Poslovni broj: Usž-1498/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IVIĆ & COMPANY d.o.o., OIB: 26210679818, Nova Mokošica, Uz Jadransku cestu 19, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik iz Rijeke, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, OIB: 53969486500, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi brisanja s popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-146/2026-3 od 28. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-146/2026-3 od 28. siječnja 2026
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbacuje se tužba tužitelja kao nedopuštena (točka I. izreke), a u točki II. izreke tog rješenja se odbacuje prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere brisanja tužitelja kod poslodavca s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj u bitnom iznosi razloge propisane u članku 126. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda - dalje: ZUS), zbog kojih smatra da je pobijano rješenje nezakonito, a osobito zbog bitne povrede odredaba upravnog spora.
Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, zaključujući da u predmetnom slučaju nije bilo osnove odbaciti tužbu kao nedopuštenu. Dodaje razloge zbog kojih smatra da se ne radi o posebnom upravnom postupku, a niti o postupanju upravnog tijela vezano uz područje upravnog prava, niti zapisnik ima elemente upravnog akta, pa nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prethodno podnošenju tužbe mogao izjaviti pravni lijek u vezi postupanja javnopravnog tijela. Tužitelj dalje u žalbi ističe razloge zbog kojih smatra da ocjena dopuštenosti tužbe nije odlučna za odlučivanje o prijedlogu za donošenje privremene mjere, tj. za određivanjem privremene mjere u skladu s prijedlogom, pri čemu ukazuje na sudsku praksu, odnosno pravno i činjenično istovjetan predmet u kojem je Upravni sud u Splitu, poslovni broj: Us I-2479/2025 izdao privremenu mjeru do pravomoćnog okončanja upravnog spora ili drukčije odluke suda te naredio protivniku osiguranja u roku od 24 sata od primitka rješenja, brisati tužitelja, predlagatelja osiguranja, s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, a u protivnom, ako tuženik ne postupi u skladu s navedenom naredbom u određenom roku, izreći će se novčana kazna čelniku tuženika. S time u vezi tužitelj dalje ukazuje na utvrđenja iz navedenog rješenja, a prije svega da izdavana privremena mjera nije protivna javnom interesu, već je privremena zaštita od opisanog postupanja javnopravnog tijela do pravomoćnog okončanja upravnog spora, a niti se njezinim izdavanjem tuženiku kao protivnoj stranci nanosi ikakva (veća nenadoknadiva šteta). Tužitelj zaključuje da je u konkretnoj, istovrsnoj situaciji, sud bio dužan ocijeniti samo jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 42. stavka 3. ZUS-a, za izdavanje privremene mjere, neovisno o osnovanosti tužbe. Tužitelj iscrpno navodi razloge zbog kojih smatra da su bile ispunjene sve propisane pretpostavke za izdavanje privremene mjere, tj. da je dokazao da su skupno ispunjeni svi zakonski uvjeti. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsko rješenje i predmet vrati sudu na ponovni postupak, a traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom iznosi razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenje zakonito, a žalbeni navodi neosnovani. Dodaje da je na temelju zapisnika Državni inspektorat utvrdio neprijavljeni rad, te poduzeo odgovarajuće mjere protiv tužitelja, a koji nije iskoristio mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka. Dodaje da su predmetnom slučaju utvrđene nepravilnosti u postupanju tužitelja kao poslodavca, a što je dovelo do opisanog postupanja i poduzimanja zakonom propisanih mjera. Dodaje da niti žalbeni navodi u vezi određivanja privremene mjere nisu osnovani, jer u konkretnom slučaju za izdavanje privremene mjere nije bilo zakonske osnove. Smatra da nije odlučan konkretan slučaj iz sudske prakse na koji ukazuje tužitelj, već je apsurdan i protivan drugačijoj sudskoj praksi, odnosno stajalištima iznesenim u nizu odluka donesenih u istovjetnim predmetima, koje pobliže navodi.
Tuženik predlaže da ovaj Sud odbije žalbu i potvrdi pobijano prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi kojima se pobija prvostupanjsko rješenje nisu osnovani.
6. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj predlaže da sud naloži tuženiku brisanje tužitelja s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, a tužba sadrži i prijedlog za izdavanje privremene mjere istog sadržaja.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je upis tužitelja u Evidenciju poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (dalje: Evidencija) proveden na temelju zapisnika o inspekcijskom nadzoru drugoga javnopravnog tijela, Državnog inspektorata i pisane obavijesti o provedenom inspekcijskom nadzoru, odnosno na temelju utvrđenog postojanja neprijavljenog rada prije nego što je pokrenut odgovarajući prekršajni/upravni postupak.
8. Tužitelj u konkretnom slučaju niti ne tvrdi da tuženik nije imao ovlast provesti upis na temelju odluke drugog tijela, odnosno postupiti na opisani način, već u bitnom prigovara pravilnosti utvrđenja Državnog inspektorata.
9. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točku 3. ZUS-a ocijenivši da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, jer tužitelj nije iscrpio redovit pravni put, odnosno podnijeti pravni lijek kojim bi mogao osporavati pravilnost utvrđenja iz zapisnika i poduzetih mjera na temelju tog zapisnika.
10. U žalbenom stadiju postupka sporno je pitanje jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za vođenje spora.
11. Uvažavajući stajalište već iznesena u istovrsnim predmetima, ovaj Sud prihvaća ocjenu da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za vođenje spora, međutim iz razloga jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije iscrpio redoviti pravni lijek protiv opisanog postupanja tuženika, propisanog odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), kada se radi o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, odnosno o situaciji kada se ne donosi rješenje u smislu odredaba ZUP-a.
12. Stoga je, ovaj Sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primjenom odredbe članka 46. stavka 1. točke 3. ZUS-a, odbacio tužbu kao nedopuštenu, a posljedično tome je odbacio i prijedlog za određivanje privremene mjere, ocijenivši da u okolnostima konkretnog slučaja nema osnove za meritorno odlučivanje o prijedlogu, odnosno za izdavanjem privremene mjere koja je prema sadržaju ista kao i tužbeni zahtjev.
13. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, ocijenivši je neosnovanom, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke).
14. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka, kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 27. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Karlovčan-Đurović
