslova ranijeg radnog mjesta.
8. Također iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da upravni spor koji se vodi vezano uz izdavanje uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata) tužitelju za pristup klasificiranim podacima stupnja tajnosti "povjerljivo" na radnom mjestu šefa smjene u Postaji prometne policije Split nije pravomoćno dovršen, jer je tužitelj podnio žalbu protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1068/2024 od 18. listopada 2024., kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev i potvrđeno zakonitim rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, klasa:
OGR-208-03/21-02/411, urbroj: 511-01-134-21-2 od 1. ožujka 2021., kojim je odbijen zahtjev za izdavanjem navedenog uvjerenja. Dakle, tužitelj je ranije obavljao poslove radnog mjesta za koje je uvjet da ima uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (dalje: certifikat), tj. pristup klasificiranim podacima u smislu članka 18. stavka 1. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ 79/07. i 86/12. – dalje. ZTP), zbog čega je, uslijed neizdavanja uvjerenja, tuženik pravilno zaključio da su ispunjeni uvjeti za premještaj tužitelja na radno mjesto za koje nije potreban certifikat.
9. Prvostupanjski sud osnovano potvrđuje pravilnim zaključke i stajališta tuženika iznesena u osporenom rješenju, navodeći da u opisanoj situaciji pristanak tužitelja za premještaj nije nužan, a niti potreban, jer je posljedica uskrate suglasnosti za posljedicu imala prestanak državne službe.
10. Nadalje, sud u obrazloženju presude pravilno ocjenjuje da u predmetnom slučaju, uvažavajući sve okolnosti, premještaj tužitelja na drugo radno mjesto nije protivan odredbama članka 72. i članka 76. stavka 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZP), ocijenivši takve tužbene navode neosnovanima, a za tu ocjenu je dao valjane, dostatne i obrazložene razloge. Kraj takvog stanja stvari, nije od utjecaja niti okolnost da je tužitelj na poslovima policijskog službenika proveo više od 20 godina te da se u toj situaciji policijski službenik, sukladno članku 72. ZP-a, ne može premjestiti, osim uz pisani pristanak (članak 76. stavak 2. ZP-a), jer to nije primjenjivo u konkretnom slučaju, uvažavajući okolnost da tužitelj više nema zakonit pristup klasificiranim podacima. Prvostupanjski sud se pri tome poziva na stajališta već iznesena u upravnosudskoj praksi, u pobliže navedenim presudama ovog Suda.
11. Prvostupanjski sud je, u osvrtu na tužbene navode, pravilno ocijenio da tužitelj konkretnim premještajem na drugo radno mjesto nije diskriminiran s bilo koje osnove propisane odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ 85/08. i 112/12.), pri čemu se poziva na već iznesena stajališta u upravnosudskoj praksi. Također niti razlozi ne izdavanja sigurnosnog certifikata ovdje nisu odlučni, jer to nije predmet ocjene u ovom sporu, a niti okolnost da postupak s time u vezi nije pravomoćno dovršen utječe na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari.
12. Slijedom iznesenog, ovaj Sud, u osvrtu na žalbene navode, ocjenjuje da opseg danog obrazloženja prvostupanjske presude kao i relevantnost iznesenih razloga otklanjaju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke. Također je sud pravilno ocijenio da su osporena rješenja razumljiva i dostatno obrazložena, odnosno da sadrže argumentirane i dostatne razloge, tj. da su u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. i člankom 120. stavak 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.).
13. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da žalbeni navodi tužitelja nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude, a niti za drugačiji ishod ovog postupka, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.
14. Odluka o trošku žalbenog postupka se temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 27. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
