1

Poslovni broj 4 Gž-2658/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 4 Gž-2658/2023-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis kao predsjednice vijeća, Željka Rožić Kaleb kao članice vijeća i izvjestiteljice te Ane Gradišek kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. E. iz D. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u D. S., protiv tuženika P. b. Z. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Š. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. & p. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-1333/2019-33 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika P. b. Z. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj P-1333/2019-33 od 17. ožujka 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

 

"I Utvrđuje se da je ništetan čl. 4. Ugovora o kreditu broj … zaključenog između tužitelja J. E. iz D. S. i tuženika P. b. Z. d.d. iz Z., u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.

 

II Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d. iz Z., da tužitelju J. E. iz D. S., isplati iznos od 1.277,07 eura¹/9.622,10 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

 - iznos od 6,80 eura¹/51,26 kuna od 1. rujna 2007. pa do isplate, 

- iznos od 6,45 eura¹/50,08 kuna od 1. listopada 2007. pa do isplate, 

- iznos od 6,08 eura¹/45,78 kuna od 1. studenog 2007. pa do isplate, 

- iznos od 6,73 eura¹/50,68 kuna od 1. prosinca 2007. pa do isplate, 

- iznos od 6,68 eura¹/50,35 kuna od 1. siječnja 2008. pa do isplate, 

- iznos od 6,80 eura¹/51,26 kuna od 1. veljače 2008. pa do isplate, 

- iznos od 15,38 eura¹/115,92 kuna od 1. ožujka 2008. pa do isplate, 

- iznos od 15,35 eura¹/115,64 kuna od 1. travnja 2008. pa do isplate, 

- iznos od 14,87 eura¹/112,07 kuna od 1. svibnja 2008. pa do isplate, 

- iznos od 14,99 eura¹/112,95 kuna od 1. lipnja 2008. pa do isplate, 

- iznos od 14,99 eura¹/112,96 kuna od 1. srpnja 2008. pa do isplate, 

- iznos od 14,79 eura¹/111,45 kuna od 1. kolovoza 2008. pa do isplate, 

- iznos od 14,81 eura¹/111,55 kuna od 1. rujna 2008. pa do isplate,

- iznos od 15,43 eura¹/116,24 kuna od 1. listopada 2008. pa do isplate,

- iznos od 16,19 eura¹/121,94 kuna od 1. studenog 2008. pa do isplate,

- iznos od 15,60 eura¹/117,52 kuna od 1. prosinca 2008. pa do isplate,

- iznos od 16,41 eura¹/123,61 kuna od 1. siječnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,57 eura¹/124,81 kuna od 1. veljače 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,72 eura¹/125,95 kuna od 1. ožujka 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,47 eura¹/124,07 kuna od 1. travnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,44 eura¹/123,88 kuna od 1. svibnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,17 eura¹/121,86 kuna od 1. lipnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 15,4 eura¹/120,10 kuna od 1. srpnja 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,01 eura¹/120,62 kuna od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,13 eura¹/121,51 kuna od 1. rujna 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,04 eura¹/120,89 kuna od 1. listopada 2009. pa do isplate,

- iznos od 15,98 eura¹/120,53 kuna od 1. studenog 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,05 eura¹/120,92 kuna od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

- iznos od 16,40 eura¹/123,57 kuna od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 16,64 eura¹/125,35 kuna od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- iznos od 16,60 eura¹/125,05 kuna od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

- iznos od 16,94 eura¹/127,66 kuna od 1. travnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 16,74 eura¹/126,15 kuna od 1. svibnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 17,60 eura¹/132,58 kuna od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 18,04 eura¹/135,95 kuna od 1. srpnja 2010. pa do isplate,

- iznos od 17,86 eura¹/134,58 kuna od 1. kolovoza 2010. pa do isplate,

- iznos od 18,74 eura¹/141,17 kuna od 1. rujna 2010. pa do isplate,

- iznos od 18,29 eura¹/137,83 kuna od 1. listopada 2010. pa do isplate,

- iznos od 18,43 eura¹/138,87 kuna od 1. studenog 2010. pa do isplate,

- iznos od 19,39 eura¹/146,09 kuna od 1. prosinca 2010. pa do isplate,

- iznos od 19,35 eura¹/145,78 kuna od 1. siječnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 19,00 eura¹/ 143,17 kuna od 1. veljače 2011. pa do isplate,

- iznos od 19,06 eura¹/143,59 kuna od 1. ožujka 2011. pa do isplate,

- iznos od 18,90 eura¹/142,37 kuna od 1. travnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 19,56 eura¹/147,39 kuna od 1. svibnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 20,35 erua¹/153,31 kuna od 1. lipnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 20,11 eura¹/151,53 kuna od 1. srpnja 2011. pa do isplate,

- iznos od 23,66 eura¹/178,24 kuna od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

- iznos od 22,47 eura¹/169,33 kuna od 1. rujna 2011. pa do isplate,

- iznos od 20,61 eura¹/155,28 kuna od 1. listopada 2011. pa do isplate,

- iznos od 20,50 eura¹/154,49 kuna od 1. studenog 2011. pa do isplate,

- iznos od 20,45 eura¹/154,08 kuna od 1. prosinca 2011. pa do isplate,

- iznos od 20,65 eura¹/155,59 kuna od 1. siječnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 20,94 eura¹/157,76 kuna od 1. veljače 2012. pa do isplate,

- iznos od 20,92 eura¹/157,59 kuna od 1. ožujka 2012. pa do isplate,

- iznos od 20,77 eura¹/156,49 kuna od 1. travnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 20,86 eura¹/157,14 kuna od 1. svibnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 21,03 eura¹/158,44 kuna od 1. lipnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 20,84 eura¹/157,01 kuna od 1. srpnja 2012. pa do isplate,

- iznos od 20,88 eura¹/157,30 kuna od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,

- iznos od 20,50 eura¹/154,48 kuna od 1. rujna 2012. pa do isplate, 

- iznos od 20,75 eura¹/156,34 kuna od 1. listopada 2012. pa do isplate, 

- iznos od 20,90 eura¹/157,48 kuna od 1. studenog 2012. pa do isplate, 

- iznos od 20,75 eura¹/156,37 kuna od 1. prosinca 2012. pa do isplate, 

- iznos od 20,91 eura¹/157,55 kuna od 1. siječnja 2013. pa do isplate, 

- iznos od 20,51 eura¹/154,55 kuna od 1. veljače 2013. pa do isplate, 

- iznos od 20,55 eura¹/154,82 kuna od 1. ožujka 2013. pa do isplate, 

- iznos od 20,85 eura¹/157,11 kuna od 1. travnja 2013. pa do isplate, 

- iznos od 20,19 eura¹/152,14 kuna od 1. svibnja 2013. pa do isplate, 

- iznos od 20,37 eura¹/153,50 kuna od 1. lipnja 2013. pa do isplate, 

- iznos od 20,16 eura¹/151,91 kuna od 1. srpnja 2013. pa do isplate, 

- iznos od 20,28 eura¹/152,83 kuna od 1. kolovoza 2013. pa do isplate, 

- iznos od 20,42 eura¹/153,89 kuna od 1. rujna 2013. pa do isplate, 

time da kamata u razdoblju od 1. rujna 2007. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. kamata teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana. 

 

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.214,39 eura¹/9.149,82 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana. 

 

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.244,28 eura¹/9.375,03 kuna zajedno s kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim."

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti, uz naknadu troškova žalbe. 

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a kako je pobijana odluka razumljiva i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju u žalbi sadržajno ističe tuženik. 

 

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 7. veljače 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (str. 255 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu br. … kojega su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao Banka na svotu od 27.326,78 CHF, u svrhu kupnje vozila na rok od 84 mjeseca a gdje je ugovoreno plaćanje kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, jer se radi o odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, kao i zahtjev za isplatu preplaćenih svota u ispunjenju označene nepoštene ugovorne odredbe. 

 

7. Prvostupanjski sud nakon nespornog utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim njegove odredbe čl. 4. glede promjenjive kamatne stope, upućujući na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača za čija utvrđenja je sud vezan te primjenom pravila o vraćanju stečenog bez osnove a po provedbi knjigovodstvenog vještačenja, dosuđuje tužitelju preplaćene svote u vidu razlike između svota koje je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i svote koju bi tužitelj platio po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

 

8. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. 

 

9. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

 

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 76/03.-dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

 

11. Ovo shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

 

12. Međutim, tuženik nije predložio provedbu bilo kojeg dokaza radi utvrđenja činjenice da se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo pa tako nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

 

14. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

15. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

 

16. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C-26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

 

17. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 6. i 21. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe prednik tuženika je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi čl. 6. i 21. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

 

18. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi prednik tuženika a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

 

19. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamati tijekom ugovorenog vremena vraćanja kredita nastala šteta a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO tuženik dužan vratiti tužitelju jer je u smislu odredbe čl. 1046. ZOO šteta i umanjenje nečije imovine.

 

20. Tuženik je nadalje nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO. 

 

21. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. 

 

22. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, na koje utvrđenje ne utječu žalbeni navodi tuženika te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

 

23. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

 

24. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio.

 

25. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2  od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

 

26. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

 

27. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta putem pošte 12. lipnja 2019. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva nastupila 13. lipnja 2014., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

 

28. Budući da nakon dopunskog očitovanja vještaka, stranke nisu imale daljnjih prigovora niti dokaznih prijedloga a vještak je sukladno zadatku suda utvrdio razlike ugovorenih kamata za razdoblje od 30. rujna 2006. do 9. rujna 2013. koje razlike je tužitelj platio više, nego što bi platio u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te je na taj način utvrđena visina tužbenog zahtjeva, slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I i II izreke.

 

29. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) te je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku stranaka sadržana pod točkom III i IV izreke pobijane prvostupanjske presude.

 

U Zagrebu 20. veljače 2024.

 

   Predsjednica vijeća:

 Andrina Raspor Flis, v.r.