Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6292/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DK, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog DK, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj Pp-399/2026-10 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog DK i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.), okrivljeni DK obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Požegi, broj Pp-399/2026-10 od 27. ožujka 2026., okrivljeni DK proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci presude, za što mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Okrivljeniku je u novčanu kaznu uračunat iznos od 39,82 eura na ime vremena oduzimanja slobode tako da je okrivljeniku preostalo za platiti još 760,18 eura novčane kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos od 30,00 eura i iznos od 10,62 eura na ime uporabe alkotesta.
1.1. Istom presudom odlučeno je da se okrivljenom DK izriče zaštitna mjera približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – supruge SK, OIB: [osobni identifikacijski broj] u trajanju od 3 (tri) mjeseca na udaljenost manju od 100 metara i zaštitna mjera približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – sina BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] u trajanju od 3 (tri) mjeseca na udaljenost manju od 10 metara, uz upozorenje da će se okrivljenik u slučaju nepostupanja prema izrečenoj zaštitnoj mjeri kazniti za prekršaj kaznom zatvora u trajanju od najmanje 10 dana.
2. Protiv te presude okrivljeni DK je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama. U žalbi okrivljenik ističe kako je prijava protiv njega podnesena planski i zlonamjerno radi stjecanja prednosti u predstojećem sudskom postupku razvoda braka i podjele imovine. Na okolnosti predmetnog događaja predlaže ispitati svjedoka FK. Ističe kako je zaštitna mjera izrečena neopravdano, a u pogledu izrečene novčane kazne ukazuje na teške socioekonomske prilike. Napominje da je časnik Hrvatske vojske i da će izrečene prekršajnopravne sankcije imati za njega teške profesionalne posljedice u smislu pokretanja stegovnog postupka pred Vojnostegovnim sudom Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Slijedom navedenog predlaže da se žalba uvaži, predmet vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom, podredno da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od kazne i ukine izrečena zaštitna mjera.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik žalbenim navodima ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Žalbu temelji na tome kako su iskazi svjedoka – žrtvi nasilja, njegove supruge i sina, nevjerodostojni i motivirani lažnim prijavljivanjem radi stjecanja prednosti u predstojećem sudskom postupku razvoda braka i podjele imovine.
6. Prije ocjene osnovanosti žalbenih navoda okrivljenika, ovaj sud ističe kako motive pokretanja postupka od strane oštećenika, u ovom prekršajnom postupku žrtvi nasilja, ne može provjeravati i zbog navedenog ne može dovesti u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza. Eventualni sporovi oko prava vlasništva vezani uz postupak razvoda braka koji proizlaze između stranaka u ovom prekršajnom postupku nisu predmet prekršajnog postupka, već nekog drugog sudskog postupka, stoga ovaj sud ne može zaključivati o postojanju pravnog interesa oštećenika na temelju žalbenih navoda okrivljenika.
7. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, iz iskaza svjedokinje – žrtve nasilja SK i iskaza svjedoka – žrtve nasilja BK, nedvojbeno proizlazi da je postupanje okrivljenika kod oštećenika – žrtvi nasilja, prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost, a što predstavlja bitna konstitutivna obilježja bića prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 3., kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te da je okrivljenik prema oštećenoj IK primijenio fizičku silu uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a što predstavlja bitna konstitutivna obilježja bića prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1., kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pobijana odluka ima sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, svjedoka – žrtvi nasilja, kao i ostalih provedenih dokaza. Presuda se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i razloga o odlučnim činjenicama, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno a nakon što je slobodno cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi iskaza ispitanih osoba i drugih provedenih dokaza, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
9. Okrivljenik u žalbi predlaže provođenje dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka FK, koji je dana 21. ožujka 2026. svjedočio predmetnom događaju. Okrivljeniku se ukazuje kako je u žurnom postupku ispitan pred prvostupanjskim sudom 22. ožujka 2026. i slušao iskaz svjedoka – žrtvi nasilja SK i BK te nije imao daljnjih dokaznih prijedloga i upućuje ga se na odredbu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona prema kojoj se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao. S obzirom da je dokazni postupak pred prvostupanjskim sudom završen 22. ožujka 2026., navedeni dokazni prijedlog okrivljenik je mogao isticati do završetka dokaznog postupka jer se u svakom slučaju ne radi o činjenicama i dokazima koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili podnositelj žalbe za njih nije znao.
10. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Prvostupanjski je sud naveo koje je okolnosti cijenio pri odluci, te su one našle dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
11. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
12. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtava nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da je već samo inkriminirano ponašanje okrivljenika te činjenica da je oštećenica iskazala kako ovo nije prvi puta da se okrivljenik nasilno ponaša i smatra da joj je potrebno pružiti zaštitu, a oštećenik da je majka u stalnom strahu od okrivljenika i ključa se u sobe, ovaj sud je mišljenja kako su izrečene zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužne zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, dakle blizu zakonom propisanog minimuma trajanja mjere od jednog mjeseca, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u
13. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenike i tužitelja.
