REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-1516/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu 1. tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja NI , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Marku Tušeku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Tušek i Stela Tursan, Varaždin, Trg slobode 10, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi donošenja rješenja o izvedenom stanju, 27. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/24-26/211, URBROJ: 531-03-25-3 od 24. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Krku KLASA: UP/I-361-03/24-14/4, URBROJ: 2170-03-04/17-24-3 od 22. ožujka 2024. odbijen je zahtjev ovdje tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu (stambena zgrada A), izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Picik, područje Picik.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/24-26/211, URBROJ: 531-03-25-3 od 24. lipnja 2025. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost upravnih rješenja. U tužbi ističu kako je isključivi razlog zbog kojeg je prvostupanjsko tijelo riješilo kao u izreci, ocjena istog da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o zgradi kakvu ima u vidu odredba čl. 2. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, već da se navodno radi o "baraci" koja se temeljem čl. 6. st. 3. podstavka 2. istog Zakona ne može ozakoniti. Međutim, umjesto da usvoji žalbu tužitelja, tuženik je odbio žalbu tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja navodeći da je uvidom u spis predmeta i u javno dostupne podatke putem mrežnih stranica OSS

– Uređena zemlja, kao i iz katastarskog plana, utvrđeno da je "prvostupanjsko rješenje zakonito, ali iz potpuno drugih razloga od onih navedenih u samom rješenju". Na navedeni način, tuženik je de facto potvrdio da je prvostupanjsko rješenje neosnovano i da razlozi radi kojih je odbijen zahtjev tužitelja naprosto ne stoje, točnije, tuženik je potvrdio da prvostupanjsko rješenje nema razloga za odbijanje zahtjeva tužitelja. Navedeno ukazuje na potpunu kontradikciju između prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, a koje pak ukazuje na pravnu i činjeničnu neodrživost zaključaka pobijanog rješenja. Na opisan način tuženik je priznao da je ušao u logičku opreku sa samim sobom, točnije, tuženik tvrdi da je odbijanje zahtjeva tužitelja navodno zakonito, ali ne iz razloga koji su navedeni u prvostupanjskom rješenju. Dakle, na taj način tuženik priznaje da je prvostupanjsko rješenje nezakonito te da je žalbu tužitelja trebalo usvojiti. Naime, iako tuženik u potpunosti ignorira žalbene navode tužitelja, upravo tuženik na taj način potvrđuje da su isti osnovani i da su tužiteljima prekršena u žalbi opisana elementarna procesna prava. Već radi toga je po mišljenju tužitelja žalbu bilo potrebno usvojiti, a s obzirom da je tuženik propustio sankcionirati nezakonitosti koje je počinilo prvostupanjsko tijelo, a koje nezakonitosti su opisane u žalbi, tuženik je i sam na taj način počinio navedene nezakonitosti. Nadalje, tužitelji u tužbi ističu kako razlozi koji se navode u obrazloženju drugostupanjskog rješenja nisu utemeljeni na utvrđenim činjenicama ni na stvarnom stanju na terenu. Tuženik je donio pogrešan zaključak o vjerojatnoći vremena izgradnje sporne zgrade. Naime, objekt koji je predmet ozakonjenja izgrađen je prije 2011. godine te je zadržao istu osnovu tlocrta i dimenzije, dok su tijekom godina vršene isključivo intervencije na nekretnini i to u vidu zamjene dotrajalih krovnih ploča, ugradnje solarnih panela i priključaka na nadzemne šterne, postavljanje toplinske izolacije (demit fasade) te uređenja okoliša (betonski opločnici i rubnici). Sukladno navedenom, radilo se samo o redovnim radovima održavanja i energetske obnove koji ni na koji način nisu mijenjali temeljni volumen niti položaj zgrade, već su eventualno mogli utjecati na vizualni prikaz zgrade na ortofoto kartama. Nadalje, tuženik u svom rješenju navodi pogrešne dimenzije spornog objekta, točnije navodi se kako je na karti DOF5/2011 na poziciji predmetne zgrade vidljiv pravokutni objekt približnih dimenzija 4,27 m x 4,84 m, dok bi na karti DOF5/2014/16 na poziciji predmetne zgrade bio vidljiv pravokutni objekt približnih dimenzija 4,18 m x 2,45 m. Međutim, dimenzije koje navodi tuženik nisu točne i ne odgovaraju stvarnim dimenzijama na terenu. Naime, tuženik je dimenzije prenio iz alata za mjerenje na OSS platformi, a koji alat nije namijenjen za precizna geodetska mjerenja, dok se prema javno dostupnim informacijama i stručnoj literaturi navodi da ortofoto snimke, poput DOF5/2011 snimke, imaju horizontalnu točnost u rasponu +/-0,4m do +/-1,0m, ovisno o terenu i godištu snimanja. Isto tako, navodi tuženika o navodnoj promjeni boje i oblika objekta ne mogu poslužiti kao dokaz da bi objekt bio novije izgradnje, već je razvidno da se isključivo radi o razlikama u kvaliteti samih snimaka, uvjetima snimanja, sezoni i refleksiji boja nakon izvršenih radova na spornom objektu (zamjena krovišta i fasade), te se ni na koji način promjene u boji objekta i njegovoj sjeni ne mogu tumačiti u smislu da bi na tom mjestu bila izgrađena nova građevina. Nadalje, tužitelji ističu kako je, protivno zakonu, prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid samo u DOF5/2011 dok nije izvršilo uvid u uvjerenje iz čl. 15. Zakona, što je potvrdilo samo prvostupanjsko tijelo koje navodi da od podnositelja zahtjeva nije zatraženo da dostave Uvjerenje iz čl. 15. Zakona da je zgrada vidljiva na digitalnoj ortofoto karti, odnosno da je evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi do 21. lipnja 2011., jer da dostava navedene dokumentacije ne bi utjecala na donošenje drugačije odluke "s obzirom na činjenično stanje utvrđeno očevidom, a za podnositelje bi to značilo trošak i gubitak vremena, odnosno traženje dodatne dokumentacije od stranke značilo bi postupanje protivno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti postupka propisanom odredbom čl. 10. Zakona o općem upravnom postupku, jednako kao i zakazivanje ponovnog očevida". Također, tužiteljima je protivno zakonu uskraćeno sudjelovanje u postupku – prisustvovanje na očevidu. Na taj je način tužiteljima u potpunosti uskraćeno elementarno postupovno pravo sudjelovanja u upravnom postupku te je na taj način počinjena bitna povreda odredaba postupka na štetu tužitelja te provedeni postupak i prvostupanjsko rješenje ni iz tog razloga ne može biti zakonito. Nastavno, tužitelji ukazuju i na povredu odredbe čl. 17. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Naime, prvostupanjsko je tijelo donijelo prvostupanjsko rješenje bez da je tužiteljima omogućen uvidu u spis predmeta radi izjašnjenja, dok je tuženik ovaj žalbeni prigovor tužitelja u potpunosti ignorirao, čime je povrijedio pravo tužitelja na žalbu te je isto tako povrijedio zakon na štetu tužitelja. Zaključno, tužitelji ukazuju na dokaznu snagu uvjerenja Državne geodetske uprave kao javne isprave izdane od strane nadležnog tijela, a u kojem je Uvjerenju nadležno tijelo potvrdilo činjenicu da je zgrada vidljiva.

4. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti pobijano rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog tijela uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja te predložio tužbeni zahtjev odbiti.

6. Sud je održao ročište za raspravu 19. kolovoza 2026., čime je strankama sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U cilju ocjene zakonitosti pobijanog rješenja sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud nije u sporu provodio daljnje dokaze predložene od strane tužitelja (saslušanjem tužitelja) obzirom je sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari mogao nedvojbeno utvrditi na temelju postojeće dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju sa nezakonitom izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

10. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

11. Uvidom u spis upravnog postupka i obrazloženje pobijanog rješenja tuženika utvrđeno je da je tuženik prilikom odlučivanja o zahtjevu izvršio uvid u javno dostupne podatke za predmetnu nekretninu – podatke s mrežne stranice http//oss.uredjenazemlja.hr/map (prikaz katastarskih čestica u prostoru, izvod iz katastarskog plana, DOF prikazi: 2011, 2014/2016, 2017/2018, 2019/2020, 2021/2022, 2022/2023) te utvrdio da je prvostupanjsko rješenje zasnovano na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Naime, utvrđeno je da je na karti DOF5/2011 na poziciji predmetne zgrade vidljiv nespecificirani pravokutni objekt plavkaste boje krovišta približnih dimenzija 4,27 m x 4,84 m. Na karti DOF5/2014/2016 na poziciji predmetne zgrade vidljiv je pravokutni objekt približnih dimenzija 4,18 m x 2,45 m (dakle upola manje površine nego objekt vidljiv na karti DOF5/2011) bijele boje krovišta koji projicira zapadno padajuću crnu sjenu i sjeverno neposredno uz njega vidljiv je manji pravokutni objekt približnih dimenzija 2,2 m x 2,61 m bijele boje krovišta i neposredno sjeverno uz njega pravokutni objekt približnih dimenzija 2 m x 2,5 m zelenkaste boje pokrova. Na karti DOF5/2022/2023 vidljiv je objekt koji dimenzijama i oblikom ugrubo odgovara predmetnoj zgradi koja se želi ozakoniti. Iz navedenog, tuženik zaključuje da je objekt vidljiv na karti DOF5/2011 uklonjen i da je na toj lokaciji izgrađena predmetna zgrada koja se želi ozakonit i.

12. Na temelju dokaza koji prileže spisu upravnog postupka, sud ocjenjuje kako se u ovoj stvari bez svake sumnje može zaključiti da zgrada koja je predmetom ozakonjenja nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti DOF5/2011, a sve kako to detaljno pojašnjava tuženik u ranije citiranom obrazloženju pobijanog rješenja . Naime, zgrada koja je predmetom ozakonjenja vidljiva je tek na DOF5/2021/2022, odnosno kasnije sačinjenim ortofoto kartama, dok ta ista građevina u navedenim dimenzijama i položaju nije vidljiva na DOF5/2011. Kod takvog stanja stvari, ocjenjuje se da je tuženik u upravnom postupku pravilno utvrdio da je zgrada za koju je podnesen zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju izgrađena nakon 21. lipnja 2011.

13. U odnosu na navode tužitelja kojima isti osporavaju pravilnost dimenzija objekta utvrđenih od strane tuženika, valja reći kako je, neovisno o utvrđenim dimenzijama, naočigled razvidno da je objekt vidljiv na DOF5/2011 drugačijeg izgleda od zgrade čije se ozakonjenje traži, odnosno zgrade vidljive na DOF5/2021/2022 i kasnije sačinjenim ortofoto kartama i to po obliku, dimenzijama i položaju na čestici.

14. Nastavno na navedeno, a vezano za tužbene navode valja reći kako uvjerenje Državne geodetske uprave od 2. listopada 2023. priloženo spisu, ne ukazuje na drugačiji zaključak jer se isto uopće ne odnosi na predmetnu zgradu koju tužitelji žele ozakoniti. Ukazuje se kako Državna geodetska uprava samo utvrđuje svojim uvjerenjima da je nešto vidljivo, a ne utvrđuje je li to što je vidljivo naknadno srušeno, uklonjeno ili rekonstruirano i da li je to što je vidljivo isto zgradi koja se ozakonjuje, a što se upravo utvrđuje u upravnom postupku cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno i rezultate provedenog upravnog postupka. Navedeno stajalište izneseno je već i u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, između ostalog u presudi Usž-3150/2024-2 od 12. prosinca 2024. U citiranoj presudi navedeno je sljedeće : "Tužitelj se u ovom postupku i sporu neosnovano poziva na uvjerenje Državne geodetske uprave KLASA: 935-08/18-03/785, URBROJ: 541-03-01-02/5-18-2 od 7. rujna 2018. prema kojem je zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva na DOF5/2011. Navedeno iz razloga što vidljivost zgrade na DOF5/2011 utvrđuje službena osoba tuženika."

15. Vezano za navode tužitelja glede povrede obveze prvostupanjskog tijela da izvrši uvid u uvjerenje da je zgrada vidljiva na digitalnoj ortofoto karti iz čl. 2. st. 2. ovoga Zakona, odnosno da je evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi do 21. lipnja 2011., valja reći kako tužitelji pogrešno tumače primjenu citiranog čl. 15. ZPNIZ-a. Naime, ranije snimke su dopušteno dokazno sredstvo prema odredbama ZPNIZ-a, ali samo u situaciji kada zgrada nije jasno vidljiva na DOF5/2011 (primjerice kad nisu jasno vidljive dimenzije zgrade ili stupanj izgrađenosti), ali ne i kada zgrada uopće nije vidljiva, odnosno nije vidljiva u dimenzijama koje su predmetom ozakonjenja. U suprotnom, dopustilo bi se ozakonjenje zgrada koje su ranije postojale, ali su u međuvremenu uklonjene/srušene te su nakon DOF5/2011 izgrađene potpuno nove zgrade, a što nije smisao ZPNIZ -a (navedeno stajalište izneseno je između ostalog u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1843/2025-2 od 16. srpnja 2025.).

16. U odnosu pak na navode tužitelja kojima ukazuju na procesnu povredu prvostupanjskog postupka jer im nije omogućeno sudjelovanje na očevidu, prije svega za ukazati je kako je očevid u konkretnom slučaju proveden u smislu odredbe čl. 16. st. 2. ZPNIZ-a, kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, slijedom čega se ne radi o očevidu kakvog u vidu ima odredba čl. 68. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kada bi postojala obveza upravnog tijela da zaključkom odredi provođenje istog i dostavi ga tužiteljima. Tužitelji su svakako svoja prava i interese imali mogućnost štititi podnošenjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, a nakon toga i podnošenjem tužbe i pokretanjem predmetnog upravnog spora protiv drugostupanjskog rješenja, na koji način su tužitelji i postupili, čime im je omogućeno izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi u provedenom postupku došlo do procesnih povreda na štetu tužitelja koje bi bile od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora. Tim više što je provođenje očevida ZPNIZ-om propisano u svrhu utvrđenja veličine, stupanja završenosti i namjene zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju , a u konkretnom slučaju navedeno, kraj ranije utvrđenog, nije odlučno.

17. S tim u vezi valja tužiteljima ukazati da povreda odredaba ZUP-a kojima je uređeno pravo izjašnjenja stranke (pa tako i odredbe čl. 17. st. 1. ZPNIZ-a) ne čini prvostupanjsko ili drugostupanjsko rješenje, tj. izreku odnosn ih rješenja, nužno nezakonitima, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj takve postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Naime, prema odredbi čl. 116. toč. 2. ZUP-a, drugostupanjsko će tijelo odbiti žalbu i ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari. Slijedom navedenog, tužbeni navodi glede propusta učinjenih tijekom prvostupanjskog postupka, i nastavno na navedeno zaključka o nezakonitosti rješenja tuženika, nisu osnovani. Također, ukazuje se tužiteljima i na odredbu čl. 116. st. 2. ZUS-a prema kojoj će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali oni nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci. Iz citirane odredbe te odredbi ZUS-a koje uređuju utvrđivanje činjeničnog stanja, dokazivanje i provođenje rasprave, proizlazi da je sud u sporu pune jurisdikcije ovlašten otkloniti propuste javnopravnih tijela, te je u ovom sporu zakazivanjem rasprave pred ovim sudom omogućeno tužiteljima da se očituju o svim činjenicama odlučnim za rješenje stvari.

18. Zaključno, sud nije našao svrsishodnim ocjenjivati navode tužbe koji se tiču razloga radi kojih je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja, obzirom da je tuženik iste razloge ocijenio neosnovanima te potvrdio izreku pobijanog prvostupanjskog rješenja pozivom na odredbu čl. 116. st. 2. ZUP-a, sukladno kojoj tuženik može odbiti žalbu čak i kada nađe da je prvostupanjsko rješenje osnovano na zakonu, ali iz drugih razloga, a ne zbog onih koji su u prvostupanjskom rješenju navedeni. U takvim situacijama stranka svoje pravo štiti kroz tužbu upravnom sudu u kojem postupku ima mogućnost izjašnjavanja o svemu što je bitno za ostvarivanje i zaštitu njezinih prava i pravnih interesa.

19. Slijedom svega navedenog, ocjena je suda kako je pravilno u upravnom postupku odbijen prijedlog ovdje tužitelja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje prema ranije citiranim odredbama ZPNIZ-a.

20. Stoga je, na temelju odredbe čl. 116. st. 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

21. Tužitelji su zatražili naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to tužiteljima sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora, ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Tušek i Stela Tursan, odvjetnicima u Varaždinu, Trg slobode 10

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20