Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-2159/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-304/25-8 od 24. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-304/25-8 od 24. travnja 2026.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj: 045 -50-2752844 od dana 07.04.2005. godine koji su sklopili tužitelj IG, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa] kao korisnik kredita i Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 , kao kreditor, na način da je

ništetan čl. 3.“ NAKNADA 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže s tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju IG, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], isplati iznos od 357,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.04.2005. godine pa do isplate i to po stopi koja se određuje do 31.12.2007. godine po stopi od 15 % godišnje, a od 01.01.2008 godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 546,45 € sa zateznim kamatama, tekućim od 24.travnja, 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnom odredbe o naknadi za obradu kredita i

- isplata iznosa od 357,57 eura iz osnove naknade za obradu kredita.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili potrošački Ugovor o kreditu broj:045-50-2752844 od 7. travnja 2005., kojim je tuženika, kao kreditor, tužiteljici, kao korisniku kredita, odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.063,36 CHF.

7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je odredbom članka 3. ugovorena naknada za obradu kredita od 3,30% iznosa kredita.

8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odredila jednokratnu naknadu za obradu kredita.

10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužiteljice.

11. Radi toga je odredba članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez te ništetne odredbe.

12. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iz osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 357,57 eura sa zateznom kamatom kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud. Pored toga, prvostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 546,45 eura uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

13. Tuženikov prigovor zastare tražbine tužiteljice nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

14. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, a niti bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 27. kolovoza 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Miho Mratović