Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2686/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju u pravnoj stvari tužitelja CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru protiv tuženika pod 1) UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) UC i pod 2) OC, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Psp - 103/2024-12 od 12. rujna 2025., dana 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika pod 1) UC i pod 2) OC te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Psp - 103/2024-12 od 12. rujna 2025.

Obrazloženje:

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio rješenje slijedećeg sadržaja:

" I. Utvrđuje se da su tuženici UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetali tužitelja CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti puta preko dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere na skici sudskog očevida izrađenoj od Dražena Torbarine, dipl. ing. geod. označene slovima A-B širine 2,85 m koja odgovara dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere na način da su postavili čelična metalna vrata sa lokotom i ključem kojim su ogradili i zapriječili prolaz do nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi kuća površine 85 m[2] u vlasništvu tužitelja CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koja skica sudskog očevida izrađena od Dražen Torbarina, dipl. ing. geod. je sastavni dio ovog rješenja.

II. Nalaže se tuženicima UC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostaviti ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku uklone čelična metalna vrata sa lokotom i ključem sa dijela nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere na skici sudskog očevida izrađenoj od Dražen Torbarina, dipl. ing. geod. označene slovima A-B širine 2,85 m koja odgovara dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere te time omogući tužitelju CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nesmetan prolaz preko nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja odgovara dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere do nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] u naravi kuća površine 85 m[2] u vlasništvu tužitelja, sve u roku 8 dana koja skica sudskog očevida izrađenoj od Dražen Torbarina, dipl. ing. geod. je sastavni dio ovog rješenja.

III. Zabranjuje se tuženicima takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja ubuduće u posjedovanju predmetne služnosti puta.

IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.413,61 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tuženici pod 1) UC i pod 2) OC, dalje tuženici, podnijeli su žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1., točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Na rodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženici predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest smetanje posjeda prava stvarne služnosti puta koje da je počinjeno na način da su tuženici na putu na kojem je tužitelj imao posjed prava stvarne služnosti puta postavili čelična metalna vrata sa lokotom i ključem, na koji način da su zapriječili prolazak tužitelju predmetnim putem te na taj način počinili smetanje posjeda prava stvarne služnosti puta.

6.1. Prije svega je za spomenuti kako je prvostupanjski sud u ovom postupku radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti prvotno donio rješenje dana 14. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Psp - 11/2023-21. Ovim je rješenjem prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i time pružio tužitelju zatraženu posjedovnu zaštitu.

6.2. Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 14. lipnja 2024. Županijski je sud u Splitu dana 20. prosinca 2024. pod poslovnim brojem: Gž - 2163/2024-2 donio rješenje kojim je ukinuo pobijano rješenje od 14. lipnja 2024. te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja od 14. lipnja 2024. počinio povredu odredbe parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

6.3. U ponovnom je postupku prvostupanjski sud otklonio ovu povredu odredbe parničnog postupka te donio sada pobijano rješenje kako je to već navedeno u 1. odlomku obrazloženja ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12. i 152/14.) dalje ZVDSP-a, određeno je kako osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom stavka 5. istog članka određeno je kako je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

8. Odredbom članka 16. stavak 1. ZVDSP-a je propisano da kada posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

9. Nadalje, odredbom članka 21. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu , bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Također odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a propisano je kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

10. Posjed stvari je faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada). S druge pak strane posjed prava, a to je u našem pravnom poretku samo posjed stvarne služnosti, jest stanje u kojem neka osoba faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlaštenik tog prava ili nije).

11. Ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a, sve u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu tuženici opisno ukazuju u žalbi jer prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, ono je jasno, razumljivo i nije kontradiktorno.

12. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužitelj bio u posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti staze (puta) i to preko dijela poslužne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere), koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare izmjere), a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere) koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina] (stare izmjere), u naravi kuća površine 85 m[2] ,

- da su tuženici 28. siječnja 2023. na dijelu poslužne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere) postavili čelična metalna vrata sa lokotom i ključem, na koji su način onemogućili tužitelju da putem ove nekretnine dođe – pristupi do predmetne kuće,

- da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 24. veljače 2023., dakle unutar subjektivnog zakonskog roka od trideset dana i objektivnog zakonskog roka od godine dana, za podnošenje tužbi u parnicama radi smetanja posjeda.

13. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene brojnih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Pored ostalog sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka, parničnih stranaka i uviđajem na licu mjesta. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud donio rješenje kojim je prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se pri tome na odredbe članka 22. stavak 1., te članka 21. stavci 1., 2. i 3. ZVDSP-a.

14. Tuženici drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ničim nisu osnovano doveli u pitanje pravilnost navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, baš kao što ničim nisu osnovano doveli u pitanje ni pravilnu primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda.

15.1. U odnosu na konkretne žalbene razloge tuženika za reći je slijedeće.

15.2. Tuženici u žalbi u bitnome navode i opsežno obrazlažu kako tužitelj u tužbi nije označio nekretnine koje je tek tijekom postupka označio u tužbenom zahtjevu. Primjerice da u tužbi uopće ne spominje kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Žalitelji time sugeriraju da je tužitelj „uredio“ tužbeni zahtjev, o kojem je prvostupanjski sud odlučivao sada pobijanim rješenjem, nakon zakonskog roka za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. S tim u svezi za reći je slijedeće.

15.3. Podnesak tužitelja kojim on tijekom postupka „precizira“ tužbeni zahtjev navodeći u njemu pravilne oznake predmetnih nekretnina, a sve prema nalazu i mišljenju Dražena Torbarine, stalnog sudskog vještaka geodetske struke (iz GEO LESI j.d.o.o.), koji su izrađeni za potrebe ovog postupka nije neki novi tužbeni zahtjev u smislu da bi od njega trebalo računati rokove za podnošenje tužbe u ovoj parnici. Naime tužitelj je još u tužbi naveo na kojoj su nekretnini tuženici postavili predmetnu čeličnu (metalnu) ogradu (vrata), na koji način da su ga zasmetali u posjedu prava stvarne služnosti puta – prolaza. U tom, za računanje rokova za podnošenje tužbe, bitnom dijelu, tužba i tužbeni zahtjev nisu izmijenjeni. Kako je sporno smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta od strane tuženika počinjeno 28. siječnja 2023., a predmetna tužba podnesena 24. veljače 2023., to je jasno kako ju je tužitelj tužbu podnio unutar subjektivnog roka od trideset dana kao i unutar objektivnog roka od godine dana, a ovo u suglasju sa odredbom članka 21. stavak 3. ZVDSP-a.

16.1. Tuženici u žalbi posebno osporavaju da je tužitelj uopće bio u posljednjem mirnom faktičnom posjedu predmetnog prava stvarne služnosti. Naime da je prvostupanjski sud nepravilno pravno ocijenio izvedene dokaze, svakako ne u smislu odredbe članka 8. ZPP-a. Posebno dodaju da ako je eventualno tužitelj i bio u posjedu prava stvarne služnosti da je to bio prekaristički posjed pa stoga da u konkretnom slučaju tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu. Također ističu kako tuženik pod 2) OC ni na koji način nije sudjelovao u postavljanju spornih čeličnih vrata.

16.2. U svezi sa ovim žalbenim navodima tuženika za reći je slijedeće. U hrvatskom procesnom pravu vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza tako da sud kod ocjenjivanja dokaza u pravilu nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj vrijednosti izvedenih dokaznih sredstava. Posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka, a što je također bilo od značenja u predmetnom slučaju, dolaze do izražaja osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičkog zaključivanja, pa su ove okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanje istine odnosno pravilne ocjene izvedenih dokaza. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila eventualna moguća i druga utvrđenja ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji govore u prilog tuženicima ne bi prema tome bila dovoljna da bi ukazivala na nepravilnu ocjenu dokaza. Dakle, u zaključku je još jednom za reći kako je prvostupanjski sud zaista dostatno i logički obrazložio svoju pobijanu odluku, a koje obrazloženje nalazi uporište u izvedenim dokazima. Inače da je tužitelj bio u posjedu prava stvarne služnosti prolaza s osnova prekarija, kao što podredno u žalbi navode tuženici, tada bi mu tuženici taj posjed mogli opozivom uskratiti. Naime prekarij je ugovor po kojem je jedna strana prepustila drugoj strani neku stvar do opoziva. U konkretnom slučaju tuženici su mogli ustupiti tužitelju do opoziva posjed prava stvarne služnosti puta – prolaza preko predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove izmjere) za pristup – dolazak do njegove nekretnine. Ako bi oni to ovlaštenje povukli, a tužitelj zadržao predmetni posjed prava stvarne služnosti bila bi riječ o stjecanju posjeda zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljeni način. Takav posjed bio bi neistinit ili viciozan, te u tom slučaju ne bi uživao posjedovnu zaštitu u odnosu prema tuženicima. No, u konkretnom slučaju se o tzv. prekarističkom posjedu ne radi. Prvostupanjski sud takvu činjenicu nije utvrdio.

17. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju pružio posjedovnu zaštitu odnosno prihvatio tužbeni zahtjev. Ova odluka ima svoje pravno uporište u odredbama članka 21. stavak 1., članka 22. stavak 1. i članka 16. stavak 1. ZVDSPA-a.

18. Odluka o parničnom trošku iz točke IV. izreke pobijanog rješenja pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

19. Sukladno iznijetom u ovom obrazloženju, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 27. kolovoza 2026.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi