Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R-150/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku, Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građanski upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 1654/2024-81 od 27. veljače 2026., dana 26. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 1654/2024-81 od 27. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki 1. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala od tuženice isplatu bruto iznosa od 409,07 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki 2. izreke naložio tužiteljici da s ovog osnova isplati tuženici iznos od 1.875,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi propisani odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- odluka USRH, 70/19., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice kao carinskog službenika – Područni carinski ured Zagreb, za isplatu razlike plaće u razdoblju od 1- travnja 2015. do 31. kolovoza 2018. i to s osnova prekovremenih sati rada odrađenih u neradne dane, državne blagdane i praznike, a sve na temelju odredbe članka 44. stavak 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 93/08., 89/12., 104/13., 150/13. i 153/13., dalje KU/08). odnosno odredbe članka 38. stavak 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 112/17. i 12/18., dalje KU /17.).

6.1. Prije svega je za reći kako je prvostupanjski sud u ovom postupku prvotno donio presudu 22. listopada 2021. (poslovni broj: Pr- 5443/2018-48) kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 3.291,39 kuna bruto (sada 436,84 eura)[1] sa pripadajućim zateznim kamatama.

6.2. Odlučujući o žalbi tuženice protiv navedene prvostupanjske presude, Županijski je sud u Splitu, dana 14. prosinca 2023. pod poslovnim brojem Gž R - 156/2022-2 donio presudu te potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu.

6.3. Nakon toga tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije , a Vrhovni je sud Republike Hrvatske rješenjem od 28. svibnja 2024. (poslovni broj: Revd - 1849/2024-2) donio rješenje kojim je dopustio reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž R -156/2022-2 od 14. prosinca 2023.,

6.4. Tuženica je potom podnijela reviziju, pa je odlučujući o istoj Vrhovni sud Republike Hrvatske, dana 8. listopada 2024. pod poslovnim brojem: Rev - 1217/2024- 2 donio rješenje kojim je ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu, broj: Gž R - 156/2022-2 od 14. prosinca 2023. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr - 5443/2018-48 od 22. listopada 2021., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.5. Nakon provedenog ponovljenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio već navedenu presudu od 27. veljače 2026., kojom je sada u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u navedenom rješenju od 8. listopada 2024. odgovorio na pitanja zbog kojih je revizija dopuštena pa je u tom smislu istaknuo slijedeće.

" 9. Prema odredbi čl. 87. st. 2. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", broj 68/13, 30/14, 115/16 - dalje: ZCS) tjedno radno vrijeme carinskog službenika u pravilu se raspoređuje na pet radnih dana i traje 40 sati, a prema čl. 89. st. 4. ZCS radom u turnusu smatra se rad carinskih službenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji carinski službenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. Ako je rad

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7,53450 kuna.

carinskih službenika organiziran u smjenama ili turnusu, prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 89. st. 6. ZCS).

10. Odredbom čl. 44. KU/08 (identično čl. 38. KU/17), ugovoreno je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50%. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno.

11. Obzirom na odredbu čl. 120. st. 1. KU/08 (identično čl. 101. st. 8. KU/17), prema kojoj tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU (dalje: Komisija) imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je, u primjeni čl. 44. st. 12. KU/08 odnosno čl. 38. st. 10. KU/17, vezan tumačenjima Komisije (tako i Revr-630/2017, Revr-676/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

12. U odnosu na odredbu čl. 44. st. 12. KU/08 odnosno čl. 38. st. 10. KU/17, Komisija je donijela nekoliko tumačenja:

- Tumačenje broj 4/44 od 11. siječnja 2013. prema kojemu je mjesečni fond radnih sati za sve radnike isti, te se dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8, bez obzira u kojem sustavu rade, od ponedjeljka do petka, smjeni (2-2- 2), turnusu (12-24-12-48) ili na drugi način, kao i tumačenje br. 8/44 od 29. travnja 2013. u vezi rada u drugoj smjeni,

- Tumačenje br. 10/44 od 13. lipnja 2013. da se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje je službenik i namještenik odradio u turnusu tijekom mjeseca,

- Tumačenje br. 11/44 od 13. lipnja 2013. da rad službenika koji traje 12 sati dnevno ima obilježje rada u turnusu ako se rad obavlja u ciklusima 12 -24-12-48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugi način iz čl. 44. st. 11. KU,

- Tumačenje br. 8/44 od 29. travnja 2013., službenik koji radi u smjenama nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom predviđene neradne dane koji padaju na dane ponedjeljak - petak, ako prema rasporedu radnog vremena u te dane nije trebao raditi. Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak - petak (za koji službenici koji rade od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće), ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- Tumačenje br. 2/35 redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje svaki službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka, bez državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom) u tekućem mjesecu pomnoži s osam (8),

- Tumačenje br. 24/44 od 22. siječnja 2014. službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st. 11. KU nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik i namještenik radio na blagdan ima pravo na uvećanu plaću za 150%. Ako je navedeni službenik i namještenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fond radnih sati iz čl. 44. st. 12. KU i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st. 2. KU te dodatke na plaću koje je ostvario,

- Tumačenje od 16. svibnja 2012.: „Prekovremeni sati rada djelatnika koji rade u turnusu, dobije se na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Prekovremeni rad se djelatniku, koji radi u turnusu, obračunava mjesečno, neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom, ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu, ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati.“.

13. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 120. st. 1. KU/08 odnosno čl. 101. st. 8. KU/17), proizlazi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

14. U odlukama ovog suda broj Rev 446/2023-2 od 22. studenoga 2023. i Rev 1140/2022-2 od 15. veljače 2023., izraženo je pravno shvaćanje da prema odredbi st. 12. čl. 44. KU/08 odnosno st. 10. čl. 38. KU/17, sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08 i 74/11), evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se prema st. 12. čl. 44. KU/08 odnosno st. 10. čl. 38. KU/17. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe st. 12. čl. 44. KU/08 odnosno st. 10. čl. 38. KU/17."

8.1. Vodeći računa o navedenim stavovima Vrhovnog suda, prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku izveo dokaz dopunskim vještačenjem po Petri Blašković, stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze (iz Centra za financijska vještačenje d.o.o.) koja je dana 17. srpnja 2025. dostavila prvostupanjskom sudu dopunu nalaza i mišljenja.

8.2. U ovoj dopuni, u kojoj vještakinja navodi kako je vodila računa o Tumačenjima Zajedničke komisije o odredbama KU-a/08. i KU-a/17, na koja upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u već označenoj odluci od 8. listopada 2024., izražava zaključno mišljenje da uzevši u obzir kako fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, tužiteljica nema potraživanja prema tuženici s osnova prekovremenog rada. Vještakinja je dopunu nalaza i mišljenja sačinila i na temelju podataka iz Evidencije o korištenju radnog vremena tužiteljice.

9. Prvostupanjski je sud na temelju navedene dopune nalaza i mišljenja, koje cijeni kao stručne i objektivne, zaključio kako tužiteljičino predmetno potraživanje prema tuženici nije osnovano pa stoga odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev koji bi se temeljio na radu tužiteljice u turnusu. Međutim da tužiteljica u svome "specificiranome" tužbenom zahtjevu od 12. siječnja 2025. nije zahtijevala od tuženice isplatu razlike plaće radi rada u turnusu, već isključivo s osnova razlike plaće za prekovremeni rad odrađen u obliku rada na drugačiji način. Na ovaj način da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka i to baš predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Također je za istaknuti kako prvostupanjski sud nije povrijedio ni odredbu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu tužiteljica sugerira u žalbi. Naime pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ona nije nerazumljiva, kontradiktorna, te ima razloge o odlučnim činjenicama. Također je za reći kako prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tužiteljice nije počinio bitnu povrede odredbe parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev, o čemu će još biti riječi u nastavku ovog obrazloženja.

12.1. Za reći je i to kako u sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458 stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a).

12.2. Naime, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

13.1. U svezi konkretnog žalbenog razloga tužiteljice da je prvostupanjski sud sudio pogrešno smatrajući da se njezino potraživanje temelji na oblika rada u turnusu umjesto da razmatra osnovanost tužbenog zahtjeva isključivo po pitanju prekovremenog rada na drugačiji način, o čemu da se izjasnila i vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja od 7. listopada 2020., te što da je i tužiteljica zahtijevala u podnesku od 12. siječnja 2025., za reći je slijedeće.

13.2. Rad u turnusu je unaprijed organizirani raspored rada na način da se rad organizira s izmjenom smjena i određenim ciklusima rada i odmora. Prekovremeni je rad s druge pak strane rad koji prelazi redovni fond sati ili trajanje smjene ili turnusa.

14. Zaista, tužiteljica je potraživala isplatu s osnova neplaćenog prekovremenog rada, uz napomenu kako sud nije vezan za pravnu osnovu, a ovo u suglasju sa odredbom članka 186. stavak 3. ZPP-a. No, neovisno o tome je za reći kako i prvostupanjski sud razmatra osnovanost tužbenog zahtjeva na način da utvrđuje je li tuženica isplatila tužiteljici sve radne sate koje bi ista ostvarila u prekovremenom radu. Dakle, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan ne stoga što nalazi da je tuženica isplatila svu plaću tužiteljici za rad u turnusu, nego upravo stoga što je utvrdio kako nema nikakvih neobračunatih prekovremenih sati, tj. sati odrađenog prekovremenog rada, koji tuženica ne bi isplatila tužiteljici. Stoga su žalbeni razlozi tužiteljice neosnovani.

15. Odluka o parničnom trošku iz točke 2. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP - a.

16. Tužiteljica u žalbi posebno ističe kako je odluka o parničnom trošku nezakonita pa da je u tom smislu prvostupanjski sud trebao o troškovima postupka odlučiti imajući na umu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima, primjerice V protiv Hrvatske (zahtjev br. 28963/10, presuda od 18. srpnja 2013.) te Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (zahtjev br. 72152/13; presuda od 6. rujna 2016.) . U bitnome tužiteljica smatra kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o parničnom trošku propustio provesti test razmjernosti u smislu predstavlja li nalog stranci (tužiteljici) da naknadi tuženici cjelokupni parnični trošak, nerazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu.

17. U svezi sa ovim žalbenim razlogom za reći je slijedeće. O prekomjernim iznosima troškova postupka o čemu tužiteljica sugerira u žalbi, a koji bi bili nerazmjerno ograničenje i miješanje u pravo na pristup sudu te u pravo na mirno uživanje vlasništva ESLJP je zaista odlučivao u predmetima na koje se poziva tužiteljica (V protiv Hrvatske te Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske). Primjenjujući zaključke iz navedenih predmeta odnosno presuda, ESLJP je u predmetu Perša protiv Hrvatske (zahtjev br. 50014/15; presuda od 8. ožujka 2022.) naveo da visoki troškovi postupka u slučaju potpunog neuspjeha stranke u dokazivanju osnove svog tužbenog zahtjeva (o čemu se i radi u konkretnom slučaju) mogu samo iznimno otvoriti pitanje povrede prava koja se štite Konvencijom. Naime, navedeno je moguće samo u situacijama kada podnositelji iz nekog razloga nisu mogli predvidjeti svoje izglede za uspjeh u parnici. Kako se o tome u predmetnom slučaju ne radi to je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odlučio kada je obvezao tužiteljicu da naknadi tuženici parnični trošak.

18. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju žalbu tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 26. kolovoza 2026.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi