Poslovni broj: Usž-2509/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mia Rajić, odvjetnica u Splitu, Bihaćka 2a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2379/2025-9 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2379/2025-9 od 12. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/25-01/42, URBROJ: 513-04-25-3 od 5. rujna 2025. te da se utvrdi nastup apsolutne zastare naplate potraživanja poreza i doprinosa temeljem rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-215-04/17- 01/03, URBROJ: 513-07-17-18-16 od 13. veljače 2018. sa svim pripisima kamata na ukupni iznos do dana otpisa potraživanja, pod prijetnjom ovrhe i pod prijetnjom kaznenog progona tuženiku kao pravnoj osobi i odgovornoj osobi tuženika u slučaju nepostupanja po pravomoćnoj presudi ovog suda u roku od 15 dana (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-23/25-01/42, URBROJ: 513- 04-25-3 od 5. rujna 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA: UP/I-416-02/24-01/23, URBROJ: 513-07-13/25-6 od 27. ožujka 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je odbijen zahtjev tužitelja od 26. travnja 2023. za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Protiv uvodno naznačene presude, tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava . Navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna stanju spisa, tužbi i osporenim rješenjima jer da ne sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama. U bitnom, tužitelj ističe da je tražio utvrđenje apsolutne zastare potraživanja za 2012., 2013. i 2014. godinu, ali da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije jasno očitovao o tome zbog čega zastara za navedene godine nije nastupila. Dalje u žalbi obrazlaže kako se računa tijek zastare te inzistira na tome da se utvrdi da je zastara prava na naplatu za 2012. godinu nastupila 1. siječnja 2020., za 2013. godinu 1. siječnja 2021., a za 2014. godinu 1. siječnja 2022. S tim u vezi, poziva se i na presudu Upravnog suda u Splitu poslovnog broja Us Ipn-29/18-10 od 27. svibnja 2019. kojom je utvrđeno da je zastara za 2012. godinu nastupila 1. siječnja 2020., za 2013. godinu 1. siječnja 2021., a za 2014. godinu 1. siječnja 2022., zbog čega tužitelj smatra nelogičnim i neobrazloženim zaključak prvostupanjskog suda da zastara nije nastupila ni do podnošenja zahtjeva tužitelja 26. travnja 2023., ni do donošenja osporenog rješenja 5. travnja 2025. godine. Ukazuje i na različito postupanje Upravnog suda u Splitu u predmetima poslovni broj: Us I-2378/2025 i poslovni broj: Us I-2379/2025, iako se u oba predmeta radi o istom tužitelju i tuženiku te istom pravnom pitanju i pravnoj osnovi. Prigovara i da je prvostupanjski sud neopravdano odbio njegov prijedlog za spajanje tih dvaju predmeta. Ističe da je zbog različitog tumačenja iste pravne norme u ta dva predmeta doveden u neravnopravan položaj, čime su, prema njegovu mišljenju, povrijeđena načela jednakosti stranaka i pravičnog suđenja iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. - proč. tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) i članka 29. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, 56/90., 135/97,, 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. - dalje: Ustav RH). Stoga tužitelj predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske pobijanu odluku preispita i donese odluku sukladnu zakonu.
4. Iako uredno pozvan, tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24 i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
7. Tužitelju je u tijeku upravnog spora omogućeno, sukladno odredbi članka 6. ZUS-a, izjasniti se o okolnostima, činjenicama i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari, posebice održavanjem ročišta za raspravu dana 5. ožujka 2026., kojem je prisustvovala punomoćnica tužitelja.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava te pravilno odbio tužbeni zahtjev, uz detaljno i iscrpno obrazloženje s kojim je ovaj Sud u cijelosti suglasan. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise koje je citirao u obrazloženju, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
9. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je tužitelj dana 26. travnja 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga.
10. Nadalje, iz podataka spisa predmeta razvidno je da se radi o dugu po osnovi javnih davanja - doprinosa za mirovinsko osiguranje – II. stup, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i doprinosa za zdravstveno osiguranje za 2019., 2020., 2021., 2022. i 2023. godinu.
11. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga, pozivom na odredbu članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. ,114/22. i 152/24.) i navođenjem svakog pojedinog datuma početka tijeka zastare po šiframa prihoda, odnosno uz utvrđenje da u odnosu na svako pojedino potraživanje nije protekao rok od šest godina pa da zastara prava na naplatu doprinosa nije nastupila .
12. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja, kojim je odbijena tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovana, između ostalog je navedeno da se tužitelj neosnovano poziva na 2012., 2013. i 2014. godinu, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o utvrđivanju zastare prava na naplatu za razdoblje od 2019. do 2023. godine.
13. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je, pravilno se pozivajući na odredbu članka 108. stavak 1. OPZ-a, kojom je propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obvezn ika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, s tim da, prema stavku 4., zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela, pravilno utvrdio da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila do podnošenja zahtjeva tužitelja od 26. travnja 2023., s obzirom da je najraniji početak tijeka zastare prava na naplatu poreznog duga za obveze u razdoblju od 2019. do 2023. godine bio 1. siječnja 2020.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, a imajući u vidu podatke spisa predmeta, utvrđivanje prava na zastaru poreznog duga za 2012., 2013. i 2014. godinu, nije predmet predmetnog upravnog postupka, odnosno nije predmet ovog upravnog spora.
15. U odnosu na žalbene navode o neopravdanom odbijanju tužiteljevog prijedloga za spajanje predmeta Upravnog suda u Splitu u predmetima poslovni broj: Us I- 2378/2025 i poslovni broj: Us I-2378/2025, valja reći da, sukladno članku 107. stavak 1. ZUS-a, spajanje upravnih sporova predstavlja mogućnost, a ne obvezu, odnosno sud sam ocjenjuje hoće li izvršiti spajanje i po tom pitanju nije vezan prijedlozima stranaka.
16. Tužitelj niti ostalim žalbenim navodima, kojima uglavnom iznosi svoje viđenje stvari, nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na povredu ustavnih i konvencijskih prava.
17. S obzirom da tužitelj u žalbi nije iznio pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, odnosno žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 27. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
