Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 01/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1131/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G., OIB: ..., iz S., kojega zastupa punomoćnica T. D., odvjetnica u S., protiv tuženika P. J. d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB: ..., Č., koga zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2164/2021-3 od 29. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj Pr-24/2020-24 od 6. srpnja 2021., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime neplaćenih dnevnica za putovanje u inozemstvo isplati 40.614,75 kn / 5.390,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude (toč. I. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade za bolovanje za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2014. iznos od 6.144,98 kn / 815,58 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu (toč. III. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjih iznosa od 4.000,00 kn / 530,89 EUR, 3.085,25 kn / 409,48 EUR i 5.055,02 kn / 670,92 EUR (toč. IV. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 11. 756,00 kn /1560,30 EUR (toč. V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda (toč. II. izreke) tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ili da podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik je protiv iste presude u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda (toč. I. izreke) podnio reviziju pozivom na istu odredbu. Predlaže da ovaj sud donese odluku sukladno odredbi čl. 394. ZPP-a.
5. Na revizije nije odgovoreno.
6. Revizija tužitelja nije osnovana, dok revizija tuženika nije dopuštena.
7. U odnosu na reviziju tužitelja:
8. U dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad.
9. Prvostupanjski sud zahtjeve tužitelja odbio je uz obrazloženje iz kojeg u bitnom proizlazi
- da su stranke 19. ožujka 2013. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozača teretnog motornog vozila;
- da je tuženik tužitelju 10. travnja 2014. otkazao ugovor o radu iz osobno uvjetovanih razloga jer za obavljanje poslova vozača teretnog motornog vozila, zbog bolesti (skleroza multipleks) nema potrebnu zdravstvenu sposobnost, kao i zbog skrivljenog ponašanja, jer je pri sklapanju ugovora o radu tuženiku prešutio svoje zdravstveno stanje i jer nije pristupio na dogovoreni liječnički pregled na koji je bio upućen po poslodavcu, odnosno se oglušio na pisani poziv poslodavca za dostavu dokaza o zdravstvenoj sposobnosti;
- da za obavljanje poslova vozača teretnog vozila s obzirom na svoje zdravstveno stanje tužitelj nema zdravstvenu sposobnost, slijedom čega su ispunjene pretpostavke za osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. t. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR);
- da su ostvarene i pretpostavke za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika iz čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR-a, jer tužitelj protivno odredbi čl. 22. st. 2. ZR-a nije pristupio po uputi poslodavca provjeri zdravstvene sposobnosti,
stoga da je otkaz dopušten, a tužbeni zahtjevi neosnovani.
10. Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.
11. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).
12. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da izreka drugostupanjske presude proturječi njenim razlozima.
12.1. Suprotno tvrdnji tužitelja nije drugostupanjskom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer se propust drugostupanjskog suda da navede da se prvostupanjska presuda potvrđuje i u dijelu u toč. III. izreke, s obzirom na sadržaj obrazloženja iz kojeg jasno, kako to i sam tužitelj navodi, proizlazi da je i taj dio presude bio predmet odlučivanja o žalbi, može pripisati očitoj pogrešci u pisanju koja se može ispraviti u svako doba.
12.2. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
13. Pretežnim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava vezano na otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika. Kako prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju iz čl. 382.a ZPP-a nije moguće podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
14. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR-a, dok osnovanost osobno uvjetovanog otkaza - nedostatak zdravstvene sposobnosti, posebno ne obrazlaže.
15. Na utvrđeno činjenično stanje da tužitelj nije na poziv poslodavca dostavio uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti te da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da tužitelj nije sposoban za obavljanje poslova vozača teretnog vozila, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 22. st. 2. i čl. 107. st. 1. toč. 2. i 3. ZR-a, kada su otkaz ocijenili dopuštenim, a tužbeni zahtjev neosnovanim.
16. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
17. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
18. U odnosu na reviziju tuženika:
19. U dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen predmet spora je isplata na ime neplaćenih dnevnica za putovanje u inozemstvo i na ime naknade za bolovanje za razdoblje prije otkazivanja ugovora o radu.
20. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude podnesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa; o utvrđivanju majčinstva ili očinstva; u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije i u povodu tužbi radi objave ispravka informacije (čl. 382.a st. 1. ZPP-a).
21. Spor u ovoj pravnoj stvari nije o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, već radi isplate dnevnica i naknade za bolovanje, dakle, nije radni spor koji ima u vidu odredba čl. 382.a st. 1. alineja prva ZPP-a. Stoga protiv pobijane odluke nije dopuštena tzv. izravna revizija iz čl. 382.a st. 1. ZPP-a.
22. Budući da ovaj sud prethodno nije dopustio podnošenje revizije, a podnesak tuženika nazvan revizija sadržajno ni ne predstavlja prijedlog za dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 7. ZPP-a reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.