Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

32270 Županja

Poslovni broj: Psp-1/2026-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Tomislavu Juzbašiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Drnasin, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Drnasin & Željko Drnasin iz Vinkovaca, protiv tuženika MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku iz Županje, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2026., u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika Marka Drnasin, odvjetnika iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika Hrvoja Miličevića, odvjetnika iz Županje, te donesenog i objavljenog rješenja 27. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužiteljicu ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem i mirnom posjedu na nekretnini koju po podacima iz knjige položenih ugovora Županja, broj [broj poduloška], čini zgrada u [adresa], sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], koju čini dvosoban stan, prizemno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone i hodnika, ukupne površine 50,99 m2, a koja nekretnina se po izvatku iz BZP-a vodi kao dio kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 595 m2, pomoćna zgrada površine 30 m2, pomoćna zgrada 12 m2, pomoćna zgrada 13 m2, i stambena zgrada, [adresa], površine 143 m2, ukupne površine 793 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; na način da je tuženik MV u dvorištu stana tužiteljice ĐV postavio armirano-betonski stup promjera 30-ak centimetara i visine od oko 3 metra, čime je onemogućio dolazak prirodnog svjetla u dnevni boravak stana tužiteljice; pa se naređuje tuženiku MV da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni postavljeni stup, u roku od petnaest dana, te se tuženiku MV zabranjuje da ubuduće čini takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice ĐV.

II. Nalaže se tuženiku MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 918,27 EUR (devetsto osamnaest eura i dvadeset sedam centi), u roku od petnaest dana, a odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu daljnje potraživanog troška u iznosu od 888,67 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.040,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐV je u tužbi radi smetanja posjeda podnesenoj ovome sudu 26. studenog 2024., a koja je uređena podnescima od 24. veljače 2025., 5. ožujka 2025. i 7. travnja 2025., te potom i djelomično preinačena na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. srpnja 2026. (a koja preinaka je dopuštena rješenjem suda donesenim na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. srpnja 2026., jer je po ocjeni suda ista bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama), navela da se nalazi u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine koju po podacima iz knjige položenih ugovora [adresa], broj [broj poduloška], čini zgrada u [adresa], sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], koju čini dvosoban stan, prizemno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone i hodnika, ukupne površine 50,99 m2, a koja nekretnina se po izvatku iz BZP-a vodi kao dio kč. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 595 m2, pomoćna zgrada površine 30 m2, pomoćna zgrada 12 m2, pomoćna zgrada 13 m2, i stambena zgrada, [adresa], površine 143 m2, ukupne površine 793 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

1.1. Tužiteljica je navela da se 9. studenog 2024. vratila kući, u navedenu nekretninu, iz Nizozemske, te da je pri tome vidjela da je tuženik MV za vrijeme dok je boravila u [adresa], postavio armirano-betonski stup uz vanjski dio njezinog stana, na koji dalje planira izgradnju jedne poslovne prostorije na katu. Tužiteljica je navela da je taj stup promjera od najmanje tridesetak centimetara i visine od oko tri metra, te da je postavljen ispred njezinog prozora, čime je onemogućen dolazak prirodnog svjetla u njezin dnevni boravak, kao i da je prilikom postavljanja tog stupa kopan temelj za isti koji je betoniran, uslijed kojih radnji je došlo do pucanja bočnog zida od njezinog dnevnog boravka, čime je ugrožena stabilnost njezinog stana, kao i da je zbog radova oko tog stupa ostala i bez električne energije.

1.2. Tužiteljica iz naprijed navedenih razloga predlaže da sud u predmetnom postupku donese rješenje kojim će se utvrditi da joj je tuženik MV smetao u posljednjem i mirnom posjedu na naprijed navedenoj nekretnini, na način da je u dvorištu njezinog stana postavio armirano-betonski stup promjera oko 30 centimetara i visine od oko 3 metra, čime je onemogućio dolazak prirodnog svjetla u dnevni boravak njezinog stana; te da se naredi tuženiku MV da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni postavljeni stup, u roku od petnaest dana, kao i da se tuženiku MV zabrani da ubuduće čini takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice.

1.3. Tužiteljica je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu uz tuženika MV kao tuženu osobu navela i njegovu suprugu NV, no u odnosu na istu je povukla tužbeni zahtjev na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovog suda 13. svibnja 2026., a kojem povlačenju tužbe se tužena NV nije protivila. Stoga je rješenjem koje je doneseno na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. svibnja 2026. utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na tuženu NV, a stranke su odmah potom izjavile da se odriču prava na žalbu protiv tog rješenja, te da ne traže posebni pisani otpravak istog, tako da je to rješenje postalo pravomoćno sa danom donošenja.

2. Tuženik MV je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka naveo da su on i njegova supruga NV suvlasnici svatko u ½ dijela nekretnine upisane u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Županja, broj [broj poduloška], zgrada u [adresa], na kat. čest. [katastarska čestica], u naravi dvosoban stan na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice, ukupne površine 52,60 m2. Tuženik je učinio nespornim da se ispod njihovog stana, u prizemlju, nalazi stan tužiteljice. Naveo je da je postavio betonski stup u dio dvorišta koji oni koriste i koji nema veze sa stanom tužiteljice, te da tužiteljici tim činom nije smetan posjed. Naveo je da postavljanjem tog stupa tužiteljica nije trpjela ikakvu štetu, te da nema saznanja da je tužiteljica imala neki problem sa električnom energijom ili pucanjem zidova radi postavljanja tog stupa.

2.1. Tuženik je naveo da je stup postavljen u zajedničkom dvorištu stranaka, i da isti ne smeta posjed tužiteljice na bilo koji način, te da je stoga tužbeni zahtjev potrebno odbiti kao neosnovan.

3. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 3. srpnja 2025., predložio da se na temelju odredbe čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) utvrdi da se smatra da je tužba povučena, iz razloga jer je sud rješenjima od: 12. veljače 2025., 28. veljače 2025. i 4. travnja 2025., pozivao tužiteljicu na uređenje tužbe, te da tužiteljica unatoč višeputnom pozivanju nije uredila tužbu prema uputi suda. Tuženik je naveo da smatra da je i eventualnim ispravljanjem tužbenog zahtjeva, u pogledu podnošenja tužbe prijeđen zakonski rok koji propisuje da se tužbe radi smetanja posjeda trebaju podnijeti u roku od trideset dana od saznanja za čin smetanja.

4. Tužiteljica se u pogledu naprijed navedenog prijedloga tuženika očitovala na istom pripremnom ročištu, 3. srpnja 2025., te je navela da je postupila po svim traženjima suda u pogledu uređenja tužbe, i da je tužbeni zahtjev podnesen pravovremeno, u roku od trideset dana od saznanja tužiteljice za čin smetanja posjeda, kao i da se u pogledu daljnjeg postupanja tužiteljice glede uređenja tužbenog zahtjeva po pozivima suda, kao dan podnošenja tužbenog zaht jeva smatra dan kada je sudu prvotno podnesen tužbeni zahtjev, odnosno 26. studenog 2024.

5. Prijedlog tuženika da se u predmetnom postupku prije raspravljanja o glavnoj stvari utvrdi da se smatra da je tužba u predmetnom postupku povučena, nije osnovan.

6. U predmetnom postupku sud je tužiteljicu pozvao na uređenje tužbenog zahtjeva u roku od osam dana, i to najprije rješenjem od 12. veljače 2025., u svezi kojeg poziva je tužiteljica postupila pravovremeno u roku od osam dana od primitka poziva (17. veljače 2025.) podneskom od 24. veljače 2025. S obzirom da je po ocjeni suda bilo potrebito da tužiteljica potpunije uredi tužbeni zahtjev, nego što je to učinila podneskom od 24. veljače 2025., pozvana je i rješenjem od 28. veljače 2025. na postupanje u pogledu istoga, u roku od osam dana. Tužiteljica je navedeni poziv primila 5. ožujka 2025., te je istog dana dostavila sudu podnesak za koji je smatrala da je u istom postupila po traženju iz poziva suda od 28. veljače 2025. Sud je međutim smatrao da tužbeni zahtjev i nadalje nije u dovoljnoj mjeri uređen, te je stoga tužiteljicu pozvao i rješenjem od 4. travnja 2025. na cjelovito uređenje tužbenog zahtjeva (na način da se u izreci predloženog rješenja - tužbenog zahtjeva, navede zahtjev za utvrđenje čina smetanja posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zatraži zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće). Tužiteljica je u ostavljenom roku od osam dana od primitka poziva iz rješenja od 4. travnja 2025., u podnesku od 7. travnja 2025., uredila tužbeni zahtjev u skladu sa navedenim pozivom, te se po ocjeni suda po istome može postupiti glede donošenja meritorne odluke u predmetnom postupku.

6.1. Budući da je dakle tužiteljica pravovremeno postupila po svakom od tri upućena poziva za uređenje tužbenog zahtjeva, ocjena je suda da u predmetnom slučaju nije osnovano primijeniti odredbu čl. 109. st. 4. ZPP-a, kojom je propisano da će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda. Činjenica je da tužiteljica nakon prva dva poziva nije u dovoljnoj mjeri uredila tužbeni zahtjev, te da joj je stoga bilo potrebito uputiti i treći poziv, no tužiteljica je u pogledu svakog poziva suda , u rokovima koji su joj za to bili ostavljeni, postupala po pozivima suda, na način da je dostavila sudu podneske u kojima je dodatno obrazlagala tužbeni zahtjev, očito smatravši da time u cijelosti postupa po onom što je od nje traženo. Sud stoga uvažava volju i pravnu disciplinu tužiteljice da postupi po onom što je od nje traženo od strane suda, te je ocjena suda da bi primjena odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a na konkretan slučaj, značila pretjerani pravni formalizam, koji nije u duhu i smislu odredbe čl. 109. ZPP-a, i tužiteljičinog prava na pravično suđenje glede rješavanja spornog odnosa između nje i tuženika.

7. Odredbom čl. 109. st. 3. ZPP-a, propisano je da ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.

7.1. U skladu s odredbom čl. 109. st. 3. ZPP-a, smatra se da je tužiteljičin tužbeni zahtjev, koji je konačno uređen podneskom od 7. travnja 2025., podnesen sudu onog dana kada je tužbeni zahtjev bio prvi puta podnesen, odnosno 26. studenog 2024.

8. U predmetnom postupku rješenjem ovog suda poslovni broj Psp -7/2024-16 od 2. listopada 2025. (dalje u tekstu Rješenje od 2. listopada 2025.), usvojen je u cijelosti tužiteljičin tužbeni zahtjev, no to rješenje je povodom žalbe tuženika ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2770/2025-3 od 13. siječnja 2026., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Prvostupanjsko rješenje je u bitnome ukinuto iz razloga što je po ocjeni drugostupanjskog suda u istom prekoračen tužbeni zahtjev u pogledu obilježja nekretnine na kojoj se traži pravna zaštita, kao i u pogledu obilježja stupa jer je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu bilo navedeno da se pravna zaštita traži u pogledu uklanjanja željeznog stupa, a u Rješenju od 2. listopada 2025. kao obilježje predmetnog stupa navedeno je da se radi o armirano-betonskom stupu. Također po ocjeni drugostupanjskog suda u Rješenju od 2. listopada 2025. nije obrazloženo na koji način je NV (prvotno tužena) smetala posjed tužiteljice jer je istim utvrđeno da je sporni stup postavio tuženik MV. Ocjena je drugostupanjskog suda da je Rješenje od 2. listopada 2025. sadržavalo i nedostatak u vidu toga da je u izreci istog navedeno da se pravna zaštita pruža radi zaštite posjeda, dok je u obrazloženju tog rješenja navedeno da se pravna zaštita pruža radi zaštite posjeda stana i radi zaštite suposjeda dvorišta, to jest vrta u dvorištu predmetne nekretnine, u pogledu kojeg suposjeda tužiteljica nije tražila pravnu zaštitu.

9. Tijekom predmetnog postupka provedeni su sljedeći dokazi: uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj zk. uloška [broj ZK uloška], uvidom u izvadak iz knjige položenih ugovora Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Županja, broj [broj poduloška], uvidom u priloženu fotografiju predmetnog stupa koja se nalazi na listu broj 42. sudskog spisa, te dokazi saslušanjem tužiteljice ĐV i saslušanjem tuženika MV.

10. Nije proveden od strane tužiteljice predloženi dokaz u vidu uviđaja suda na predmetnoj nekretnini koja se nalazi na adresi tužiteljice u [adresa], iz razloga što tužiteljica nije postupila po nalogu iz rješenja ovog suda, poslovni broj Psp- 1/2026-25 od 14. svibnja 2026., odnosno nije uplatila potrebiti trošak suda za obavljanje predmetnog očevida; a po ocjeni suda na temelju drugih provedenih dokaza činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u pogledu tužbenog zahtjeva.

11. Na temelju provedenih dokaza, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ocjena je suda da je tužiteljičin tužbeni zahtjev osnovan.

12. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica dvosobnog stana, prizemno, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaone i hodnika, ukupne površine 50,99 m2, koji je upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Županja, broj [broj poduloška]; te da je tuženik MV sa suprugom NV suvlasnik dvosobnog stana na prvom katu, koji se nalazi iznad tužiteljičinog stana, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice, ukupne površine 52,60 m2, koji je upisan u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Županja, broj [broj poduloška]; a koja oba stana se nalaze u zgradi u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], dvorište površine 595 m2, pomoćna zgrada površine 30 m2, pomoćna zgrada površine 12 m2, pomoćna zgrada 13 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 143 m2, ukupne površine 793 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini tužiteljici pripada suvlasnički dio od 2/8 dijela iste, a tuženiku MV i njegovoj supruzi NV svakome suvlasnički dio od po 1/8 dijela iste.

12.1. Među strankama nije sporno da je tuženik MV u dvorišnom prostoru predmetne nekretnine, a koji dvorišni prostor je zajednički dvorišni prostor od tužiteljice i tuženika, postavio armirano-betonski stup promjera od oko tridesetak centimetara, te visine između 2,7 i 3 metra, i to u blizini zida i prozora nadozidanog (legaliziranog) stambenog prostora tužiteljice.

13. Među strankama je sporno da li je tuženik MV tim činom izvršio smetanje posljednjeg i mirnog posjeda tužiteljice, na način da je onemogućio dolazak prirodnog svjetla u dnevni boravak njezinog stana.

14. Tužiteljica ĐV je prilikom provođenja dokaza njezinim saslušanjem, na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 27. kolovoza 2025., iskazala da živi u nekretnini koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa]. Da se radi o zgradi u kojoj se nalaze četiri zasebna stana, sa različitim vlasnicima, te da se njezin stan nalazi u prizemlju te zgrade, a da je iznad njezinog stana stan tuženika MV i njegove supruge NV. Iskazala je da se na nekretnini na kojoj se nalazi predmetna stambena zgrada nalazi i dvorište, koje nije etažirano te da pripada svim suvlasnicima predmetne nekretnine. Iskazala je da je u mjesecu veljači 2025. otišla u posjet kod njezine djece koja žive u [adresa], te da ju je za vrijeme dok je boravila u [adresa], prijateljica JV obavijestila da tuženik MV u dvorištu predmetne stambene zgrade, uz vanjski dio zida njezinog stana postavlja stup. Iskazala je da joj je prijateljica JV to i fotografirala te da joj je mobitelom poslala fotografije postavljanja tog stupa, na kojima su se vidjele i skele koje su bile montirane radi postavljanja tog stupa. Iskazala je da ju je potom o tome izvijestila i druga prijateljica UV koja radi u trgovini Patričar, a koja trgovina se nalazi u susjedstvu njezinog stana, te da se iz te trgovine može vidjeti njezin stan. Iskazala je da čim je čula za to da je nazvala svog punomoćnika, odvjetnika Marka Drnasin te da ga je o tom izvijestila, i da se odmah nakon dva dana uputila nazad kući. Iskazala je da kada je došla kući, da je taj stup već bio postavljen, otprilike dvadesetak centimetara od ruba vanjskih zidova njezinog stana, i to uz zid dijela nekretnine koji je nadozidala prije otprilike dvadesetak godina, kao i da je taj nadozidani dio nekretnine u cijelosti legaliziran i da pripada isključivo njoj. Iskazala je da je od postavljanja tog stupa došlo do napuknuća zida njezine nadozidane zgrade i to u predjelu iznad prozora, do puknuća glavnog nosivog stupa prostorije uz koju je tuženik MV postavio taj stup, te puknuća i pločica na podu, kao i da je prije par dana primijetila i puknuće zida u području stropa. Iskazala je i da tuženik MV nakon postavljanja tog stupa vrši i određene građevinske radove na prostoru krovišta tog njezinog nadozidanog stambenog prostora, koji ima limeni krov.

14.1. Iskaz tužiteljice je po ocjeni ovog suda bio uvjerljiv, iskren i jasan, te tom iskazu sud stoga poklanja vjeru.

15. Tuženik MV je prilikom provođenja dokaza njegovim saslušanjem, na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 27. kolovoza 2025., iskazao da je 2019. kupio stan koji se nalazi na prvom katu stambene zgrade koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] na adresi [adresa], te da u toj stambenoj zgradi tužiteljica ima stan koji se nalazi ispod njegovog stana. Iskazao je da je u listopadu 2024. postavio armirano-betonski stup u dvorišnom prostoru koji pripada svim suvlasnicima predmetne stambene zgrade, odnosno na zajedničkom dijelu predmetne nekretnine, te da se stup nalazi otprilike oko 70 do 100 centimetara udaljen od zida zatvorene terase koju je izgradila tužiteljica. Iskazao je da je svrha postavljanja tog stupa da na njega postavi reklamnu ploču za starački dom Apolon iz [adresa], čiji je vlasnik, te da je stan koji se nalazi u predmetnoj stambenoj zgradi kupio iz razloga da u njemu uredi apartman za štićenike doma. Tuženik je nadalje iskazao da prije postavljanja tog stupa nije tražio ikakvo mišljenje, suglasnost ili odobrenje drugih suvlasnika za postavljanje tog stupa. Iskazao je da su dimenzije stupa po njegovu mišljenju oko trideset centimetara širine te dva metra i sedamdeset centimetara visine. Iskazao je da prilikom postavljanja predmetnog stupa te nakon postavljanja istog nije primijetio neko oštećenje na vanjskom zidu tužiteljičine nekretnine, s tim da nije posebno niti obraćao pažnju i zagledao na tužiteljičinu nekretninu. Iskazao je da je stup postavio baš na to mjesto na koje ga je postavio iz razloga što je sa tog mjesta reklama najuočljivija, odnosno da je jedino sa tog mjesta reklama vidljiva praktički sa sve četiri strane, te da na stup planira staviti svjetleću reklamu, koja će biti vidljiva i tijekom noći. Iskazao je da se tužiteljica već i u jednom ranijem postupku u kojem se vodio spor između tužiteljice i njega, prije par godina, pozivala na ista oštećenja na koje se poziva i u ovom postupku, te da je u tom postupku na te okolnosti provedeno vještačenje od strane sudskog vještaka Vladimira Štekl, koji je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da do oštećenja zidova tužiteljice dolazi zbog slabih temelja na tom dijelu njezine nekretnine. Iskazao je da je nakon postavljanja predmetnog stupa zastao sa dovršetkom postavljanja reklamnog panoa, te da je za postavljanje istoga potrebito dovesti i struju, budući da planira da reklamni pano bude osvjetljen i po noći. Na upit punomoćnika tužiteljice kolika je udaljenost postavljenog stupa od ceste koja se nalazi uz predmetnu nekretninu, te od kolnog ulaza na prostor nekretnine, tuženik MV je iskazao da smatra da se radi o udaljenosti od oko tridesetak metara.

16. Iskaz tuženika po ocjeni ovog suda nije bio uvjerljiv a time niti iskren u pogledu motiva i svrhe postavljanja predmetnog stupa kao i samog položaja istoga, odnosno njegove udaljenosti od zida i prozora nadozidanog stambenog prostora tužiteljice.

16.1. Sud tako prilikom ocjene istinitosti iskaza tuženika MV, nije priklonio vjeru dijelu njegovog iskaza u kojem je isti iskazao da je bilo potrebito da predmetni stup postavi baš na mjestu na kojem ga je postavio iz razloga što je sa tog mjesta reklama najuočljivija, odnosno da je jedino sa tog mjesta reklama vid ljiva praktički sa sve četiri strane. Naime iz fotografije na kojoj je snimljen postavljeni stup (sa lista broj 42. sudskog spisa) vidljivo je da je isti postavljen na mjestu koje je sa dvije strane zaklonjeno izgrađenim građevinskim objektima, pa stoga najmanje sa dvije geografske strane isti nije vidljiv izvan predmetne nekretnine. Sam tuženik MV je na upit punomoćnika tužiteljice iskazao da se predmetni stup nalazi na udaljenosti od oko tridesetak metara od ceste koja se nalazi uz nekretninu, te od kolnog ulaza na prostor nekretnine, iz čega proizlazi logičan zaključak da bi ukoliko je svrha postavljanja predmetnog stupa bila da na njemu bude postavljen reklamni pano, da bi taj pano bio uočljiviji da se nalazi u dijelu dvorišnog prostora koji je bliži cesti koja se nalazi uz nekretninu i kolnom ulazu na prostor te nekretnine, čime bi i znatno manje smetao ili uopće ne bi smetao tužiteljici, a ne da je postavljen na mjestu gdje je postavljen, odnosno vrlo blizu, gotovo uz sam zid tužiteljičinog stambenog prostora.

17. Uvidom u fotografiju predmetnog stupa koja se nalazi na listu 42. sudskog spisa, utvrđeno je da je isti postavljen u neposrednoj blizini zida i prozora nadozidanog stambenog prostora tužiteljice, i to na prostoru cvijetnjaka odnosno ukrasnog bilja, koje se nalazi ispod tužiteljičinog prozora.

18. Odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZOV), propisano je da je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Odredbom čl. 20. st. 2. ZOV-a, propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

19. Odredbom čl. 21. st. 1. ZOV-a, propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom čl. 21. st. 3. ZOV-a, propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Odredbom čl. 21. st. 4. ZOV-a, propisano je da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

20. Odredbom čl. 22. st. 1. ZOV-a, propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakva je bila u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

21. Tužiteljica je predmetnu tužbu podnijela sudu 26. studenog 2024., navodeći u tužbi da je tuženikov čin postavljanja stupa uočila nakon povratka iz Nizozemske, 9. studenog 2024., dok je tuženik MV prilikom njegovog saslušanja na ročištu za glavnu raspravu iskazao da je predmetni armirano-betonski stup postavio u listopadu 2024. Tužiteljica je i prilikom saslušanja na ročištu za glavnu raspravu iskazala da je za čin postavljanja predmetnog stupa saznala za vrijeme dok je boravila kod djece u Nizozemskoj, o čemu su je najprije obavijestile prijateljice JV i UV, te da je to potom i sama uočila nakon povratka iz Nizozemske . Tužiteljica je pritom iskazala da se to dogodilo za vrijeme njezinog boravka u Nizozemskoj kamo je otišla u mjesecu veljače 2025., a koji vremenski period je po ocjeni suda tužiteljica iskazala pogrešno, zbog očite omaške ili zaborava glede točnog vremena tog događaja, budući da nije moguće da se to dogodilo (tek) u mjesecu veljači 2025., s obzirom da je tužbu u svezi istoga podnijela ranije, odnosno 26. studenog 2024., a i sam tuženik MV je iskazao da je predmetni stup postavio u listopadu 2024.

22. Uzimajući u obzir vrijeme podnošenja tužbe (26. studeni 2024.), vremenski period za koji je tuženik MV naveo da je postavio predmetni stup (listopad 2024.), iskaz tužiteljice da je stup postavljen u vrijeme dok je boravila u [adresa], a koji iskaz tuženik nije osporio, te činjenicu da tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio tužiteljici da je tužbeni zahtjev podnijela pravodobno, odnosno u zakonskom roku od trideset dana od saznanja za čin smetanja (tu tvrdnju tuženik je istaknuo tek u daljnjem tijeku postupka); ocjena je suda da je predmetni tužbeni zahtjev podnesen pravovremeno, u roku propisanom odredbom čl. 21. st. 3. ZOV-a, odnosno u roku od trideset dana od dana kada je tužiteljica saznala za čin postavljanja predmetnog stupa.

23. Ocjena je ovog suda da je tuženik MV postavljanjem predmetnog armirano-betonskog stupa u dvorišni prostor nekretnine koja je u suvlasništvu stranaka, a u neposrednoj blizini zida i prozora stambenog prostora tužiteljice (naknadno nadozidanog i legaliziranog), i to na prostoru cvijetnjaka odnosno ukrasnog bilja, koje se nalazi ispod prozora dnevnog boravka tužiteljičinog stambenog prostora; izvršio čin samovlasnog smetanja posljednjeg i mirnog posjeda tužiteljice, na način da je tužiteljici postavljanjem predmetnog stupa onemogućio (umanjio) mogućnost dolaska prirodnog svjetla u dnevni boravak njezinog stambenog prostora.

23.1. Moguće je da je pritom postavljanje predmetnog stupa negativno utjecalo i na stabilnost stambenog objekta tužiteljice, no tu činjenicu tužiteljica tijekom predmetnog postupka nije dokazala, pa se ista ne smatra utvrđenom.

24. Pri tome valja napomenuti da ukoliko bi tuženik do kraja ostvario naum da na predmetni stup postavi reklamni pano za starački dom koji ima u svom vlasništvu (Đ), kako je to naveo u svom iskazu, i koji reklamni pano bi po iskazu tuženika MV trebao biti osvijetljen i po noći, da bi time posjed tužiteljice bio još i više ograničen, sa još manjim dotokom svjetlosti kroz prozor njezinog stambenog objekta, te i mogućim svjetlosnim ometanjem, ukoliko bi taj reklamni pano bio osvijetljen i za vrijeme noći.

25. Radi izloženog, utvrđen je čin samovlasnog smetanja posjeda tužiteljice od strane tuženika, u smislu odredbi čl. 20. st. 1. i st. 2. ZOV-a, te je u skladu s odredbama čl. 21. st. 1. ZOV-a, i čl. 22. st. 1. ZOV-a, riješeno kao u točki prvoj izreke ovog rješenja.

26. Tužiteljica je u troškovniku od 14. srpnja 2026., podnijela zahtjev za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 1.806,94 EUR, a koji se odnosi na sljedeće radnje: za tužbu u iznosu od 150,00 EUR (75 bodova), za zastupanje na pet rasprava u iznosu od 750,00 EUR (375 bodova), za tri podneska u iznosu od 450,00 EUR (225 bodova), a sve uvećano za porez na dodanu vrijednost (dalje u tekstu: PDV) u iznosu od 337,50 EUR, za sudske pristojbe na tužbu i presudu (rješenje u sporu zbog smetanja posjeda) u iznosu od 53,08 EUR, te za objavu presude (rješenja u sporu zbog smetanja posjeda) u iznosu od 66,36 EUR.

27. Tuženik je u troškovniku od 14. srpnja 2026., podnio zahtjev za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 1.040,00 EUR, a koji se odnosi na sljedeće radnje: za jednokratnu nagradu za zastupanje u predmetnom postupku u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), za sastav žalbe od 17. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova), za zastupanje na ročištu održanom 13. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova), te za zastupanje na ročištu održanom 14. srpnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova), a sve uvećano za PDV u iznosu od 200,00 EUR, te za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 40,00 EUR.

28. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

29. Tuženik je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te u skladu sa vrijednosti predmeta spora (koja se u sporovima radi smetanja posjeda uzima u iznosu od 663,61 EUR) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: OT), dužan tužiteljici naknaditi trošak predmetnog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 918,27 EUR, a koji se odnosi na sljedeće radnje: za jednokratnu nagradu za zastupanje u predmetnom postupku u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7.2. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 46. OT-a), a koja nagrada obuhvaća četiri radnje, i to: za sastav tužbe i za zastupanje na tri ročišta (pripremno ročište održano 12. veljače 2025., pripremno ročište održano 3. srpnja 2025. i ročište za glavnu raspravu održano 27. kolovoza 2025.) ; nadalje za daljnju (petu) radnju u vidu zastupanja tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.2. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT-a), za daljnju (šestu) radnju u vidu zastupanja tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. srpnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.2. i Tbr. 54. OT-a), uvećano za PDV u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT-a); te za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i za sudsku pristojbu na rješenje u sporu zbog smetanja posjeda u iznosu od 30,00 EUR (čl. 7. st. 1. i st. 2., te čl. 21. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) te Tar. br. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23) i Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 50/26)).

29.1. Zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjih potraživanih troškova u iznosu od 888,67 EUR odbijen je kao neosnovan, u skladu sa naprijed navedenim zakonskim odredbama u prekomjerno potraživanom iznosu, te u skladu s odredbama čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP-a, po osnovi kojih tužiteljici nije priznat trošak sastava tri podneska, budući da je do podnošenja istih došlo zbog potrebe da tužiteljica po pozivima suda naknadno uređuje tužbeni zahtjev, odnosno zbog propusta tužiteljice da prvotno postavljeni tužbeni zahtjev bude podnesen bez potrebe da se naknadno isti uređuje. Tužiteljici nije priznat niti potraživani trošak pristupa njezinog punomoćnika na ročište za objavu rješenja, budući da isti nije pristupio na ročište za objavu rješenja, održano 27. kolovoza 2026. Stoga je riješeno kao u točki drugoj izreke ovog rješenja.

30. Zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.040,00 EUR, u cijelosti je odbijen kao neosnovan, iz razloga što tuženik nije ostvario uspjeh u predmetnom postupku. Stoga je riješeno kao u točki trećoj izreke ovog rješenja.

U Županji 27. kolovoza 2026.

Sudac

Tomislav Juzbašić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana.

O tom obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćniku Marku Drnasin, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Drnasin & Željko Drnasin iz Vinkovaca.

2. Tuženik po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku iz Županje.