Poslovni broj: Usž-1308/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VIS OKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađenja prava na novčanu pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4217/23-8 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4217/23-8 od 14. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/542, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 11. srpnja 2023. te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/730, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-06 od 22. svibnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjen je dio izreke ranijeg rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/16-013/296, URBROJ: 251-10-01-16-3 od 3. listopada 2016., na način pobliže određen u izreci tog rješenja.

4. Protiv uvodno naznačene presude tužiteljica je podnijela žalbu ovom Sudu, koja sadrži i zahtjev za izuzeće pobliže navedenih sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su sudjelovali u postupcima radi ocjene zakonitosti Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 25/22. – dalje: Odluka/22.), koja Odluka upravo predstavlja temelj za postupanje tuženika u konkretnom upravnom postupku.

5. Tužiteljica u žalbi navodi sve razloge propisane u člancima 126. do 136. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.), odnosno istu podnosi zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi ukazuje na postupanje protivno odredbi članka 121. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.), navodeći da na ročištu za objavu presude 14. siječnja 2026. sud nije ukratko obrazložio presudu, što da je razvidno iz zapisnički konstatiranog vremena trajanja ročišta od 09:10 do 09:11h, odnosno svega jednu minutu. Ukazuje i da joj nije omogućen uvid u spis predmeta, a time niti dana mogućnost izjašnjavanja. Navodi i da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem pravnom lijeku je odlučeno, jer je podnijela prigovor i na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) i na temelju navedene Odluke, stoga da nije jasno o kojem prigovoru je upravno tijelo odlučilo. Ističe razloge zbog kojih smatra da sud nije ocijenio sve tužbene navode, već se samo paušalno poziva na već postojeće odluke (Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske) kojima je Odluka/22. ocijenjena ustavnom i zakonitom. S time u vezi, ističe da predmet ocjene u ovom postupku nije opći akt, već pojedinačni upravni akt, čiju zakonitost prvostupanjski sud da nije pravilno ocijenio. Nadalje u žalbi tužiteljica ponavlja navode iz tužbe te daje iscrpan osvrt na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude, a također i osvrt na primjenu odredbe članka 13. ZUP-a koja propisuje na koji način se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla neko pravo, odnosno kojoj su stranci naređene neke obveze može poništiti, ukinuti ili izmijeniti. Stoga tužiteljica smatra da se ranije rješenje i način isplate novčane pomoći može promijeniti samo pod zakonom propisanim uvjetima, u postupku pokrenutom po izvanrednim pravnim lijekovima. Ističe da u postupku nije proveden test razmjernosti između zaštite prava stranke i javnog interesa, a iscrpno navodi i druge razloge zbog kojih smatra da prvostupanjska presuda nije zakonita, jer nije utemeljena na zakonu, već na odluci kojom se ne može dirati u ranije stečena prava. Dodaje i da je bilo nužno provesti sveobuhvatnu analizu specifičnih okolnosti korisnika, a koja nije provedena prije donošenja Odluke/22., a niti prije donošenja pojedinačnog upravnog akta. Napominje da je u podnesku od 20. studenoga 2025. isticala da pobijani upravni akt nije potpisan od strane ovlaštene službene osobe, te da je na tu okolnost predloži la i grafološko vještačenje, stoga da joj je odbijanjem tog dokaznog prijedloga bez adekvatnog obrazloženja onemogućeno osporavati vjerodostojnost i istinitost javne isprave, odnosno da joj je onemogućeno pravo na pristup sudu. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. U žalbi traži naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

6. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. U odnosu na zahtjev tužiteljice za izuzeće u žalbi poimence navedenih sutkinja, valja reći da je odlukom ovog Suda, broj: 29 Su-230/2026-45 od 10. lipnja 2026. taj zahtjev odbijen, a Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su IV - 182/2026-2 od 30. lipnja 2026. odbijen je i zahtjev tužiteljice za izuzećem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

9. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

10. Uvidom u zapisnik o objavi presude od 14. siječnja 2026. utvrđeno je da je na to ročište pristupila zamjenica opunomoćenika tužiteljice koja je uredno potpisala zapisnik o objavi presude bez primjedbe, pa su prigovori da sudac nije ukratko obrazložio presudu u suprotnosti sa sadržajem zapisnika i kao takvi neosnovani.

11. Nadalje, budući da je tužiteljica zastupana po profesionalnom opunomoćeniku kojem je tijekom postupka bilo moguće izvršiti uvid u spis, postoji osnova za zaključak da je sadržaj dokumentacije spisa, akata javnopravnih tijela i podnesaka, tužiteljici bio poznat, stoga nisu osnovani niti prigovori tužiteljice u tom smjeru.

12. Prema ocjeni ovog Suda, sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelj ice, a time potvrdio zakonitost tuženikovog rješenja, utvrdivši da je osporena odluka donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila postupka. Također, prema ocjeni ovog Suda, pobijana presuda, kao i osporeno rješenje, a također i prvostupanjsko rješenje, sadrže valjano, dostatno i relevantno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

13. U vezi roka za donošenje pojedinačne odluke, ispravno navodi prvostupanjski sud da je riječ o procesnom instruktivnom roku, što znači da istekom tog roka ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredaba Odluke/22.

14. U osvrtu na žalbeni prigovor da se pravomoćni akt kojim je stranka stekla određeno pravo može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u postupku pokrenutom po izvanrednim pravnim lijekovima i u slučajevima propisanim zakonom, valja reći da se to odnosi samo na prava stečena na temelju zakona, a ako je riječ o pravu stečenom na temelju drugog propisa, u konkretnom slučaju općeg akta, rješenje se može ukinuti i izmijeniti kako je to dopušteno tim općim aktom kojim je pravo i uspostavljeno. Sukladno navedenom logičkom tumačenju, donositelj općeg akta ima isto pravo u području svog samoupravnog djelokruga (zajamčenog Ustavom), kao i donositelj zakona.

15. Nisu osnovani niti prigovori tužiteljice o povredi načela razmjernosti, jer je kod donošenja Odluke/22., skraćivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta, donositelj kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata Odluke/22. U tom pravcu je ovaj Sud već izrazio stajališta u ranije donesenim pravomoćnim presudama, ocijenivši legitimnim cilj koji je donositelj želio postići donošenjem odluka kojima na drugačiji način uređuje uvjete za dodjelu novčane pomoći roditelja odgojitelja.

16. Konačno, u odnosu na žalbeni prigovor da sud nije proveo daljnji dokazni postupak i izveo predloženi dokaz (grafološko vještačenje), valja reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, a niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud prihvaća pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda o tome da tužiteljica ne može osporavati istinitost potpisa gradonačelnika Grada Zagreba na osporenom rješenju u situaciji kada sam potpisnik to ne osporava. Također, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a, upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. To znači da treba onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud upravo i postupio. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a ovaj Sud ukazuje i na okolnost da je od strane opunomoćenika tužiteljice pokrenut veliki broj upravnih sporova u predmetima istog činjeničnog i pravnog supstrata, u kojima predlaže izvođenje istih dokaza.

17. Zaključno, ovaj Sud ocjenjuje da su uvjeti i način ostvarivanja novčane pomoći utvrđeni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti sukladni Odluci/22.

18. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni navodi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani prigovori tužiteljice o povredi prava na pošteno suđenje, jer prvostupanjski sud nije učinio nikakve propuste koji bi doveli do povrede navedenog ustavnog i konvencijskog prava.

19. Stoga je, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan