Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: 9 Gž R-7/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice J. G. iz Z., zastupane po punomoćniku I. V., odvjetniku u Z. protiv tuženika I. R. B. iz Zagreba, OIB:, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10848/2021-13 od 8. prosinca 2023, 20. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10848/2021-13 od 8. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku I. R. B., Z., OIB:, da tužiteljici J. G. iz Z., OIB:, isplati iznos od 1.056,26 EUR-a/7.958,54 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 87,56 EUR/659,74 kuna od dana 16. ožujka 2016. pa do isplate
- na iznos 87,56 EUR/659,74 kuna od dana 16. travnja 2016. pa do isplate
- na iznos 87,56 EUR/659,74 kuna od dana 16. svibnja 2016. pa do isplate
- na iznos 87,98 EUR/662,90 kuna od dana 16. lipnja 2016. pa do isplate
- na iznos 87,98 EUR/662,90 kuna od dana 16. srpnja 2016. pa do isplate
- na iznos 87,98 EUR/662,90 kuna od dana 16. kolovoza 2016. pa do isplate
- na iznos 87,98 EUR/662,90 kuna od dana 16. rujna 2016. pa do isplate
- na iznos 87,98 EUR/662,90 kuna od dana 16. listopada 2016. pa do isplate
- na iznos 87,98 EUR/662,90 kuna od dana 16. studenog 2016. pa do isplate
- na iznos 87,98 EUR/662,90 kuna od dana 16. prosinca 2016. pa do isplate
- na iznos 87,98 EUR/662,90 kuna od dana 16. siječnja 2017. pa do isplate
- na iznos 89,74 EUR/676,16 kuna od dana 16. veljače 2017. pa do isplate
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine prema kojoj se za svako polugodište stopa kamata određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1.1.2023. godine pa do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 656,25 EUR-a/4.944,18 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2023. do isplate u visini stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na zakonom određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjska presuda ne sadrži navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od mjeseca veljače 2016. do siječnja 2017.godine u ukupnom iznosu od 1.056,26 eura/ 7.958,54 kune.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka, sporno je
primjenjuje li se na tužiteljicu Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) te slijedom toga obračunava li se plaća tužiteljice s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto s osnovicom od 5.108,84 kn.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bila sporna visina postavljenog zahtjeva, odnosno nije bila sporna pravilnost izračuna neisplaćene razlike plaće prema navedenim odredbama.

9. Postavljeni zahtjev tužiteljice sud prvog stupnja pobijanom presudom ocjenjuje osnovanim, i to nakon što u provedenom postupku utvrđuje:

- tuženik je tužiteljici tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kuna, a od mjeseca siječnja 2017. godine primjenom osnovice u iznosu d 5.201,02 kune utvrđene odlukom Vlade RH;
- Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 23. studenog 2006. godine zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum/06), kojim su ugovorili povećanje osnovice u 2007., 2008. i 2009. godini za po 6 %;

- Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 13. svibnja 2009. godine sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/09), kojim je ugovoreno zamrzavanje osnovice za 2009. godinu na razini (5.108.84 kuna) one koja se je primjenjivala u 2008. godini;

- navedenim je Dodatkom Sporazumu/09, u njegovu čl. III. ugovoreno da će osnovica za plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna u trenutku kada prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) dođe do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, u odnosu na isto vremensko razdoblje prethodne godine;

- Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 26. listopada 2011. godine zaključili ID Dodatka Sporazumu/11, s tim da ga, od sindikata koji su sklopili Sporazum/06 i Dodatak Sporazumu/09, nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi RH već ga je samo parafirao;

- navedene ID Dodatka Sporazumu/11 usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine, a Vlada RH i sindikati javnih službi su 07. prosinca 2011. godine usvojili i Vjerodostojno tumačenje ID Dodatka Sporazumu/11, glede čl. IV. u svezi čl. VII.;

- Vlada RH i sindikati javnih službi, među kojima je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 115/10. – dalje: TKU/10), i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 141/12. – dalje: TKU/12), u čijim odredbama je (čl.51.st.4.) izričito ugovoreno da se Dodatak Sporazumu/09 te sve njegove izmjene i dopune, što znači i ID Dodatka Sporazumu/11, primjenjuje na pitanje visine plaća u javnim službama;

- čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11 ugovoreno je da će osnovica za plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto;

- prema objavi DZS-a od 28. kolovoza 2015. godine tromjesečni BDP za drugo tromjesečje 2015. godine realno je veći za 1,2 % u odnosu na isto vremensko razdoblje u 2014. godine, a prema objavi DZS-a od 27. studenog 2015. godine da je tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. godine veći za 2,8 % u odnosu na isto vremensko razdoblje u 2014. godine, pa prosječni rast BDP-a za navedena dva uzastopna tromjesečja 2015. godine iznosi 2 %;

10. Neosnovani su prigovori tuženika koje sadržajno iznosi, a vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

4 Poslovni broj: Gž R-7/2024-2

11. Prvostupanjski sud ocijenio je valjanim Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer je Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., uz napomenu da niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, a nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da su neosnovani prigovori tuženika vezano za ništetnost i nevaljanost Izmjena i Dopune Dodatka Sporazuma/2011, Arbitražne odluke i Vjerodostojnog tumačenja jer iako navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata, a koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), navedeno ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena, jer bi navedeni sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi taj sindikati bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da ovaj sindikat nije potpisnik Izmjene, slijedom čega su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite pravno valjane i proizvode određene pravne učinke, a isto tako navedene Izmjene i dopune su unesene i u TKU/12- članak 51. stavak 4., koji Kolektivni ugovor je potpisan između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj sindikat u cijelosti prihvatio navedene izmjene i dopune.

12. Nadalje, prvostupanjski sud ističe kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10 za službenike i namještenike u javnim službama, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog svega naprijed navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor.
Također dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Cijeni kako su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

13. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da u vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, tako da su krajem studenoga 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovce za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

14. Iznijeta utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

15. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi TKU/12, koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

16. Isto tako, odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine" br. 93/14) propisano je, a tako je bilo propisano i čl. 7. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“,br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

17. Ujedno je u članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

18. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12, kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Isto tako, odredbom čl. 51. st. 4. TKU/10 bilo je propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom čl 51. st. 4. TKU/12. Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka
Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

19. Pravilan je pravni pristup suda prvog stupnja da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, čl. VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. Stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn.

20. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana je kroz čl. IV st. 5 izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. tako da žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je osnovan.

21. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u predmetnom sporu, sud prvog stupnja je pravilno, primjenom odredbe čl.154.st.1. ZPP-a, odlučio o troškovima postupka kada je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi cjelokupni parnični trošak koji je, u skladu sa odredbom čl. 155. ZPP-a.

22. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prilikom odlučivanja o visini troškova parničnog postupka, pravilno je sud prvog stupnja primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 – dalje: Tarifa) kada je tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku priznao kao potreban i nužan sastava podneska kojim se ista očitovala na odgovor na tužbu budući joj trošak sastava istog podneska pripada temeljem Tbr.8 toč. 1. Tarife. Pravilno je odmjerena i visina boda u skladu s navedenom tarifom i to Tbr. 54 u svezi s Tbr. 52. toč. 3. Tarife te se primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

23. Zbog svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Vukovaru, 20. veljače 2024.

              Sudac

              Ana Bosančić