Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž Ob-163/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja GČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice EČ , iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Bojić, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje posebne skrbnice NČ, zaposlene u Centru za posebno skrbništvo Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P Ob-132/2023-42 od 1. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P Ob-132/2023-42 od 1. lipnja 2026.
r i j e š i o j e :
I.Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P Ob-132/2023-42 od 1. lipnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
Mijenja se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. R1 Ob – 215 / 2019 od dana 5. rujna 2019. godine u t II na način da ista sada glasi:
1.Mldb. IČ živjeti će sa ocem GČ na adresi oca u [adresa].
2 Osobni odnosi mldb. IČ sa majkom EČ ostvarivati će se svakog drugog tjedna od petka nakon škole do nedjelje u 19 sati, u tjednu kada dijete ne boravi vikendom kod majke utorkom i četvrtkom nakon škole do 19 sati, polovicu svih školskih praznika i blagdana koji su neradni dan u Republici Hrvatskoj, te po dogovoru roditelja.
3 Nalaže se majci EČ da na ime uzdržavanje mldb. IČ plaća mjesečni iznos po 186,66 EUR-a, a počevši od dana podnošenja tužbe pa ubuduće sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a ubuduće najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za mjesec za koji se uzdržavanje plaća i to na račun oca."
II.Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za mlt. IČ koji je odobren točkom II rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob -215/19 od 5. rujna 2019. te čini sastavi dio navedenog rješenja, stavlja se izvan snage u dijelu kojim su regulirani osobni odnosi djeteta s ocem.
III. Osobni odnosi mlt. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijat ć e se utorkom i četvrtkom u tjednu kada dijete ne provodi vikend kod oca od završetka nastave do 19,00 h na način da otac preuzima dijete u školi, a nakon susreta ga vraća na adresu majke; svaki drugi vikend (vikendi u parnim tjednima) od petka nakon škole do nedjelje u 19,00 sati kada će otac vratiti dijete na adresu stanovanja majke; mjesec dana tijekom ljetnih praznika i to na način da će tijekom parnih godina dijete s ocem provesti mjesec srpanj, a mjesec kolovoz s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti mjesec srpanj, a s ocem mjesec kolovoz; tijekom zimskih praznika na način da će u parnim godinama s ocem provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božić a, a drugu polovicu uključujući Novu godinu s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božića, a s ocem drugu polovicu zimskih praznika uključujući i Novu godinu; polovicu proljetnih praznika na način da će s ocem u parnim godinama provesti drugu polovicu praznika, a prvu polovicu uključujući blagdan Uskrsa s majkom, dok će u neparnim godinama s ocem provesti prvu polovicu praznika uključujući i praznik Uskrsa, a drugu polovicu s majkom; polovicu svih drugih državnih praznika i vjerskih blagdana koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj od 9,00 sati kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke do 19,00 sati istoga dana kada će vratiti dijete na adresu stanovanja majke, odnosno, ukoliko se radi o praznicima koji se spajaju s drugim danima u tjednu i tijekom kojih nema nastave, dijete će s roditeljima takve praznike provoditi naizmjence, i to s ocem u parnim godinama prvu polovicu praznika, a s majkom drugu polovicu te u neparnim obratno, dok će se u preostalom dijelu primjenjivati redoviti raspored održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem namijenjen za ostatak godine.
IV. Nalaže se tužitelju GČ nadoknaditi tuženici EČ troškove postupka u iznosu od 1.000,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."
1.1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Osobni odnosi mlt. IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvijat ć e se utorkom i četvrtkom u tjednu kada dijete ne provodi vikend kod oca od završetka nastave do 19,00 h na način da otac preuzima dijete u školi, a nakon susreta ga vraća na adresu majke; svaki drugi vikend (vikendi u parnim tjednima) od petka nakon škole do nedjelje u 19,00 sati kada će otac vratiti dijete na adresu stanovanja majke; mjesec dana tijekom ljetnih praznika i to na način da će tijekom parnih godina dijete s ocem provesti mjesec srpanj, a mjesec kolovoz s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti mjesec srpanj, a s ocem mjesec kolovoz; tijekom zimskih praznika na način da će u parnim godinama s ocem provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božić a, a drugu polovicu uključujući Novu godinu s majkom, dok će u neparnim godinama s majkom provesti prvu polovicu zimskih praznika uključujući i blagdan Božića, a s ocem drugu polovicu zimskih praznika uključujući i Novu godinu; polovicu proljetnih praznika na način da će s ocem u parnim godinama provesti drugu polovicu praznika, a prvu polovicu uključujući blagdan Uskrsa s majkom, dok će u neparnim godinama s ocem provesti prvu polovicu praznika uključujući i praznik Uskrsa, a drugu polovicu s majkom; polovicu svih drugih državnih praznika i vjerskih blagdana koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj od 9,00 sati kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke do 19,00 sati istoga dana kada će vratiti dijete na adresu stanovanja majke, odnosno, ukoliko se radi o praznicima koji se spajaju s drugim danima u tjednu i tijekom kojih nema nastave, dijete će s roditeljima takve praznike provoditi naizmjence, i to s ocem u parnim godinama prvu polovicu praznika, a s majkom drugu polovicu te u neparnim obratno, dok će se u preostalom dijelu primjenjivati redoviti raspored održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem namijenjen za ostatak godine.
II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do donošenja drugačije sudske odluke, odnosno pravomoćnog okončanja ovog postupka.
III. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe."
2.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i rješenje, podredno da ih ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izmjenu prijašnje odluke o povjeravanju mlt. djeteta parničnih stranaka na roditeljsku skrb ocu, održavanje osobnih odnosa s majkom i uzdržavanje mlt. djeteta od strane majke, tuženice.
6. Iz rješenja prvostupanjskog suda broj R1 Ob-215/19 od 5. rujna 2019. kojim je razveden brak stranaka i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 25. listopada 2018. utvrđeno je da je istim Planom predviđeno da će mlt. IČ stanovati na adresi majke, a da će se osobni odnosi s ocem odvijati prema dogovoru roditelja, a u slučaju da dogovor izostane IČ će viđati oca na sljedeće načine: svaki 1. i 3. vikend u mjesecu od petka u 15,00 sati do nedjelje u 19,45 sati; utorak i četvrtak od 8,00 sati do idućeg dana u 8,00 sati (24 sata u skladu s vremenom Ivanovih aktivnosti i vrtićkih/školskih obaveza); svaki dan u vrijeme održavanja treninga i drugih sportskih/vrtićkih/školskih aktivnosti, priredbi i slično; svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik u RH koji su neradni dani od 10,00 do 20,00 sati; polovicu zimskih, ljetnih i proljetnih praznika (svake neparne godine prvi dio, svake parne drugi dio praznika).
7. Među parničnim strankama je sporno s kojim će roditeljem dijete stanovati te kako će se održavati osobni odnosi s drugim roditeljem.
8. Prema mišljenju i prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Novi Zagreb (dalje: Zavod) proizlazi zaključak stručnog tima koji procjenjuje da je majka roditelj koji u većoj mjeri posjeduje i demonstrira sposobnost razumijevanja djetetove perspektive i potreba, kao i roditelj koji u većoj mjeri razumije i uvažava važnost uloge oba roditelja u djetetovom životu. Otac iskazuje polarizirano viđenje sebe i djetetove majke, koju opisuje u vrlo negativnim terminima, što sugerira nezrele mehanizme funkcioniranja ličnosti koji potencijalno mogu dovesti do neprikladnih roditeljskih stavova i ponašanja, daljnjeg poticanja roditeljskog konflikta te svjesnih ili nesvjesnih pokušaja da se djetetu nametne vlastita negativna slika o drugom roditelju. Kod mlt. IČ se opaža polarizirano viđenje roditelja, o čemu izvještava i savjetovalište Luka Ritz, a iz sadržaja provedenog razgovora proizlazi da dijete oca idealizira oca, a majku devaluira. Opisana pojava najvjerojatnije je posljedica očevog polariziranog viđenja sebe i djetetove majke, što je štetno za Ivanov daljnji pravilan razvoj osobnosti te može imati negativne posljedice po djetetovo mentalno zdravlje. Stoga stručni tim Zavoda smatra da je u interesu mlt. IČ roditeljsku skrb urediti na način da IČ provodi više vremena s roditeljem koji iskazuje balansiraniji pogled na sebe i drugog roditelja te, koji u većoj mjeri uvažava i njeguje važnost djetetovog odnosa s drugim roditeljem, a iz svega navedenog proizlazi da je to majka. Stručni tim procjenjuje da je u interesu mlt. IČ da nadalje živi s majkom, a kontakte s ocem ostvaruje u istom ili suženijem opsegu u odnosu na aktualni Plan o zajedničkoj roditeljskoj. Podržavaju prijedlog majke da se osobni odnosa djeteta s ocem jasnije odrede i preciziraju. Tijekom postupka pred Zavodom proveden je razgovor psihologinje s mlt. IČ koji spontano i samoinicijativno verbalizira da želi živjeti s ocem, izražava da bi „tata sve dao za njega“, da je „dobar, sprema, kuha, šiša ga, vozi ga na treninge, pomaže sa zadaćom, s njim je sve najbolje“. Za majku navodi kako se „ne brine najbolje, ne pokazuje ljubav, ne kuha, stalno viče, prije ga je tukla, zabranjuje mu“. Izjašnjava se kako je njegova želja da živi s ocem, a majku povremeno posjećuje, „kad bi on to htio“. Opisano argumentira time što „s ocem osjeća neopisivu ljubav“, a s majkom „jednostavno ne želi biti“. Izjašnjava se da otac o majci ne govori negativno, dok majka o ocu govori, govori da je otac loš, da govori loše o drugima i da laže. Vezano uz svoju sliku o roditeljima izjavljuje kako otac nema niti jednu manu ili negativnu stranu te da ga smatra savršenim. Za majku navodi da laže i izmišlja te opisuje situaciju kad mu je majka rekla da je kod kuće, a on i otac su zatim vidjeli njezin auto u gradu. Smatra da majka nema niti jednu pozitivnu stranu ili osobinu, ne može se sjetiti ničega dobrog u vezi majke. Opisuje uredne vršnjačke odnose te dobno prikladne i uobičajene interese, kao i načine provođenja slobodnog vremena. Zavod navodi da je IČ u kontaktu topao i senzibilan dječak. Prilikom razgovora o roditeljima plače, ne zna verbalizirati kako se osjeća i što mu izaziva suze. Iskaz o roditeljima, njegovim željama i njihovim osobinama ostavlja dojam unaprijed pripremljenog, neautentičnog izlaganja. U odnosu na prigovore tužitelja Zavod se očitovao u podnesku od 9. srpnja 2024. u kojem navodi da se Zavod, prilikom izrade nalaza i mišljenja, prvenstveno vodi pravima, potrebama i interesima djeteta koje stavlja u središte svojih prijedloga i postupanja te ne zauzima strane u sukobu roditelja niti zastupa njihove interese i potrebe. Prijedlog je sastavljen na temelju razgovora s roditeljima, terenskog izvida na adresama stanovanja roditelja, razgovora s mlt. djetetom, psihologijskom obradom roditelja te uvidom u dokumentaciju. Navodi tužitelja o majčinom neprimjerenom postupanju nisu potvrđeni. Stranke su obavezne poštivati Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a Zavod ih je dužan na to upozoravati. Zavod nema saznanja da bi stručna djelatnica Zavoda koja je ranije bila članica stručnog tima bila majčina prijateljica. U prijedlogu se ne navodi da se otac svjesno, namjerno i maliciozno koristi "ružnim manipulacijskim metodama" kako bi narušio odnos majke i djeteta, već je procjena stručnog tima da je očev, izrazito negativan i polariziran, stav prema majci vjerojatno u podlozi nekih Ivanovih reakcija i izjava vezanih uz roditelje, pri čemu Zavod ne navodi da su kod djeteta utvrđeni poremećaji i problematično ponašanje niti Zavod nema saznanja da ga majka karakterizira tim terminima. Zavod smatra da je zbog izostanka roditeljske suradnje i komunikacije (što se ocjenjuje kao rizičan faktor za dijete) potrebno da se oba roditelja uključe u savjetovanje pa koriste priliku da ih se na navedeno uputi, pri čemu ističu da bi praksa upoznavanja roditelja s nalazom psihologijske obrade i kontinuirano savjetovanje roditelja bilo u interesu korisnika, ali navedene radnje nisu u mogućnosti provoditi obzirom na opseg radnih zadataka stručnih djelatnika Zavoda. Dodaju da je teško utvrditi što je bilo u podlozi djetetovih suza, posebno što ih on sam ne zna objasniti. Budući da IČ roditelje prikazuje na polariziran način, pri čemu oca idealizira, takve reakcije kod djeteta nisu u skladu s pretpostavkom da majka pokušava izvršiti utjecaj na dijete. Stambene prilike majke su ocijenjene kao potpuno primjerene za stanovanje djeteta, pri čemu Zavod smatra da su materijalne prilike manje važan faktor kod davanja mišljenja o roditeljskoj skrbi.
9. U postupku je provedeno i vještačenje roditeljskih kapaciteta po vještacima psihologinji Veri Lisec-Repić i dr. med. psihijatru Strahimiru Sučiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su oba roditelja do sada imala relativno dobar i adekvatan odnos prema djetetu, ali se u prethodne dvije godine odnos između majke i sina postupno pogoršava. Otac prema sinu ima emocionalno topao i blizak odnos, a iz zapažanja vještaka proizlazi da u promjeni odnosa majke i sina veliki utjecaj ima očevo ponašanje u kojem on koristi dječaka kao saveznika protiv bivše supruge. Majka djeteta je na primijećeno udaljavanje djeteta reagirala povrijeđenošću i povlačenjem, a time je dodatno povećala mogućnost većeg utjecaja oca na dječaka. Otac i sin dijele zajednički afinitet prema sportskim aktivnostima, posebno nogometu, po čemu se još više povezuju i dijele uzajamne interese. Vještaci navode kako oba roditelja pokazuju relativno dobar uvid u potrebe dječaka, da ima vezu sa oba roditelja. Ono oko čega se roditelju ne slažu jest pitanje s kim dječak treba živjeti. IČ oca opisuje u superlativima, dok je za majku rekao kako bi on ipak "nekad išao k njoj". Iz skale obiteljskih odnosa vidljivo je da mlt. IČ smatra da je otac u odnosu na njega vrlo emocionalan i da mu je na raspolaganju (više nego što to osjećaju djeca u prosjeku koja nisu u sukobu lojalnosti). Za majku ima osjećaj dosta izražene emocionalne hladnoće i udaljenosti. Što se tiče dječakove percepcije kontrole, odnosno načina na koji roditelji modificiraju njegovo ponašanje, za majku smatra da je nešto više kruta, a za oca da je manje zahtjevan prema njemu nego što to djeca u prosjeku doživljavaju za očeve. Kod dječaka je izražen konflikt lojalnosti u odnosu na roditelje za koje ima potpuni uvid u njihove negativne odnose te, zbog osjećaja da je otac više oštećena strana, nastoji biti uz njega, a otac svojim postupcima i ponašanjem utječe na takav stav kod dječaka. Vještaci preporučuju za oba roditelja da poduzmu određeno korigiranje vlastitog ponašanja u odnosu prema djetetu. Za oca smatraju da treba razriješiti vlastite unutarnje konflikte povrijeđenosti i napuštenosti tako da odlazi na psihoterapiju na kojoj bi naučio kako se odnositi i komunicirati s djetetom ne tražeći od sina u isto vrijeme razumijevanje i podršku za sebe. Otac bi se trebao potruditi da u komunikaciji sa sinom ne govori negativne komentare, stavove i stavove prema majci. Za majku vještaci smatraju da treba odlaziti na psihoterapiju radi ambivalentnosti, emocionalne vulnerabilnosti te zbog reagiranja u vidu povlačenja i/ili impulzivnog reagiranja. Majka bi trebala poraditi na adekvatnom izražavanju emocionalnosti prema djetetu. Vještaci navode da je otac dosadašnjim ponašanjem prema sinu s njim stvorio blizak i topao odnos. No, taj se odnos velikim dijelom temelji na građenju savezništva oca i sina nasuprot majke, što vještaci smatraju dugoročno nezdravim i štetnim. Zbog toga preporučuju da je ipak bolje da dječak ostane živjeti sa majkom, a s ocem da ostvaruje osobne odnose dva cijela vikenda u mjesecu, s time da otac ima pravo da sina i dalje vodi na treninge i druži se s njim po dogovoru s majkom. Na pitanje suda o roditeljskim kapacitetima oca i majke, vještaci zaključuju da oba roditelja imaju zadovoljavajuće osnovne roditeljske kompetencije. Iako su i otac i majka u osnovi dobri roditelji, smatraju da postoji potreba za korigiranjem određenih krivih obrazaca kod oba roditelja u odnosu prema zajedničkom djetetu. Smatraju da je bolje da dječak nastavi živjeti kod majke kako bi se izbjeglo daljnje udaljavanje sina i majke. U odnosu na nalaz i mišljenje tužitelj je podnio prigovore na koje su se vještaci očitovali na ročištu održanom 23. rujna 2025. Tom prilikom vještaci navode da iz prigovora proizlazi kao da bi vještaci trebali saslušati jedino tužitelja i sastaviti nalaz i mišljenje onako kako on želi. Tužitelj navodi da je tuženica godinama opstruirala viđanje s njime i traži zašto su vještaci odlučili da dijete ostane s majkom. To da su vještaci uzeli u obzir njegovo porijeklo, stupanj obrazovanja, da je tuženica tužitelja omalovažavala radi ruralnog porijekla, vještaci nisu uzeli kao bitnu činjenicu nego nalaze i obradu osobnosti jednog i drugog roditelja. Da dijete trenutno ima bolji odnos s ocem vještaci su uzeli sa sumnjom na način postupanja prema djetetu, jer je iz obrade djeteta razvidno da mu otac popušta i u nekoliko podataka dolaze do zaključka da on s njime razgovara negativno o majci. Tako da bi se postupanje oca moglo smatrati u nekom smislu manipuliranjem. Radi toga vještaci nisu uzeli kao najbitnije to što se odnos djeteta prema majci promijenio. Zamjerka na majku je da se u takvoj situaciji nije postavila aktivno, nego povlačeći i zbog toga su i preporučili da oboje idu na psiho terapiju da se nauče na bolji način nositi u tim odnosima. Činjenice o obitelji majke i obitelji oca nisu razmatrali na tako značajan način kako to otac u svom podnesku navodi. Ne uključuju analizu bake, majčinog oca itd. vještaci su se fokusirali na same roditelje. Ova analiza tužene u smislu frustracija i nezadovoljstva da nije upisala željeni fakultet i da njena kuća kod nje budi samo negativne uspomene, to je po vještaku nedopustiva analiza osobe te vještak ne znam kako si otac dozvoljava takvu analizu majke u prigovoru navesti. Otac također navodi da mu je majka rekla da ga ne voli, da nije željela imati djecu, to ništa nije rekao na vještačenju, nego sada u prigovoru. Vještaci su zapravo razmotrili osobnost i tužitelja i tuženice i zaključili da je otac rigidnija osoba i da ima određenih emocionalnih odstupanja. Za majku također postoje emocionalna odstupanja, ali ona ima veću širinu i smatraju da je njena briga za dobrobit djeteta sveobuhvatnije nego što bi se to očekivalo od oca. Mišljenje djeteta su shvatili kao manipuliranje od strane oca koji ga vodi na nogomet i sklapa određeni savez sa dječakom. U tom savezu su se njih dvoje formirali nasuprot majke, što nije u redu u jednom takvom odnosu. Ne misle da njih dvojica ne trebaju imati dobar odnos, ali ne da taj njihov odnos bude nasuprot majke. Na poseban upit punomoćnika tužitelja o tome na koji način su vještaci utvrdili da postoji savez oca i sina naspram majke, odgovaraju da iz razgovora sa svakim od njih, kao i testovima koje su proveli s djetetom, tako je na skali o tome kako ga prihvaćaju roditelji dijete navelo da ga otac prihvaća enormno više nego majka, dok za oca daleko manje osjeća da ga kontrolira i usmjerava, što znači da je otac popustljiv, a navedeno djetetu imponira. Vještaci savez oca i djeteta u nekoj mjeri razmatraju kao negativnu osobinu na strani oca, zbog toga što je njihovo nastojanje da dijete ima izvrstan odnos s oba roditelja, a u konkretnom slučaju dijete stvara odnos s ocem u kojem sve više isključuje majku, što nije nastalo iz ničega. Na upit odgovara da vještaci trenutno nemaju izvještaj o tome s kojim roditeljem dijete stanuje i na koji način ostvaruje osobne odnose s drugim roditeljem. Na upit što su vještaci predložili o tome s kim bi dijete trebalo živjeti i na koji način bi dijete trebalo ostvarivati osobne odnose s drugim roditeljem, navode da nisu predložili. U odnosu na roditeljske kapacitete, utvrđeno je da oba roditelja imaju adekvatne kapacitete i da su sposobni biti roditelji, međutim, malu prednost su ipak dali majci, a sve kako se dijete više ne bi udaljavalo od majke. Navedeno stoga što je kroz testiranja, razgovore i nalaze utvrđeno da će majka dati sveobuhvatniji odgoj. Vještaci su dali i preporuku da oba roditelja odlaze na terapiju kako bi se naučili bolje postupati u konkretnoj situaciji i da se dijete ne koristi kao sredstvo u njihovoj borbi. Kad IČ kaže da bi želio živjeti s ocem, vještaci to ne ocjenjuju kao u potpunosti autentičnu izjavu, jer djeca kad su izmanipulirana oni toga nisu svjesni te se iskreno priklanjaju onome tko ih uspije privući. Na upit imaju li roditelji jednake roditeljske kompetencije te postoje li kakva ograničenja na strani bilo kojeg od roditelja, odgovaraju da su u osnovnom smislu njihove kompetencije približno jednake u smislu da oboje vole dijete i žele djetetu najbolje. Međutim, otac svjesno ili nesvjesno udaljava sina od majke što dugoročno nije dobro za dijete. Na upit da li bi podjednako vrijeme koje dijete provodi s jednim, odnosno s drugim roditeljem, bilo adekvatno da se zadovoljni djetetova potreba za oba roditelja, a da se uzme u obzir i njegova želja te roditeljske kompetencije, odgovaraju da u slučaju razvoda braka dolazi do završene priče i smatraju da dijete ne bi trebalo biti podjednako kod oba roditelja, jer je to maltretiranje za dijete, nije u skladu s njegovom dobrobiti, već se radi o potrebama roditelja. Vještaci u tom smislu nikada nisu dali mišljenje da dijete bude podijeljeno kod oba roditelja. Smatraju da dijete mora imati stabilnu bazu, siguran dom i sigurnost, gdje gradi samopouzdanje uz ostvarivanje kvalitetnih osobnih odnosa s drugim roditeljem.
10. Prvostupanjski sud pravilno prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, koje je sačinjeno obuhvatno, odnosno uvidom u spis, na temelju medicinske dokumentacije, vlastite obrade – razgovora s psihijatrom te psihološkim testiranjem. Mišljenje je suda da su vještaci jasno i smisleno obrazložili svoj nalaz i mišljenje i otklonili prigovore tužitelja, osobito uzimajući u obzir da je zadatak vještaka u ovom postupku bio ocijeniti roditeljske kapacitete stranaka što su vještaci napravili kako u svom pisanom nalazu i mišljenju, tako i u usmenom iskazu te su u tom dijelu naveli da prednost daju majci, što su i obrazložili. U pogledu prigovora kontradiktornosti mišljenja u odnosu na prijedlog za stanovanje djeteta i održavanje osobnih odnosa, kojeg su vještaci također naveli u svom mišljenju, valja reći kako takav zadatak vještacima nije bio zadan te se sud vodio njihovim mišljenjem i prijedlogom primarno u odnosu na ocjenu roditeljskih kapaciteta.
11. Prema odredbi članka 107. stavka 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ) plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se mijenjati u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti. U članku 96. stavku 2. ObZ -a propisano je, u slučaju da roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.
12. U konkretnom slučaju roditelji su suglasni da su ispunjeni uvjeti za djelomičnu izmjenu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Međutim, između njih ne postoji suglasnost na koji način bi Plan trebalo izmijeniti.
13. U pogledu odluke o stanovanju, otac predlaže da mlt. IČ stanuje s njim, osobito naglašavajući da je to volja djeteta, dok majka predlaže da IČ i nadalje stanuje s njom. U tom smislu, Zavod navodi da je majka roditelj koji u većoj mjeri razumije djetetove potrebe te u većoj mjeri uvažava važnost drugog roditelja. Vještaci su pak naveli da majka ima veću širinu te je njezina briga za dobrobit djeteta sveobuhvatnija. U odnosu na oca, Zavod navodi da otac ima polarizirano viđenje sebe i majke koju opisuje negativnim terminima što ukazuje na nezrele mehanizme funkcioniranja ličnosti koji potencijalno mogu dovesti do neprikladnih stavova i ponašanja. Vještaci su pak naveli da otac svoj odnos sa sinom gradi na savezništvu nasuprot majke što je dugoročno nezdravo i štetno. Vještaci navode i to kako je razvidno da otac popušta djetetu te da negativno govori o majci, a za postupanje oca da bi se isto moglo smatrati manipuliranjem. Zaključak vještaka o roditeljskim kompetencijama je da su približno jednake kod oba roditelja jer oboje vole dijete i žele djetetu najbolje, ali prednost daju majci jer otac svjesno ili nesvjesno udaljava sina od majke što dugoročno nije dobro za dijete. Mlt. IČ je tijekom postupka izrazio svoje mišljenje u razgovoru za psihologinjom Zavoda kada je spontano i samoinicijativno verbalizirao da želi živjeti s ocem. Također, prilikom obrade kod vještaka je također odmah naglasio da želi živjeti s ocem, a za majku kako bi on ipak "nekad išao k njoj". U odnosu na Ivanov iskaz, Zavod je naveo kako njegov iskaz o roditeljima, njegovim željama i njihovim osobinama ostavlja dojam unaprijed pripremljenog, neautentičnog izlaganja. Naime, vezano uz svoju sliku o roditeljima IČ izjavljuje kako otac nema niti jednu manu ili negativnu stranu te ga smatra savršenim. Za majku navodi da laže i izmišlja (jednom priliko je rekla da je kod kuće, a on i otac su zatim vidjeli njezin automobil u gradu), smatra da majka nema niti jednu pozitivnu stranu ili osobinu, ne može se sjetiti ničeg dobrog u vezi majke. Dječak je uključen i u savjetodavni rad u Centru Luka Ritz iz čijeg izvješća proizlazi da IČ roditelje kontinuirano prikazuje na polarizirani način. Opisanu pojavu Zavod objašnjava na način da je najvjerojatnije posljedica očevog polariziranog viđenja sebe i djetetove majke, što je štetno za daljnji Ivanov pravilan razvoj osobnosti te može imati negativne posljedice pod djetetovo mentalno zdravlje. Vještaci su naveli da je kod dječaka izražen konflikt lojalnosti u odnosu na roditelje za koja ima potpuni uvid u njihove negativne odnose te, zbog osjećaja da je otac više oštećena strana, nastoji biti uz njega, a otac svojim postupcima i ponašanjem znatno utječe na takav stav kod dječaka. Vještaci na ročištu 23. rujna 2025. navode da Ivanovu izjavu da bi želio živjeti s ocem ne ocjenjuju u potpunosti kao autentičnu jer djeca kad su izmanipulirana, oni toga nisu svjesni te se iskreno priklanjaju onome tko ih želi privući.
14. Na temelju svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud smatra da je u najboljem interesu mlt. IČ da stanuje s majkom. Pritom sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se utvrdi mišljenje djeteta po posebnom skrbniku ili stručnom suradniku suda. Naime, prema članku 2. stavak 1. Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta ("Narodne novine" broj 123/15) proizlazi da će, u postupcima u kojima odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta, sud omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi. U stavku 3. istog članka stoji da će djetetu mlađem od četrnaest godina sud omogućiti da izrazi svoje mišljenje na prikladnom mjestu putem posebnog skrbnika ili druge stručne osobe, time da se stručnom osobom smatra psiholog, a iznimno i druga stručna osoba odgovarajuće stručne spreme te stručnih znanja i vještina potrebnih za utvrđivanje mišljenja djeteta (stavak 4.). Iz navedenog proizlazi kako je tijekom postupka mlt. IČ (u vrijeme pisanja prvostupanjske presude dijete ima 13 godina) omogućeno izražavanje njegovog mišljenja (pred psihologom Zavoda, kao i tijekom vještačenja) te je dijete upoznato s predmetnim postupkom. Ponovno izlaganje djeteta predmetnom postupku na način da se s istim provodi dodatni razgovor, prema mišljenju suda, bi predstavljalo pretjeran teret za dijete na koje ne smije biti prebačen teret donošenja odluke u ovakvim predmetima. Osim toga dijete je prilikom razgovora na Zavodu plakalo, a da nije znalo objasniti razlog, dok su vještaci utvrdili da je IČ u konfliktu lojalnosti te je njegovo mišljenje neautentično. Zbog svega navedenog prvostupanjski sud nije prihvatio ovakav prijedlog tužitelja.
15. Polazeći od nalaza i mišljenja i prijedloga Zavoda, kao i nalaza i mišljenja vještaka, zbog svih obrazloženih razloga prvostupanjski sud smatra da bi mlt. IČ i nadalje trebao stanovati s majkom, pri čemu djetetovo mišljenje sud razmatra kroz prizmu utvrđenja stručnog tima Zavoda i vještaka i činjenica da dijete ima polarizirani doživljaj roditelja, da je u konfliktu lojalnosti i da nije autentično u svom mišljenju. Stoga sud smatra da nije bilo uvjeta za izmjenu ranije sudske odluke u navedenom dijelu, obzirom da je istom već određeno da će dijete stanovati s majkom.
16. Prema odredbi članka 119. stavka 1. ObZ-a dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.
17. Što se tiče održavanja osobnih odnosa oca i djeteta tužitelj navodi kako se, od početka potpisivanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, osobni odnosi odvijaju po dogovoru na način da je dijete kod oca prespavljivalo dulje od onog što je predviđeno planom i to sve dok majka, bez argumenta nije promijenila svoj stav. Tuženica je pak navela da se tužitelj rijetko držao dogovora, da si je uzimao za pravo samostalno donositi odluke o tome koliko će vremena dijete provesti s njim i kada će ga vratiti majci, dovodeći na taj način majku pred gotov čin. Tužitelj se nije pridržavao dogovora i zbog toga je majka počela inzistirati na poštivanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Zavod je, vezano za osobne odnose djeteta i oca, procijenio da je u interesu mlt. djeteta da kontakte s ocem ostvaruje u istom ili suženijom opsegu u odnosu na aktualni plan o roditeljskoj skrbi, time da podržavaju prijedlog majke da se osobni odnosi oca i djeteta jasnije i preciznije odrede. U podnesku od 5. ožujka 2025. Zavod predlaže da se osobni odnosi ostvaruju svaki drugi vikend od petka nakon škole do nedjelje u 19,00 sati, a u tjednu kad dijete ne boravi vikendom kod oca, utorkom i četvrtkom nakon škole do 19,00 sati te polovicu svih školskih praznika i blagdani koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj. Ovakav prijedlog Zavoda u opsegu je uglavnom podudaran s onime što je predložila tuženica jedino je prijedlog tuženice detaljniji u smislu da se jasno definiraju godine u kojima će dijete provesti mjesec srpanj, odnosno kolovoz s kojim roditeljem; da se jasno određuju zimski praznici te blagdan Božića i Nove godine, kao i proljetni praznici i blagdan Uskrsa te preostali blagdani u RH.
18. S obzirom da je nesporno komunikacija između roditelja narušena, da trenutno ne postoji mogućnost dogovora u pogledu održavanja osobnih odnosa oca i djeteta, a da se otac ne pridržava Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, time da je posljedica ovakvih odnosa da je dijete u konfliktu lojalnosti, da ima polarizirano shvaćanje roditelja, da se udaljava od majke, a otac svoj odnos s djetetom gradi na savezništvu protiv majke, sud smatra da je u skladu s dobrobiti mlt. djeteta da se osobni odnosi jasno i detaljno urede na način koji roditeljima ostavlja što manje slobodnog prostora za vlastitu interpretaciju oko dinamike, opsega, kao i vremena i načina odražavanja osobnih odnosa. Stoga je sud prihvatio prijedlog tuženice u navedenom dijelu, time da je kod osobnih odnosa s ocem preko vikenda određeno da će se održavati od petka nakon škole (a ne od subote u 9,00) do nedjelje u 19,00 sati, uzimajući u obzir prijedlog Zavoda te činjenicu da je upravo to opseg koji se uobičajeno određuje s roditeljem s kojim dijete ne stanuje. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno, temeljem odredbe članka 107. stavak 2. ObZ-a i članka 119. stavka 1. ObZ-a, odlučio kao u izreci presude. U konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za određivanje stanovanja djeteta po principu pola/pola, kako je to predlagao tužitelj. Naime, da bi se odredio ovakav model stanovanja potrebno je da između roditelja postoji visoka razina komunikacije i suradnje, pa, u ovoj situaciji, u kojoj su odnosi roditelja nesporno i očito narušeni, naizmjenični model ne može biti funkcionalan pa tako niti u interesu mlt. djeteta.
19. Tuženica je tijekom postupka predlagala da sud donese i privremenu mjeru kojom će se regulirati osobni odnosi oca i djeteta, čemu se tužitelj protivio navodeći da među strankama već egzistira odluka koja se u cijelosti primjenjuje pa da nije potrebno mijenjati sadržaj postojeće odluke. Podneskom od 14. studenog 2025. Zavod je naveo da se ne protivi donošenju privremene mjere, a u pogledu njezinog sadržaja u postupnosti ostaju kod podneska od 22. siječnja 2025. (sudu dostavljen 5. ožujka 2025.). S navedenim se suglasila i posebna skrbnica djeteta.
20. Prema odredbi članka 536. stavka 1. ObZ-a ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.
21. S obzirom da se u ovom slučaju stranke nisu postigle sporazum oko održavanja osobnih odnosa, temeljem odredbe članka 536. ObZ-a, uzimajući u obzir sve naprijed navedene razloge, prvostupanjski sud je donio privremenu mjeru, a njeno trajanje se temelji na odredbama članka 351. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20), te je temeljem odredbe članka 535. ObZ-a pravilno odlučeno rješenjem.
22. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno donio temeljem odredbe članka 366. stavak 1. ObZ-a i Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
23. Žalbeni navodi i razlozi tužitelja su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud pravilno cijenio sve izvedene dokaze, posebno mišljenje i prijedlog HZSR i saslušanih vještaka, te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a, a posebno ne bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u postupku pred Zavodom je saslušano zajedničko mlt. dijete parničnih stranaka te, s obzirom na njegovu dob , nije bilo potrebno niti nužno njegovo saslušanje pred prvostupanjskim sudom.
24. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
25. Temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
26. Tuženici nije dosuđen parnični trošak sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje postupka.
Split, 27. kolovoza 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Miho Mratović
