REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-11532/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenih ART INTERIJERI – KUHINJE 2000 d.o.o. i EO, zastupanih po branitelju Ivanu Močiću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 93. stavka 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine br. 41/18, 98/19, 30/21, 89/21 i 114/22, dalje u tekstu: Zakon o prijevozu u cestovnom prometu), povodom optužnog prijedloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza (dalje: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture), klasa: 340-06/23-02/226005 urbroj: 530-08-3-1-3-24-10 od 22. siječnja 2024., nakon provedene glavne rasprave zaključene 25. kolovoza 2026. u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja te u prisutnosti branitelja, dana 27. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

prvookrivljenik:  ART INTERIJERI-KUHINJE 2000 d.o.o. za unutrašnji  dizajn  i  trgovinu,  OIB: 21462377208, sa sjedištem u [adresa],  prekršajno kažnjavan, kao pravna osoba

drugookrivljeni: EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem  u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan, kao odgovorna osoba

k r i v i  s u

što su, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, dana 14. studenog 2023. u 10:10 sati na naplatnoj postaji Šibenik, na izlazu sa autoceste A1, teretnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao vozač ČO, obavljali prijevoz tereta za vlastite potrebe, i to prijevoz namještaja na relaciji Split – Brodarica kod Šibenika, a da nisu prijavili obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nadležnom upravnom tijelu županije Splitsko-dalmatinske na kojem području pravna osoba ima sjedište,

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba prijevoznik i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, obavljali prijevoz za vlastite potrebe, čije obavljanje prijevoza nisu prijavili nadležnom upravnom tijelu,

čime su počinili prekršaj opisan u članku 93. stavku 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a kažnjiv po članku 115. stavku 2. i 4. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 24. istog Zakona.

Na temelju naprijed citiranih propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) se

i z r i č e

PRVOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.000,00 (dvije tisuće) EURA

DRUGOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 900,00 (devetsto) EURA

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti po 50,00 (pedeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

1. Ministarstvo mora prometa i infrastrukture podnijelo je 22. siječnja 2024. optužni prijedlog pod gore navedenim brojem protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su- 588/2024-2 od 5. srpnja 2024. ovaj sud je određen kao stvarno nadležan za vođenje postupka po predmetnom optužnom aktu.

3. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika, koji su prethodno u spis dostavili svoju pisanu obranu, a ujedno je njihove interese na raspravi zastupao izabrani branitelj; pa je sud ocijenio kako su prava obrane adekvatno osigurana i da neposredno ispitivanje okrivljenika nije nužno za utvrđenje činjeničnog stanja te neće utjecati na pravilnost i zakonitost presude.

4. U opširnoj zajedničkoj pisanoj obrani okrivljenici navode kako iz same dokumentacije proizlazi da se nije radilo o javnom prijevozu tereta, niti o prijevozu za treće osobe, niti o prijevozničkoj djelatnosti koju bi društvo obavljalo na tržištu, već o prijevozu namještaja za vlastite potrebe društva. Teret koji se prevozio odnosio se na namještaj, tj.predmete povezane s djelatnošću i poslovanjem pravne osobe koja se bavi interijerima i kuhinjama. Prijevoz je obavljan vozilom koje se koristi u poslovanju društva, za potrebe društva, bez naplate prijevozne usluge trećoj osobi i bez elemenata javnog cestovnog prijevoza. Drže da se mora razlikovati eventualni administrativni nedostatak u pogledu evidencije ili prijave od stvarnog, materijalnog prekršaja koji bi opravdavao kažnjavanje pravne i odgovorne osobe. Bitna okolnost ovog predmeta jest da se prijevoz obavljao za vlastite potrebe društva. Navode da pravna osoba nije obavljala javni prijevoz tereta kao djelatnost prijevoznika, nije nudilo prijevoznu uslugu na tržištu, nije izdalo račun za prijevoz niti je ostvarivalo prihod iz prijevozne usluge. Smatraju da time izostaje ona „bitna društvena opasnost“ koju sankcioniraju odredbe Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a to je neovlašteno obavljanje prijevozničke djelatnosti ili obavljanje javnog prijevoza bez propisanih uvjeta. Prema tome, i ako bi se prihvatilo da određena potvrda, prijava ili izvod u trenutku kontrole nije bio fizički predočen u vozilu, takva okolnost sama za sebe ne znači da je društvo obavljalo nezakoniti prijevoz, niti da je postupalo s namjerom ili nepažnjom koja bi opravdavala prekršajnu odgovornost. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je inspekcijsko tijelo nakon kontrole zatražilo očitovanje i dostavu podataka od društva ART INTERIJERI-KUHINJE 2000 d.o.o., a društvo je na taj poziv odgovorilo i dostavilo očitovanje s dokumentacijom. U samoj službenoj bilješci od 27. prosinca 2023. godine navedeno je da je izvršen uvid u dostavljeno očitovanje pravne osobe. To znači da društvo nije ignoriralo postupak, nije skrivalo podatke, niti je izbjegavalo suradnju s inspekcijom, nego je postupilo transparentno i dostavilo ono što se od njega tražilo. Nadalje ističu da iz postupanja društva ne proizlazi nikakva namjera izbjegavanja propisa. Naprotiv, društvo je nakon primitka zahtjeva inspektora dostavilo tražene podatke, čime je otklonilo svaku sumnju u pogledu identiteta vozila, svrhe prijevoza i okolnosti konkretnog događaja. Smatraju da se prekršajni postupak ne može temeljiti na formalističkom pristupu prema kojem se svako neprilaganje ili nepredočavanje pojedine isprave u trenutku kontrole automatski kvalificira kao skrivljeni prekršaj pravne i odgovorne osobe, bez ocjene stvarne naravi prijevoza, postupanja društva prije i nakon kontrole, te postojanja ili nepostojanja krivnje. Sukladno temeljnim načelima prekršajnog prava, za prekršajnu odgovornost pravne osobe nije dovoljno samo utvrditi određenu formalnu nepravilnost, nego je potrebno utvrditi i skrivljenu povredu propisa, odnosno okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je pravna osoba postupala protivno dužnoj pažnji. U konkretnom slučaju takva krivnja nije dokazana. Društvo je prijevoz obavljalo u okviru vlastitog poslovanja, vlastitim sredstvima, radi prijevoza vlastite robe i opreme, bez namjere obavljanja javnog prijevoza tereta. Nije ostvarena nikakva protupravna imovinska korist, nije ugrožena sigurnost prometa, nije nastala šteta trećim osobama, niti je društvo obavljalo prijevozničku djelatnost bez potrebnog odobrenja. Ako je eventualno došlo do propusta u pogledu administrativne prijave ili posjedovanja izvoda u vozilu, takav propust, u okolnostima ovog predmeta, ne doseže razinu skrivljene povrede koja bi opravdala kažnjavanje. Ističe se kako se EO tereti se kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, ali optužni prijedlog ne sadrži dostatno obrazloženje iz kojeg bi proizlazilo koje je konkretno činjenje ili propuštanje upravo EO dovelo do navodnog prekršaja. Samo navođenje da je određena osoba odgovorna osoba u društvu nije dovoljno za zaključak o njezinoj prekršajnoj odgovornosti. Odgovornost odgovorne osobe mora biti konkretizirana. Vožnju je obavljao vozač ČO, ali se u optužnom prijedlogu ne navodi se niti dokazuje da je EO osobno naložio obavljanje prijevoza protivno propisima, niti da je znao ili morao znati za eventualni administrativni nedostatak u trenutku kontrole. Smatraju da se odgovornost EO ne može temeljiti na objektivnoj odgovornosti, odnosno na samoj činjenici da je odgovorna osoba u pravnoj osobi. Čak i kada bi Sud smatrao da je u konkretnom slučaju došlo do određenog formalnog propusta, potrebno je cijeniti sve okolnosti slučaja. Prijevoz se odnosio na vlastite potrebe društva. Nije se radilo o prijevozu za treće osobe, nije naplaćena prijevozna usluga, nije bilo prikrivanja djelatnosti, izbjegavanja poreznih ili drugih obveza, nije ugrožena sigurnost cestovnog prometa i nije nastala nikakva šteta. Društvo je nakon zahtjeva inspektora dostavilo očitovanje i dokumentaciju, dakle postupalo je u dobroj vjeri i surađivalo s nadležnim tijelom. Zbog toga bi kažnjavanje u ovakvom slučaju bilo protivno svrsi prekršajnog kažnjavanja. Predlažu sudu donošenje oslobađajuće presude, a podredno izricanje opomene ili najblaže moguće sankcije.

5. Tijekom dokaznog postupka pročitani su pisana obrana okrivljenika, zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 14. studenog 2023., službena bilješka Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 27. prosinca 2023., podaci za odgovornu osobu u tvrtki te potvrda – nalog za nacionalno plaćanje od 28. studenog 2023. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju za okrivljenike, odakle je vidljivo da je prvookrivljena pravna osoba prethodno osuđivana zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, prekršaja iz članka 164. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba i prekršaja iz članka 76. stavka 1. točke 1. Zakona o službenoj statistici; dok je drugookrivljenik kažnjavan zbog istih prekršaja iz Zakona o službenoj statistici i Odluke o komunalnom redu kao odgovorna osoba te još zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga i prekršaja iz članak 238. stavka 8., članka 229. stavka 5. i članka 54. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

7. Odredbom članka 93. stavka 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano je da je prijevoznik koji obavlja prijevoz za vlastite potrebe isto dužan prijaviti nadležnom upravnom tijelu županije odnosno Grada Zagreba prema sjedištu ili prebivalištu prijevoznika.

7.1. Odredbom članka 115. stavka 1. podstavka 24. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisano je da se vrlo teškim prekršajem smatra ako prijevoznik nije prijavio obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nadležnom upravnom tijelu (članak 93. stavak 6.). Stavkom 2. istog članka je propisano da će se za ovaj prekršaj kazniti pravna osoba - domaći prijevoznik, pravna osoba - prijevoznik Europske unije i pravna osoba - strani prijevoznik ili druga pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 9290,00 eura; dok je stavkom 4. propisano da će se za isti prekršaj kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 3310,00 eura.

8. Dakle, okrivljenici ne spore da je vozač ČO kritične prigode obavljao prijevoz tereta, i to prijevoz namještaja, za vlastite potrebe okrivljene pravne osobe. U odnosu na navode iz pisane obrane valja istaknuti kako je velika većina gospodarskih prekršajnih djela koncipirana kao formalno djelo bez posljedica pa bi prema argumentaciji okrivljenika svako sankcioniranje takvih djela predstavljalo „formalistički pristup“ koji nije u skladu s načelima prekršajnog prava. Drugim riječima, okolnosti koje ističu (izostanak protupravne imovinske koristi, nepostojanje ugroze sigurnosti prometa i štete trećim osobama) ne ekskulpiraju okrivljenike od prekršajne odgovornosti, ali se eventualno mogu promatrati u kontekstu okolnosti koje utječu na vrstu i visinu sankcije. Činjenica da društvo nije obavljalo prijevozničku djelatnost bez potrebnog odobrenja je također irelevantna u predmetnom postupku, jer je riječ o ponašanju kojim se ostvaruju obilježja drugog prekršaja.

8.1. Što se pak tiče odgovornosti drugookrivljenog EO kao odgovorne osobe, prije svega se ističe kako je uvidom u Sudski registar utvrđeno da je imenovani jedini osnivač, član i osoba za zastupanje trgovačkog društva ART INTERIJERI-KUHINJE 2000 d.o.o. U krajnjoj liniji, okrivljena pravna osoba je na izričito traženje inspektora imenovala upravo drugookrivljenika kao odgovornu osobu. Nadalje, iz zapisnika o inspekcijskom pregledu i službene zabilješke o postupanju višeg inspektora je vidljivo kako je na bočnim stranama vozila bio istaknut natpis „prijevoz za vlastite potrebe“, zajedno s nazivom prijevoznika, to jest prvookrivljenika i njegovim sjedištem. Iz zapisnika je također vidljivo kako je u vozilu pronađena otpremnica kao dokaz obavljanja prijevoza za vlastite potrebe, kao i ugovor o radu vozača. Prema tome, prijevoz je evidentno obavljao zaposlenik društva, na temelju otpremnice, odnosno poslovnog dokumenta koji daje legitimitet i prati robu pri otpremi i prijevozu, za koji je drugookrivljenik kao odgovorna osoba i gospodarstvenik mogao i morao znati. Kako je za prekršajnu odgovornost kao oblik krivnje dovoljan nehaj, a istovremeno je na vozilu jasno istaknuto da služi za obavljanje prijevoza za vlastite potreba prvookrivljenog trgovačkog društva, obavljanjem takvog prijevoza bez prijave nadležnom upravnom tijelu okrivljenici su ostvarili sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret.

9. Kako su sve odlučne činjenice proizlazile iz izvedenih materijalnih dokaza, a ujedno je braniteljica prije završetka dokaznog postupka izričito navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga; Sud nije smatrao potrebnim u svojstvu svjedoka ispitati vozača TO, niti provoditi bilo koje druge dokaze.

10. Prilikom odmjeravanja kazne, sud je kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika uzeo u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, u smislu da je doista riječ o propustu formalne naravi, koji nije imao štetne posljedice, kako za gospodarske procese, tako ni za sigurnost prometa na cestama. Sud spomenutu okolnost zbog svog značaja smatra naročito olakotnom u smislu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, zbog čega se odlučio za primjenu instituta ublažavanja kazne, uvažavajući također činjenicu da se okrivljenici do sada nisu pojavljivali kao počinitelji istovrsnih prekršaja. Iz tog razloga im je izrekao novčane kazne u nižem iznosu od najmanje propisane kazne za predmetni prekršaj za svaku vrstu okrivljenika, smatrajući da će se i takvom kaznom adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Split, 27. kolovoza 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić, v.r.

Mario Bakota, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva primjerka; a o njoj odlučuje nadležni Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, tužitelju, u spis