Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe PRIMUS SAMOBOR d.o.o. i odgovorne osobe IH, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03., 79/07., 80/11., 141/13., 127/14.), rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. siječnja 2025., broj: Ppu G-898/2019, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se neosnovanom žalba ovlaštenog tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. siječnja 2025., broj: Ppu G-898/2019, prihvaćen je zahtjev okrivljene pravne osobe PRIMUS SAMOBOR d.o.o. od 13. studenog 2020. za naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna / 497,71 eura (fiksni tečaj konverzije 7,5345) za sastav pisane obrane te ročišta 14. veljače 2017. i 5. srpnja 2017., te za sastav žalbi od 27. studenoga 2020. i 30. lipnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kuna / 165,90 eura, a što ukupno iznosi 663,61 eura, te je naloženo Hrvatskom društvu skladatelja da iste isplati na račun branitelja okrivljene pravne osobe PH, odvjetnika iz [adresa].

2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi tužitelj u bitnome ističe kako iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud 2. siječnja 2018. oslobodio optužbe okrivljenu pravnu osobu, dok je protiv okrivljene odgovorne osobe obustavljen postupak, te je navedena presuda potvrđena odlukom Visokog prekršajnog suda RH od 30. rujna 2020. Tužitelj smatra kako se nije moglo odlučivati o troškovima postupka jer je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda koja je prethodila donošenju pobijanog rješenja, određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, te da se postupak vodio i nakon toga po pitanju troškova postupka o kojem nije imao saznanja jer mu je jedino dostavljena presuda Visokog prekršajnog suda RH od 30. rujna 2020. Nadalje, žalitelj smatra da je pogrešno obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka uz primjenu članka 149. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, u vezi sa člankom 140. stavkom 9. Prekršajnog zakona, te člankom 138. stavkom 2. točkom 3. Prekršajnog zakona, kao i suprotno pravnom shvaćanju Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda RH od 22. prosinca 2023. Žalitelj navodi da u konkretnom slučaju ne postoji pravna praznina koja bi opravdala primjenu Zakona o kaznenom postupku, budući je Prekršajnim zakonom propisano da će se u presudi kojom se optužba odbija izreći da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, te je u nastavku iste odredbe propisano da se odredbe Prekršajnog zakona o troškovima postupka na jednak način primjenjuju na sve ovlaštene tužitelje, te da će se oštećenika tužitelja obvezati da podmiri troškove postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 3. do 5. ovoga Zakona te nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika, ako je svjesno podnio lažan optužni prijedlog. Kako optužni prijedlog nije lažno podnesen, to tužitelj smatra da nije u zakonskoj obvezi snositi troškove postupka, te bi svako suprotno tumačenje i primjena odredbi Prekršajnog zakona onemogućilo tužitelja u zaštiti autorskih glazbenih djela. Žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijano rješenje na način da odredi da trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava suda, podredno, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. i članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj Sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud koji vodi prekršajni postupak odlučujući o zahtjevu okrivljene pravne osobe za naknadu troškova koji se odnose na nagradu i nužne izdatke branitelja osnovano donio rješenje kojim je naložio tužitelju da dosuđene troškove postupka isplati na račun branitelja okrivljene pravne osobe PH, odvjetnika iz [adresa].

5. Tvrdnja žalitelja kako se nije moglo odlučivati o troškovima postupka jer je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda koja je prethodila donošenju pobijanog rješenja, određeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, nije osnovana. Presudom Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 2. siječnja 2018., broj: 5. Pp G-6/17, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07), na temelju članka 140. stavka 2. cit. Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda. Dakle, citiranom presudom odlučeno je o troškovima koji se odnose samo na: sve troškove suda koje je unaprijed iz svojih proračunskih sredstava isplatio tijekom vođenja postupka (troškovi svjedoka, vještaka, tumača, drugih stručnih osoba, očevida, dovođenja okrivljenika i drugih osoba, putni troškovi i naknade službenih osoba i dr.) - točka 2., paušalni iznos troškova prekršajnog postupka - točka 3. i troškove liječenja okrivljenika koji nema pravo na zdravstvenu zaštitu dok se nalazi u zadržavanju ili zdravstvenoj ustanovi na temelju odluke suda - točka 4., dok nije odlučeno o troškovima koji se odnose na putne troškove okrivljenika - točka 5. i nužne izdatke i nagradu branitelja okrivljenika - točka 7. Stoga je prvostupanjski sud osnovano i u skladu s odredbama Prekršajnog zakona mogao odlučiti o zahtjevu okrivljene pravne osobe PRIMUS SAMOBOR d.o.o. od 13. studenog 2020. za naknadu troškova prekršajnog postupka za sastav pisane obrane te ročišta 14. veljače 2017. i 5. srpnja 2017., te za sastav žalbi od 27. studenoga 2020. i 30. lipnja 2021. jer isti nisu bili obuhvaćeni pravomoćnošću prvostupanjske presude.

6. Nadalje, pregledom prvostupanjskog spisa utvrđeno je kako je u pravu žalitelj kada tvrdi da mu nisu dostavljena rješenja prvostupanjskog suda o odlučivanju o troškovima postupka od 27. studenoga 2020. i 30. lipnja 2021., te rješenja ovog Suda od 10. veljače 2021. i 7. svibnja 2024. (koja su u svojim dostavnim naredbama imala navedeno da se dostavljaju i tužitelju, a ovaj Sud ne može kontrolirati zašto to prvostupanjski sud nije napravio). Međutim, ti nedostaci nisu bili na štetu žalitelja, jer se radilo o odlukama kojima nije bilo konačno riješeno pitanje naknade troškova prekršajnog postupka.

7. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako je pogrešno obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka uz primjenu članka 149. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, u vezi sa člankom 140. stavkom 9. Prekršajnog zakona, te člankom 138. stavkom 2. točkom 3. Prekršajnog zakona, te je to suprotno i pravnom shvaćanju Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda RH od 22. prosinca 2023., ističe se kako isti nisu osnovani. Naime, odredbom članka 140. stavak 1. Prekršajnog zakona propisano je da će se „u odluci kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija ili kojom se postupak obustavlja, odlučiti i o troškovima postupka“. Stavkom 2. propisano je da će se „u slučaju iz stavka 1. ovog članka izreći u presudi da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno“. Stavkom 9. propisano je da „ako ovim Zakonom nisu obuhvaćena sva pitanja troškova prekršajnog postupka, na odgovarajući će se način, kad to bude primjereno svrsi prekršajnog postupka, primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku“.

8. Nadalje, odredbom članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22.) propisano je da „kad se obustavi kazneni postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u stavku 2. do 5. ovog članka“. Stavkom 3. istog članka propisano je da „privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj obvezni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ovog Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, ili presudom kojom se optužba odbija, ili rješenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenika ili zato što je nastupila zastara kaznenog progona zbog odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivnju oštećenika kao tužitelja ili privatnog tužitelja. Ako je postupak obustavljen zbog odustajanja od tužbe ili kaznenog progona, okrivljenik i privatni tužitelj ili oštećenik kao tužitelj mogu se nagoditi o svojim međusobnim troškovima. Ako ima više privatnih tužitelja ili oštećenika kao tužitelja, troškove će solidarno podnositi svi“. Stoga, ova odluka nije protivna pravnom shvaćanju Odjela za prekršaje iz područja gospodarstva i financija ovog Suda od 22. prosinca 2023., a gdje je upravo zaključeno da svi suci suglasno smatraju da je potrebno supsidijarno primijeniti odredbu članka 149. stavka 3. Zakon o kaznenom postupku i obvezati oštećenika tužitelja na naknadu cjelokupnih troškova postupka, uključujući troškove obrane okrivljenika, ukoliko okrivljenik bude oslobođen optužbe.

9. Kako je ovaj prekršajni postupak vođen prema optužnom prijedlogu oštećenika kao tužitelja i na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona donesena je presuda Prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 2. siječnja 2018., broj: 5. Pp G-6/17, kojom se okrivljena pravna osoba oslobađa optužbe na temelju odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona i koju presudu je potvrdio Visoki prekršajni sud RH presudom od 30. rujna 2020., broj: Gž-241/2018, to nije bilo zakonske osnove za dosudu troškova postupka na teret proračunskih sredstava suda.

10. Slijedom navedenog trebalo je odbiti žalbu ovlaštenog tužitelja i potvrditi pobijano rješenje.

Zagreb, 27. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenu pravnu osobu, branitelja i tužitelja.