Poslovni broj: P-1443/2020-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu tog suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a ,OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i dr. iz Zagreba , radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tuženika, a koja presuda je objavljena 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 618,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče na taj iznos od 18. kolovoza 2015. g. pa do isplate , sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 374,00 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 12.7.2005. g. kojim je bio dužan vraćati tuženiku u 120 mjesečnih rata iznos od po 303,32 eura mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Radilo se o kreditu u iznosu od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti a sa ugovorenom kamatnom stopom od 8 % godišnje koja se obračunava primjenom direktne metode. Dana 26. svibnja 2015. g. da je otplatio taj kredit. S obzirom da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u kolektivnom sporu proglašena ništavom kao i po praksi Vrhovnog suda RH to traži isplatu temeljem ništave odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 18.6.2026. g. Traži iznos od 618,08 eura s kamatama od 18.8.2015. g.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava i osnov i visinu. Osporava svojstvo potrošača tužitelju. To stoga jer je tužitelj ugovori ovaj kredit kao odvjetnik, u okviru obavljanja svoje poduzetničke djelatnosti i to sa svrhom kupnje stana za potrebe odvjetničkog ureda. Tužitelj da se obratio djelatnici tuženika EJ za ugovaranje kredita za kupnju stana u [adresa] na toj adresi da je bilo prijavljeno sjedište njegovog odvjetničkog ureda. Stoga da se radi o nepotrošačkoj namjeni kredita što da tužitelj ni ne osporava. Iz odredbe čl. 3. sklopljenog ugovora o kreditu da se vidi kako se radi o kreditu za investicije a ne o potrošačkom kreditu. Ističe da se onda radi o trgovačkom ugovoru u smislu odredbe čl. 14. st.2. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj da se ne može pozivati na odluku sudova u kolektivnom sporu jer se ista odnosi na sporove u kojima su potrošači podigli kreditu valuti CHF a ne eurski kredit. Ističe i prigovor zastare. Promjenu kamatne stope da je vršio sukladno tada važećim propisima. Predlaže odbiti zahtjev tužitelja.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu, te je proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o. Druge dokaze stranke nisu predlagale odnosno tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svoje djelatnice PJ. Ni tužitelj ni tuženik nisu predložili saslušanje tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tužitelj potražuje ovom tužbom povrat preplaćene kamate temeljem ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi .

6. Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Međutim tužitelj ovom tužbom ne traži utvrđenje ništavosti.

7.Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili dana 12.7.2005. ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 25.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama a kako je to određeno čl.2. istog ugovora ( l.s.4) a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 120 mjeseci. U čl. 8. ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa od 8,00 % godišnje koja je promjenjiva odnosno ugovoreno je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno važećim odlukama banke.

8.Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope.

9. Sporno je među parničnim strankama da li je ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu i to. čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu ništava slijedom čega bi onda tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju isplaćene iznose primjenom tih ugovornih odredbi. Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva koji je naznačen u tužbi ali je dužan sam iznaći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva u okviru činjenične osnove tužbe kojom je vezan. ( čl 186. ZPP-a ). Sporno je i da li je nastupila zastara te je sporno da li je tužitelj potrošač te može li se pozivati na presude iz kolektivnog spora Potrošač s obzirom da se radi o eurskom kreditu.

10. Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetnu posl br. P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

11.Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje.

12. U ovom postupku tužitelj se pozvao na utvrđenja iz parnice povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. g. koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda RH Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. .

13. Tuženik smatra da se utvrđenja iz navedenih presuda u kolektivnim sporovima ne mogu primijeniti na eurske kredite kakav je i predmetni međutim povreda kolektivnih prava i interesa navedenih u tim odlukama odnosi se na sve kredite bez obzira na valutu a ne samo na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz švicarski franak. To slijedi i iz Odluke Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. g. u kojoj stoji da je pravilan stav prvostupanjskog suda da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima…Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima." Tuženik je jedan od banaka –tuženika u kolektivnom postupku a ugovor o kreditu je sklopljen u vremenskom periodu navedenom u izreci presude. ( od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. ). Pravo na pokretanje parnice odnosno valjanost procesnih radnji prosuđuje se prema procesnim pravilima koja vrijede u trenutku poduzimanja procesne radnje a ne onih koja su vrijedila u trenutku sklapanja ugovora.

14.Analizirajući sadržaj točke 8. predmetnog ugovora o kreditu ocjena je ovog suda da su iste odredbe za prosječnog potrošača nerazumljive. Način i obračun kamata vezan je za više akata tuženika s tim da se nedvojbeno radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovima slijedom čega ovaj sud smatra da navedene odredbe o promjenjivosti kamatne stope uključujući i razloga koji utječu na promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja tužitelju kao potrošaču nisu mogle bile razumljive. Tuženik u konkretnom slučaju u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije naveo objektivne i kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način.

15.Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kao je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl .272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloupotrebe prava.

16. Unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju može se ocijeniti kao suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Tužitelju je u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa a to je bilo 8,00 % godišnje dok ostali podaci a to je na koji način će se ta kamatna stopa od 8,00 % godišnje mijenjati u budućnosti nisu bili ni određeni niti odredivi. Niti ugovor o kreditu niti akti banke ne sadrže referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno očekivati da je tužitelj kao prosječni potrošač bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja. Nije utvrđeno niti da bi tuženik tužitelju prilikom pregovaranja, sklapanja ugovora o kreditu na valjan i njoj razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja a na temelju čega bi tužitelj kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za njega u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tužitelj stoga nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju. Tuženik nije predložio niti jedna dokaz u prilog činjenice da se pregovaralo o odredbi čl. 8. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu tj. tijekom postupka je odustao od predloženog dokaza za saslušanjem svoje djelatnice. O odredbi čl. 8 Ugovora o kreditu od 12.7.2005.g. nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl. 8 Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope, sukladno odluci banke, predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom te ništetnom posljedično čemu je tuženik u obvezi vratiti tužitelju sve ono što je primio temeljem takve ništetne odredbe. Naime, sporna odredba čl. 8 zaključenog Ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 8,00 % ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovoreni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 8,00 %, a o kojima bi korisnik kredita kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost korisniku kredita kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope.

17.Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope tako da je korisnik kredita kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 8 Ugovora o kreditu, isto nije slučaj jer korisnik kredita na temelju sadržaja spornih odredaba ugovora, po ocjeni ovoga suda, nije mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlazi ugovaranjem odredbe čl. 8 Ugovora, obzirom da u toj ugovornoj odredbi nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorene kamatne stope. Tom odredbom ugovora prepušta se sve isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja Ugovora od 12.7.2005. a u donošenju kojih tužitelj, kao korisnik kredita nije sudjelovao niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da je odredba čl. 8 u dijelu kojem je ugovorna mogućnost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika, ugovorna odredba koja nije lako razumljiva te odredba koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega je ista nedopuštena te posljedično tome ništetna. Sud je dakle utvrdio ništavost ove odredbe kao prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku.

18. Što se tiče prigovora zastare isti nije osnovan, Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. g. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Dakle, na pitanje zastare u predmetnom slučaju primjenjuje se navedeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 održanoj 30. siječnja 2020. . Sud je ovom presudom utvrdio ništavost ugovora, tužba je podnesena 25.8.2020 .g. pa kad se uzme u obzir da zastrani od 5 godina počinje teći od pravomoćnosti ove presude to je onda razvidno da zastara nije nastupila.

19. Glede osporavanja svojstva potrošača ističe se da je tuženik je taj koji mora dokazati da bi tužitelj upotrijebio kreditna sredstva za svrhe koju mu osporavaju svojstvo potrošača. Točno je da je ugovor o kreditu sklopljen sa namjenom investicijski kredit kako je to određeno u čl. 3. istog ugovora te da ga je sklopio tužitelj kao odvjetnik. Ključno je u ovom postupku utvrditi za što je kredit stvarno uzet. Sud EU je u predmetu C-110/14 O izričito zauzeo stav da se odvjetnik može smatrati potrošačem ako kredit nije povezan s njegovom profesionalnom djelatnošću. Dakle, ako je kredit uzet za osobne potrebe odvjetnik može biti potrošač a ako je povezan s profesionalnom djelatnošću onda ne bi uživao zaštitu potrošača. Stoga je trebalo utvrditi je bila stvarna i glavna svrha kredita. Tuženik nije predlagao dokaze na tu okolnost ni saslušanje tužitelja a od prijedloga za saslušanjem djelatnice – kreditnog referenta predložene na tu okolnost je kasnije odustao. Tužitelj nije predlagao niti jedan dokaz. Prema pravilima o teretu dokazivanja sud drži da je tužitelj potrošač budući mu svojstvo potrošača nije nedvojbeno osporeno. Teret dokaza je na tuženiku a nije bilo moguće utvrditi za koju su namjenu utrošena kreditna sredstva.

20. Kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništavna to je trebalo tužbeni zahtjev usvojiti a tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

21. Vještak financijske struke Darfin d.o.o. Zagreb u svom nalazu je izračunao preplaćene iznose po ništavoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi a radi se o iznosu od 636,61 euro. No tužitelj je ostao kod svog zahtjeva za isplatom iznosa od 618,08 eura.

22. Na nalaz imenovanog vještaka stranke nisu imale primjedbi, nisu osporavale matematički niti tražile da vještak ponovi sovj nalaz na ročištu.

23. Sud je dosudio naknadu zahtjevu tužitelja a imajući uvidu nalaz vještaka. Tuženik je danom uplate tužitelja stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja tj. od uplate tužitelja odnosno od dana kako je to zatražio tužitelj.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak vještačenje u iznosu od 350 eura. Tome treba pridodati i trošak pristupa na dva ročišta iz [adresa] budući tužitelj nema odvjetnika, oba u iznosu od po 12 eura pa je ukupni trošak tužitelja 374 eura. U preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška je odbijen jer mu nisu priznati putni troškovi dolaska iz mjesta prebivališta do suda iz [adresa] budući je sud zakazao ročište na datum kada je to sam tužitelj tražio jer je u RH. Napominje se da tužitelj nije ni saslušavan niti jednom ročištu a da bi trebao biti prisutan na ročištu.

U Rijeci, 27. kolovoza 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužitelj osobno putem pošte na adresu mjesta prebivališta i putem EU dostave

2. Tuženiku po pun.

Nakon pravomoćnosti pozvati tuženika pristojba na odgovor na tužbu 30 eura

U Rijeci ,27.8.2026. g.