Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3 - 10010 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-646/2025-89

(P-717/2020)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, protiv I tuženice BH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te II tuženice JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Sliepčeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave 9. srpnja 2026., održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu Majde Marčete, te punomoćnika II tuženice, 27. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženici BH, OIB [osobni identifikacijski broj], i II. tuženici JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u stambenoj zgradi u [adresa], a koja stambena zgrada je izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica], etaža E-138 – jednosobni stan oznake 112 1C, na II. katu, dilatacija 4, ulaz broj 7, s pripadajućim spremištem br. 112 u podrumu, ukupne neto površine 49,16 m2, a koji se sastoji od ulaza, kuhinje, kupaonice, dnevnog boravka sa blagavaonom i terase, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, slobodnu od osoba i stvari tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I tuženici BH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II tuženici JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se II tuženici JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.616,04 eura (tisuću šesto šesnaest eura i četiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 15. rujna 2020. podnijela tužbu protiv tuženica radi predaje u posjed. Navodi da je vlasnica nekretnine opisane u izreci presude, a da su istu bez pravne osnove koristile I i II tuženica na način da je I tuženica predala predmetnu nekretninu u neposredan posjed II tuženici, te predlaže sudu donošenje presude na način da se nekretnina preda tužiteljici slobodna od osoba i stvari, a uz to zahtjeva i naknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu I tuženica ne osporava činjenicu da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine. Nadalje ističe da je predmetnu nekretninu dobila na korištenje od tužiteljice, a da je II tuženici privremeno omogućila da koristi predmetnu nekretninu. I tuženica traži od suda da odbije tužbu kao neosnovanu jer ne postoje razlozi za ukidanje rješenja kojim joj je predmetna nekretnina dana na korištenje.

3. II tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da joj je stan predala u posjed I tuženica u studenom 2017. te da ju je ista dovela u zabludu u pogledu vlasništva nad predmetnom nekretninom pa stoga tvrdi da nije znala niti mogla znati da je u posjedu predmetne nekretnine na temelju nevaljanog pravnog posla te drži da je u njenom poštenom posjedu. Navodi da u predmetnom stanu živi sa svoje dvoje mlt. djece kao samohrana majka. U njemu živi već 5 godina, a doselila se iz Istre nakon razvoda braka. Napominje kako uredno plaća režijske troškove, a koje režije dolaze na ime I tužene. Nema nikakvu imovinu, odnosno nekretninu u koju bi mogla otići. Nadalje, u protutužbi ističe da je za uređenje predmetne nekretnine imala ulaganja u vidu nužnih i korisnih troškova te da je uložila u predmetnu nekretninu iznos od 40.000,00 kuna s obzirom da je u trenutku predaje posjeda predmetna nekretnina bila devastirana i nepodobna za stanovanje. Stoga, protutužbenim zahtjevom traži isplatu navedenog iznosa uz pripadajuću zateznu kamatu kao i da se utvrdi da ima pravo zadržanja predmetne nekretnine do isplate tih troškova, i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.

4. Sud je 19. siječnja 2023. donio presudu broj P-717/2020 kojom je u točci I. odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske da se naloži I. tuženici BH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tuženici JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da predaju u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža E-138, slobodnu od osoba i stvari tužiteljici Republici Hrvatskoj, kao i da joj naknade troškove parničnog postupka, u točci II. odbio je u cijelosti protutužbeni zahtjev II tuženice JH da se naloži tužiteljici protutuženici da tuženici protutužiteljici isplati iznos od 40.000 kuna, nadalje da se utvrdi da tuženica protutužiteljica ima pravo zadržati stan upisan kao suvlasnički dio 138 z.k. u. 51992 k. o. [katastarska općina] do isplate nužnih i korisnih troškova, kao i da joj ista naknadi troškove parničnog postupka, dok je u točci III. odredio se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

5. Gore navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-814/2023 od 28. svibnja 2025. pod toč. I. i III. izreke i predmet je vraćen u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje da je sud prvog stupnja nepravilno proveo test razmjernosti ne cijeneći sve dokaze i činjenice koje su utvrđene u postupku, a koje su relevantne prilikom ocjenjivanja osnovanosti II tuženičinog prigovora prava na dom, dok je u odnosu na I tuženicu zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju posrednog posjeda na strani I tuženice proturječan sa navodima samih tuženica i izvedenim dokazima.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku zahtjeva za mirno rješavanje spora od 19. siječnja 2016. uz pripadajuću povratnicu (list 5 i 6 spisa), presliku neslužbene kopije povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 7 - 17 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 18 i 19 spisa), presliku zahtjeva za mirno rješenje spora od 02. lipnja 2020. uz pripadajuću povratnicu i dostavnicu (list 23 - 27 spisa), presliku rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 04. prosinca 2002. (list 28 i 29), presliku Ugovora o najmu od 05. prosinca 2002. (list 30 i 31 spisa), presliku rješenja Ministarstva branitelja od 31. siječnja 2014. (list 32 - 34 spisa), presliku dopisa Ministarstva branitelja od 31. siječnja 2014. (list 35 spisa), presliku presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-1107/16-2 od 04. svibnja 2016. (list 36 -38 spisa), presliku dopisa II- tužene po punomoćniku s pripadajućim prilozima od 26. kolovoza 2020. (list 42 - 54 spisa), presliku dopisa VI. policijske postaje Zagreb od 15. travnja 2020. (list 55 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka VH (list 101 i 102 spisa), UH (list 102 i 103 spisa), FH (list 103 spisa), ČH (list 103 i 104 spisa), ĐH (list 104 spisa), PH (list 162 spisa), CH (list 202 spisa), kao i dokaz saslušanjem II-tuženice (list 206 - 208 spisa), dok je u ponovljenom postupku pročitao Listu prvenstva hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji za Grad Zagreb na listu 271-281, te je na ročištu 27. travnja 2026. saslušana II tuženica.

7. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u ukinutom dijelu u cijelosti osnovan.

8. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9. Na ročištu održanom 29. siječnja 2026. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a stranke su se usuglasile da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

10. Predmet tužbenog zahtjeva u ponovljenom postupku je zahtjev tužiteljice za predajom u posjed stana u zgradi koja se nalazi na adresi [adresa].

11. Dakle, tužiteljica kao zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine podnosi zahtjev za predaju u posjed nekretnine što predstavlja vlasnički zahtjev za povrat stvari u smislu odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje: ZV), koja propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

12. Sporno je je li osnovan prigovor prava na dom istaknut od strane II tuženice, te da li se I tuženica nalazi u posrednom posjedu predmetnog stana.

13. Pravo na dom zajamčeno je čl. 34 st. 2 Ustava RH i čl. 8 st. 1 i 2 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te o tom pitanju postoji ustaljena praksa Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, prema kojoj se u ispitivanju postoji li Ustavom zaštićeno pravo na dom mora provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja.

14. Člankom 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uz Protokol broj 1. propisano je pravo svakoga na poštovanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također je i Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano čl.34.st.1. S druge strane čl. 48. Ustava RH štiti se pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje time da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva pobliže razrađene i regulirane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV).

15. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997. u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (stav. 1.), a u pogledu predmetnog konvencijskog prigovora potrebno je i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati: radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom stranke pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je dom činjenični pojam koji, prema praksi Europskog suda za ljudska prava čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) vezu, dolazi li predajom u posjed predmetne nekretnine do miješanja u njezino pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom, je li to miješanje u skladu s nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. stav. 2. Konvencije, je li to miješanje razmjerno i nužno u demokratskom društvu. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-7534/2014 i U-III-3039/2015 pozivom na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Galović protiv Hrvatske upozorava da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva tužitelja a i eventualno pravo na dom tuženice) pa je sud dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od tih prava dati prednost. Predaja u posjed, odnosno postupak kod suda, predstavlja miješanje u pravo na dom, koje miješanje je utemeljeno na hrvatskom pravu i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih.

16. Stoga je, imajući u vidu prigovor II tuženice istaknut pozivom na ustavno i konvencijsko pravo na dom, sud u ovom postupku proveo test razmjernosti u okviru kojeg je odgovorio na pitanja predstavlja li zahtjev za predaju u posjed miješanje u pravo II tuženice na poštivanje doma, teži li s njime ostvariti legitimni cilj i da li je obzirom na sve konkretne okolnosti takvo miješanje nužno u demokratskom društvu. Sve to obzirom da će pravomoćna odluka suda predstavljati ovršnu ispravu za pokretanje ovršnog postupka koji u konačnici može rezultirati iseljenjem II tuženice.

17. Na ročištu održanom 27. travnja 2026. II tuženica je iskazala kako u predmetnom stanu živi od 2017., do 2021. plaćala je najamninu I tuženici, nakon toga nije plaćala ništa, a I tuženicu i njezinu kćer zadnji put je vidjela 2019. Živi u stanu u vlasništvu tužiteljice sa svoje dvoje djece koji su sada starosti 19 i 21 godinu. Kći od 19 godina studira na Fakultetu u Ljubljani, tamo nema osiguran smještaj, a nije pokušala osigurati smještaj u studenskom domu iz osobnih razloga. Sin je u dobi od 21 godine, pohađa Policijsku akademiju, te kroz tjedan boravi u sklopu iste, dok je za vikend kod kuće. Navodi da djeca povremeno rade preko Student servisa. Nezaposlena je od proljeća prošle godine, ali čuva dijete i brine o kućanstvu jedne obitelji s koje osnove ostvaruje oko 800-900 eura mjesečno. Nema kreditnih obveza, ima automobil Audi star 16 godina, te nema u vlasništvu nekretnine.

18. II tuženica je tijekom postupka podnijela prigovor prava na dom u povodu kojeg je sud utvrđivao relevantne činjenice u skladu s člankom 8. stavak 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija). Sud utvrđuje da II tuženica u predmetnoj nekretnini stanuje desetak godina, što tužiteljica nije osporavala, pa je zaključak suda da je nekretnina dom II tuženice. Nadalje, sud utvrđuje da bi u slučaju predaje u posjed miješanje u pravo na dom bilo utemeljeno na zakonu s obzirom da se odredbama ZV-a osobi koja smatra da je vlasnik jamči pravo na sudsku zaštitu njegovog vlasništva ukoliko dokaže sve ostale materijalnopravne elemente u konkretnom slučaju, dok u ovom postupku nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine. Nadalje, sud zaključuje da je miješanje usmjereno na postizanje „legitimnog cilja“, s obzirom da isti predstavlja zaštitu imovinskih prava tužiteljice jer se radi o stanu u njenom vlasništvu pa kako je država svojim zakonima preuzela obvezu zaštititi vlasnika u pogledu njegovih vlasničkih prava, miješanje javne vlasti je usmjereno na postizanje legitimnog cilja u konkretnom slučaju. U odnosu na posljednju pretpostavku prilikom provođenja testa razmjernosti sud zaključuje da je miješanje nužno u demokratskom društvu iz razloga što tužiteljica kao vlasnica ima pravo na posjed predmetne nekretnine, a isti posjed joj je II tuženica oduzela iako je od stjecanja posjeda stana znala da posjeduje stan koji nije njezino vlasništvo, te da tužiteljica već godinama nema nikakve koristi od nekretnine i ne može uživati svoje pravo vlasništva. Nadalje, radi se o stanu namijenjenom za stambeno zbrinjavanje hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji koja okolnost predstavlja bitan razlog zbog kojeg bi bilo nužno primijeniti mjeru iseljenja, naročito uzimajući u obzir da je tužiteljica u spis dostavila Listu prvenstva hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji za Grad Zagreb na kojoj se nalazi 370 osoba koje su podnijele zahtjev za stambeno zbrinjavanje, slijedom čega stan koji bez pravne osnove koriste I. i II. tuženica može poslužiti za stambeno zbrinjavanje nekoga od istih (a koje navode tužiteljice je sud uzeo u obzir iako je Lista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da isto tužiteljica nije mogla dostaviti ranije uzimajući u obzir uputu suda drugog stupnja). Iz tih razloga sud ocjenjuje da prigovor prava na dom II tuženice nije osnovan.

19. U odnosu na I tuženicu, sud zaključuje da se ista nalazi u posrednom posjedu predmetnog stana slijedom čega je tužbeni zahtjev u odnosu na istu osnovan. Naime I. tuženica je u odgovoru na tužbu navela da stan koristi zajedno sa kćerkom, da je isti privremeno dala na korištenje II. tuženici, te je osporila tvrdnje II. tuženice da je istoj imala namjeru stan prodati. II. tuženica je u odgovoru na tužbu navela da je I. tuženici plaćala najamninu, te da je istu platila godinu dana unaprijed o čemu je priložila dokaze o uplatama. Nadalje na ročištu 18. listopada 2022., kod kojeg je iskaza II tuženica ostala i u ponovljenom postupku, ista je iskazala da je najamninu I tuženici plaćala otprilike 4 godine, da joj je jednom prilikom dala iznos od 11.000,00 kn koji bi joj se obračunao kao da unaprijed plaća najamninu (a što je onda u suprotnosti s navodima iznesenim na ročištu 27. travnja 2026. da I tuženicu nije vidjela od 2019.), te da računi dolaze na ime I-tuženice. S obzirom da se I tuženica nije odazvala višekratnim pozivima suda radi njezinog saslušanja u ovom postupku, sud s obzirom na navode iz odgovora na tužbu I tuženice utvrđuje da se ista nalazi u posrednom posjedu stana, slijedom čega je tužbeni zahtjev u odnosu na istu osnovan.

20. Slijedom navedenog, sukladno odredbi članka čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a s obzirom da nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine, dok je tijekom postupka utvrđeno da se I tuženica nalazi u posrednom, a II tuženica u neposrednom posjedu stana bez pravne osnove, tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen je u cijelosti.

21. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

22. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku radi predaje u posjed, to su joj I-II tuženice dužne nadoknaditi trošak jednokatne nagrade u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 7. toč. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa).

23. U odnosu na protutužbeni zahtjev II tuženice, tužiteljici je priznat trošak sastava odgovora na protutužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 11.3.2021., 8.6.2021., 8.2.2022., 2.9.2022., 18.10.2022., te 6.12.2022., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. toč.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 17.9.2021., 16.11.2021. te 3.5.2022., svako u iznosu od 50,00 eura (Tbr.9.toč.5. Tarife), te je priznat trošak predujma za sudskog dostavljača u ukupnom iznosu od 66,04 eura. Ukupno priznati trošak tužiteljici po protutužbenom zahtjevu iznosi 1.616,04 eura.

24. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu 21.1.2021. s obzirom da je isto održano prije podnesene protutužbe, niti pak je priznat trošak zastupanja na ročištima 29.1.2026., 27.4.2026. te 9.7.2026. s obzirom da su ista održana nakon što je odluka o protutužbenom zahtjevu bila pravomoćna.

25. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 27. kolovoza 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. zz tužitelja

2. I-tuženici

3. pun. II-tuženice