- 1 -              III Kr 150/2023-3

Broj: III Kr 150/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Perice Rosandića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. V. zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 3. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. 126/2019. i 84/2021. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. travnja 2023. broj K-2166/2021-17 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2023. broj Kž-741/2023-3, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e:

              Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog I. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnova, ukida se drugostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2023. broj Kž-741/2023-3 te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.               Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. travnja 2023. broj K-2166/2021-17 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2023. broj Kž-741/2023-3 zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 235. stavka 3. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora jedna godina. Izrečena mu je i sporedna novčana kazna 50 (pedeset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa 30 (trideset) eura, a to ukupno iznosi 1.500,00 eura.

2.               Protiv te pravomoćne presude osuđeni I. V. je po branitelju, odvjetniku A. I., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) ''iz razloga propisanih u članku 517.st.1.t.2 i 3. ZKP, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl.468.st.2 (teška povreda prava na pravičnost), te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je mogla utjecati na presudu''. Predložio je da ''Vrhovni sud RH ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje''. 

3.              Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/2022. - dalje: ZKP/08.) prvostupanjski sud je dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor na zahtjev (broj Ksm-DO-205/2023. od 29. studenog 2023). Taj je odgovor uručen branitelju osuđenika 4. prosinca 2023. Osuđeniku odgovor nije uručen jer ga osuđenik nakon obavijesti o prispijeću nije preuzeo.

4.              Zahtjev je osnovan.

5.              Obrazlažući zahtjev osuđenik navodi da drugostupanjski sud ''u pobijanoj presudi uopće nije naveo koje je okolnosti (olakotne i otegotne) uzeo u obzir priliko preinačavanja uvjetne osude u bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine''. Ističe da se ''obrazloženje (nakon prepričavanja tijeka postupka i sadržaja žalbe državnog odvjetnika) sastoji isključivo od … rečenice [u kojoj se] uopćeno spominje potreba za specijalnom i generalnom prevencijom, ne ulazeći uopće u olakotne ili otegotne okolnosti''. Smatra da je riječ o povredi iz članka 459. stavka 6. u vezi sa člankom 449. stavkom 3. ZKP/08. koja je mogla utjecati na presudu. Budući da ''drugostupanjski sud nije valjano obrazložio odluku o kazni'', osuđeni smatra da je povrijeđeno ''pravo osuđenika na obrazloženu sudsku odluku, koje je sastavni dio prava na pravično suđenje''.  

5.1.              Osim toga, osuđenik prigovora okolnostima koje je državni odvjetnik u žalbi protiv prvostupanjske presude naveo kao otegotne. Tvrdi je nabavka zapaljivog sredstva preduvjet za spaljivanje automobila pa zato ne može biti otegotna okolnosti. Nejasno je zašto bi otegotne okolnosti bila to što osuđenik nije ni u kakvom odnosu s oštećenikom. Okolnost da je riječ o skupocjenom automobilu zbog čega je riječ o kvalifikatornom obliku zbog nastupa štete ne može biti uzeta u obzir kao otegotna ''jer bi se inače ista okolnost, na štetu optuženika, vrednovala dva puta''. Tvrdi da je netočan navod iz žalbe državnog odvjetnika da su ''pukom srećom'' izbjegnute ljudske žrtve je iz spisa to uopće ne proizlazi. Smatra da je ''drugostupanjski sud morao navesti koje je to okolnosti uzeo kao otegotne, kako bi bilo jasno jesu li to one koje neosnovano u žalbi navodi državni odvjetnik, ili neke druge''.

6.              Razlozi koje osuđenik navodi u zahtjevu (odlomak 5.) u stvari upućuju na povredu članka 487. stavka 1. ZKP/08. Prema toj odredbi drugostupanjski sud ''u obrazloženju presude … treba ocijeniti žalbene razloge …''. Ocjeni žalbenih navoda drugostupanjski sud treba pristupiti savjesno, a to znači da u odluci trebaju biti dani razumni i uvjerljivi razlozi (ne)prihvaćanja žalbenih navoda. To je nužno ne samo zbog stranaka u postupku, nego i svih drugih koji čitaju odluku suda koja je akt sudbene vlasti.

7.              U ovom je predmetu državni odvjetnik u žalbi na prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni naveo okolnosti za koje smatra da su otegotne i koje, po njegovom mišljenju, opravdavaju strože kažnjavanje. Drugostupanjski sud je vjerno prenio sadržaj te žalbe.

7.1.              Ocjenjujući žalbene navode, drugostupanjski sud je naveo: ''[s] pravom isitče državni odvjetnik da je optuženika valjalo strože kazniti te je ovaj drugostupanjski sud optuženika na temelju članka 235. stavak 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a koja kazna je primjerena težini i posljedicama djela, te društvenoj opasnosti''. Drugostupanjski sud je još dodao da će takva kazna ispuniti svrhu kažnjavanja.

7.2.              U pravu je osuđenik kada tvrdi da ''drugostupanjski sud nije valjano obrazložio odluku o kazni'' te da ''nije naveo koje je okolnosti (olakotne i otegotne) uzeo u obzir prilikom preinačavanje uvjetne osude u bezuvjetnu kaznu''. Naime, drugostupanjska odluka sadrži žalbene navode državnog odvjetnika o okolnostima zbog kojih državni odvjetnik smatra da je potrebno strože kažnjavanje, ali ne sadrži ocjenu tih okolnosti, odnosno ocjenu žalbenih navoda, nego samo navodi da je državni odvjetnik u pravu. Iz pobijane odluke, dakle, uopće nije jasno zašto drugostupanjski sud smatra da je državni odvjetnik u pravu jer obrazloženje ne sadrži ocjenu žalbenih navoda koje ističu okolnosti za koje državni odvjetnik smatra da su otegotne.

7.3.              Drugostupanjski sud je u povodu žalbe ovlašten preocijeniti (olakotne i otegotne) okolnosti iz prvostupanjske presude, ali ta ovlast u sebi nosi i dužnost obrazloženja, odnosno davanja razloga za takvu (pre)ocjenu. Izostanak razloga o (ne)prihvaćanju žalbenih razloga stvara dojam da žalbeni navodi nisu ozbiljno razmotreni jer iz drugostupanjske odluke nije jasno zbog kojih je razloga prihvaćena žalba državnog odvjetnika i osuđenik osuđen na strožu kaznu. Uopćeni izričaj iz drugostupanjske odluke (odlomak 7.1.) praktički se može uklopiti u svaku drugostupanjsku odluku, ali on ne sadrži konkretne odgovore i jasni stav drugostupanjskoga suda o osnovanosti žalbenih navoda.

7.4.              Treba dodati i da pobijana odluka nema razloga zašto drugostupanjski sud, za razliku od prvostupanjskoga, smatra da se izrečenom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja. Ako drugostupanjski sud smatra da se uvjetnom osudom koju je izrekao prvostupanjski sud neće ispuniti svrha kažnjavanja, onda u odluci kojom preinačuje prvostupanjsku presudu u odluci o kazni treba dati razloge zbog kojih ocjenjuje da je nužno izreći kaznu, odnosno zašto nije za očekivati da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. To sadržajno odvajanje ove dvije vrste kaznenopravnih sankcija slijedi iz članka 56. stavka 2. KZ/11., a drugostupanjski ga sud zanemaruje.

7.5.              Treba primijetiti da drugostupanjski sud navodi ''društvenu opasnost'' koju povezuje sa svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Ta odredba, međutim, ne sadrži takav izričaj niti se on navodi u članku 47. koji nabraja okolnosti koje sud mora uzeti pri izboru vrste i mjere kazne. Riječ je izričaju iz zakona koji su prije bili na snazi (primjerice u članku 16. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske), ali više nisu. Sudovi u odlukama trebaju koristiti pravne izričaje zakona koji su na snazi.

8.              Budući da drugostupanjska odluka ne sadrži ocjenu žalbenih navoda, odnosno konkretne razloge zbog kojih je žalba državnog odvjetnika prihvaćena i preinačena kazna na strože, to je povrijeđena odredba članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08. Ta je povreda očito utjecala na presudu. Osim toga, opisanim izostankom razloga u drugostupanjskoj odluci povrijeđeno je i pravo na obrazloženu sudsku odluku kao sastavnica ustavnog i konvencijskog prava na pravični postupak koji štite građana od proizvoljnih odluka sudova pa je ostvarena i povreda iz članka 517. stavka 1. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP/08. na koju osuđenik također upire osnovano.

8.1.              S obzirom na navedeno, za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva nisu odlučni osuđenikovi prigovori u zahtjevu kojima s protivi žalbenim navodima državnog odvjetnika koji smatra da su određene okolnosti otegotne (odlomak 5.2.).

9.              Slijedom navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom 1. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 20. veljače 2024.