- 1 -              Rev 584/2021-3

Broj: Rev 584/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. T. iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva „M. i P.“ d.o.o. iz Z., protiv tuženika S. H. iz Z., K. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-564/19-2 od 30. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-834/17-12 od 11. veljače 2019., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 74.500,00 kn, sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose tekuće od dospijeća do isplate, a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8.190,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2018. do isplate (toč. I.). Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revd-140/21-2 od 10. veljače 2021. tuženiku je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Može li se sporazum stranaka u kojem nije naveden ukupan iznos dugovanja, pa sukladno tome niti dospijeće tog dugovanja smatrati izjavom o jamčenju u smislu odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18?“

4. Nakon dopuštenja za podnošenje revizije tuženik je pravodobno podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

5. Tuženik u reviziji ističe da je shvaćanje drugostupanjskog suda zauzetog u ovom predmetu u protivnost sa shvaćanjem revizijskog suda u odlukama Revt-109/12, Rev-1008/05 i Rev-347/00. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

6. Na reviziju nije odgovoreno.

7. Revizija tuženika nije osnovana.

8. Tuženik u reviziji ponavlja tvrdnje iznesene tijekom prvostupanjskog postupka da je sporni Sporazum od 19. prosinca 2011. potpisao u svojstvu promatrača, a ne u svojstvu jamca, te da nižestupanjski sudovi nepravilno tumače sam Sporazum u smislu potpisanog ugovora o jamstvu.

9. Prema odredbi čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da iz sadržaja Sporazuma od 19. prosinca 2011. jasno proizlazi da je tuženik jamčio za obveze svoje supruge V. H. koje je ista preuzela Sporazumom i obvezala se plaćati svaki tjedan iznos od 1.250,00 kn iz prometa obrta „... L.“ i to svaki ponedjeljak, „dok se obje strane ne slože da je plaćanje okončano“. Supruga tuženika je preuzela obvezu uredno voditi poslovne knjige i poslovanje obrta, te dozvoliti predniku tužiteljice uvid u poslovne knjige i račune režija. U samom Sporazumu je izrijekom navedeno da će svojim potpisom „.... dogovoreno garantirati i suprugu V. H., S. H., a u ime I. T., N. T..“

11. Prema shvaćanju revizijskog suda obveza supruge tuženika je bila moguća, dopuštena i imovinskog karaktera, te su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili pravni značaj potpisa tuženika na spornom Sporazuma, te isti ocijenili ugovorom o jamstvu. Iz samog Sporazuma je vidljivo koja je obveza supruge tuženika prema predniku tužiteljice, kada se obveza izvršava – svakog ponedjeljka iz sredstava ostvarenih u prometu obrta, te do kada ta obveza traje – dok obje strane sporazumom ne utvrde da obveze više nema. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili obvezu tuženika kao obvezu iz ugovora o jamstvu.

12. Pri tome da bi ugovor o jamstvu bio pravno valjan nije potrebno u samom ugovoru da bude naznačena ukupna vrijednost jamstva, jer je visina obveze u konkretnom slučaju bila odrediva. Kod toga valja naglasiti da kod revizije po dopuštenju sud odlučuje u granicama postavljenog pitanja, radi čega revizijski navodi kojima se ukazuje na ništetnost Sporazuma od 19. prosinca 2021. nisu od važnosti, jer glede ništetnosti nije dopušteno pitanje povodom prijedloga za dopuštenje revizije. Isto vrijedi i glede tvrdnje da je prilikom potpisivanja Sporazuma došlo do nesporazuma. U tom dijelu je revizijski sud primijenio odredbu čl. 391. ZPP prema kojoj u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

13. Slijedom navedenog nije osnovana revizija tuženika, pa je valjalo istu odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 20. veljače 2024.