REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5895/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DS, zbog prekršaja iz članka 19. stavak 1. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog DS, podnesenoj po branitelju Lorenu Korlaetu, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-890/2026 od 30. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenog DS i ukida prvostupanjska presuda u cijelosti te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-890/2026 od 30. travnja 2026., okrivljeni DS, proglašen je krivim u točki 1. izreke zbog prekršaja iz članka 19. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 24. istog Zakona za što mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, u koju kaznu je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.) uračunato vrijeme uhićenja od 27. siječnja 2026. u 10,20 sati do 27. siječnja 2026. u 18,00 sati kao 1 dan zatvora pa okrivljenik ima za izdržati još 9 dana zatvora, s tim da se temeljem odredbe članka 44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene, proglašen je krivim u točki 2. izreke zbog prekršaja iz članka 10. točka 3. i točka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 5. istog Zakona za što mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.700,00 eura, proglašen je krivim u točki 3. izreke zbog prekršaja iz članka 10. točka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 2. istog Zakona za što mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura te je temeljem odredbe članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.700,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljenik oslobođen u cijelosti naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
1.1. Istom presudom odbijen je prijedlog tužitelja za primjenom zaštitne mjere udaljenja iz kuće na adresi u [adresa].
2. Protiv te presude okrivljeni DS po branitelju je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, ovaj sud utvrdio je da je žalitelj u pravu kada poriče pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Okrivljenik u žalbi ističe kako iz provedenih dokaza proizlazi da je prvostupanjski sud zaključak o krivnji žalitelja donio na temelju pretpostavki, a ne nedvojbeno utvrđenih činjenica, slijedom čega je činjenično stanje ostalo najmanje dvojbeno, a dvojbe je prvostupanjski sud bio dužan cijeniti u korist okrivljenika primjenom načela in dubio pro reo. U odnosu na prekršaj psihičkog nasilja okrivljenik u žalbi ističe kako iz provedenog postupka proistječe da izgovorene riječi ne prelaze okvire verbalne obiteljske prepirke.
6. Odluku o krivnji žalitelja prvostupanjski sud temelji na iskazu svjedokinja – žrtvi nasilja u obitelji, DSN – unuke okrivljenika, GS DSN – kćeri okrivljenika i OS – supruge okrivljenika. Iz iskaza svjedokinje DSN proizlazi „da je nakon drugog odlaska policije grijanje ostalo uključeno, no sljedećeg jutra, kada se spremala za odlazak liječniku, bojler je ponovno bio ugašen te nije bilo ni grijanja ni tople vode“. Ista svjedokinja navodi kako je kontaktirala servisera „koji je naveo da je moguće da je zbog učestalog uključivanja i isključivanja uređaja došlo do blokade uređaja“. Svjedokinja GS u svom iskazu navodi „da nije osobno vidjela da bi okrivljenik gasio grijanje, ali joj je tako rekla majka“. Iz iskaza svjedokinje OS proizlazi da se nakon odlaska policijskih službenika „okrivljenik povukao u sobu i tada je ona upalila grijanje, no jutros ga opet nije bilo“.
6.1. Svjedok policijski službenik NS je na saslušanju pred prvostupanjskim sudom izjavio „da se sjeća intervencije po kojoj je postupao 25. siječnja 2026. na adresi [adresa], u [adresa] i navodi da je „po njihovom dolasku, kupaona bila otvorena, grijanje je radilo i bojler je bio upaljen te iz tog razloga nisu utvrdili elemente prekršaja ekonomskog nasilja u obitelji“. Na upit suda sjeća li se svjedok da bi supruga okrivljenika OS spominjala počinjenje psihičkog nasilja od strane okrivljenika, isti je iskazao da o tome nije bilo nikakvog govora.
7. Prije analize potrebno je navesti da odredba članka 3. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), koja se supsidijarno primjenjuje i u prekršajnom postupku, propisuje da će sud dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakona riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika. Ovo postupovno pravilo, poznato i kao načelo in dubio pro reo, određuje dokazni standard prema kojemu one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle, na način da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje. Čim postoji sumnja glede takvih činjenica, one se ne mogu smatrati utvrđenima. Iz citirane odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika: te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle, kada postoji sumnja na njihovo postojanje, pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.
8. U točki 5. pobijane presude prvostupanjski sud obrazlaže u odnosu na okolnost da prilikom postupanja policijski službenici nisu utvrdili elemente nasilja u obitelji, da se ne može isključiti mogućnost da je okrivljenik ponovo upalio bojler i grijanje kada mu je supruga rekla da će pozvati policiju te da je to razlog što policijski službenici nisu utvrdili elemente djela prekršaja nasilja u obitelji. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da sve saslušane svjedokinje podudarno navode da ujutro nije bilo grijanja niti tople vode, da su zvale servisera, opisale situaciju i isti im je dao jasnu dijagnozu da je vjerojatno došlo do blokade u radu bojlera zbog nepravilnog rukovanja, odnosno učestalog paljenja i gašenja.
8.1. Iz ovako provedenog dokaznog postupka i obrazloženja presude, ne može se zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke) da je okrivljeni DS počinio prekršaje za koje ga se tereti. Stoga se po stavu ovog suda ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret optužnim prijedlogom.
8.2. S obzirom da prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, relevantne činjenice nije mogao utvrditi s potpunom izvjesnošću jer serviser bojlera mogućnost da se bojler pokvario zbog učestalog paljenja i gašenja navodi samo kao moguću pretpostavku, a svjedok policijski službenik NS iskazuje kako nisu utvrđeni elementi prekršaja ekonomskog nasilja u obitelji, a žrtva nasilja OS nije spominjala počinjenje psihičkog nasilja od strane okrivljenika, a niti je pokušao otkloniti proturječnosti među iskazima svjedoka - žrtvi nasilja OS, GS i DSN i okrivljenog DS njihovim suočenjem, to se ne može prihvatiti zaključak da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret optužnim prijedlogom, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda. U suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranih prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je preuranjeno donio zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje koji su mu stavljeni na teret optužnim prijedlogom.
9. Zbog navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika osnovanom, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, na način da će prvostupanjski sud u ponovnom suđenju, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, provesti dokaz suočenjem okrivljenika i svjedoka - žrtvi nasilja OS, GS DSN i DSN i otkloniti moguće proturječnosti u iskazima svjedoka i obrani okrivljenika, te će pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. kolovoza 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 8 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenice i tužitelja.
