Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-604/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv tuženika Antikorozija metalizacija graditeljstvo d.o.o. Slavonski Brod, Eugena Kumičića 155c, OIB: 45475590152, koje zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju, poslovni broj Pn-129/2021-69 od 11. prosinca 2025., 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e:

I. Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju, poslovni broj Pn-129/2021-69 od 11. prosinca 2025.:

- potvrđuju u pobijanom rješenju i pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke

- potvrđuju u točki III. izreke koji se odnosi na rješenje o troškovima postupka u pobijanom dosuđujućem dijelu zatraženih troškova za iznos od 2.206,29 eura s dosuđenim zateznim kamatama

- preinačuju u preostalom pobijanom dijelu točke III. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova postupka preko iznosa od 2.206,29 eura do iznosa od 2.440,64 eura (za iznos od 234,35 eura) s dosuđenim zateznim kamatama.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I Nalaže se tuženiku ANTIKOROZIJA METALIZACIJA GRADITELJSTVO d.o.o. Slavonski Brod, Ulica Eugena Kumičića 155c, OIB: 45475590152 da tužitelju AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 859,85 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana 11. prosinca 2025. godine do isplate pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu kojim potražuje zakonske zatezne kamate na naknadu imovinske štete koje bi se obračunavale prije od 25. kolovoza 2018. godine pa do 10. prosinca 2025. godine.

III Nalaže se tuženiku ANTIKOROZIJA METALIZACIJA GRADITELJSTVO d.o.o. Slavonski Brod, Ulica Eugena Kumičića 155c, OIB: 45475590152 da tužitelju AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.440,64€, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“,

dok je rješenjem sadržanim u istoj odluci odlučeno:

„Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva tako da se umjesto iznosa naznačenog u tužbi 6.430,00 kuna / 853,41€ tužbeni zahtjev povećava na iznos od 859,85€ odnosno povećava za iznos od 6,44€, s obzirom da sud smatra da je to svrsishodno za rješavanje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a).“.

2. Protiv prvostupanjske presude u usvajajućem dijelu i rješenja žali se tuženik, pobijajući rješenje u cijelosti, a presudu u usvajajućem dijelu pod točkama I. i III. zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev odbije, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojom je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 859,85 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2025. (donošenja prvostupanjske odluke) do isplate, a sve radi naknade imovinske štete, kao i da tuženik tužitelju naknadi i troškove postupka u iznosu od 2.440,64€, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Predmet odlučivanja je i prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

6. Zahtjev tužitelja se odnosi na naknadu imovinske štete koja mu je nastala na osobnom automobilu marke VW GOLF, 1.9 TDI, reg. oznake [registarska oznaka]. Među strankama su tijekom prvostupanjskog postupka bile sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, a sukladno sadržaju žalbe, isto je sporno i u sadašnjem stadiju postupka odnosno njegovoj žalbenoj fazi.

7. Tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije naveo na temelju čega je utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između tužiteljevih oštećenja i tuženikovih postupanja jer da na automobilu tužitelja nisu uzimani uzorci niti je na njegovom automobilu provedeno forenzično vještačenje, da nije dokazano da čestice pronađene na njegovom vozilu potječu upravo od boje koju je koristio tuženik. Nadalje ističe kako suprotne dokaze sud nije pravilno cijenio jer da je u dopisu MUP- a navedeno da su oštećenja najvjerojatnije nastala raspršivanjem užarenih čestica, a ne boje, a s obzirom na to kako je neposrednoj blizini ljevaonica željeza, da sud nije dao dovoljno obrazloženje zašto prihvaća verziju o česticama boje tuženika, s obzirom na to da je i tužitelj sam iskazao da su se na vozilu naknadno pojavile hrđave točke. Navodi kako iz vještačenja ne proizlazi da je vještačenjem pouzdano utvrđeno da je boja kojom se bojala dizalica nalazila na vozilima koja su bila predmetom vještačenja, a automobil tužitelja nije niti bio predmetom vještačenja stoga je jasno da se u odnosu na njega ne mogu odnositi bilo kakva utvrđenja oštećenja automobila. Tuženik nadalje ističe kako postoji pravomoćna odluka u bitno činjenično istom predmetu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev jer da je u toj odluci zaključeno da bez utvrđenja da boja s dizalice odgovara česticama na vozilu nije dokazana uzročno-posljedična veza. Nadalje tuženik ističe kako sud nije obrazložio iz kojeg je razloga dopustio povećanje tužbenog zahtjeva nakon prethodnog postupka jer da nije dovoljno pozivanje na svrsishodnost već da treba obrazložiti je li tužitelj bez svoje krivnje mogao ranije izvršiti preinaku tužbenog zahtjeva te ističe kako je povećani dio tužbenog zahtjeva u zastari o kojem tuženikovu prigovoru prvostupanjski sud uopće nije odlučio. Tuženik obrazloženo pobija odluku i o troškovima postupka te konačno ističe relativno i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka koje smatra da je prvostupanjski sud počinio u donošenju pobijane odluke.

8. Prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci u bitnom utvrdio:

- da je Bjelin d.o.o. kao naručitelj ugovorio s društvom JAKA d.o.o. remont kranske dizalice, koji je uključivao i antikorozivnu zaštitu. JAKA d.o.o. je potom radove naručila od društva Automatizacija industrijskih postrojenja d.o.o., a ono ih je naručilo od tuženika iz kojih utvrđenja je sud utvrdio kako je tuženik pasivno legitimiran, pri čemu je dodatno uzeo u obzir da sam tuženik priznaje da su njegovi djelatnici izvodili radove predmetne prigode,

- da je 31. kolovoza 2018. na području Bjelovara došlo do oštećenja većeg broja osobnih automobila, na kojim vozilima parkiranima na parkiralištima u blizini tvornice Bjelin d.o.o. pojavile su se sitne čestice nepoznate tvari, koje su se stopile s bojom vanjske karoserije i vjetrobranskim staklima te se nisu mogle jednostavno ukloniti, a da su isti dan na dizalici radila tri radnika podizvođača, odnosno tuženika, te da su se izvodili radovi skidanja stare boje i nanošenja nove boje prilikom kojih izvođenja radova su koristili visokotlačnu mlaznicu odnosno zračni kompresor na visini od približno 14 metara od tla, odnosno da je 31. kolovoza 2018. bojenje obavljano zračnom puškom, a da su nakon predmetnog događaja radovi nastavljeni ručnim bojanjem,

- da su oštećenja nastala raspršivanjem čestica u zraku i to nepoznatih čestica koje su se potom stopile s površinama vozila,

- da su na prostoru ispod kranske dizalice pronađene kante boje koje su izuzete, a da su i s određenog broja vozila izuzimani uzorci boje te da je kemijsko tehnološko vještačenje utvrdilo podudarnost tih dvaju čestica na temelju čega sud utvrdio da sporni tragovi bijelih do prljavobijelih čestica s vozila po kemijskom sastavu odgovaraju, odnosno snažno upućuju na istu ili sličnu vrstu premaza kao nesporni uzorci premaza pronađeni u krugu društva Bjelin d.o.o.,

- da postoji i ograničenje vještačenja jer uzorci sa same kranske dizalice naknadno nisu bili uzeti, pa nije bilo moguće provesti neposrednu usporedbu čestica s automobila i čestica s dizalice, ali da ipak postoji kemijska podudarnost čestica s vozila s nespornim uzorcima premaza dakle da je vještačenjem utvrđeno da se čestice s pojedinih automobila podudaraju u kemijskom sastavu s nesporno uzetim uzorcima premaza,

- da se sporni premaz ne može učinkovito otkloniti pranjem niti ručnim ili strojnim poliranjem zbog čvrstog kemijskog vezivanja za postojeći lak automobila, već da je za učinkovitu sanaciju takvog oštećenja potrebno ukloniti površinski sloj laka i ponovno lakirati oštećenu površinu jer niti primjena organskih otapala ili razrjeđivača nije preporučljiva jer bi mogla dodatno oštetiti lak,

- da je na vozilu tužitelja postojala je šteta koja se sastojala od čvrstih čestica bijele boje na površini vozila te da je za sanaciju štete odnosno uklanjanje čvrstih čestica s površine vozila i dovođenje vozila u prethodno stanje potreban trošak od 6.430,00 kuna,

- da je tužitelj automobil VW Golf 1.9 TDI, reg. oznake [registarska oznaka] 31. kolovoza 2018. parkirao na parkiralištu Slavonska cesta 6, dok je radio u Prima Commerce d.o.o.,

- da je u razdoblju od 31. kolovoza do 9. listopada 2018. obavljen je očevid na 61 osobnom automobilu te da Vozilo tužitelja nije bilo među vozilima na kojima je tada proveden očevid već da je tužitelj oštećenja prijavio policiji 04. listopada 2018. kada je policija utvrdila da i na njegovom vozilu oštećenja identična onima koja su ranije utvrđena na drugim vozilima,

- da je postojala prostorna blizina između mjesta izvođenja radova i parkirališta na kojima su vozila oštećena te da postoji uzročna veza između radova koje su izvodili djelatnici tuženika i nastanka štete.

8. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom predmetu, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona. Stoga se žalbeni razlozi kojima tuženik osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda ne mogu uzeti u razmatranje.

9. Slijedom navedenog, ovaj sud nije ovlašten preispitivati žalbene navode kojima tuženik osporava zaključke prvostupanjskog suda o tome jesu li radovi na kranskoj dizalici izvođeni na način koji je mogao prouzročiti raspršivanje čestica premaza, jesu li meteorološki uvjeti omogućavali prijenos takvih čestica, jesu li čestice pronađene na vozilima istovjetne odnosno podudarne s premazima korištenima pri predmetnim radovima, kao niti zaključke suda o vjerodostojnosti iskaza pojedinih svjedoka.

10. Jednako tako, izvan okvira dopuštenog žalbenog ispitivanja u sporu male vrijednosti ostaju prigovori kojima tuženik osporava dokaznu vrijednost provedenih kemijsko-fizikalnih vještačenja, činjenicu da na vozilu tužitelja nije uzet uzorak, kao i prigovori kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju uzročne veze između predmetnih radova i oštećenja vozila. Navedeni prigovori po svojoj naravi predstavljaju osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja i kao takvi nisu dopušten žalbeni razlog u sporu male vrijednosti.

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. i 467. stavak 1. ZPP, drugostupanjski sud u postupcima spora male vrijednosti pazi po službenoj dužnost.

12. U svezi žalbenih navoda o počinjenoj relativno bitnoj povredi postupka iz članka 351. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a (jer da sud nije na temelju postupka savjesno i brižljivo ocijenio sve dokaze što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke) valja navesti da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a radi čega ti žalbeni navodi tuženika nisu razmatrani.

13. U odnosu na žalbene navode kako je pobijanom presudom počinjena povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ističe se kako pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako ti razlozi nisu međusobno proturječni, a izreka presude je razumljiva i nije u proturječju s obrazloženjem. Stoga nema osnove za zaključak da je pobijana presuda zahvaćena tom bitnom povredom odredaba parničnog postupka koju ističe tuženik.

14. U okviru ispitivanja pravilne primjene materijalnog prava, na činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, ovaj sud nalazi pravilnom primjenu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima. Prema toj odredbi, tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Polazeći od činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, koja u ovom postupku male vrijednosti ne mogu biti predmet žalbenog preispitivanja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju utvrđenu imovinsku štetu.

16. Nije osnovan ni žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem tuženik osporava svoju odgovornost pozivajući se na okolnosti koje, prema njegovu mišljenju, isključuju uzročnu vezu između njegovih radnji i nastale štete. Naime, takvim navodima tuženik u bitnom ne prigovara primjeni pravne norme, već osporava činjenični zaključak prvostupanjskog suda o postojanju uzročne veze. Takav prigovor, kako je već navedeno, u sporu male vrijednosti ne predstavlja dopušten žalbeni razlog.

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud dopustio povećanje tužbenog zahtjeva (iako se istom protivio tuženik). Naime, tužbeni zahtjev je povećan nakon i na temelju vještačenja napravljenog u dokaznom postupku, nakon završetka prethodnog postupka, te tužitelj nije mogao znati točan ishod vještačenja prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva odnosno prije izvođenja konkretnog dokaza. Slijedom navedenog, preinaka je pravilno dopuštena od strane prvostupanjskog suda.

18. U odnosu na prigovor zastare za povećani – preinačeni dio tužbenog zahtjeva ističe se kako u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd- 3756/2023-2, od 28. svibnja 2024.).

19. Žalbeni prigovori koji se tiču postojanja bitne povrede parničnog postupka i to one iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a u svezi dostave podnesaka nisu osnovani jer prvostupanjski sud nije propustio dostavu tuženiku koja bi rezultirala onemogućavanjem tuženika u raspravljanju i koja bi predstavljala nezakonito postupanje u smislu navedenih zakonskih odredaba.

20. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a, valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu u odnosu na rješenje sadržano u pobijanoj odluci i na pobijanu točku I. izreke presude za koji dio je ista potvrđena.

21. U odnosu na parnični trošak, ovaj sud smatra tuženikovu žalbu osnovanom. Naime, podnesci tužitelja od 7. veljače 2024., 3. travnja 2024., 8. svibnja 2024., 5. svibnja 2025. i 13. lipnja 2025. zaista ne mogu se smatrati obrazloženim podnescima na način da bi tužitelju na ime tih podnesaka pripadalo pravo na naknadu sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje u tekstu Tarifa), odnosno 50% nagrade sukladno Tbr.7. točki 1. Tarife. Naime, navedeni podnesci pripadaju skupini podnesaka iz Tbr. 8. točka 4. Tarife za čije sastavljanje odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, ali ne više od 25 bodova. Stoga osnovano žalitelj navodi da se ne radi o obrazloženim podnescima. U konkretnom slučaju za svaki od navedenih podnesaka tužitelju pripada naknada od 25% od 75 bodova (jer je to manje od 25 bodova) što iznosi 46,88 eura kada se u obzir uzmu vrijednost boda i iznos PDV-a.

22. Slijedom navedenog, odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkom II. izreke je trebalo sukladno odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti i odbiti dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 234,35 eura (46,88x5) sa zateznim kamatama.

23. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka s obzirom na činjenicu da je uspio s manjim dijelom žalbenih navoda povodom kojih je pobijana presuda djelomično preinačena u dijelu koji se odnosi na troškove postupka. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

Split, 27. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac