Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Km-5/2026.-6.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Dunje Petrović, predsjednice vijeća za mladež, te sudaca porotnika za mladež Ivice Omazića i Žakline Kvesić, članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničara Igora Đorđevića, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj VĆ, zbog kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 14. srpnja 2025., poslovni broj KOm- DO-16/2025-1., izmijenjenog 18. srpnja 2025., nakon nejavne rasprave održane i zaključene 25. kolovoza 2026., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika za mladež u [adresa] OĆ, maloljetne VĆ i njeznine braniteljice ĆĆ, odvjetnice u [adresa], te oštećenog ŽĆ i njegovog opunomoćenika Gorana Mrkića, odvjetnika u Vaplovu, 27. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Na temelju članka 88. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje u tekstu ZSM) u vezi članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje u tekstu ZKP) obustavlja se kazneni postupak prema maloljetnoj VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri V i EĆ, rođenoj **.**.2006., s prebivalištem u [adresa], državljanki Republike Hrvatske, neudanoj, bez djece, bez imovine.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci maloljetnice i nužni izdaci i nagrada braniteljice maloljetnice padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku) dana 14. srpnja 2025. podnijelo prijedlog poslovni broj KOm-DO-16/2025-1 da prema maloljetnoj VĆ bude na temelju članka 28. ZSM izrečen pridržaj maloljetničkog zatvora, te na temelju članka 10. stavka 2. točke 11. ZSM odgojna mjera posebna obveza uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.

1.2. Navedeni prijedlog izmijenjen je podneskom od 18. srpnja 2025., poslovni broj KOm-DO-16/2025-1.

2. Tako izmijenjenim prijedlogom ODO u Osijeku maloljetnoj VĆ stavljeno je na teret da je dana 13. ožujka 2024. u Osijeku u prostorijama Policijske uprave osječko-baranjske, propisno upozorena na posljedice lažnog prijavljivanja, iako je cijelo vrijeme bila svjesna da se u stvarnosti nisu dogodili događaji na način kako je to djelatnicima policije navela već da je sa ŽĆ sa kojim je bila u vezi duže od godinu dana dragovoljno imala spolne odnose, prijavila ŽĆ za više kaznenih djela na njenu štetu i to da bi isti:

1. točno neutvrđenog dana početkom siječnja 2022. godine, u večernjim satima, u [adresa], u obiteljskoj kući maloljetne VĆ (rođene **.**.2006.) s kojoj je bio u ljubavnoj vezi, za vrijeme dok su zajedno ležeći na krevetu u njenoj sobi gledali film započeo je rukom dirati između bedara i zavlačiti ruku ispod njezinih gaćica nakon čega je ona pokušavala izvući ruku govoreći da to ne želi, da nije spremna i da joj nije ugodno, unatoč tome, u nakani da ju spolno iskoristi govoreći joj da se smiri i opusti jer ju ta da neće boljeti čvrsto ju uhvatio drugom rukom za rame i gurnuo na krevet te unatoč njezinom protivljenju svoje prste gurao u njezino spolovilo,

2. točno neutvrđenog dana tijekom ljeta 2022. godine, u večernjim satima, u [adresa], za vrijeme dok je u njegovoj sobi na krevetu ležala i gledala film maloljetna VĆ (rođene **.**.2006.) s kojom je bio u ljubavnoj vezi, u cilju da je spolno iskoristi ne govoreći joj ništa iznenada kleknuo iznad njene glave te joj svoje spolovilo gurnuo u usta nakon čega ga je ona rukama odgurivala i stisnula svoje zube zbog čega se odmaknuo od nje,

3. točno neutvrđenog dana između listopada i studenog 2022. godine, u večernjim satima, u obiteljskoj kući u [adresa], za vrijeme dok je maloljetna VĆ (rođena **.**.2006.) s kojom je bio u ljubavnoj vezi ležala na krevetu u njegovoj sobi čekajući da se spremi i da zajedno idu na rođendan, u nakani da ju spolno iskoristi ušao u sobu odjeven samo u gaćice govoreći joj da se spremi te na ormarić pokraj kreveta stavio torbu i otvorio je tako da se vidi džepni nožić na rasklapanje, a potom unatoč njenom odguravanju i govorenju da to ne želi, da bude tiha, da će ju manje boljeti ako se smiri, a potom jednu nogu stavio između njezinih nogu, a drugu pore nje, nakon čega je skinuo svoje gaćice te rukom razdvojio njezine noge i svoje spolovilo gurao u njezin spolni organ,

4. točno neutvrđenog dana između listopada i studenog 2022., u večernjim satima, u obiteljskoj kući u [adresa], nakon što je maloljetna VĆ (rođena **.**.2006.) s kojom je bio u ljubavnoj vezi po njegovom pozivu došla u njegovu kuću lakomisleno smatrajući da će tamo biti i njegovi roditelji, u nakani da ju spolno iskoristi za vrijeme dok je ležala na krevetu u njegovoj sobi ušao u sobu odjeven samo u gaćice ponovno na ormarić pokraj kreveta stavio torbu i otvorio je tako da se vidi džepni nožić na rasklapanje, a potom unatoč njenom govorenju da će napraviti što god hoće, ali da joj to ne radi, rekao joj da se ustane te ju uhvatio za ruku i povukao da ustane s kreveta te ju okrenuo leđima prema sebi i gurnuo je u tom položaju na krevet te stojeći iza nje skinuo sa sebe gaćice, a njoj svukao trenerku i gaćice do koljena te držeći ju jednom rukom za njezino rame, a drugom rukom za njezin struk svoje spolovilo gurao u njezin spolni organ tijekom čega je u jednom trenutku jednom rukom uzeo svoj mobitel te snimao opisano spolni odnošaj,

5. točno neutvrđenog dana u vremenu od veljače do ožujka 2023., u popodnevnim satima, u obiteljskoj kući u [adresa], nakon što je prethodnih dana maloljetnoj VĆ (rođenoj **.**.2006.) s kojom je bio u ljubavnoj vezi u više navrata govorio da se sjeti videa sa snimljenim spolnim odnosom i da zna šta će biti ako ne želi ono što on želi, tijekom druženja u njegovoj sobi u nakani da ju spolno iskoristi i bez njezinog pristanka snimi spolni odnos, stavio svoj mobitel na ormarić pokraj kreveta te maloljetnoj VĆ rekao da legne i sa sebe skine odjeću te da ima već jedan njezin video zapis i neka se sjeti obitelji, pa unatoč tome što je ona govorila da to ne želi molila ga da prestane skinuo joj donji dio trenerke i gaćice pa nakon što je sa sebe skinuo odjeću rekao joj da sjedne na njega i to leđima prema njemu nakon čega je svoj spolni organ gurao u njezino spolovilo te s prednje strane svojim mobitelom snimao spolni odnos i snimljeni video pohranio na svom mobitelu te isti pokazivao drugim osobama,

dakle da je prijavila neku osobu da je počinila kazneno djelo iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje s progoni po privatnoj tužbi, pa da je time počinila kazneno djelo protiv pravosuđa – lažno prijavljivanje kaznenog djela iz članka 304. stavak 1. KZ/11.

3. Rješenjem ovog suda, od 10. prosinca 2025., poslovni broj Km-17/2025-17 na temelju članka 88. stavka 2. ZSM u vezi članka 453. točke 3. ZKP prema maloljetnoj VĆ obustavljen je kazneni postupak, te je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 5. ZKP, te nužni izdaci maloljetnice i nužni izdaci i nagrada njezine braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

3.1. Navedeno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Osijeku, od 19. veljače 2026., poslovni broj Kžm-1/2026-7 i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Pozvana da se očituje o počinjenju kaznenog djela iz prijedloga maloljetna VĆ i u ponovljenom postupku izjavila je da nije počinila kazneno djelo za koje se tereti.

5. U dokaznom postupku ispitana je maloljetna VĆ, uz suglasnost stranaka na temelju članka 431. stavka 1. točaka 6. i 8. ZKP pročitani su zapisnici o iskazima svjedoka oštećenog ŽĆ i stručne suradnice suda GĆ s rasprave od 3. studenog 2025., te svjedokinje ĐĆ s rasprave od 3. studenog 2025. i svjedokinje TĆ s rasprave od 8. prosinca 2025. Nadalje, pročitano je rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj Kis-DO-10/2024 od dana 19. srpnja 2024., dopis Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku Kis-DO- 10/2024 od dana 4. ožujka 2025., socijalna anamneza za maloljetnu VĆ, kao i mišljenje više stručne savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, te je izvršen uvid u spis Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj Kis- DO-10/2024.

5.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP odbijeni su kao nevažni dokazni prijedlozi optužbe i oštećenika za ispitivanjem svjedoka policijske službenice koja je zaprimila kaznenu prijavu maloljetnice, te VĆU i PĆ, budući da se ispitivanjem imenovanih svjedoka ne bi došlo do utvrđenja odlučnih činjenica u ovom postupku.

6. Iznoseći obranu u ponovljenom postupku maloljetna VĆ ostala je u cijelosti kod svoje obrane iznesene na raspravi od 8. prosinca 2025. u kojoj je navela da se, kad je istraga obustavljena, osjećala iscrpljeno. Tada joj je bilo bitno samo da ona bude dobro jer se osjećala previše iscrpljeno nakon tog cijelog postupka. Nije nastavljala kazneni progon jer u tom postupku koji je bio pokrenut po njenoj kaznenoj prijavi, nije se osjećala uopće ugodno niti dobro, smatra da postupanje prema njoj nije bilo fer i prilikom razgovora kod psihologa. Nakon što je to sve skupa obustavljeno, navodi da mentalno stvarno nije bila dobro i nije imala snage nastavljati taj postupak dalje. Samo je htjela završiti sa svime time i odseliti se što dalje jer tamo više nije mogla biti. O eventualnom nastavljanju postupka pričala je i sa svojom mamom. Uz to što ona nije imala snage ponovno prolaziti kroz to sve, oni i financijski nisu mogli podnijeti nastavak postupka, snositi sve troškove. Trebao joj je duži vremenski period od toga što je rekla mami do podnošenja kaznene prijave iz razloga što se mami nije odmah u cijelosti povjerila. Prvo joj je rekla samo rekla što je bilo, a kroz taj duži vremenski period polako je iznosila detalje i otvarala se. Nije htjela podnositi kaznenu prijavu zbog sebe jer je mislila da to ne može podnijeti psihički i nije joj bio interes da netko završi u zatvoru, samo je htjela sebi pomoći što je i učinila na način da je to povjerila mami. Majka je smatrala da bi ipak možda trebali to sve skupa prijaviti i zbog nje same i zbog drugih djevojaka kojima se možda slično događa te su dogovorili samo razgovor u policiji gdje joj je bilo rečeno da će samo ispričati što se dogodilo, no međutim prilikom tog razgovora sve se i bilježilo i taj razgovor se u stvari zaveo i smatrao kao podnošenje njene kaznene prijave. Kada je u pitanju podnošenje kaznene prijave, nije htjela prolaziti kroz to sve skupa i smatrala je da treba biti bolje i pomoći samoj sebi da to prebrodi. Nakon toga prekida, zaista ništa lose nije nakon toga svega htjela ŽĆ. Samo je htjela da njoj bude bolje i samo je zamišljala kako će otići iz tog grada jer ju tamo dosta stvari podsjećalo na sve što se događalo i stvarno nije imala nikakav razlog njemu nauditi. U tom postupku koji je prethodio bilo joj je jako teško iskazivati i pričati o tome što se dogodilo, a to sve skupa, bilo joj je i više otežano zbog ponašanja vještaka prema njoj i načina ophođenja prilikom provođenja vještačenja, nije imala povjerenja i nije se uopće osjećala sigurno. Na primjer nije šest sati jela jer joj je vještakinja rekla da ukoliko ona sada mora napraviti pauzu za jelo, da će to morati napisati, a također joj je rekla da ako ona ne pokaže na njoj gdje i kako joj se to sve skupa događalo i to na njezinom tijelu, da će automatski napisati u vještačenje da laže. Pojasnila joj je da je opcija da pokaže na njezinom tijelu ili da nacrta, a što je njoj bilo jako neugodno.

7. Svjedok oštećeni ŽĆ u iskazu je naveo da mu je nepoznat razlog zbog čega bi eventualno VĆ lažno prijavila kazneno djelo kako se tereti u ovom postupku. Njihova je veza bila lijepa, međusobno su imali dobar i lijep odnos tijekom veze, jedno o drugom su znali većinu stvari. VĆ mu je npr. čuvala mjestu u autobusu kad su išli u školu, on bi dolazio po nju kad bih završio sa svojom nastavom, išli su zajedno u teretanu, stalno su bili zajedno. Nije prolazio dan da ne bi bili zajedno, na pozivu su bili svaku noć jer je znao da je njoj tako lakše zaspati. Znao je za sve njezine bolesti, pomagao joj je i oko anksioznosti i oko svega, bio joj je kao psihoterapeut i pomagao joj je da se što više uključi u društvo. Ne zna i nema saznanja zašto VĆ nakon što je istraga u predmetu Županijskog državnog odvjetništva obustavljena, nije nastavila postupak protiv njega. Želio je nadodati da je Leonina majka znala kakav je on, te je također rekla njegovoj mami da kad je on sa VĆ da se ona ne mora brinuti za ništa, jer zna da će se on brinuti za nju, da će ju dovesti kući i da će biti sve u redu. Prema onome što je njemu VĆ rekla razlog prekida je bio što je on zahladio prema njoj, došlo je do toga da su se međusobno počeli razilaziti, da je svatko našao svoje društvo tako je i VĆ našla društvo u kojem je bila jedna djevojka tako da je i to možda razlog njihovog prekida. Nakon prekida vidjeli su se jedanput u teretani i to otprilike nakon dva mjeseca, te također ona se njemu javila da ga pita zašto širi video. Njemu su ti videi nepoznati ne zna o kakvim videima je riječ jer nije ništa širio. Njemu je samo poznato da su na videu njih dvije ali on nije ništa vidio. Njihov prekid je bio njihova zajednička obostrana odluka. Kad je u pitanju tjelesni kontakt između njega i VĆ za vrijeme njihove veze, VĆ mu se nije požalila ni na šta, nije mu rekla da joj nešto nije odgovaralo niti da je nešto možda grubo. On ju je svaki puta prvo pitao da li želi to. Osim spolnih odnosa za koje je bio inkriminiran u predmetu ŽDO, imali su spolnih odnosa i mimo ovih za koje je bio inkriminiran i to svaki petak ili subotu za vrijeme njihovog odnosa. Smatra da on prema njoj nije zahladio da ju je jednako volio kao i na početku. Inicijator prekida veze između njih dvoje bila je VĆ. Nakon prekida veze ne zna kako se VĆ ponašala jer ju on nije vidio samo mu je nakon dva mjeseca poslala onu poruku u vezi video sadržaja a u međuvremenu nije mu se javljala i nije mu slala nikakve poruke. Kad je u pitanju video, kada mu je VĆ poslala poruku i pitala ga zašto širi video, on je pretpostavio da je riječ o videu na kojem su ona i još jedna djevojka, a to je pretpostavio jer mu je prijatelj rekao da taj video postoji. Postojao je video i intimnog odnosa njega i VĆ. Ne zna na koji je video VĆ mislila, on je mislio da je riječ o videu na kojem su ona i još jedna ženska osoba. Video između njega i VĆ u njegovom je mobilnom uređaju. U njegovom uređaju bio je samo video između njega i VĆ. Video između njega i VĆ nije pokazivao nikome. Video između njega i VĆ nije pokazivao u školi na velikom odmoru. Na upit obrane zašto je mislio da VĆ misli na neki drugi video, a ne na video između nje i njega koji se nalazio u mobilnom uređaju, odgovorio je da je mislio da je riječ o drugom videu zato što mu je prijatelj spomenuo da postoji taj drugi video. Nije se mogao sjetiti da li je dok su bili u vezi na VĆ ikada vidio ozljede po tijelu. Video između njega i VĆ, nastao je njihovom zajedničkom odlukom. Nije mu ništa spominjala da obriše video.

8. Tijekom postupka nije bilo sporno da je maloljetna VĆ kazneno prijavila ovdje oštećenog ŽĆ za pet teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi članka 154. stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11., te za kaznena djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. i stavka 3. KZ/11., počinjenih na njezinu štetu. Nadalje, bilo je nesporno i da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva od 18. ožujka 2024., poslovni broj Kis- DO-10/2024 određeno provođenje istrage, zbog postojanja osnovane sumnje da je ŽĆ počinio kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi članka 154. stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2 . KZ/11., te za kaznena djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. i 3. KZ/11. počinjenih na njezinu štetu, te da je rješenjem Županijskog suda u Osijeku od **.**.2024. ŽĆ određen istražni zatvor.

8.1. Nadalje, nesporno je da je tijekom istrage u tom predmetu ispitana maloljetna VĆ, da su ispitani i drugi svjedoci, da je pribavljena medicinska dokumentacija za maloljetnu VĆ, izvršen je pregled i pretraga privremeno oduzetih mobilnih uređaja od ŽĆ i maloljetne VĆ, provedeno je psihologijsko vještačenje maloljetne VĆ, pribavljeni su socioanamnestički podaci za ŽĆ, te su provedene i druge dokazne radnje, a kako proizlazi iz predmeta Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku poslovni broj Kis-DO-10/2024. Iz navedenog spisa nadalje slijedi da je prema ŽĆ **.**.2024. ukinut istražni zatvor koji je bio određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-175/2024-3, te je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 19. srpnja 2024., poslovni broj Kis-DO-10/2024 zbog nedostatka dokaza obustavljena istraga protiv tamo osumnjičenog ŽĆ, nakon čega zakonska zastupnica maloljetne VĆ - njezina majka ĐĆ, a niti maloljetna VĆ, nisu preuzele kazneni progon protiv prijavljenog ŽĆ.

9. Bilo je sporno je li maloljetna VĆ oštećenog ŽĆ prijavila svjesna i želeći ga lažno teretiti za nešto što nije počinio, odnosno je li ista imala namjeru ŽĆ lažno prijaviti za sva gore navedena kaznena djela, znajući da ono što prijavljuje nije istina.

10. Svjedokinja ĐĆ u iskazu je navela da nema niti jedan razlog koji bi mogla reći zašto bi VĆ ovdje oštećenika lažno prijavila za kazneno djelo odnosno za inkriminaciju u vezi koje se postupak vodio u predmetu ŽDO-a. Jedno pet, šest mjeseci prije nego što su išli prijaviti kazneno djelo ona je u njezinom ponašanju primijetila promjenu na način da je bila povučenija, da se zatvarala u sobu, da je izbjegavala kontakte, što joj je dalo do znanja da se nešto događa. Imaju odnos da o svemu mogu porazgovarati te je pokušala „izvući iz VĆ“ što se događa ali nije uspjela da bi se dogodio trenutak kad je VĆ bila sa prijateljicom koja ju je savjetovala da njoj treba reći što je VĆ poslušala pa su njih dvije zajedno načele tu temu i razgovor sa njom. Par dana nakon toga ona je ponovno razgovarala sa VĆ kada joj je rekla što se dogodilo i to općenito bez detalja. Prvo nije znala što bi sa tom informacijom ali poslije su došli do zajedničke odluke da će otići to sve ispričati u policiju i da će tamo vidjeti ovisno o njihovoj uputi što im je činiti obzirom da je znala što znači pokretanje takvog postupka za VĆ. U nekoliko navrata primijetila je malo veće modrice na njoj te ju je pitala što je to na što bi joj ona rekla da je to od teretane. Dok je trajao njihov odnos bilo je faza kada je VĆ u ponašanju bila drugačija što je primijetila po tome jer je tada slabije jela a li to nije povezivala sa nekim takvim problemima. Na upit predsjednice vijeća iz kojeg razloga VĆ, odnosno ona kao zakonska zastupnica nije preuzela kazneni progon nakon što je istraga obustavljena navodi da je VĆ kroz sve te mjesece koliko je to trajalo prolazila kroz teško razdoblje što se odražavalo na njezino psihičko zdravlje te se bojala da bi bilo kakvo nastavljanje tog postupka bilo još teže i gore kad je u pitanju psihičko zdravlje VĆ. Nakon toga ona je stalno ponavljala "znala sam da mi neće vjerovati, znala sam da će ovako biti, jesam ti rekla, nije ni čudo što se mlade djevojke niti ne odluče da prijave to kazneno djelo." Jako je bila razočarana kada je istraga obustavljena nikome više nije vjerovala pa čak niti njoj. Posebice i psiholozima nakon vještačenja i nakon takvog ponašanja prema njoj. Nadali su se da će imati podršku psihološku od strane stručnjaka. Nakon što je istraga obustavljena ona se samo fokusirala na to da VĆ bude dobro. Posebice ju je razočarao tretman koji je imala tijekom vještačenja. Ne zna da li može reći riječ razočarao ili da je izgubila povjerenje zbog načina postupanja prema njoj. Nisu nastavili kazneni progon i iz razloga što su shvatili da nema dokaza s obzirom da im je u početku bilo rečeno da je jedini dokaz koji je bio na platformi – fizički dokaz da će se isti moći izvući, no već na drugom razgovoru u postupku koji je prethodio da se taj dokaz na koji su računali neće moći izvesti i tako je bilo do kraja tog postupka te iz tog razloga te zbog njezinog psihičkog zdravlja jer je znala kroz šta treba ponovno prolaziti a s obzirom da nisu znali kako to dokazati nisu nastavljali kazneni progon. Sve ono što je policija rekla da je bilo dovoljno na kraju nije bilo dovoljno. Pojasnila je da je njezina inicijativa bila za podnošenje kaznene prijave, da se VĆ bunila, te da je već tada govorila da joj nitko neće vjerovati te su nakon njezine in icijative razgovarali te se ona ipak odlučila na podnošenje kaznene prijave. Nakon što je istraga obustavljena VĆ je jako potonula te ona nije niti postavljala pitanje o nastavku kaznenog progona s obzirom da je ona bila u lošem stanju i nije htjela u tom stanju razgovarati s njom jer je i tada skroz ponavljala "vidiš da mi nitko ne vjeruje." Nakon prekida veze VĆ je nastavila ići u teretanu i tada nije viđala nikakve ozljede. Od modrica kojih se sjeća, jedna je bila na boku, jedna je bila sa unutrašnje strane bedara, a jedna je bila na ruci. Zapamtila ih je, jer su bile velike. U vezi su bili godinu dana i pet mjeseci. Tu je vezu i odobravala i ne odobravala iz razloga što joj je bila malo mlada za to. VĆ je išla kod ŽĆ, ali je mislila da su njegovi prisutni u kući, a ŽĆ je znao naići kod njih na sat dva kad bi išao iz teretane ili kad je bilo usput. Znali su sami ostajati u sobi, ali je ona u sobu ulazila bez najave više puta. Nije joj se tijekom veze povjeravala da su imali intimne odnose. Oni su prekinuli u svibnju, a VĆ joj je rekla o ovim događanjima u ožujku iduće godine. Kad je u pitanju dokaz koji nisu mogli izvući sa platforme Snapchat, riječ je o nestajućim porukama. Prema onome što joj je VĆ rekla, sadržaj tih poruka bi bio ispričavanje ovdje oštećenika nakon određenih radnji koje su se događale između njega i VĆ i obećavanje da se to više neće ponoviti. O detaljima veze između VĆ i ŽĆ nije razgovarala sa roditeljima od ŽĆ, oni jesu poznanici od prije, ali nisu o njihovom odnosu razgovarali.

11. Svjedokinja NĆ u iskazu je navela da VĆ poznaje otprilike više od dvije godine. Osobno ne poznaje ŽĆ. Za njega zna samo zbog VĆ. O odnosu između VĆ i ŽĆ zna ono što joj je VĆ ispričala, a to je da je on u odnosu prema njoj bio agresivan, da ju je tukao, da joj je pisao prijeteće poruke, da joj je nanosio masnice, da ju je silovao i to višestruko puta. VĆ joj je to povjerila u ljeto 2023. godine, to je bilo otprilike mjesec ili dva nakon njihovog prekida. Također joj je rekla da se osjećala slabo, povrijeđeno, izmanipulirano što smatra da bi se i svaka normalna osoba tako osjećala. Tada u tim trenucima kada joj se VĆ o tom svemu povjerila, VĆ je bilo bitno da je netko uz nju, da ima podršku i potporu. Tada njoj nije bio bitan sud. Kada je u pitanju sud, misli da je to bila inicijativa njezine majke. VĆ je u to vrijeme bila maloljetna osoba. Inicijativa smatra da je bila od njezine mame, ali čija je konačna odluka oko podnošenja kaznene prijave, nije mogla reći, jer ne zna, to je njihova osobna i obiteljska stvar. VĆ se svojoj majci o tome svemu povjerila u istom periodu kada i njoj, a to je bilo isti dan. Ne zna i nema konkretnih saznanja zbog čega je od tog povjeravanja njoj odnosno majci prošao duži vremenski period do podnošenja kaznene prijave. U tom periodu od povjeravanja njoj odnosno majci do podnošenja kaznene prijave, VĆ je bila u rastresenom stanju, psihički loše, ali joj je bilo lakše jer je netko znao istinu o tome. Bila je uz VĆ i nakon što je podnesena kaznena prijava. Koliko ona zna, nakon što je obustavljena istraga, VĆ se osjećala izdano od strane sustava zato što je to bilo nepravedno. VĆ nije preuzimala kazneni progon iz razloga što nije htjela ponovno prolaziti kroz pakao kroz koji je prošla jer zašto bi si to napravila ako ju je već jednom sustav izdao. Koliko ona zna VĆ se osjećala izdano od strane sustava i iz tog razloga nije preuzimala kazneni progon, a razlozi su bili i financijske prirode. Konkretno zna da su razlozi bili i financije i psihološko stanje. Nije sigurna ali misli da u trenutku kada je obustavljena istraga, da VĆ još tada nije bila punoljetna. Postala je punoljetna u kolovozu 2024. godine. Dok su bili u vezi na VĆ je vidjela masnice i to po nogama. Vidjela ih je dok su išli u istom periodu u teretanu, tada ju nije poznavala. Masnice su bile po unutrašnjem dijelu bedara. Nosila je kratke hlače pa je to mogla vidjeti. Nije postavljala pitanja jer ju tada nije niti poznavala, samo je znala tko je ona, a po gornjem dijelu tijela nije vidjela masnice jer je nosila majice dugih rukava. 2-3 puta je na njoj vidjela te ozljede na nogama i to bi bilo kada bi im se poklopilo isto vrijeme u teretani. Oni su uglavnom dolazili navečer, a nekada je i ona znala biti tamo. Nikada joj VĆ nije spomenula da bi imala neku svoju osobnu želju osvetiti se ili na bilo koji način nauditi ŽĆ, ona je imala samo želju za pravdom. Nikada joj ništa ružno nije rekla o ŽĆ osim svega ovoga što se događalo. Ona je bila tužna zbog toga svega i nije prepoznala na njoj bilo kakav razlog odnosno motiv zbog kojeg bi ona eventualno bilo što lažno i neistinito govorila odnosno prijavljivala. Sve ono što je ona govorila njoj, od samog početka je znala da je to istina i vjerovala joj je. Nikada niti u prethodnom postupku ne bi došla svjedočiti, izgovoriti nešto za što nije sigurna da je istina. Od njihovog upoznavanja do vremena povjeravanja VĆ njoj, prošlo je oko dva mjeseca. Upoznali su se u proljeće, a počela joj se povjeravati preko ljeta. Kada su se upoznale bili su još u vezi i to jedno 2-3 tjedna, no tada su bili u pred prekidu koliko ona zna. Naglasila je da VĆ i ona u vrijeme kada su se upoznale, a i u periodu kada joj se VĆ povjeravala, bile su isključivo i samo prijateljice, tek su nakon toga vremena ušle u emotivnu vezu. Nakon tri mjeseca od upoznavanja otprilike su njih dvije ušle u emotivnu vezu. Kada je u pitanju VĆ, njih dvije se i nadalje gotovo svakodnevno i druže i viđaju. Kada su u pitanju prijeteće poruke, vidjela je prijeteću poruku. Ona je bila sadržaja da će on po [adresa] proširiti video silovanja nje i to video kojeg je on snimao. Kontekst te poruke stvarno ne zna, samo može reći da je vidjela tu poruku. Bila je na Snapchatu, riječ je o nestajućoj poruci, a način na koji je poruka napisana je bio prijeteći. Među ostalim je koliko se sjeća pisalo "pokazat ću taj video svima." Misli da je riječ o poruci iste te godine kada su prekinuli, vjerojatno kraj ljeta ili jesen zato što je napisao "nakon svega." Pretpostavlja da je tada, nije se mogla točno izjasniti o vremenu. Ništa direktno joj VĆ nije rekla nakon što je obustavljena istraga. Zna da se tada osjećala slabo, jadno, povrijeđeno, izdano i od strane ljudi i od strane sustava.

12. Stručna suradnica suda GĆ navela je da je uvidom u socijalno- anamnestičke podatke mišljenje psihologa, mišljenje više sudske savjetnice državnog odvjetništva, uvidom u evidenciju suda, te nakon obavljenog razgovora s VĆ i njenom majkom, ukoliko se utvrdi da je maloljetnica počinila kazneno djelo za koje ju se tereti, suglasna u tom slučaju s prijedlogom izricanja posebne obveze upućivanje u psihosocijalni tretman u savjetovalište za mlade. Imajući u vidu okolnosti dosadašnjeg odrastanja i obrazovanja mišljenja je da nema potrebe za izricanjem kakve trajnije odgojne mjere dok istodobno imajući u vidu utvrđene teškoće u emotivnom funkcioniranju VĆ smatra da je predložena odgojna mjera u najboljem interesu kako bi se istoj i pomoglo a samim time preveniralo bilo kakvo daljnje progradiranje mentalnih teškoća.

13. Iz preslika zapisnika o zaprimanju kaznene prijave Policijske uprave osječko- baranjske, Sektora kriminalističke policije u Osijeku, Službe općeg kriminaliteta broj broj K-24/2024 od dana 13. ožujka 2024., koja je kaznena prijava potpisana od maloljetne VĆ i njezine zakonske zastupnice ĐĆ, proizlazi nesporna činjenica da je maloljetna VĆ prijavila ovdje oštećenika ŽĆ za pet teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi članka 154. stavka 1. točke 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11, te za kaznena djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavak 2. i stavak 3. KZ/11 . počinjenih na njezinu štetu.

14. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku, od 10. svibnja 2024., poslovni broj Kir- 308/2024-2, proizlazi da je tamo okrivljenom mpo. ŽĆ na temelju članka 127. stavka 1. u vezi članka 125. stavka 1. točke 4. 10. svibnja 2024. ukinut istražni zatvor koji je bio određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kir-175/2024-3 iz zakonske osnove predviđene člankom 123. stavkom 1. točke 2. i 3. ZKP te je predmetnim rješenjem određeno da se isti ima odmah pustiti na slobodu.

15. Iz rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 19. srpnja 2024., poslovni broj Kis-DO-10/2024 proizlazi da je na temelju članka 224. stavka 1. točke 4. ZKP obustavljena istraga protiv mlađeg punoljetnika ŽĆ. Iz navedenog rješenja, između ostalog, proizlazi da ŽĆ u svojoj obrani u predmetnom postupku Kis-DO-10/2024 naveo da je sa VĆ bio u ljubavnoj vezi tijekom koje veze su imali spolne odnose koji su bili dragovoljni, odnosno u potpunosti negira da bi s njom imao nasilne spolne odnose i da bi je tijekom nasilnog odnosa snimao, da iskaz djeteta VĆ u značajnim dijelovima nije potvrđen iskazima ispitanih svjedoka, da je njezin iskaz u potpunosti suprotan sadržajima poruka između nje i ŽĆ tijekom trajanja njihove veze, što je utvrđeno pretragom mobitela okrivljenog ŽĆ, te je provedenim psihologijskim vještačenjem djeteta VĆ utvrđeno da ona nije sposobna istinito iskazivati o proživljenim događajima koji su predmet tog postupka, odnosno nema dostatnih dokaza da bi ŽĆ počinio kaznena djela za koja se teretio pa je stoga u nedostatku dokaza doneseno rješenje o obustavi istrage. Nadalje, predmetnim je rješenjem na temelju članka 55. ZKP zakonski zastupnik oštećenog djeteta poučen da ima pravo u roku od 8 dana od primitka rješenja kojim se obustavlja istraga, preuzeti progon protiv osumnjičenika davanjem izjave sucu istrage o preuzimanju progona i staviti prijedlog za provođenje istrage koji mora sadržavati naziv državnog odvjetništva, koje je donijelo rješenje o obustavi istrage, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, kratko obrazloženje okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo, te dokazne radnje koje se predlažu provesti.

16. Iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 4. ožujka 2025., poslovni broj Kis-DO-10/2024, koji je upućen Općinskom državnom odvjetništvu i priloga uz isti, proizlazi nesporna činjenica da je majka maloljetne VĆ predmetno rješenje o obustavi istrage zaprimila 25. srpnja 2024., te da zakonska zastupnica maloljetnice, majka ĐĆ, a niti maloljetna VĆ nisu preuzele kazneni progon protiv prijavljenog ŽĆ.

17. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, sud smatra da tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da je maloljetna VĆ počinila kazneno djelo koje joj se prijedlogom ODO u Osijeku stavlja na teret.

18. Optužba inkriminaciju za lažno prijavljivanje kaznenog djela suštinski temelji na činjenici što je u postupku Županijskog državnog odvjetništva poslovni broj Kis-DO- 10/2024, rješenjem od 19. srpnja 2024. obustavljena istraga protiv tamo osumnjičenog ŽĆ, te što zakonska zastupnica maloljetnice, a ni maloljetna VĆ nisu preuzele kazneni progon.

19. No, kazneno djelo lažnog prijavljivanja čini onaj tko prijavi neku osobu, iako zna da to nije istina, a ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi. Dakle, počinitelj mora prijaviti događaj za koji zna (svjestan je) da se u stvarnosti nije dogodio, želeći time uzrokovati daljnje neosnovano poduzimanje radnji nadležnih tijela prema lažno prijavljenoj osobi.

20. Nesporno je da je istraga protiv ranije osumnjičenog ŽĆ obustavljena i to zbog nedostatka dokaza. No, valja imati u vidu da činjenica što je u tom postupku državni odvjetnik procijenio da ne postoji dovoljno dokaza koji bi kasnije tijekom postupka doveli do osuđujuće presudu (da je predmet inkriminacije dokazan izvan svake razumne sumnje) ne znači samim time da se događaji za koje maloljetna VĆ u tom postupku optužila ovdje oštećenog ŽĆ u stvarnosti doista nisu dogodili, barem prema percepciji maloljetnice – tamo žrtve kaznenih djela.

21. Naime, ne ulazeći u utvrđivanje činjenice je li oštećeni ŽĆ počinio kaznena djela za koja se teretio u postupku Županijskog državnog odvjetništva poslovni broj Kis-DO-10/2024 (o čemu je pravomoćno odlučeno rješenjem o obustavi istrage), u ovom je postupku valjalo utvrditi je li maloljetna VĆ namjerno lažno prijavila ŽĆ, svjesna da se događaji koje opisuje doista nisu dogodili.

22. U tom pogledu maloljetna VĆ navela je da ne smatra se krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Nije preuzela kazneni progon nakon donošenja rješenje o obustavi istrage protiv ŽĆ jer nakon tog cijelog postupka nije imala snage nastavljati taj postupak dalje i nije bila mentalno dobro. Tada joj je samo bilo bitno da ona bude dobro, da joj bude bolje. Htjela je završiti sa svime time i odseliti se što dalje jer tamo više nije mogla biti. Uz to, što nije imala snage ponovno prolaziti kroz to sve, oni i financijski nisu mogli podnijeti nastavak postupka, te snositi sve troškove.

22.1. Ovakvu obranu maloljetnice potvrdila je i njezina majka, svjedokinja ĐĆ koja je navela da je maloljetna VĆ kroz sve te mjesece koliko je trajala istraga, prolazila kroz teško razdoblje što se odražavalo na njezino psihičko zdravlje, te se bojala da bi bilo kakvo nastavljanje tog postupka bilo još teže i gore kad je u pitanju psihičko zdravlje VĆ. VĆ je nakon što je istraga obustavljena psihički bila jako lose, te se i ona samo fokusirala na to da maloljetna VĆ bude dobro. Maloljetna VĆ je stalno ponavljala "znala sam da mi neće vjerovati, znala sam da će ovako biti, jesam ti rekla, nije ni čudo što se mlade djevojke niti ne odluče da prijave to kazneno djelo." Nadalje, imenovana svjedokinja je navela da je VĆ bila jako razočarana kada je istraga obustavljena, te da nikome više nije vjerovala pa čak niti njoj. Nisu nastavili kazneni progon iz razloga što su shvatili da nema dokaza. U početku im je bilo rečeno da jedini dokaz koji je bio na platformi – fizički dokaz da će se isti moći izvući, no već na drugom razgovoru u postupku koji je prethodio, shvatili su da se taj dokaz na koji su računali, neće moći izvesti i tako je bilo do kraja tog postupka. Iz tog razloga, te zbog njezinog psihičkog zdravlja jer je znala kroz šta ponovno treba prolaziti, a s obzirom da nisu znali kako to dokazati, nisu nastavljali kazneni progon. Pojasnila je da sve ono što je policija rekla da će biti dovoljno, da na kraju nije bilo dovoljno.

22.2. Da je maloljetna VĆ bila u lošem psihičkom stanju nakon što je istraga obustavljena potvrdila je i svjedokinja NĆ koja je navela da su, prema njenim saznanjima, razlozi zbog kojih nije preuzimala kazneni progon bili i financije i psihološko stanje, te se VĆ osjećala izdano od strane sustava, nije preuzimala kazneni progon iz razloga što nije htjela ponovno prolaziti kroz pakao kroz koji je prošla. Osjećala se izdano od strane sustava i iz tog razloga nije preuzimala kazneni progon, a razlozi su bili i financijske prirode.

23. Osim što, kako to proizlazi iz gore opisanih dokaza, postoje životni i logični razlozi zbog kojih maloljetna VĆ nije preuzimala kazneni progon (loše psihičko stanje, poteškoće s financijama, razočaranje u sustav i svijest o nedostatku dokaza kao uzroku obustave istrage), analizirajući sve provedene dokaze u postupku, pa čak i iskaz samog oštećenika, sud nije našao životnog niti logičnog motiva zbog kojega bi maloljetna VĆ svjesno i želeći lažno prijavila ovdje oštećenog ŽĆ.

23.1. Maloljetna VĆ u svojoj je obrani navela da, nakon njihovog prekida, ništa loše nije htjela ŽĆ. To je potvrdila i svjedokinja NĆ navodeći da joj VĆ nije spomenula da bi imala neku svoju osobnu želju osvetiti se ili na bilo koji način nauditi ŽĆ, ona je imala samo želju za pravdom. Nikada joj ništa ružno nije rekla o ŽĆ osim svega ovoga što se događalo. Ona je bila tužna zbog toga svega i nije prepoznala na njoj bilo kakav razlog odnosno motiv zbog kojeg bi ona eventualno bilo što lažno i neistinito govorila odnosno prijavljivala. Nadalje, maloljetna VĆ je u svojoj obrani pojasnila da je prošao duži vremenski period do podnošenja kaznene prijave iz razloga što se nije odmah u cijelosti majci povjerila. Prvo joj je samo rekla što je bilo, a kroz taj duži vremenski period polako se otvarala i iznosila detalje. U obrani navodi i da kaznenu prijavu nije htjela podnositi zbog sebe jer je mislila da to ne može podnijeti psihički i nije joj bio interes da netko završi u zatvoru. Htjela je samo sebi pomoći što je i učinila na način da je to povjerila majci. Pojašnjava da je njezina majka smatrala da bi to sve skupa ipak možda trebali prijaviti i zbog nje same i zbog drugih djevojaka kojima se možda slično događa, te su dogovorili samo razgovor u policiji gdje joj je bilo rečeno da će samo ispričati što se dogodilo, no međutim prilikom tog razgovora sve se i bilježilo i taj razgovor se u stvari zaveo i smatrao kao podnošenje njene kaznene prijave. Kada je u pitanju podnošenje kaznene prijave, nije htjela prolaziti kroz sve to skupa i smatrala je da treba pomoći samoj sebi da to prebrodi. Suglasno tome iskazala je i svjedokinja ĐĆ, koja je jedno pet, šest mjeseci prije nego što su išli prijaviti kazneno djelo, u ponašanju maloljetne VĆ primijetila promjenu na način da je bila povučenija, da se zatvarala u sobu, da je izbjegavala kontakte, što joj je dalo do znanja da se nešto događa. Pokušala je kako navodi „izvući iz VĆ“ što se događa, ali nije uspjela te se dogodio trenutak kad je VĆ bila sa prijateljicom koja ju je savjetovala da joj treba reći, što je VĆ poslušala pa su njih dvije zajedno načele tu temu i razgovor sa njom. Par dana nakon toga, ona je ponovno razgovarala sa VĆ kada joj je rekla što se dogodilo i to općenito bez detalja. Prvo nije znala što bi sa tom informacijom, no poslije su došli do zajedničke odluke da će otići to sve ispričati u policiju i da će tamo vidjeti ovisno o njihovoj uputi što je činiti obzirom da je znala što znači pokretanje takvog postupka za VĆ. Dakle, inicijativa za podnošenje kaznene prijave potekla je Leonine majke, čemu se VĆ u početku i protivila govoreći da joj nitko neće vjerovati.

23.2. Osim navedenog, odnosno činjenice da maloljetnica oštećenog ŽĆ i nije prijavila samoinicijativno, već na poticaj majke kojoj se povjerila, ovdje ispitana svjedokinja NĆ iskazivala je o tome da joj se VĆ povjeravala o kritičnim događajima s ŽĆ, pri čemu je na VĆ znala i vidjeti ozljede na tijelu, što je ukazivalo da se ŽĆ tijekom njihove veze doista ponašao agresivno prema VĆ.

23.3. Na posljetku, niti svjedoku oštećenom ŽĆ nije poznat razlog zbog čega bi ga VĆ lažno prijavila za kaznena djela za koja se teretio . Iz njegovog iskaza proizlazi da je njihova veza bila lijepa, da su međusobno imali dobar i lijep odnos tijekom veze, koja je prekinuta ne na njegovu, nego na Leoninu inicijativu (dakle motiv lažnog prijavljivanja ne bi mogla biti niti eventualna osveta radi prekida veze).

24. Analizirajući sve provedeno dokaze, sud drži da nije dokazano da je maloljetna VĆ prijavila ovdje oštećenog ŽĆ s namjerom da ga lažno tereti, odnosno nije dokazano da je istog prijavila " iako je cijelo vrijeme bila svjesna da se u stvarnosti nisu dogodili događaji na način kako je to djelatnicima policije navela ". Suprotno ovakvim navodima optužbe, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je maloljetnica u vrijeme podnošenja kaznene prijave protiv ŽĆ, tijekom tog postupka, pa i nakon okončanja istog (u vrijeme iznošenja obrane u ovom postupku) i nadalje u svom osobnom uvjerenju da su se događaji zbili onako kako ih je ona opisala. Kao prvo, svjedokinje ĐĆ i NĆ potvrdile su obranu maloljetnice u dijelu u kojem je opisivala da se u kritično vrijeme bila psihički loše, da prvotno uopće nije htjela prijaviti ŽĆ, nego je to učinila na nagovor svoje majke, da je nakon obustave istrage bila vidno razočarana u sustav i nadalje lošeg psihičkog stanja, te da nije htjela preuzeti kazneni progon iz razloga jer, osim što je bila psihički loše, njezina obitelj nije imala dostatnih financijskih sredstava, a odvraćajući faktor je bila i spoznaja da evidentno nema dovoljno dokaza koji bi osiguravali njezin uspjeh u postupku. Konačno, svjedok oštećeni ŽĆ potvrdio je da je njihova veza prekinuta na Leoninu, a ne njegovu inicijativu, što isključuje osvetu zbog prekida kao mogući motiv lažnog prijavljivanja.

24.1. Pri tom je važno istaknuti, a kako je to ranije već navedeno, da činjenica što je istraga obustavljena zbog nedostatka dokaza ne znači da se događaji (ili barem dio njih) nisu doista zbili onako kako je opisivala maloljetna VĆ, pogotovo imajući u vidu i iskaz svjedokinje TĆ ispitane u ovom postupku, kojoj se maloljetna VĆ povjeravala. Također, okolnost da maloljetnica nakon obustave istrage nije preuzela kazneni progon protiv ŽĆ, po mišljenju suda ne upućuje na zaključak o njezinoj odgovornosti za lažno prijavljivanje, već su naprotiv životni i logični razlozi koje maloljetnica navodi o tome zašto to nije učinila (loše psihičko stanje, razočaranje u sustav, nedostatak dokaza i financijskih sredstava).

25. Slijedom svega navedenog, sud smatra da nije dokazano da je maloljetna VĆ počinila kazneno djelo protiv pravosuđa – lažno prijavljivanje kaznenog djela iz članka 304. stavak 1. KZ/11. za koje se tereti.

26. Člankom 88. stavkom 2. ZSM je propisano da će vijeće rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kada sud donosi presudu kojom se optužba odbija (č lanak 452. točka 3. do 6. ZKP) ili kojom se optuženik oslobađa od optužbe (članak 453. ZKP) i kad vijeće ustanovi da nije svrhovito izreći maloljetniku kaznu ili odgojnu mjeru. Kako u konkretnom slučaju nije dokazano da je maloljetnica počinila kazneno djelo za koje se tereti, to je sud na temelju članka 88. stavka 2. ZSM u vezi članka 453. točka 3. ZKP obustavio postupak.

27. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci maloljetnice i nužni izdaci i nagrada braniteljice maloljetnice padaju na teret proračunskih sredstava.

28. Slijedom svega, navedenog odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća za mladež

Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke i braniteljica mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i braniteljicu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Osijeku.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na broj KOm-DO-16/2025

2. maloljetna VĆ

3. braniteljica maloljetnice ĆĆ, odvjetnica u [adresa]

Nakon pravomoćnosti:

4. opunomoćenik oštećenika Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu

5. oštećeni ŽĆ