Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-935/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Likvidacijske mase trgovačkog društva Poljičan-Rašica d.o.o. iz Sinja, Domovinskog rata 1, OIB: 82119249842, kojega zastupa likvidator ĐB iz [adresa], a njega zastupaju punomoćnici dr. sc. Sandra Marković, odvjetnica iz Zagreba i Mijo Jeličić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Sinju, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom Županijskog sud u Splitu poslovni broj Gžp-27/14 od 10. rujna 2014., koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1169/14-2 od 30. lipnja 2015. u povodu presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Likvidacijska masa trgovačkog društva Poljičan-Rašica d.o.o. protiv Hrvatske (zahtjev br. 39761/18) od 3. prosinca 2024., te o glavnoj stvari – žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-148/11 od 15. prosinca 2011., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prijedlog tužitelja i dopušta se ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nezakonite primjene zabrane uvoza na temelju uvozne dozvole od 26. listopada 2000., te se u odnosu na taj zahtjev, kao i u odnosu na cjelokupni trošak postupka, ukidaju presuda Županijskog sud u Splitu poslovni broj Gžp-27/14 od 10. rujna 2014. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1169/14-2 od 30. lipnja 2015.

II. U preostalom dijelu, u kojem je odlučno o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog propuštanja tuženice odlučiti o zahtjevu tužitelja za izdavanje uvozne dozvole od 4. prosinca 2001. prijedlog za ponavljanje postupka se odbija.

III. Ukida se presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-148/11 od 15. prosinca 2011. u dijelu u kojem je taj sud prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog nezakonite primjene zabrane uvoza na temelju uvozne dozvole od 26. listopada 2000. i u odluci o parničnom trošku, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

IV. O troškovima postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari završen je presudom Županijskog sud u Splitu poslovni broj Gžp-27/14 od 10. rujna 2014. kojom je po žalbi tuženice preinačena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-148/11 od 15. prosinca 2011. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete slijedećeg sadržaja:

"1. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 7.779.832,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od:

- 450.194,00 kuna od 1. siječnja 2001. godine,

- 2.401.038,00 kuna od 1. siječnja 2002. godine,

- 2.432.576,00 kuna od 1. siječnja 2003. godine,

- 2.496.024,00 kune od 1. siječnja 2004. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, sve do isplate.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 442.068,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, pa do isplate.

3. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 4.409.919,95 kuna.",

te je naloženo tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.120.000,00 kuna.

2. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1169/14-2 od 30. lipnja 2015. revizija tužitelja izjavljena protiv citirane drugostupanjske presude.

3. Prijedlogom od 27. prosinca 2024. tužitelj predlaže da se postupak pred županijskim sudom ponovi iz razloga propisanih člankom 428.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u nastavku ZPP), budući je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) utvrdio u ovoj pravnoj stvari povredu odredbe članka 1. Protokola broj 1 uz Kovenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 6/99 i 8/99 – u nastavku Konvencija), a razlog za ponavljanje postupka odnosi se na postupak pred Županijskom sudom u Splitu koji je svojom odlukom poslovni broj Gžp-27/14 od 10. rujna 2014. preinačio presudu prvostupanjskog suda i odbio tužiteljev tužbeni zahtjev za naknadu štete.

4. Tužitelj se u prijedlogu poziva na presudu ESLJP od 3. prosinca 2024. po zahtjevu broj 39761/18 u predmetu Likvidacijska masa trgovačkog društva Poljičan- Rašica d.o.o. protiv Republike Hrvatske gdje je utvrđena navedena povreda, te predlaže da se dopusti ponavljanje postupka pred Županijskim sudom u Splitu povodom žalbe tuženice, ukine presuda ovoga suda poslovni broj Gžp-27/14 od 10. rujna 2014. te da se, uz poštivanje pravnih stajališta Europskog suda, odbije žalba tuženice kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-148/11 od 15. prosinca 2011., uz naknadu parničnog troška tužitelju.

5. U svom odgovoru na prijedlog za ponavljanje postupka tuženica se u bitnome nije protivila ponavljanju postupka, ali smatra kako je po žalbi tuženice u ponovljenom postupku, obzirom na pravna shvaćanja ESLJP potrebno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, jer tužitelj nije dokazao razmjere pretrpljene štete.

6. U povodu prijedloga za ponavljanje postupka održano je ročište pred prvostupanjskim sudom na kojem je tužitelj ostao u cijelosti kod prijedloga za ponavljanje postupka, a tuženik kod svog odgovora na prijedlog.

7. Prijedlog za ponavljanje postupka tužitelja je djelomično osnovan.

8. Prema članku 428.a ZPP kad ESLJP utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može, u roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno. U smislu članka 428. stavka 2. ZPP takav postupak provodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka, dok su prema odredbi članka 428. stavka 3. ZPP u ponovljenom postupku sudovi dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi ESLJP kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode.

9. Tužitelj je u roku od 30 dana od donošenja navedene presude ESLJP podnio prijedlog za ponavljanje postupka, slijedom čega je isti pravodoban. Prvostupanjski sud proveo je prethodne radnje i, budući da je tužitelju prvostupanjskom presudom zahtjev bio usvojen, a odbijen tek pred višim sudom, ocijenio da se razlog za ponavljanje odnosi na postupak pred višim sudom, te je predmet dostavio ovome sudu radi donošenja odluke (članak 428. stavak 1. ZPP).

10. Iz spisa proizlazi kako je tužitelj pred domaćim sudovima u ovom postupku tražio naknadu štete od tuženice po dvije osnove:

- zbog nezakonite primjene zabrane uvoza svježeg i sirovog svinjskog mesa podrijetlom iz Nizozemske preko Bosne i Hercegovine posredstvom trgovačkog društva Mesna industrija Lijanovići d.o.o. iz Širokog Brijega, Bosna i Hercegovina, na temelju uvozne dozvole od 26. listopada 2000.,

- zbog propuštanja tuženice, konkretno Uprave za veterinarstvo, da odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje nove uvozne dozvole od 4. prosinca 2001., s tim da tužitelj tijekom postupka nije razdvojio visinu naknade koju potražuje po svakoj od tih osnova.

11. Iz presude ESLJP na koju se tužitelj poziva proizlazi kako je taj sud utvrdio povredu članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, s tim da je taj sud opseg odlučivanja odredio u točki 1. izreke presude, u kojoj "utvrđuje da je prigovor na temelju članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju o primjeni zabrane uvoza dopušten, dok je ostatak zahtjeva nedopušten". U skladu s time povredu je utvrdio isključivo u odnosu na primjenu zabrane uvoza kojom je ograničena uvozna dozvola od 26. listopada 2000. (točke 16.–19. obrazloženja), dok je dio zahtjeva koji se odnosi na propust domaćih tijela da odluče o zahtjevu tužitelja od 4. prosinca 2001. i time nastalu štetu proglasio nedopuštenim zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava (točke 12. i 13. obrazloženja i točka 1. izreke). Zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete ESLJP je odbio, zaključivši da je - budući da razmjeri štete u domaćem postupku nisu dokazani - "najprikladniji način ispravljanja posljedica utvrđene povrede ponavljanje tog postupka" (točka 28. obrazloženja).

12. Prema stajalištu ovog suda ponavljanje postupka proteže se samo u opsegu u kojem je ESLJP utvrdio povredu Konvencije. Povreda je utvrđena isključivo u odnosu na primjenu zabrane uvoza na temelju dozvole od 26. listopada 2000., dok je za dio koji se odnosi na zahtjev od 4. prosinca 2001. ESLJP u točki 13. presude utvrdio da je zahtjev "u mjeri u kojoj se odnosi na propust domaćih tijela da odluče o zahtjevu društva podnositelja zahtjeva od 4. prosinca 2001. i nastalu štetu, nedopušten … zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava", što je izrekao i u točki 1. izreke presude. Za taj potonji dio stoga nema utvrđene povrede pa ni zakonske osnove za ponavljanje. Razlog nedopuštenosti pred Europskim sudom (neiskorišten upravni put) potvrđuje domaće utvrđenje o propuštanju umanjenja štete, pa odbijanje zahtjeva po toj osnovi ostaje pravomoćno. Zato je prijedlog za ponavljanje u tom dijelu valjalo odbiti i riješiti kao u izreci pod II., a ukidanje ograničiti na dio koji se odnosi na zabranu uvoza (točka I. izreke).

13. Kako tužitelj nije odvojeno naznačio visinu naknade po navedenim osnovama, pa time i izreke prvostupanjske (dosuđujuća) i drugostupanjske (odbijajuća) presude glase na isplatu jedinstveno navedenih iznosa koji objedinjuju zahtjev za naknadu štete po objema osnovama - i zbog nezakonite primjene zabrane uvoza i zbog propuštanja odlučivanja o zahtjevu od 4. prosinca 2001., niti su iznosi razlučeni po osnovama u obrazloženju tih presuda, dok je ESLJP povredu utvrdio samo po prvoj osnovi, ukidanje se ne veže uz određenu svotu, nego uz samu osnovu (dio) zahtjeva, dok će visinu štete koja otpada na tu osnovu utvrditi sud u ponovljenom postupku, vodeći računa kako se po osnovi propuštanja odlučivanja o zahtjevu od 4. prosinca 2001. naknada ne može dosuditi.

14. Prema članku 428. stavku 4. ZPP, kad viši sud ustanovi da je prijedlog opravdan, ukinut će svoju odluku, a i odluku višeg suda ako takva postoji. Stoga je ovaj sud ovlašten i dužan ukinuti uz vlastitu presudu i presudu Vrhovnog suda Rev-x 1169/14-2 od 30. lipnja 2015. kojom je ta presuda potvrđena - jer bi zadržavanje na snazi odluke Vrhovnog suda bilo proturječno ukidanju drugostupanjske presude. Iako tužitelj predlaže ukidanje samo presude ovoga suda, ukidanje i odluke Vrhovnog suda proizlazi izravno iz članka 428. stavka 4. ZPP i nije uvjetovano opsegom prijedloga. Time nije prekoračena granica odlučivanja iz članka 2. stavka 1. ZPP, jer se ta granica odnosi na tužbeni zahtjev, a ne na zakonom propisane posljedice dopuštenog ponavljanja postupka. Odluka Ustavnog suda se ne ukida jer je izvan instancijskog tijeka parničnog postupka iz članka 428. ZPP.

15. Zbog izloženih razloga riješeno je kao u izreci pod I. i pod II.

16. Utvrđena povreda pred ESLJP materijalne je naravi i sastoji se u nezakonitom i neopravdanom miješanju u pravo vlasništva tužitelja, koje su počinila upravna tijela primjenom zabrane uvoza, a koje nije ispravljeno. Europski sud pritom nije utvrdio pogrešku domaćih sudova u ocjeni dokaza; naprotiv, naveo je da su sudovi zahtjev odbili zato što tužitelj nije dokazao razmjere štete (točka 21. obrazloženja odluke ESLJP), a tužitelj je status žrtve zadržao jer tužena država nije istaknula prigovor neiscrpljivanja u tom pogledu (točke 22. do 24. obrazloženja odluke ESLJP). Ponavljanje postupka stoga ne počiva na sudskoj pogrešci, nego predstavlja domaći procesni put za ispravak (restitutio in integrum) državne povrede, neovisno o tome koje ju je tijelo počinilo (članak 46. Konvencije).

17. Ovaj je sud, sukladno članku 428.a stavku 3. ZPP, dužan poštovati pravna stajališta ESLJP, koji je kao način ispravka izrijekom odredio ponavljanje domaćeg postupka. Dopuštanje ponavljanja pritom ne prejudicira ishod - teret dokazivanja visine štete i nadalje je na tužitelju, a tužena zadržava pravo isticati sve prigovore, pa se zahtjev, ne dokaže li tužitelj visinu, može i ponovno odbiti.

18. Kako otklanjanje povrede zahtijeva provođenje nove glavne rasprave radi utvrđivanja visine štete, samostalno odlučivanje višeg suda o glavnoj stvari iz članka 428. stavka 4. ZPP (koje je predviđeno samo ako nova glavna rasprava nije potrebna) nije moguće. Zbog toga se ne može prihvatiti prijedlog tužitelja da ovaj sud odmah potvrdi prvostupanjsku presudu.

19. ESLJP je izrijekom utvrdio da razmjeri štete nisu dokazani (točka 21. i 28. presude ESLJP), pa se visina štete tek treba utvrditi u ponovljenom postupku, a ne može se smatrati već dokazanom. Zato je po odredbi članka 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u naznačenom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pa je riješeno kao u izreci pod III.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud prije svega sa strankama raspraviti i razgraničiti štetu po osnovama, a do potrebe i pozvati tužitelja da se u tom pravcu odredi (uredi tužbu), te će kao osnovu za naknadu uzet će isključivo izmaklu korist (i s njom povezanu posrednu štetu) koja bi bila ostvarena preradom mesa obuhvaćenog uvoznom dozvolom od 26. listopada 2000. čiji je uvoz nezakonito spriječen. To se odnosi na 20 tona mesa vraćenih s granice, a na preostalu količinu do 320 tona iz te dozvole samo ako tužitelj dokaže da je bila pripremljena za uvoz, odnosno prijavljena za veterinarski pregled po prispijeću na granični prijelaz u smislu članka 65. stavka 1. tada važećeg Zakona o veterinarstvu (Narodne novine broj 70/97, 105/01 i 172/03). Naknada se ne može temeljiti na zahtjevu od 4. prosinca 2001. (dodatnih 320 tona), niti na količinama koje nisu bile obuhvaćene dozvolom od 26. listopada 2000. Ujedno će sud u novoj odluci odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (članak 166. stavak 4. ZPP).

21. O troškovima u povodu prijedloga za ponavljanje postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Split, 27. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ivan Tironi