Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-746/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, iz Zagreba, Margaretska 3, protiv tuženika pod 1) RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i pod 2) ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Silviji Gnjidić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi oboje tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 83 P- 3390/21-27 od 30. travnja 2024., koja je ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: P- 3390/2021-34 od 7. siječnja 2025.,dana 25. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika pod 1) RP i pod 2) ŽP kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 83 P- 3390/21-27 od 30. travnja 2024., koja je ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: P- 3390/2021-34 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje:

1. Prvostupanjski je sud dana 30. travnja 2024. donio presudu, ispravljenu rješenjem od 7. siječnja 2025., kojom je u točki I. izreke naložio tuženicima da isplate tužitelju iznos od 112,72 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tuženicima da isplate tužitelju iznos od 28,33 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Konačno, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke naložio tuženicima da s ovog osnova isplate tužitelju iznos od 233,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev oba tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Tuženici pod 1) RP i pod 2) ŽP su protiv prvostupanjske presude podnijeli žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženici predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika pod 1) RP i pod 2) ŽP nije osnovana.

6. Predmetni tužbeni zahtjev predstavlja regresno potraživanje tužitelja koji je svojim osiguranicima CP i ĐP, oboje iz [adresa], isplatio s osnova troškova liječenja (sada utužene) iznose od 112,72 eura i 28,33 eura koje je liječenje bilo potrebno u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje su CP i ĐP nanijeli štetnici, tuženik pod 1) RP i pod 2) ŽP.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu tuženici u žalbi posebno ukazuju. Naime pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a pored toga ona je razumljiva, ne proturječi sama sebi kao ni razlozima zbog kojih je donesena, te ima razloga o odlučnim činjenicama.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su tuženici pod 1) RP i pod 2) ŽP dana 14. lipnja 2018. osiguranicima tužitelja i to baš CP i ĐP, u tučnjavi, nanijeli tjelesne ozljede,

- da su tuženici pod 1) i RP i pod 2) ŽP odgovorni za nanošenje tjelesnih ozljeda navedenim osiguranicima tužitelja,

- da su se osiguranici tuženika CP i ĆP radi zadobivenih ozljeda liječili u zdravstvenim ustanovama,

- da je u svezi s tim liječenjima nastao trošak liječenja u iznosima od 112,72 eura i 28,33 eura,

- da je navedene i sada utužene iznose troška liječenja osiguranika tužitelja, platio tužitelj,

- da tuženici odbijaju platiti tužitelju utuženi iznos.

9. Prvostupanjski je sud odgovornost tuženika za nastalu štetu osiguranicima tužitelja CP i ĐP utvrdio na temelju izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka kao i čitanjem pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36.PpJ - 2533/2018 od 5. prosinca 2019. Visinu troškova liječenja osiguranika tužitelja CP i ĐP, prvostupanjski je sud naročito utvrdio vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire EP, dipl. oec., koji je po nalogu suda sačinio stručni, nepristrani i dostatno obrazloženi nalaz i mišljenje 16. veljače 2023.

10. Tuženici pod 1) RP i pod 2) ŽP u žalbi, konkretnim žalbenim razlozima pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i li nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako pored ostalog navode kako je prvostupanjski sud pogrešno „poklonio“ vjeru saslušanim svjedocima CP i ĐP, a ne tuženicima. Žalitelji posebno osporavaju visinu štete – spornih troškova liječenja osiguranika tužitelja, te u tom smislu osporavaju nalaz i mišljenje vještaka. Konačno, tuženici zaključuju svoju žalbu navodeći: „Zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja morala je uslijediti pogrešna primjena materijalnog prava, što se odrazilo i na odluku o troškovima postupka, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je sud trebao odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te dosuditi tuženicima troškove parničnog postupka.“

11. U svezi pitanja je li prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje, za reći je slijedeće. U sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458 st. 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne smije ispitivati je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

12. Na činjenično stanje koje je navedeno u obrazloženju ove drugostupanjske odluke, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženicima da isplate tužitelju iznose od 112,72 eura i 28,33 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a ovo u suglasju sa odredbama članaka 136. stavak 1., 143. i 148. stavci 1., 2. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25.).

13. Odluka o parničnom trošku iz točki III. i IV. izreke prvostupanjske presude zakonito je donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika pod 1) RP i pod 2) ŽP odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 25. kolovoza 2026.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi