Republika Hrvatska

Županijski sud Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2039/2026-2

REPUBLIKA  HRVATSKA

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Ivani Madunić, u pravnoj stvari predlagatelja RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mladenki Babić-Braović odvjetnici u Splitu, protiv predloženika pod 1) ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) ŠE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-225/22 od 14. travnja 2026., dana 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagatelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-225/22 od 4. travnja 2026., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja za razvrgnuće suvlasništva na nekretnini stranaka u naravi trosobni stan s nus prostorijama položen na V (petom) katu, površine 76,73 m2 kojemu pripada i drvarnica u suterenu upisan kao etažno vlasništvo (E-1), anagrafske oznake [adresa], koji se nalazi u zgradi izgrađeno na čest. zem. [katastarska čestica] [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati sudu na ponovno raspravljanje, podredno da se preinači na način da se usvoji prijedlog predlagatelja u cijelosti .

3. Na žalbu su odgovorili predloženici osporavajući navode iz iste u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine (stana) na način da ista pripadne u cijelosti u suvlasništvo protustranaka uz obvezu isplate predlagatelju tržišne vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela, a podredno prodajom na javnoj dražbi.

6. Prvostupanjski je sud o prijedlogu odlučio nakon što je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su stranke suvlasnici svaka za po 1/3 dijela predmetne nekretnine, koju su nasljedili iza svojih roditelja;

- kako prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Darka Malenice od 24.travnja 2025. nije moguća geometrijska dioba, budući nije moguće podijeliti predmetni stan na način da se predlagatelju i predloženicima na ime suvlasničkog idealnog dijela dodijeli svakoj zasebna stambena cjelina od kojih svaka mora imati zaseban glavni ulaz s pratećim prostorima koji čine zasebnu stambenu cjelinu, pa predlaže civilnu diobu;

- kako prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Darka Malenice od 24.travnja 2025. tržišna vrijednost stana je procijenjena na iznos od 293.286,80 eura;

- da je predmetni stan jedina nekretnina predloženika u kojoj stanuju, te nemaju gdje drugdje stanovati, u tom stanu da žive već kontinuirano punih 20 godina, odnosno 45 godina, te da su ostvarili dovoljno jaku stvarnu i trajnu vezu s istim, a predloženik pod 1) je i onkološki bolesnik.

7. Polazeći od toga kako se radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagatelja i pravo na dom predloženika kao suvlasnika nekretnine), prvostupanjski je sud ocijenio kako okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju zaključak o davanju prednosti pravu na dom predloženika u odnosu na pravo predlagatelja za razvrgnućem suvlasništva, radi čega je prvostupanjski sud odbio prijedlog predlagatelja za razvrgnuće suvlasništva na nekretnini stranaka.

7. Iz stanja spisa proizlazi da su u odgovoru na prijedlog predloženici naveli da u predmetnom stanu žive punih 20 godina, odnosno 45 godina i da im je ona jedini dom. Tako su se sadržajno pozvali na pravo na dom.

8. Kod istaknutog prava na dom prvostupanjski sud je trebao, kako to predlagatelj navodi u žalbi, provesti test razmjernosti, odnosno razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od dva pojedinačna prava, koja su u konkretnoj situaciji suprotstavljena (pravu predlagatelja na razvrgnuće ili eventualnom pravu na dom predloženika kao drugom suvlasniku predmetne nekretnine) treba dati prednost, sve to u kontekstu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija) koja u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., a koja u članku 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (stavak 1.).

9. Tako je prvostupanjski sud je bio dužan raspraviti može li se sporna nekretnina smatrati domom predloženika, te provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. U situaciji kada je istaknut prigovor prava na dom imajući u vidu da je u praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) zauzeto shvaćanje kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, sud u svakom pojedinom slučaju, treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na ostvarenje legitimnog cilja te ako jest, je li mjera, u ovom slučaju razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom prodajom i podjelom ostvarene vrijednosti bila nužna u demokratskom društvu.

10. Za navest je kako je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava (dalje:ESLJP) i to posebno u predmetu Zrilić protiv Hrvatske (Presuda od 3.10.2013., Zahtjev br. 46726/11). Također i Ustavni sud RH u odlukama broj U -III- 7534/14 od 25. ožujka 2015. i U-III-3039/15 pozivom na praksu ESLJP upozorava da se radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (prava vlasništva predlagatelja i eventualnog prava na dom protustranke, kao suvlasnika nekretnine), radi čega je prvostupanjski sud dužan razmotriti sve okolnosti bitne za odluku kojem od ta dva prava dati prednost, što u konkretnom slučaju nije učinio . Kako pobijana odluka nema razloga o ovoj odlučnoj činjenici to je zahvaćena povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kako to žalitelj pravilno ističe u žalbi.

11. Dakle, u situaciji kada se predloženik pozvao na pravo na dom iz članka 8. Konvencije, prvostupanjski je sud dužan odlučiti o tom prigovoru na način da provede tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će utvrditi može li se predmetna nekretnina smatrati domom predloženika, vodeći računa o tome da je dom činjenični pojam koji prema praksi ESLJP čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, pa ukoliko predstavlja dom odgovoriti na tri eliminacijska pitanja i to:

- je li miješanje u pravo na dom civilnom diobom u skladu sa zakonom,

- je li to miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja,

- je li miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu,

pri tome imajući u vidu da negativan odgovor na jedno od tih pitanja znači da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije.

12. Budući prvostupanjski sud propustio provesti tzv. test razmjernosti, to je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno radi čega se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

13. Radi navedenog pobijanu je odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja. U ponovljenom postupku, sukladno naprijed navedenom, prvostupanjski sud će utvrditi može li se predmetna nekretnina smatrati domom predloženika, pa ukoliko predstavlja dom, provesti test razmjernosti nalazeći odgovor na eliminacijske kriterije, te će nakon toga ponovo odlučiti kojemu će od dva suprotstavljena pojedinačna prava dati prednost i ponovo odlučiti o zahtjevu predlagatelja.

14. Stoga je na temelju odredbe iz članka 380. stavak 3. ZPP-a valjalo uvažavanjem predlagateljeve žalbe kao osnovane riješiti kao u izreci.

15. Pored navedenog napominje se u pogledu zahtjeva predlagatelja da u smislu odredbe članka 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) je predviđeno pravo na razvrgnuće isplatom u korist onog suvlasnika koji želi zadržati stvar i isplatiti ostale .

U Splitu, 27. kolovoza 2026.

SUTKINJA :

Ivana Madunić