Broj: Ppž-3114/2026

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke u prekršajnom postupku protiv okrivljene SO, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22. ), odlučujući o žalbi okrivljene SO podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Pp-2849/2022 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene SO i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. i 86/26.), okrivljena SO obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj Pp-2849/2022 od 30. siječnja 2026., okrivljena SO je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te joj je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 3.000,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka obvezana na plaćanje paušalnog iznosa od 30,00 eura.

2.Protiv te presude, okrivljena SO je po svojoj braniteljici Ani Birmiša, odvjetnici iz Dubrovnika, podnijela pravodobnu žalbu, pobijajući je iz svih zakonom dopuštenih razloga.

3.Žalba nije osnovana.

4.Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljene povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.U odnosu na žalbene navode, prvenstveno valja navesti da žalbeni osnovi bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava nisu konkretizirani. Žaliteljica je isključivo nezadovoljna utvrđenim činjeničnom stanjem i time što nije povjerovano njezinoj obrani, već ispitanoj svjedokinji. Takve tvrdnje potom su potkrijepljene pojedinim zakonskim formulacijama koje se tiču žalbenih osnova bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava, međutim, potpuno nejasno u odnosu na konkretno stanje spisa predmeta. Stoga se žaliteljici prvenstveno odgovara da bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene, dok njezino nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem, ocjenom njezine obrane i pravnom oznakom djela prekršaja nisu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava.

6.U odnosu na činjenična utvrđenja, odluka o krivnji temelji se na iscrpnom iskazu svjedokinje ĐO koja ima neposredna saznanja, pri tome ne poznaje okrivljenu i nema nikakvog razumnog razloga neosnovano je teretiti, a sve potvrđuje i zakonita snimka mjesta događaja za koju nije potrebna suglasnost okrivljene, jer je sačinjena na javnom mjestu.

7.Nije točno da obrana okrivljene ne bi bila ocijenjena. Okrivljena ne spori događaj, ali pri tome njegove dijelove ublažava, sasvim razumljivo jer joj obranu kakvu god smatra da je za nju povoljna dopušta i Prekršajni zakon. Pri tome u najvećem dijelu govori o svojim obiteljskim i roditeljskim prilikama i okolnostima, smatrajući da joj iste dopuštaju da se u inkriminirano vrijeme ponašala onako kako ona iskazuje.

8.Međutim, prvostupanjski sud je taj koji činjenično stanje utvrđuje na temelju izvedenih dokaza, nevezan bilo kakvim pravilima, te je sasvim ispravno kao istinit prihvatio iskaz ispitane svjedokinje i sadržaj snimke događaja. Obrana okrivljene u onom dijelu u kojem govori o problemima u roditeljstvu se ne dovodi u sumnju, međutim, isto nije ekskulpirajuća okolnost za ponašanje opisano u činjeničnom opisu djela prekršaja, za koji je i proglašena krivom.

9.U odnosu na kaznu koja se žalbom sadržajno ne problematizira, odmjerena u blažoj vrsti budući je predviđeno kažnjavanje i kaznom zatvora, te iznosu koji je prvostupanjski sud valjano obrazložio kao primjeren okolnostima prekršaja, predstavlja kaznu koju ovaj sud u cijelosti prihvaća kao primjerenu svrsi kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona.

10.Isto se odnosi i na zakonito određene troškove u paušalnom iznosu.

11.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12.Imajući sve navedeno u vidu, a budući žalbenim navodima odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. kolovoza 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 6 ovjerenih prijepisa.