Poslovni broj: Usž-3191/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MĐ (ranije M) iz [adresa] (s boravištem u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi ocjenjivanja državne službenice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-626/2024-19 od 22. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-626/2024-19 od 22. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-07/19-01/206, URBROJ: 566-01/17- 23-2 od 18. prosinca 2023., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-080-07/19-01/1, URBROJ: 513-07-17-19-79 od 18. veljače 2019. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljica, viša inspektorica – istražiteljica porezno kaznenih djela u Ministarstvu financija Republike Hrvatske – Poreznoj upravi, Područnom uredu Split, Službi za nadzor, Odjelu za suzbijanje poreznih prijevara, ocijenjena ocjenom „uspješan“ za 2018. godinu.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud samo prepričao ono što je u osporenom rješenju napisao tuženik, bez ulaženja dublje u obrazloženja, činjenice, navode i dostavljene dokaze tijekom cijelog postupka, a da su se i sud i tuženik samo pozvali na pravo nadređenog da ima slobodu procijeniti i tom istom slobodnom voljom dati ocjenu. Postavlja pitanje zbog čega se uzela u obzir slobodna ocjena kada je na štetu tužiteljice . Dalje u žalbi tužiteljica navodi da je ona tijekom postupka isticala da nadređeni ocjenu „uspješan“ nije dokazao kao mjerodavnu, odnosno da je odluka o ocjeni neobrazložena i nedokazana. Kao i u tužbi, tužiteljica posebno osporava da bi, po pitanju učinkovitosti, pokazala manje od očekivanog te s tim u vezi ističe da je rješavala i predmete koji su bili „nerješivi“ i koji su „stajali u ladici“ dulji niz godina. Ponavlja i da je u Odjel za suzbijanje poreznih prijevara premještena iz Ureda za velike porezne obveznike , prema obrazloženju tog rješenja, zbog svog znanja i iskustva u poreznim prijevarama, pa da je ocjena učinkovitosti suprotna stvarnim činjenicama. Dodaje i da se nije uzela u obzir njezina inovativnost u radu. Nadalje, tužiteljica ističe da prvostupanjski sud nije adekvatno ocijenio dokumente koje je dostavila u spis, već da je samo naveo da su isti dostavljeni, bez analiziranja istih, zbog čega smatra da je odluka bila prejudicirana i unaprijed donesena. Također, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio činjenicu da ona nije podnijela pisanu primjedbu na ocjenu „uspješan“, s obzirom da je u žalbi napisala i dostavila dokaz o tome da joj je prvotn i prijedlog ocjene bio „zadovoljava“, na što je iznijela primjedbu, pa da joj je onda nadređeni promijenio ocjenu u „uspješan“, ali uz uvjet da ne napiše primjedbu. S tim u vezi, ističe da nije propisano da nepodnošenje primjedbe utječe na pravo na podnošenje žalbe na ocjenu. Tužiteljica dodaje da je u predmetnom upravnom postupku, osim samom ocjenom, oštećena i na način da drugostupanjsko rješenje tuženika nije doneseno u roku, odnosno da je doneseno tek nakon 4-5 godina, zbog čega joj je bitno narušeno pravo na napredovanje i veći koeficijent. Zbog svega navedenog, tužiteljica smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako u upravnom postupku, tako i u upravnom sporu, odnosno da prvostupanjska presuda nije donesena na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, s čim u vezi ukazuje i na povredu ustavnih načela, posebno načela zakonitosti. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu te sam riješi stvar.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu njezine zakonitosti.

6. Prvostupanjski sud je održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga, pregledani su spis upravnog tijela i sudski spis, dok stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te pravilno odbio tužbeni zahtjev, uz detaljno i iscrpno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise koje je citirao u obrazloženju, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode koje tužiteljica ponavlja i u žalbi. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je u predmetnom slučaju tužiteljica ocijenjena sukladno kriterijima mjerodavnih propisa - članka 84. stavka 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15. i 61/17. – dalje: ZDS) i Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika („Narodne novine“, broj: 133/11. – dalje: Uredba). Dakle, prema utvrđenim kriterijima te u okviru diskrecijskog prava, ukupan rad tužiteljice je ocijenjen ocjenom "uspješan", a prvostupanjski sud je osporena rješenja potvrdio zakonitim jer je ocijenio da sadrže argumentirane i dostatne razloge na kojima su utemeljena.

9. Naime, odredbom članka 84. stavak 1. ZDS-a propisano je da se državni službenik ocjenjuje ocjenom „uspješan“ ako pokaže potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koja svoje službene zadatke obavlja ispravno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanja su zanemarive.

10. Stoga je, uvažavajući sadržaj i opseg danih razloga u osporenom rješenju, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja u postupcima ocjenjivanja, prvostupanjski sud pravilnim prihvatio zaključak tuženika da tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala da ispunjava uvjete za višu ocjenu, odnosno ocjenu "primjeran", a u kojem slučaju je potrebno pokazati visoku razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju prvorazredno obavljanje službe, koji pored ispunjavanja uvjeta za ocjenu „uspješan“, daje korisne prijedloge za unapređenje službe ili pokazuje iznimnu motivaciju za rad te postiže rezultate u radu bolje od predviđenih za radno mjesto na koje je raspoređen.

11. Navodi tužiteljice o tome da joj je nadređeni promijenio ocjenu iz „zadovoljava“ u „uspješan“, uz uvjet da ne napiše primjedbu, osim što nisu ničim dokazani, nisu niti odlučni za rješavanje ove stvari. Kako i tužiteljica ukazuje u žalbi, nepodnošenje primjedbe na ocjenu ne isključuje pravo na žalbu na odluku o ocjeni.

12. U odnosu na žalbene navode o vremenu trajanja predmetnog upravnog postupka te ukazivanje na štetne posljedice s tim u vezi, tužiteljica je imala mogućnost pravne zaštite podnošenjem tužbe radi donošenja pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, pa niti ti navodi nisu od utjecaja na rješavanje predmetne stvari.

13. Protivno žalbenim prigovorima, rješenja javnopravnih tijela sadrže valjano obrazloženje, tj. dostatne razloge na kojima je utemeljena odluka u konkretnom slučaju. Pri tome treba imati u vidu da je popunjeni i potpisani Obrazac 2 odnosno izvješće o učinkovitosti rada, poštivanja službene dužnosti i osobnom ponašanju tužiteljice kao državnog službenika, sastavni dio rješenja o ocjeni.

14. Budući da tužiteljica žalbenim prigovorima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na povredu ustavnih prava odnosno načela, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan