P-1048/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovoga suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Zvonimiru Franetoviću, odvjetniku u Starom Gradu protiv tuženika NR OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Milovanu Kostiću odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tuženika osobno, objavljene dana 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužiteljica CR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnica suvlasničkog udjela od 17/108 na nekretnini oznake č. zgr. [katastarska čestica], zul. 987, Ko [katastarska općina], kao cjelini, uz koji udio se uspostavlja i povezuje etažno vlasništvo posebnog dijela zgrade i to konobe u sjevernom dijelu prizemlja, koja konoba ima 16,55 m2, sve kako je prikazano u NALAZU GRADITELJSKOG VJEŠTAKA -DOPUNA VJEŠTVA OD SIJEČNJA 2020.GOD. izrađenom u svibnju 2023. godine od strane Pavla Pandžića, ing. građ. koji vještački nalaz je sastavni dio ove presude (list 87-100 spisa), te se ista ima uknjižiti kao etažna vlasnost: CR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) za 1/1 dijela, uz izbris istog prava sa imena tuženog.

II/ Ukoliko bi se tuženik usprotivio ovoj tužbi, bio bi dužan naknaditi tužiteljici parbeni trošak u iznosu od 2.364,59 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koja kamata teče na navedeni iznos od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je na nekretnini oznake čzgr. 652/1zul 987 k. o. [katastarska općina], pravo vlasništvo uknjiženo u cijelosti na ime tuženika. Navedena nekretnina da u naravi predstavlja kuću u [adresa], neposredno uz [adresa], a posebni dio kuće, konoba smještena u prizemlju iste tlocrtne površine cca 20 m2 je u stvarnom vlasništvu i višegodišnjem mirnom i nesmetanom posjedu tužiteljice koja je tu konobu naslijedila od svog oca, pok ZR pok C koji ju je mirno i neometano posjedovao više desetljeća sve do svoje smrti. Navodi kako konoba ima poseban ulaz s ulice koja se nalazi sa sjeverne strane kuće te ničim nije povezana s ostatkom kuće, a tužiteljica da ime poseban ulaz u kuću s ulice koja se nalazi sa zapadne strane kuće te nikada nitko, pogotovo ne tuženik ili njegovi prednici, nije osporavao niti ometao bilo tužiteljici, bilo njenom pok ocu pravo vlasništvo i posjed navedene konobe. Tijekom postupka ističe kako je sporna konoba fizički odijeljena od ostatka kuće te ima poseban ulaz, a pok otac tužiteljice ZR da je bio vlasnik cijele kuće oznake čzgr. 652/1 kao i vlasnik susjedne kuće oznake čzgr. 652/2 k. o. [katastarska općina] gdje je kao vlasnica formalno figurirala njegova supruga a majka tužiteljice AR, dočim je ZR bio vanknjižni vlasnik kuće oznake čzgr. 652/1 k. o. [katastarska općina] na koju se nikada nije uknjižio. Pok ZR da je 1957. kuću oznake čzg. 652/1 prodao ČR (predniku tuženika) ali je zadržao vlasništvo konobe te se upravo zbog toga u rješenju o nasljeđivanju iza pok ZR upotrebljava formulacija "konoba do kuće" pri čemu se pod kućom smatra čzgr. 652/2 k. o. [katastarska općina]. Ističe da su prije više desetaka godina ZR i njegov sin RR na dijelu konobe sagradili kupaonu koju su fizički spojili s čzgr. 652/2 pri čemu ih niti tuženik a nit njegovi preci nisu ometali niti im isto osporavali. Dodaje da se ZR za života bavio i poljoprivredom, u konobi je držao i bačve s vinom i sav alat, sa čime su tuženik i njegovi prednici bili upoznati jer su boravili na katu iznad. Ističe kako predmetnu konobu danas upotrebljava unuk tužiteljičine sestre BR, CRO i to kao skladište za stolove, stolice i ostali inventar budući je vlasnik kafića "Molo misto" u [adresa]. Stoga, tužiteljica da je spornu konobu naslijedila kao vanknjižno vlasništvo od svog oca pok ZR, pri čemu je stupila u miran i nesmetan posjed koji računajući trajanje posjeda njezina oca traje više od 70 godina, te ima pravni interes za podizanje ove tužbe.

Podneskom zaprimljenim na ovom sud 21.05.2024. tužiteljica je uredila toč I/ tužbenog zahtjeva kao u izreci.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom navodeći kao je kuća fizički nepodijeljena te je u zemljišnim knjigama upisan kao cjelina. Ističe kako rješenje o nasljeđivanju na koje se tužiteljica poziva veže isključivo stranke koje su sudjelovali u ostavinskom postupku, dočim iz istog proizlazi kako je tuženik vlasnik čzgr.652/1 koje se navodi kao izvanknjižno vlasništvo, te se stoga činjenice koje tužitelj u tužbi navodi ne priznaju, radi čega posjed tužitelja i njegovim prednika nikada nije imao kvalitetu koju zakon propisuje za stjecanje prava vlasništva temeljem instituta dosjelosti, obzirom da taj posjed nikada nije bio pošten niti samostalan.

3.U dokazne svrhe sud je pregledao neformalni zk izvadak zul. 987 k. o. [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju O-131/92, fotografija str. 18, povijest promjena dostavljeno od Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Stari Grad, izveden je dokaz očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika Petra Garmaza i vještaka građ struke Pave Pandžića, pregledano je vještvo vještaka P Garmaza "U Solinu 2019." kao i skica mjesta spora kao i fotografije koje prileže istome, vještvo vještaka Pave Pandžića "U Splitu, 13 siječanj 2020." kao i stručno mišljenje te fotografije te tlocrt prostora u prizemlju-konobe a koje prileže vještvu, pregledana je dopuna vještva vještaka Pave Pandžića "svibanj 2023.", stručno mišljenje, tlocrt prizemlja, prvog i drugoga kata kao i fotografija koje prileže istome, pregledano je očitovanje vještaka na podnesak tuženika-primjedbe od 05.09.2023., pregledano je očitovanje vještaka na podnesak-primjedbe tužitelja od 04.01.2024., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠR, DR, GR, zamolbenim putem izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te je izveden dokaz saslušanjem tuženika.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice pravno je osnovan.

5.S obzirom na činjenični supstrat iznesen u tužbi tužiteljica se poziva na dosjelost kao temelj stjecanja. Stoga, valja upozoriti da je čl. 388 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96…141/06,146/08,38/09,153/09, 143/12,152/14, dalje ZV) propisano da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnog prava, do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U smislu odredbi OGZ-a, koje valja primijeniti temeljem navedenog članka 388 st. 2 ZV-a, a u svezi s odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. (NN 73/91), za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti, a kako se radi o originalnom načinu stjecanja, potrebno je da je posjed zakonit (pravno pravilo 1461 OGZ-a), da je pošten, (pravno pravilo 1463 OGZ- a), da je istinit (pravno pravilo 1464 OGZ-a), te je potrebno vrijeme dosjedanja, koje bi, iznosilo 30 godina u smislu pravnog pravila 1468 OGZ-a. Za navesti je da onaj tko dosjelost svog posjed temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, već je bio potreban pošteni posjed. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno Načelnom mišljenju proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04.04.1960., kojem je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem sve do donošenja zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92 dalje ZOVO) nužna pretpostavka za dosjedanjem uvijek je bio pošteni posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanih razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu 328 bivšeg OGZ-a presu mira se da je posjed pošten. Prema odredbi čl. 28 st, 2 i 4 ZOVO postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a u smislu čl. 76 st. 3 ZOVO savjesnost posjeda se pretpostavlja. Također u smislu čl. 159 st. 3 ZV-a traži se pošten posjed a u smislu čl. 18 st. 5 ZV-a poštenje posjeda se presumira.

Dosjelošću se pravo vlasništva stječe u trenutku ispunjena pretpostavki dosjelosti, pa stoga nekretnina dosjelošću prelazi u dosjedateljevo vlasništvo i bez upisa u zemljišne knjige, jer do stjecanja vlasništva dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost. Osnovne pretpostavke stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao što je prethodno navedeno, su samostalan posjed određene kakvoće i neprekidno trajanje posjeda kroz Zakonom određeno vrijeme. Samostalan posjed postoji, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast nad stvari kao da je vlasnik stvari. Samo takav posjed bez obzira da li je posredan ili neposredan može dovesti do stjecanje vlasništva dosjelošću. Posjed mora biti i određene kakvoće, te mora proteći vrijeme dosjedanja. Tijek vremena za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava s istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

6.Pregledom neformalnog izvatka zul. 987 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako je pravo vlasništva čzgr. 652/1 kuća površine 72 m2 upisano na ime u cijelosti na ime tuženika.

7.Pregledom rješenja o nasljeđivanju O-131/92 od 31.05.1993. iza pok ZR pok C utvrđeno je i to pod toč. 2 da se njegovim nasljednicima temeljem oporuke Pi-10/93 i sporazuma nasljednika od 14.04.1993. proglašavaju između ostalih ovdje tužiteljica na "konoba do kuće" čzgr. [katastarska općina]

8.Pregledana je fotografija nadgrobne ploče na kojoj su prikazane obitelji N i ZR.

9.Pregledana je povijest promjena na čzgr. 652/1 k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da je od revizije katastra 1952. čzgr. 652/1površine 72 m2 upisana u PL br. 266 u cijelosti na ime posjednika VR, [adresa], a spiskom promjena iz 1960. temeljem rješenja Kotarskog suda u Starom Gradu pod Z-1037/59 od 29.12.1959. navedena čestica upisuje se u PL br. 1008 u cijelosti na ime posjednika SR pok Z iz starog Grada. Popisom promjena iz 2009. temeljem rješenja Općinskog suda u Starom gradu pod br. Z-1603/08 od 08.07.2009. navedena čestica upisuje se u PL br. 2990 na ime ĆR iz [adresa], a popisom promjena iz 2017. temeljem rješenja ovog suda pod br. Z-13133/17 od 20.06.2017. u PL br. 2990 kao posjednik upisuje se NR iz [adresa].

10.Pregledano je vještvo vještaka Petra Garmaza dipl. ing. geod. "U Solinu, rujan 2019." kao i skica mjesta spora i fotografije koje prileže istom.

11.Pregledano je vještvo vještaka Pavao Pandžić ing. građ. "U Splitu, 13. siječnja 2020." iz čijeg stručnog mišljenja proizlazi kako je predmetna nekretnina posebni dio suvlasničke nekretnine odnosno čini sporedni dio nekretnine koja može predstavljati samostalnu uporabnu cjelinu, a u privitku se nalazi grafički prikaz konobe kao samostalne uporabne cjeline te fotodokumentacija.

12.Pregledano je vještvo-dopuna vještva građevinskog vještaka od siječnja 2020. kao i stručno mišljenje koje priloži istome iz kojeg proizlazi da je površina kuće sagrađena na čzem. 652/1 visine prizemlja i dva kata završno s kosim krovištem ukupne površine 107.58 m2. Odnos konobe u odnosu na cjelokupnu nekretninu je 39/108 odnosno 16%, a odnos konobe i wc-a sa sjeveroistočne strane u odnosu na cjelokupnu nekretninu je 20/108 odnosno 19%. Vještvu prileži fotodokumentacija kao i grafički prikaz kuće po etažama.

Na navedeno vještvo primjedbe je iznio tuženik podneskom od 05.09.2023. dočim je tužiteljica podneskom od 08.09.2023. navela kako je vještak u tlocrtu prizemlja na str. 8 vještva prikazao vrata između sporne konobe i wc koji pripada trećim osobama i nije predmet ovog postupka, a koja vrata u naravi ne postoje o čemu tužiteljica ima naporedna saznanja. Ovo iz razloga što je kao bivša vlasnica susjedne čzgr. 652/2 ko [katastarska općina] koju je zajedno s prikazanim wc prodala trećim osobama, da se u predmetni wc ulazi kroz vrata u zidu koji dijeli čzgr. 652/2 od sporne čzgr. 652/1 ko [katastarska općina], te predlaže pozvati vještaka na uređenje vještva.

13.Pregledano je očitovanje vještaka na podnesak tužitelja od 04.01.224 u privitku kojeg je dostavljen tlocrtni prikaz prizemlja izrađen prema podnesku tužitelja od 04.01.2024., a što se tiče očitovanja na podneska tuženika primjedbe na vještačenje, od 05.09.2023. vještak je naveo da na str. 8 prikazanom tlocrtu prizemlja vrata prema wc ucrtana isprekidanom linijom. Za vrijeme naknadnog očevida da nije bilo moguć vidjeti prostor konobe jer je bio popunjen raznim stvarima radi čega nije mogao vidjeti postoji li bilo kakva prostorna konekcija između konobe i wc, a za što je potrebno omogućiti naknadni dodatni pregled konobe.

14.U svom iskazu svjedok ŠR naveo je da mu je poznato o kojoj se nekretnini radi, naime riječ je o kući koja se nalazi do [adresa] u [adresa] i za koju mu je poznato da je izvorno vlasnik bio JR koji je u toj kući s obitelji živio, a potom su kupili još jednu kuću koja se naslanja na predmetnu. Dakle, oni su neometano koristili polovicu sporne konobe koja se nalazi u prizemlju ove prvotne kuće u kojoj su živjeli. Kasnije, koliko mu je poznato, tu kuću u kojoj su živjeli i u prizemlju u kojoj se nalazi sporna konoba su prodali izvjesnom A, no međutim, a nakon prodaje, doduše njemu nije poznat njihov kupoprodajni ugovor, no međutim, nesporno je da je i nakon prodaje te kuće obitelj ZR koristila tu konobu za svoje potrebe te unutra držala razne potrepštine. Č koji je kupio kuću od ZR nije živio u [adresa] cijelu godinu već samo ljeti no međutim zasigurno je bio upoznat, te viđao obitelj ZR kako dolazi odnosno otključava i koristi spornu konobu čemu se nije protivio. Na upit punom. tužitelja može li procijeniti kolika bi bila površina te polovice konobe koja je ostala u vlasništvu ZR, svjedok iskazuje da bi to bilo otprilike nekih 15 m2, nekada prije su te konobe uobičajeno znale biti otvorene, on je bio prijatelj s pok. ZR i obitelji jer je tu često prolazio, kod njih dolazio, te u tom smislu je i bio u toj prostoriji. Na daljnji upit da li je fizički odijeljena predmetna konoba, odnosno polovica koja je ostala u vlasništvu obitelji ZR od polovice koja je prodana predniku tuženika, svjedok navodi da ih dijeli zid tako da je prostorija pregrađena zidom koja je dijeli na dva dijela. Svjedok ističe da se ulaz u konobu nalazi sa ulice VR [adresa] dočim je ulaz u kuću tuženika sa ulice UR. Na upit punom. tuženika da li mu je poznata osoba po imenu TR te da li je ona koristila spornu konobu, svjedok navodi da je poznavao TR ista da je umrla te da nije koristila prostor konobe, a na daljnji upit da li je obitelj Č koristila spornu konobu, svjedok navodi da nije, da su oni koristili svoju polovicu konobe koju su kupili s kućom.

15.Svjedok DR u svom iskazu naveo je da se on između ostalih poslova koje sam radio bavio građevinom i ono što u vezi predmeta spora može reći je to da ga je pok. ZR molio da u konobi napravim sanitarni čvor, on mu je dao ključ od konobe i nakon što je završio posao njemu je taj ključ i vratio a to je bilo između otprilike 1964-1965. Misli da je prostor konobe imao otprilike cca 20ak m2. To je sve što on o ovome može reći. Tijekom narednih godina a obzirom da živi u [adresa] i tuda prolazi, jedino koga je tu viđao da konobu otključava odnosno da bude u njoj je pok. ZR, odnosno nikoga drugoga osim njega viđao. Na upit punom. tužitelja gdje je u konobi položen sanitarni čvor, svjedok navodi da se isti nalazi s ulaza s lijeve strane i da je građen od bloketa. Na daljnji upit kako se ulazi u taj sanitarni čvor odnosno od kuda se ulazi, svjedok navodi da se ulazi iz hodnika odnosno kroz glavni ulaz u kuću, dočim posebnog ulaza iz konobe nema.

16.Svjedok GR u svom iskazu naveo je da je osobno odlazio i pomagao pok. ZR, riječ je o konobi koja je smještena u prizemlju kuće kod [adresa], pok. ZR je živio u kući koja je smještena neposredno uz kuću u kojoj je predmetna konoba, nikada drugog osim njega tamo nije viđao. Naime, isti se bavio poljoprivredom i u konobi je pravio vino za svoje potrebe u čemu mu je on znao pomagati a to sve je bilo prije 40-ak godina. Na upit zamj. pun. tuženika da li mu je poznato da je pok. ZR kuću u kojoj je sporna konoba prodao obitelji Č, svjedok navodi da mu nije poznato. Na upit da li mu je poznata TR, svjedok iskazuje potvrdno, navodi da je s istom bio veliki prijatelj, da je nikad nije vidio da bi dolazila kod pok. ZR. Ista je također živjela u neposrednoj blizini. Na upit suda da li mu je poznata ovdje tužiteljica, svjedok navodi da je ista kćerka pok. ZR, ista ne živi u [adresa], on je zadnjih 20 godina nije vidio. Na upit pun. tužitelja da li mu je poznato koga je od djece imao pok. ZR i tko ga je naslijedio pa i u pogledu sporne nekretnine, svjedok navodi da je imao 2 sina i 2 kćeri a u pogledu sporne nekretnine istu da je naslijedila tužiteljica.

17.Pred zamolbenim sudom u [adresa] saslušana je tužiteljica koja je iskazala da je kuću u kojoj se nalazi sporna konoba njen otac kupio 1947. te su u njoj bili do 1957. a kako je kuća prokišnjavala da je njen otac prokišnjavala da je njen otac kupio kuću do te, a kuću u kojoj je konoba je prodao djedu tuženika time da mu je prodao samo dva kata dok mu konobu nije prodao. Budući se ta konoba drži kuće koju je njen otac kupio 1957., otac je u trenutku prodaje ova dva kata, zagradio vrata između ulaza na katove i konobe. Spornu konobu da je otac oporučno ostavio njoj, a do njegove smrti on da je izvršavao podje, držao u njoj bačve i vino, a nakon njegove smrt odnosno od 1992. u posjedu kuće da je ona. Navodi kako je saznala da je tuženik u zemljišnim knjigama upisao svoje vlasništvo na cijeloj kući kao i na konobi koju nikada nije posjedovao a oko čega se ne želi dogovoriti. Navodi kako tuženik njoj nikada nije osporavao vlasništvo ni posjed nad konobom u kojoj ona sada drži svoje stvari a što j isto dopustila svojim nećacima. Negdje poslije rata tuženik da je došao kod nje kući te joj ponudio iznos od 7.000,00 DEM za konobu što ona nije prihvatila, dakle tuženik nudi neke cifre koje su trećina vrijednosti te konobe i na što ona ne može pristati jer se ne želi odreći konobe.

18.U svom iskazu tuženik NR naveo je da mu je poznato po priči roditelja da je predmetna konoba dana na korištenje predniku tužiteljice tj. njenom pok ocu ali samo do opoziva. Tužiteljica je ovaj postupak prema njegovim saznanjima pokrenula u trenutku kada je prodala svoju kuću koja se nalazi u neposrednoj blizini sa sanitarnom čvorom koji se nalazi u spornoj konobi, te su kupci u sporu s tužiteljicom upravo radi tog sanitarnog čvora. S tim u svezi dodao je da je tužiteljica upravo u tom smislu precizirala tužbeni zahtjev tražeći utvrđenje prava vlasništva u površini od 16,5 m2 iz kog dijela je isključena površina od 3,5 m2 koji u naravi predstavlja taj sanitarni čvor, na upit suda da li mu je poznato od kada je sporna konoba dana odnosno predana u posjed predniku tužiteljice, tuženik navodi da misli da je 1957., a na upit zašto do trenutka podnošenja ove tužbe nije tražio predaju u posjed te konobe, tuženik navodi da je razlog tome potreba da se u tom trenutku pristupi cjelokupnoj renovaciji za što nije imao dovoljno sredstva. Prema njegovim saznanjima sada pok TR koja je trebala biti svjedokinja u ovom postupku mu je rekla da je ona prije nekih 10-15 godina koristila konobu u periodu od 2-3 godine, a ključ da joj je predala tužiteljica i to na način da ga je ista pitala da li ima što protiv da tu konobu koristi. Na upit punom. tužitelja da li je on ikada imao ključ od te konobe, tuženik navodi da nije iz razloga što nije imao ni potrebu da ga ima. Na upit može li pojasniti zašto je gđa TR od njega tražila suglasnost za korištenje konobe, tuženik navodi da pretpostavlja da je iz razloga što je njega smatrala vlasnikom, a na upit tko ju je uputio na ovdje tužiteljicu radi predaje ključa, tuženik navodi da mu to nije poznato ali da je izvjesno da se one poznaju. Na daljnji upit da li mu je poznato zašto je gđa TR koristila konobu u tom periodu od 2-3 godine, tuženik navodi da pretpostavlja da je držala drva i neke stvari. Tuženik pojašnjava da je predmetna konoba uvijek imala svrhu i funkciju odlaganja nekih stvari. Dodaje da je u periodu 2014.-2017. pokušao s tužiteljicom dogovoriti da izađe iz posjeda predmetne konobe za koju nije imala nikakvu dokumentaciju u smislu vlasništva, za što je bio spreman ponuditi joj 7.000,00 DEM što bi predstavljalo 500,00 /m2 a što smatra da je bila korektna cijena za prostor za koji se nema papire, no međutim tužiteljica na to nije pristala. Na upit da li ima saznanja o tome da prednik tužiteljice njegovom djedu nije prodao cijelu kuću odnosno da je predmet kupoprodaje su bila dva kata a konoba da to nije bila kao što proizlazi iz iskaza tužiteljice, tuženik navodi da o tome nema saznanja, da kupoprodajni ugovor nije vidio niti da mu je netko od prednika isto spominjao kao što je istakao da je konoba dana u posjed do opoziva.

19. Cijeneći izvedene dokaze u smislu čl. 7. i 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91…123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud drži nepobitno utvrđenim da je tužbeno traženje tužitelja pravno osnovano.

20.O načinu posjedovanja predmetne nekretnine iskazivali su saslušani svjedoci. Tako je svjedok ŠR naveo da je izvorni vlasnik kuće u kojoj je sporna konoba (čzgr. 652/1) bio pok ZR JR koji je potom kupio kuću koja se nalazi do te (čzgr. 652/2), a kuću čzgr. 652/1 da je prodao izvjesnom A, međutim nakon prodaje obitelj ZR da je nastavila nesmetanim korištenjem konobe. TR kao ni obitelj Č da nikada nisu koristili spornu konobu. Svjedok DR u svom iskazu potvrdio je navode tužiteljice a to je da ga je 1964.-1965. angažirao pok ZR da mu na dijelu konobe napravi sanitarni čvor koji je fizički spojen s čzgr. 652/2. a u koji sanitarni čvor se ulazi kroz glavni ulaz u kuću a posebnog ulaza iz konobe da nema. Svjedok GR iskazivao o korištenju konobe od strane pok ZR koji se bavio poljoprivredom, pravio vino za svoje potrebe pri čemu mu je on znao pomagati. TR da je poznavao ali da nikada nije dolazila kod ZR, te mu je poznato da u pogledu sporne nekretnine pok ZR naslijedila kći ovdje tužiteljica. Iskaz tužiteljice se podudara u cijelost s iskazima saslušanih svjedoka a to je da je njen otac od 1957. bio u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti 1999. otkada je u posjedu ona. Tuženik pak u svom iskazu navodi da mu je po priči roditelja poznato kako je predmetna nekretnina dana na korištenje predniku tužiteljice ali do opoziva i misli da je to bilo 1957. Međutim svoju tvrdnju tuženik nije dokazao kao što sud nije poklonio vjeru dijelu njegova iskaza gdje govori o tome daje spornu konobi nekoliko godina uz njegovu dopuštenje koristila TR a što je u potpunosti u suprotnosti s iskazima saslušanih svjedoka. Također, je potpuno neživotno i nelogično da od 1957. tuženik ne traži predaju u posjed predmetne nekretnine za koju kako sam navodi nema ključ iz razloga što nije imao potrebu da ga ima.

21.Uzevši u obzir sve navedeno proizlazi da je tužiteljica slijedom svog prednika pok ZR u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine još od 1957.

22.Saslušani svjedoci iskazivali su suglasno i sasvim određeno, te im je sud stoga poklonio punu vjeru.

23.Sve navedeno ukazuje da su još na strani prednika tužiteljice ispunjene pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću tj. da je još za vrijeme važenja OGZ-a protekao rok dosjedanja, propisan odredbama tada važećeg OGZ-a, te načelnog mišljenja proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br 3/60 od 04.04.1960. kada je najdulji rok dosjedanja skraćena na 20 godina, te je taj rok protekao još za vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljičinog oca pok ZR rođ. 1912. a umrlog 1999. što se da utvrditi uvidom u rješenje o nasljeđivanju O-131/92. Treba ponovno navesti da je stjecanje prava vlasništva dosjelošću originalni način stjecanja, jer pravni učinci nastupaju čim se ispune pretpostavke dosjelosti, odnosno do stjecanja vlasništva dolazi u trenutku ispunjenja pretpostavki i bez upisa u zemljišne knjige.

U dokazivanju svoje aktivne legitimacije tužiteljica je u spis priložila rješenje o nasljeđivanju O-131/92 od 31.05.1993. iz kojeg je razvidno da je njenog oca ZR pod toč. II u odnosu na nekretninu "konoba do kuće" -čzgr. 652/1 k. o. [katastarska općina], temeljem oporuke Pi-10/93 i sporazuma nasljednika od dana 14.04.1993. naslijedila upravo tužiteljica kćerka pok ZR.

Slijedom iznesenog sud drži da nema nikakve zapreke usvajanju tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti.

24.Stoga je riješeno kao u izreci.

25.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a time da je sud tužiteljici usvojio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 25 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23 – dalje: OT) kao i trošak u iznosu od po 25 bodova na ime sastava podnesaka od 24.01.2019., 26.03.2021., 08.09.2023., 04.01.2024., 21.05.2024. sve sukladno Tbr 8 toč.1 OT, nadalje tužiteljici je obistinjen trošak na ime pristupa na ročišta od dana 28.01.2019., 06.09.2019., 07.07.2020., 09.11.2021., 24.03.2023., 25.04.2024., 29.05.2024., 12.09.2024., 02.06.2025. i 22.09.2025. u iznosu od po 25 bodova sve sukladno Tbr.9. toč.1. OT te po 6,25 bodova na ime pristupa na ročišta od 01.02.2020. i 02.09.2025. Na ovaj način tužiteljici je ukupno usvojeno 412,5 bodova, a kako vrijednost boda sukladno Tbr. 54 OT iznosi 2,00 EUR to je tužiteljici ukupno obistinjen trošak od 825,00 EUR-a. Kada se tom trošku pridoda iznos od 800,00 EUR (6.000,00 kn) na ime predujma prvog očevida i vještačena, iznos od 183,00 EUR (1.372,80 kn) na ime razlike troškova vještačenja, iznos od 466,66 EUR (3.500,00 kn) na ime predujam dopunskog očevida i vještačenja te iznos od 50,00 EUR na ime troška izlaska suda na ročište 12.09.2024. kao i iznos od 13,27 EUR na ime pristojbe tužbe, te 26,66 EUR na ime pristojbe presude. Tako je tužiteljici ukupno obistinjen trošak u iznosu od 2.364,59 EUR.

U Starom Gradu 27. kolovoza 2026.

SUDAC

Miljana Srhoj Buratović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka iste, a dostavlja se putem ovog suda na Županijski sud u Splitu u tri primjerka.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika

- poreznoj upravi po pravomoćnosti