Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7085/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene HU, drugookrivljenog CU i trećeokrivljene ĐU, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi prvookrivljene HU, drugookrivljenog CU i trećeokrivljene ĐU, podnesenoj po braniteljima iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Pp-752/2023-28 od 16. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvookrivljene HU, drugookrivljenog CU i trećeokrivljene ĐU i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.), prvookrivljena HU i drugookrivljeni CU obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) svaki pojedinačno, a trećeokrivljena ĐU obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u u Rijeci, broj Pp-752/2023-28 od 16. ožujka 2026., prvookrivljena HU, drugookrivljeni CU i trećeokrivljena ĐU proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 eura svakome pojedinačno, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok su na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenici dužni platiti paušalni iznos od 30,00 eura svaki pojedinačno.
2. Protiv te presude prvookrivljena HU i drugookrivljeni CU osobno i trećeokrivljena ĐU po branitelju podnijeli su pravodobne žalbe, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelji navode, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prije svega valja otkloniti žalbene navode o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka i povredi materijalnog prekršajnog prava, budući da su ti žalbeni navodi tek paušalno navedeni, bez ikakve konkretizacije, slijedom čega na iste nije moguće odgovoriti.
6. Stoga sve žalbe u suštini, sadržajno i smisleno, predstavljaju isključivo žalbu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, dok trećeokrivljenica dodatno ističe da je proglašena odgovornom isključivo na temelju iskaza, bez drugih objektivnih dokaza koji bi sa sigurnošću potvrdili njezinu odgovornost, čime je uslijed postojanja razumne sumnje prema njenom mišljenju trebala biti oslobođena primjenom načela „in dubio pro reo“.
6.1. Ovdje je potrebno naglasiti da načelo „in dubio pro reo" podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika kada se nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, međutim, o tome se u konkretnom slučaju ne radi, jer je prvostupanjski sud proveo sve dostupne dokaze i u smislu odredbe članka 88. stavak 1. Prekršajnog zakona potpuno i točno utvrdio činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrdio činjenice koje terete okrivljenike i koje im idu u korist, sve dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica je cijenio po slobodnom sudačkom uvjerenju u smislu odredbe članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, a svoju odluku obrazložio jasnim i argumentiranim razlozima u smislu odredbe članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona i izložio nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima nedokazanim, na temelju izvedenih dokaza dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih iskaza okrivljenika i obrazložio koje dijelove iskaza svakog okrivljenika ne smatra vjerodostojnim. Slijedom navedenog žalbeni navodi trećeokrivljenice da je uslijed postojanja razumne sumnje trebala biti oslobođena primjenom načela „in dubio pro reo“ nisu osnovani.
7. U odnosu na žalbene navode kojima prvookrivljena HU, drugookrivljeni CU i trećeokrivljena ĐU osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te je valjano obrazložio odluku o krivnji svih žalitelja.
8. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane prvookrivljene HU, drugookrivljenog CU i trećeokrivljene ĐU, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitane svjedokinje VU i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Nesporno je utvrđeno da se događaj odvio na javnom parkingu u ulici Drage Gervaisa u Rijeci, na neograničeno otvorenom javnom mjestu kao prostoru izloženom pogledu i čujnosti javnosti. Iscrpnom analizom svih provedenih dokaza i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, prvostupanjski sud je došao do zaključka da su prvookrivljena HU, drugookrivljeni CU i trećeokrivljena ĐU krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret, uz obrazloženje da su sva tri okrivljenika počinila radnje koje predstavljaju ponašanje koje odskače od uobičajenih normi ponašanja i kojima je narušen javni red i mir na javnom mjestu u smislu članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a okrivljenici su kao i svaka prosječna odrasla osoba bili dužni i mogli biti svjesni da je njihovo postupanje zabranjeno.
9. Ovaj sud također smatra da je opisano ponašanje prvookrivljene HU, drugookrivljenog CU i trećeokrivljene ĐU na javnom mjestu, a kojim se remeti mir i spokoj građana, takvo ponašanje koje prelazi granice pristojnosti i uobičajenih normi ponašanja među ljudima i životno se ne može ocijeniti prihvatljivim načinom ponašanja. Prvostupanjski sud je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje svo troje okrivljenika došao preko lanca logičke argumentacije, nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji svih žalitelja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje svih okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je okrivljenicima izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
11. Također, u smislu odredbe okrivljenike se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
12. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
13. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. kolovoza 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 8 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.
