Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-278/2026-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ilijani Petyo, u pravnoj stvari predlagatelja UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica u Zagrebu, protiv protivnice osiguranja TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje mlt. CL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po posebnom skrbniku SL iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pešćenica, radi privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-415/2026-15 od 16. travnja 2026., dana 27. kolovoza 2026.

r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-415/2026-15 od 16. travnja 2026. u dijelu pod toč. I. izreke, te pod toč. II. izreke kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere u dijelu koji glasi:

„1. Određuje se privremena mjera prema kojoj će mlt. CL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stanovati s majkom TL, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi prebivališta majke, a mlt. OL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stanovati s ocem UL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na adresi prebivališta oca.

2. Osobni odnosi mlt. OL s majkom određuju se svaki utorak i četvrtak od 16 i 30 do 19 i 30 u tjednu kada OL ne boravi vikend kod majke dok u tjednu kada OL boravi vikend kod majke srijedom od 16 i 30 do 19 i 30 kada ga majka vozi na trening te svaki drugi vikend i to subotu i nedjelju od 10,00 sati do 19 i 30 sati, dok će se osobni odnosi između mldb. CL i oca odvijati svaki ponedjeljak i srijedu nakon završetka školskih obveza pa do 19 i 30 sati u tjednu kada vikend ne provodi sa ocem dok u tjednu kada vikend provodi sa ocem utorkom od završetka školskih obveza pa do 19 i 30 te svaki drugi vikend od subote u 10,00 do nedjelje u 19 i 30.

4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke suda.“

II. Djelomično se uvažava žalba pred lagatelja i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-415/2026-15 od 16. travnja 2026. pod toč. II. izreke kojim je odbijen prijedlog za donošenje privremene mjere u dijelu koji glasi: „3. Ukida se rješenje tog suda broj gornji do dana 27. siječnja 2026. u točki III izreke.", te se prijedlog predlagatelja u tom dijelu odbacuje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Dopunjuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu sadržano u presudi P Ob-627/2024 od 27. siječnja 2026. kojim je određena privremena mjera na način da se nakon točke I. rješenja dodaje točka I.I. koja glasi:

Nalaže se ocu UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], odmah predati dijete mlt. OL OIB: [osobni identifikacijski broj], majci TL, OIB: [osobni identifikacijski broj].

I.I. U preostalom dijelu rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu sadržano u presudi P Ob-627/2024 od 27. siječnja 2026. ostaje neizmijenjeno.

II. Odbija se prijedlog predlagatelja od 23. ožujka 2026. za donošenje privremene mjere koji glasi:

"1. Određuje se privremena mjera prema kojoj će mlt. CL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stanovati s majkom TL, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi prebivališta majke, a mlt. OL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stanovati s ocem UL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na adresi prebivališta oca.

3. Ukida se rješenje tog suda broj gornji do dana 27. Siječnja 2026. u točki III izreke.

4. Ova privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke suda."

III. Odbija se prijedlog protustranke od 12. ožujka 2026. koji glasi:

„I. Mijenja se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob - 2165/2025 od 27. siječnja 2026. godine kojim je donesena privremena mjera u točki II. i II.II. citiranog rješenja na način da isto glasi:

II. Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa mldb. CL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mldb. OL, OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem UL, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II.I. Zabrana ostvarivanja osobnih odnosa mldb. CL i mldb. OL s ocem UL određuje se u trajanju od 6 mjeseci od dana donošenja odluke.

II. U ostalim dijelovima rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1 Ob-2165/2025 od 27. siječnja 2026. ostaje neizmijenjeno. „

IV. Utvrđuje se da je povučen prijedlog predlagatelja od 12. veljače 2026. za donošenje privremene mjere koji glasi:

"1.Određuje se privremena mjera prema kojoj će mlt. CL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i mlt. OL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stanovati s ocem UL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na adresi [adresa].

Osobni odnosi maloljetne djece s majkom određuju se u trajanju od 1 (jednog) sata tjedno pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Zavod za socijalni rad, Područni ured Pešćenica i to u razdoblju od 6 mjeseci od dana imenovanja provoditelja mjere nadzora.

Ukida se rješenje tog suda broj gornji do dana 27. siječnja 2026. u točki III. izreke. Nalaže se majci doprinositi za uzdržavanje mldb. djece i to za svako dijete iznos od 264,00 eura mjesečno.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do drugačije odluke suda."

2. Predlagatelj je podnio žalbu protiv rješenja kojeg sadržajno pobija u dijelu pod toč. I. izreke kojom je dopunjena privremena mjera od 27. siječnja 2026. i u dijelu pod toč. II. izreke kojom je odbijen prijedlog predlagatelja od 23. ožujka 2026., iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP) u svezi s čl. 346 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje ObZ). Predlaže ukinuti rješenje i vratiti na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio ovaj sud je utvrdio da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U postupku su mlt. djeca OL i CL, jednako kao i u postupku u kojem bila donesena privremena mjera, bili zastupani po posebnom skrbniku SL.

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

- da je dana 27. siječnja 2026. donesena presuda i privremena mjera pod poslovnim brojem P Ob-627/2024-125 R1 Ob-2165/2025 kojom je određeno da će mlt. djeca OL i CL stanovati s majkom, dok će s predlagateljem-ocem ostvarivati osobne odnose pod nadzorom stručne osobe jednom tjedno u trajanju od jednog sata , koja mjera je određena u trajanju 6 mjeseci, da će majka ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb za mlt. djecu, te da će otac doprinositi za uzdržavanje za svako dijete iznos od 264,00 eur

- da podnesenim prijedlogom u ovom postupku predlagatelj-otac iznosi tvrdnju o počinjenom nasilju majke prema mlt. OL **.**.2026. u prisutnosti mlt. CL uz dostavu nalaza KBC Zagreb od 10. veljače 2026.

- da je uvidom u nalaz KBC Zagreb i dovodeći isti u svezu s iskazom oca u ovom postupku, utvrđeno da otac, nakon što je stupio u kontakt s OL i nakon što mu je OL ispričao događaj kod majke, „reagira roditeljski instinktivno“ i ne zove majku djeteta da bi provjerio što se dogodilo, već odlazi na policiju kako bi prijavio majku za nasilje, a po uputi policije, i radi upotpunjavanja dokaznog materijala, i na hitni prijem KBC Zagreb, da se u nalazu iznosi anamneza na način da je majka dječaka u 16:30 gurnula i da je udario leđima u zid; iznosi se o učestalim svađama s majkom koje da su već eskalirale fizičkom agresijom od strane majke; prema mišljenju uređujućeg liječnika, na rtg-u nema znakova frakture i dječak je cijelo vrijeme kompenziran i hemodinamijski stabilan s uputom javljanja obiteljskom liječniku

- da majka u očitovanju na prijedlog za izmjenu privremene mjere otklanja opis susreta s mlt. OL na način kako ga opisuje otac i iznosi svoju verziju priče

- da su takvi polariteti glede događaja za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice već su u ovom postupku zabilježeni, čime ovakva situacija od 10. veljače 2026. ne odstupa od događaja zabilježenog obrasca zajedničkog nazivnika nasilja majke nad djecom

- da su presuda i privremena mjera od 27. siječnja 2026. doneseni na temelju detaljno provedenog dokaznog postupka koji su obilježile višestruke obrade djece u Poliklinici i u privatnim aranžmanima, mišljenja Zavoda i izvješća voditelja mjere te u konačnici psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja

- da iz obrazloženja navedene presude i rješenja od 27. siječnja 2026. slijedi kako su prema rezultatima dokaznog postupka „ovdje stranke živjele u izvanbračnoj zajednici tijekom koje je rođeno dvoje zajedničke djece, mlt. OL i mlt. CL. Iz isprava koje se odnose na period obveznog savjetovanja početkom 2023. slijedi kako su roditelji tada još stanovali zajedno i izrazili spremnost na sklapanje Plana na način da djeca stanuju s ocem, a s majkom ostvaruju široke osobne odnose, na što je majka pristala prvenstveno zbog tada neriješenog stambenog pitanja, dok je dugoročno izražavala želju da djeca podjednako vremena provode sa svakim roditeljem. Otac tada nije načelno odbacivao takvu mogućnost, no nije bio niti spreman na sklapanje plana koji odgovara aktualnom stanju. Roditelji su gotovo godinu dana pokušavali postići sporazum, te je tom periodu došlo do teškoća u roditeljskoj komunikaciji, dogovorima oko viđanja djece i postupnog udaljavanja mlt. OL od majke. Činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji kako majka nije kontinuirano sposobna brinuti za djecu te detaljno, usmjereno i ponavljajuće tijekom postupka iznosi primjere njezine nebrige. Nastavno na ranije izneseno, već u tužbi iznosi i o fizičkom kažnjavaju djece od strane majke, pri čemu naročito ističe majčin atak na mlt. CL. Dok otac prijavljuje nebrigu majke, istovremeno u svakom njezinom pokušaju ostvarivanja kontakta s djecom nalazi razlog za prijavu bilo nametljivog ponašanja, bilo daljnje nebrige i zanemarivanja. Istovremeno, majka traži pomoć jer vidi da se djeca, naročito mlt. OL odmiču od nje. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da otac izvrsno skrbi o bazičnim potrebama djece za hranom, odijevanjem, stanovanjem, socijalnim životom i školovanjem. Također je utvrđeno da je tijekom zajedničkog života bio roditelj koji je vodio djecu kod pedijatrice, koji se angažirao oko škole. Dojam je suda da su u uvjetima zajedničkog života i svakodnevnih obveza, roditelji balansirali i dijelili obveze oko djece. Tužena u prilog toga u iskazu navodi da ako je ujutro odvela djecu u školu/vrtić, zbog posla ih kasnije nije mogla i preuzeti, koju podjelu roditeljskih uloga sud cijeni životnom. Sud primjećuje da je već u mišljenju Zavoda, a time i stručnjaka koji ne raspolažu alatima kakvima raspolažu vještaci, izneseno kako se stječe dojam da otac određenim postupcima i kalkulacijama s ciljem ostvarenja prednosti u postupku, otežava kontakt i održavanje bliskosti djece s majkom, što je jedna od najvažnijih psiholoških potreba djece. Također, Zavod u mišljenju iznosi i kako je trenutna organizacija života obitelji odraz odluke oca da upravlja situacijom. Otac je kontinuirano tijekom postupka majku djece opisivao nepovoljno i isticao je njezine nedostatke i nezainteresiranost za djecu. Također i pri obradi vještaka ne navodi niti jednu pozitivnu stvar na strani majke. Svoj angažman vidi potpunim, majčin nedostatnim. U psihologijskom testiranju kod Zavoda za sebe je naveo čak 25 jakih strana, navodeći i kako uloga majke možda i nije za tuženu. Nasuprot takvog tumačenja, psiholog Zavoda psihološkom dijagnostikom zaključuje kako iz majčinih odgovora na upitniku za roditelje proizlazi dobro poznavanje osobina i potreba djece, ali i njena slabija uključenost u život djece. Provedenim je vještačenjem također utvrđeno da na strani majke nema okolnosti koje bi je ograničavale u skrbi za djecu. Otac u ovom postupku kao razlog Maxova otpora prema majci iznosi njezino dugogodišnje zanemarivanje djeteta. Opisuje da je bila hladna i gruba prema djetetu te da joj je nedostajalo topline i strpljenja. Nadalje, otac voditeljici mjere navodi kako je majka dječaka tukla, vikala na njega, često je iznevjerila njegova obećanja. Provedenim psihološkim testiranjem majke po psihologu Zavoda, ali i po vještacima nije dobiven opis osobe u čijoj bi ličnosti bilo psihopatologije. Psihomotorno je mirna, urednog uvida i kritičnosti, koju kritičnost zadržava i pri opisu sebe kao majke tijekom postupka, a u skladu s time je i neposredni dojam suda glede tužene. Iz rezultata dokaznog postupka slijedi da je otpor OL spram majke stvaran i realan. Jedan od razloga izricanja roditeljima mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora jest bio omogućiti majci intenzivniji odnos s djecom, međutim, tijekom provedbe mjere do navedenog nije došlo, već je po ocjeni suda raskorak između majke i OL produbljen do mjere da OL na obiteljskoj fotografiji za potrebe škole izostavlja majku. Majka je u iskazu pred ovim sudom navela da OL aktualno viđa mjesečno dva i pol sata. Provedenim je vještačenjem u postupku utvrđeno da je dječakov otpor prema majci fabriciran od strane oca koji iz spektra svoje osobnosti sebe nameće kao besprijekornog te nudi OL sjećanja na majku koja „tuče“, „udara“, „guši“, koja mu ne govori istinu glede dresa jer je pregledom interneta utvrđeno kako je u tom području bilo više trgovina koje su radile. Otac i OL stvaraju savez u kojem dječak nije u stanju „evocirati svoje autentične želje“, već njegove želje predstavljaju projekciju očevih. Mlt. OL, kao dijete koje se patološki stopilo s ocem, pretpostavljene želje svog oca iskazuje kao vlastite. Takvo iskustvo OL stvara bol koja traje dulje vrijeme. Već je u nalazu psihijatra izrađenom nakon razgovora posebne skrbnice s djetetom, zabilježeno kako OL lomi prste, trese nogom. Sud je mišljenja da je razgovor posebne skrbnice s OL, dječaka suočio s onim osviještenim dijelom emocija za majku i potrebe za lojalnosti ocu s kojim je ostao stanovati po prekidu zajednice. Znakovit je opis situacije po vještacima kada je OL trebao izgovoriti da ne voli majku, gdje se navodi kako reakcijom pokazuje nepodnošljivost mogućnosti da ne voli majku i „jeca dok grca u suzama u teškoj emocionalnoj patnji“. Ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak vještaka o razlozima OL statusa spram majke te ga ocjenjuje u potpunosti stručnim i dostatno pojašnjenim. Dodatno je ocjena suda da tužitelj svojim primjedbama nije takav zaključak vještaka uspio dovesti u pitanje. Otac u iskazu navod i kako puno preispituje sebe u ovom postupku i neobično mu je da se nismo pomakli od nulte točke i da se i dalje ne preispituju stvarne činjenice koje su se dogodile, aludirajući pritom na majčino nasilje, čime i dalje pokazuje kako usprkos savjetodavnom radu stručnog tima Zavoda, voditeljice mjere i u konačnici kroz vještačenje, i nadalje nema roditeljske empatije za emocionalne potrebe svojeg djeteta, odnosno za djetetovu autentičnu potrebu za oba roditelja. I premda otac u faktičnom smislu uredno izvršava skrb za hranu, obrazovanje, zdravlje djece, istome nedostaje temeljna odlika roditeljske kompetencije, a to je roditeljska empatija za djetetovo iskustvo koja je važnija od svake materijalno osigurane stvari. Time se očevi postupci kroz status OL ocjenjuju kao zanemarivanje emocionalnih potreba djeteta te predstavljaju štetu za emocionalni razvoj djeteta. Nadalje, iz mišljenja vještaka slijedi da mlt. CL pokazuje privrženost ka oba roditelja te kao mehanizam obrane koristi bijeg u nezrelo ponašanje. Njezin odnos s majkom je topao i podržavajući, pri čemu sud primjećuje kako OL, u stvaranju „saveza“ s ocem ide toliko daleko da od sebe i oca te nekih pretpostavljenih druženja, odmiče CL. Odnos djevojčice prema majci i uživanje u majčinom društvu za OL stvara tenziju, a takav odnos prema sestri također predstavlja rizik za daljnji emocionalni status dječaka. I premda otac u stranačkim navodima iznosi kako je OL odličan učenik koji pokazuje rezultate i u sportu, želeći ukazati kako je dječak dobro, ovaj sud prihvaća usmeni dio nalaza vještaka u kojem navode kako izostavljanje majke u ovom formativnom periodu djece, dugoročno ne može dovesti do toga da djeca ne bi osjetila tu prazninu u životu, a takva se praznina u nekoj od faza razvojne dobi popunjava bijegom u neprihvatljiva ponašanja. Cijeneći stoga da na strani majke ne postoje okolnosti koje bi umanjivale njezine roditeljske kapacitete te da je željna uživanja u društvu svoje djece, što se u odnosu na mlt. CL ostvaruje prema mjeri suda, no na razini razvojne potrebe djeteta ne dovoljno, a na strani OL u potpunosti izostaje, te cijeneći da su roditeljski kapaciteti oca reducirani i da njegovi postupci rezultiraju zanemarivanjem emocionalnih potreba djeteta i predstavljaju štetu za emocionalni razvoj djeteta, pri čemu otac, sukladno obilježjima svoje ličnosti, navedeno ne poima kao problem već problem vidi na strani majke, ovaj sud u potpunosti prihvaća zaključak vještaka, ali i mišljenje Zavoda kako je u najboljem interesu mlt. djece da stanuju majkom. Mlt. OL još uvijek posjeduje osviješteni dio ljubavi za majku kroz koji dio i životom s majkom treba evocirati ranija pozitivna sjećanja koja je potisnuo i faktično povratiti zatomljeni dio sebe bez kojeg nema emocionalnog i psihofizičkog napretka. Stoga je sud primjenom odredbe čl. 416. i čl. 96. ObZ-a odlučio da će mlt. OL i mlt. CL stanovati s majkom na njezinoj adresi stanovanja, koja je odluka sadržana u točki I. izreke. Iz obrazloženja presude u dijelu osobnih odnosa djece i oca se navodi kako „kraj činjenice naravi ograničenja očevih roditeljskih kapaciteta na način kako su ranije obrazložena, i cijeneći da je mlt. djeci potrebno dati vrijeme za mirni prelazak kod majke, u kojem je periodu nužno, kako to i vještakinje navode, neutralizati negativan utjecaj oca, sve kraj činjenice da isti i dalje ne prihvaća nikakve sugestije i savjete, svoje mišljenje vidi kao jedino ispravno, a sve majčine postupke kao negativne, sud cijeni da je osobne odnose djece i oca potrebno ograničiti kroz nadzor stručne osobe koja će pratiti interakciju oca i djece i istu usmjeravati svojim stručnim znanjem i iskustvom. Ovaj sud je stava da ne postoji niti jedna blaža mjera kojom bi se u odnosu oca i djece aktualno mogao zaštiti status djece. Mjera je izrečena na vrijeme od 6 mjeseci, uz naznaku da se ista može i ranije ukinuti u slučaju bitnog pomaka u mišljenju oca.“

- da iz prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Peščenica (dalje HZSR) od 26. ožujka 2026. proizlazi da je dat prikaz obiteljske dinamike od početka obraćanja roditelju HZSR, te daljnji prikaz po zaprimanju presude i rješenja o privremenoj mjeri od 27. siječnja 2026., kada su se oba roditelja su se po pozivu HZSR odazvala na razgovor te je s njima proveden savjetodavni razgovor u kojem su upoznati su sa odlukom suda te su saslušani na zapisnik vezano uz izricanje mjere ocu ĆL nad kontaktima sa mlt. OL i CL. Roditelji su izjavili da će poštovati odluku suda. Ovršna odluka suda, međutim, nije provedena u dijelu koji se odnosi na mlt. OL, dok je mlt. CL preselila kod majke. Odmah po donošenju odluke, otac je od strane Područnog ureda upućen bez odgode pripremiti i predati i mlt. OL majci na skrb. Iako je otac od same upute na verbalnoj razini isticao kontinuirano kako je „spreman na suradnju“, odbijao je mogućnost da se preseljenje mlt. OL kod majke provede odmah, već je inzistirao na postupnosti, pripremi, prilagodbi djeteta i osobito iskazivao o neprihvaćanju takve odluke od strane mIt. OL, kao i njegovom lošem emotivnom stanju vezano uz navedeno. Nakon što je proveo razgovor s mIt. OL uz pomoć i voditelja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, otac je izvijestio kako nikako ne može pristati odmah na preseljenje djeteta s obzirom na njegov otpor, no iznosi spremnost na dogovor s majkom u smislu postepeno češćih susreta s djetetom s ciljem konačnog preseljenja. Roditelji su e-mail korespondencijom postigli određeni dogovor. Međutim, već nakon prvog odlaska djeteta majci (koji otac kasnije naziva ,.predajom djeteta“, iako se evidentno radilo samo o planiranom kratkom popodnevnom susretu majke i sina), otac prijavljuje majku za fizičko nasilje u odnosu na mlt. OL i odvodi ga na policiju kako bí dao iskaz. Prema uputi policijskog službenika, odvodi ga i na liječnički pregled, na kojem nisu utvrđene ozljede. HZSR je odmah uspostavio usmenu i pismenu korespondenciju vezano uz navedeno sa nadležnom policijskom postajom, te je dopisom IV PP Zagreb od 6. ožujka 2026. zaprimljena obavijest da su policijski službenici te policijske postaje proveli kriminalističko istraživanje nad TL zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela „Tjelesna ozljeda“ na štetu młt. sina OL te je podneseno Posebno izvješće Općinskom Kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Majka je u potpunosti negirala bilo kakvo nasilje pa čak i fizički kontakt s djetetom (pri čemu se zapaža evidentna tuga i tjeskoba majke dok pojašnjava kako je nažalost prisiljena ustručavati se od bilo kakvog fizičkog kontakta spram djeteta, zbog straha od novih optužbi oca). Otac po navedenom navodi svoju nemogućnost postupanja po odluci Suda radi zaštite djeteta. Nadalje su se uz posredovanje voditelja mjere obiteljsko pravne zaštite i mjere nadzora nad osobnim odnosima ipak počeli odvijati kraći kontakti majke i sina, dok mlt. CL otac vida pod nadzorom, sukladno odluci suda. Voditelj mjere u svom izvješću za siječanj 2026. navodi da UL kontinuirano izražava zabrinutost vezano za majčino postupanje s djecom, te općenito za adekvatnost majčine roditeljske skrbi, te voditelja mjere traži savjete i podršku u postupanju. Nadalje, voditelj mjere navodi da otac kontinuirano problematizira nalaz vještaka i zaključak o otuđujućem utjecaju na odnos mlt. OL s majkom i tvrdi da mu majka ne omogućuje telefonski kontakt s mlt. CL. UL je izričito upućen u činjenicu da će odgađanje neminovnog prelaska mlt. OL kod majke isključivo produbiti otpor i intenzivirati viđene reakcije, u činjenicu da je za njegovu dobrobit nužno da se jasno i nedvosmisleno definira dan prelaska koji mora biti čim prije realiziran, te u činjenicu da je za njegovu dobrobit nužno da se jasno i nedvosmisleno s dječakom komunicira o tome da su svi uključeni u dogovoru oko toga da je za njega bolje da trenutno živi s majkom, a s ocem ostvaruje redovite kontakte. Osim toga, upućen je i u stav voditelja o tome da ukoliko se prelazak ne realizira u najkraćem roku sukladno navedenim uputama, ne postoji osnova za daljnju suradnju u kontekstu aktualnih mjera obiteljsko-pravne zaštite i daljnji postupak se drastično komplicira, također po izravnu štetu svih uključenih dionika. Oba roditelja su dalje obavijestila HZSR o nalazu i mišljenju psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba za mlt. CL i OL, koji nalaz i mišljenje od 17. veljače 2026. prileži spisu i iz istog slijedi kako se kod mlt. OL radi o dječaku narušene slike o sebi koji odrasta u obitelji separiranih roditelja narušenih i konfiliktnih odnosa te kod kojega se primjećuje odbijajući stav prema majci uz priklanjanje ocu; dok je u odnosu na mlt. CL navedeno kako je djevojčica prosječnih neverbalnih kognitivnih sposobnosti kod koje je primjetna tuga zbog obiteljske dinamike te za koju odrastanje u obitelji separiranih roditelja narušene i konfliktne suradnje predstavlja rizik za emocionalni razvoj. Za oboje djece je zakazan termin za travanj 2026. te su roditelji savjetovani.

- da iz mišljenja stručnog tima HZSR dalje slijedi kako privremena mjera kako je predlaže otac nikako ne bi bila u interesu djece. Iznose kako se prethodna odluka suda temelji između ostalog na provedenom psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju kojim je utvrđeno kako otac „nema roditeljske empatije za emocionalne potrebe svoje djece i to prvenstveno U, a to je njegova autentična potreba za oba roditelja, pa tako i za majkom“. Također je vještačenjem utvrđeno kako je kod gospodina OL „prisutna suptilna manipulacija zbog koje dječak ima potrebu svojim stavom prema majci pokazivati ocu svoju lojalnost“, te se postupci oca „mogu ocijeniti kao zanemarivanje emocionalnih potreba djeteta i predstavljaju štetu za njegov emocionalni razvoj“. Stručni tim iznosi kako su upravo u tom kontekstu ocu i određeni kontakti s djecom pod nadzorom, ne zbog rizika od bilo kakve drukčije vrste ugroze, već isključivo emocionalne u vidu manipulativnog postupanja s ciljem emocionalnog i fizičkog udaljenja djeteta od majke, što predstavlja značajnu psihološku ugrozu za dijete. Pritom stručni tim napominje kako su takve zaključke vještaka prihvatili i sami donijeli i stručni radnici područnog ureda, dva posebna skrbnika uključena u sudski postupak, a konačnici i sam sud što u bitnome eliminira vjerojatnost krive procjene, pri čemu se najveće težište stavlja upravo na kompleksno, stručno i sveobuhvatno psihološko - psihijatrijsko vještačenje. Napominju i kako se u obitelji provodi mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora počevši od 15. listopada 2024. te je tijekom iste od strane dva različita voditelja zabilježena suradljivost majke kao i njezino primjereno roditeljsko postupanje. Prema navedenom, smatraju da očevu prijavu o fizičkom kažnjavanju mlt. OL treba razmatrati u gore navedenom kontekstu i ukazati na mogućnost i rizik da je prijavljeni događaj odraz planiranog i manipulativnog korištenja djeteta od strane oca. Također, fizičko nasilje nad djetetom prilikom prvog kontakta s njime po odluci suda da dijete živi s njom, ukazivalo bi na potpuno neracionalno i nekontrolirano ponašanje majke, a takvi kapaciteti, osobine i sklonosti, kroz sva prethodna postupanja, uključujući i vještačenje, nisu niti približno utvrđeni. S druge strane, očevo nepoštivanje odluke suda koja se odnosi na zaštitu i dobrobit djece, kao i vještačenjem potvrđeno zanemarivanje emocionalnih potreba djece, ocjenjuje se štetnim i ugrožavajućim za djecu. Ukazuju i kako su uslijed navedenog postupanja oca, također aktualno razdvojeni brat i sestra, te isti ostvaruju kontakt u vrlo suženom i ograničenom obimu, što je svakako protivno interesu djece. Sukladno iznesenom, HZSR predlaže da na snazi i dalje ostane ista privremena mjera prema kojoj djeca stanuju s majkom, a osobne odnose s ocem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe. Iako se ne spori adekvatna skrb oca u brizi o osnovnim potrebama djece, kao i blizak odnos s oboje djece, aktualno postupanje oca i njegovo neuvažavanje odluka nadležnih tijela predstavlja ugrozu za dobrobit i mentalno zdravlje djece. Jednako kako i u parničnom postupku, upućuju oca, ujedno i sukladno takvom prijedlogu vještaka, na uključivanje u psihoterapijski tretman s ciljem uvida u štetnost vlastitog roditeljskog postupanja, koji kontinuirano i u potpunosti izostaje, i potom korekcije istog.

- da se posebni skrbnik na mišljenje HZSR očitovao na način da na isto nema primjedbi.

8. Prvostupanjski sud navodi da je presuda i privremena mjera rezultat odluke suda da dijete, mlt. OL, s obzirom da je njegovoj strani zabilježen otklon od majke, ima prirodno pravo da intrapsihički osjeća prisutnost oba roditelja u svojem životu, da otac u parničnom postupku nije prihvaćao zaključke vještaka. Premda je već tada verbalizirao o tome da ne može prihvatiti nešto što nije u interesu djeteta, po donošenju presude privremene mjere od 27. siječnja 2026. pokazuje stav prema kojemu se s pozivom na status mlt. OL odluka suda ne može provoditi i predlaže postepeni prijelaz, premda je isti kao takav trebao biti ostvaren kroz ranije u postupku donesenu privremenu mjeru, što je izostalo. Vještakinje su u usmenom iznošenju nalaza predvidjele razvoj događaja u kojem do prelaska mlt. OL kod majke neće doći djelovanjem oca, te su ocu savjetovale da prezentira djetetu svoj odlazak na poslovni put ili slično radi čega dječak treba biti kod majke. Otac UL to po donošenju odluke suda nije mogao. Otac se ovdje poziva na volju mlt. OL. Pokušava uvjeriti cijeli sustav uključen u tretman ove obitelji, pa i sud, a stječe se dojam da je i sam u to uvjeren, kako je mlt. OL odlučio da ne želi otići kod majke, da je se boji te da on ne želi dijete prisiljavati na ono što ono ne želi jer bi to bilo nasilje prema djetetu. Prvostupanjski sud smatra da pozivanje oca na volju djeteta nije prihvatljivo jer dozvoljavanje djetetu da odlučuje o stvarima za koje nije zrelo i o kojima ne može odlučiti (jer je to dio njegovog prirodnog statusa), po ocjeni suda, a s pozivom na zaključke vještaka i mišljenje HZSR predstavlja jedan od načina manipulativnog ponašanja. Roditelj koji se postavlja u ovakvu poziciju da poštuje djetetovu autonomiju zapravo suptilno podupire otuđenju djeteta od drugog roditelja. Ponašanje i stav oca glede odluke suda, osim što je takvo da šalje djetetu poruku da se odluke suda ne moraju poštivati, ujedno sadrži elemente emocionalnog zlostavljanja djeteta opisanog u provedenom vještvu. Točno je da je pravo djeteta da izrazi svoju volju i mišljenje, međutim, isto treba tumačiti u skladu s cjelokupno provedenim postupkom i time najboljim interesom djeteta. U situaciji u kojoj dječak osjeća prazninu zbog manjka figure majka u svojem životu, istodobno stvara konstrukciju koja je protivna normalnom psihičkom razvoju djeteta. Mlt. OL još uvijek ima intrapsihičku potrebu za majkom, međutim, kraj činjenice da se „patološki“ stopio s ocem kao roditeljem o kojem ovisi, pretpostavljene želje svojeg oca iskazuje kao vlastite. Riječ je o mišljenju oca koji smatra da majka i nije za majku, premda je provedenim vještačenjem utvrđeno da je urednih roditeljskih kompetencija, o ocu koji je za sebe pri testiranju napisao 25 pozitivnih osobina, a niti jednu za majku. Prvostupanjski sud smatra da otac uopće ne uviđa da takvim suptilnim porukama prema mlt. OL, njegovo dijete odrasta s porukom da ako je majka loša, tada niti on ne može biti dobar i niti se njega ne može voljeti.

9. U okolnostima prijedloga predlagatelja i s naglaskom na detaljno provedeni dokazni postupak, prvostupanjski sud smatra da nema osnove za izmjenu privremene mjere po prijedlogu oca, u potpunosti prihvaćajući mišljenje stručnog tima HZSR kao skupa stručnjaka (psihologa, socijalnog radnika i pravnika) koji imaju potrebna znanja za prosuđivanje obiteljskih dinamika, o tome kako aktualno postupanje oca i njegovo neuvažavanje odluka nadležnih tijela predstavlja ugrozu za dobrobit i mentalno zdravlje djece, poglavito mlt. OL. Nadalje, prvostupanjski sud je, kraj činjenice da otac s pozivom na volju djeteta odbija predati dijete majci, a da je postepeni prelazak mlt. OL kod majke protivan smislu i svrsi odluke suda od 27. siječnja 2026. jer je dječak pod kontinuiranim utjecajem oca koji negira djetetovu prirodnu potrebu za majkom, pozivom na čl. 415. ObZ dopunio donesenu privremenu mjeru od 27. siječnja 2026. na način da je naložio ocu da dijete mlt. OL odmah preda majci.

10. Navedena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, nakon donošenja privremene mjere 27. siječnja 2026. nije došlo do izmjene okolnosti zbog kojih bi bilo potrebno novom mjerom drukčije urediti s kojim će roditeljem djeca stanovati i ostvarivanje osobnih odnosa, kako je to predlagatelj tražio, pa je tako pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio prijedlog da mlt. CL stanuje s majkom, a mlt. OL s ocem, i shodno tome održavaju osobni odnosi, te isto tako imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, smatra pravilnom odlukom prvostupanjskog suda o dopuni privremene mjere.

11. Nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se poziva predlagatelj budući da su dati jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje proturječnosti. Neosnovano se navodima žalbe osporava pravilnost utvrđenih činjenica, a time je neosnovano isticanje i žalbenog razloga iz 353. st. 1. toč. 2 . ZPP odnosno sadržajno povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8 ZPP.

12. Žalbenim navodima žalitelj koji u žalbi preocjenjuje dokaze na temelju svog subjektivnog viđenja stanja stvari, nije dovedena pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda.

13. Prvostupanjski sud je naveo valjane razloge zašto prihvaća mišljenje HZSR, kojeg je prihvatio i posebni skrbnik, a i ovaj sud smatra da nije bilo razloga ne prihvatiti ga, jer je dat od strane stručnog tima kao skupa stručnjaka (psihologa, socijalnog radnika i pravnika) koji imaju potrebna znanja za prosuđivanje obiteljskih dinamika . HZSR je bio uključen u raniji sudski postupak, u obitelji su se provodile mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora, te je mišljenje dato nakon uvida u dokumentaciju u spisu nastalu nakon podnošenja prijave tužitelja protiv majke, pa tako i podatke o prijavi policiji koja je nakon obrade podnijela o tome izvješće OKDO Zagreb, medicinske nalaze i nalaze Poliklinike.

14. Žalitelj navodi da sud u obrazloženju de facto pretvara provedeno psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje u jedinu i neupitnu osnovu odluke , te izrijekom navodi da je „znakovit opis situacije po vještacima“ te da „u potpunosti prihvaća zaključak vještaka“ o razlozima Maxova statusa spram majke, ocjenjujući ga „u potpunosti stručnim i dostatno pojašnjenim“, uz tvrdnju da predlagatelj svojim primjedbama takav zaključak nije doveo u pitanje. Međutim, tekst koji žalitelj naprijed navodi dio je obrazloženja presude i rješenja, koji se citira u pobijanom rješenju, što je vidljivo iz obrazloženja pobijanog rješenja, a provedeno psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje je bilo prihvaćeno u ranijem sudskom postupku, i žalbeni navodi kojima se osporava to vještačenje u ovom postupku nisu od utjecaja jer se ne radi o nekim novim okolnostima koje bi trebale razmatrati prilikom donošenja odluke u ovom postupku.

15. Nadalje, prvostupanjski sud u svojoj odluci naveo iz kojih razloga je odustao od naloga posebnom skrbniku da razgovara s djecom, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Naime, doista je kratko razdoblje nakon donošenja presude i privremene mjere u kojem postupku su mlt. djeca bila višestruko uključena u razgovore sa stručnjacima, a posebni skrbnik mlt. djece je na ročištu 30. ožujka 2026. naveo kako bi ponovno obavještavanje djece o postupku i obavljanje razgovora s djecom za iste predstavljalo nerazmjeran teret te da bi bilo protivno Smjernicama Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci koje upućuje na provođenje jednog razgovora, da su djeca u obradi Poliklinike te da se provođenjem razgovora s njima ne bi dobili nikakvi drugi navodi osim onih koji su izneseni u nalazu, ukazujući i kako zadatak posebnog skrbnika nije u ovome slučaju utvrđivanje autentičnosti navoda OL o tome je li došlo do nasilja. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da bi ponovno izvrgavanje djece razgovoru u okolnostima ove obiteljske dinamike činilo za njih preveliki teret i izložio ih dodatnoj viktimizaciji u situaciji kada osjećaju teret konfliktnog odnosa roditelja i narušene obiteljske strukture.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

17. U odnosu na pobijani dio odluke kojim se traži ukidanje rješenja od 27. siječnja 2026. pod toč. III. izreke odnosno ukidanje privremene mjere u dijelu koji se tiče ostvarivanja roditeljske skrbi, treba reći da, budući da je privremena mjera u dijelu pod toč. III. izreke ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ob-250/2026 od 25. kolovoza 2026. i više ne egzistira odluka u tom dijelu, pa je tako odlučivanje o tome postalo bespredmetno. Stoga je valjalo na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u tom dijelu ukinuti pobijano rješenje i odbaciti prijedlog predlagatelja, pa je tako odlučeno kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ilijana Petyo

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte