Poslovni broj: Pn-6/2023-47

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grad Velika Gorica, OIB: 75834963344, [adresa], uz sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika, te punomoćnice umješača, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Velika Gorica, OIB: 75834963344, [adresa], isplatiti tužitelju JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ukupan iznos od 2.459,34 eura na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade sa zakonskim zateznim kamata koje teku:

- na iznos od 1.764,72 eura na ime neimovinske štete od 18. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 216,00 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 27. kolovoza 2026. pa do isplate,

- na iznos od 478,62 eura na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade od 18. listopada 2022. pa do isplate,

a sve po stopi koja se određuje za razdoblje od 18. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Velika Gorica, OIB: 75834963344, [adresa], naknaditi tužitelju JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 3.275,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da mu tuženik Grad Velika Gorica, OIB: 75834963344 isplati ukupan iznos od 273,26 eura kao neosnovan i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od :

- 196,08 eura s osnova neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2022. pa do isplate,

- 24,00 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sa zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2022. pa do isplate,

- 53,18 eura s osnova izgubljene zarade sa zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2022. pa do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 216,00 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 18. listopada 2022. pa do 26. kolovoza 2026. kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 231,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. kolovoza 2026. pa do isplate kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. kolovoza 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 8. kolovoza 2022. oko 12:00 - 12:30 sati dogodila nezgoda na adresi [adresa] u kojoj je zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da je do nezgode došlo kada se, prelazeći preko trga, spotaknuo na rupu koja se nalazila između nogostupa uz parkiralište i ulaznog puta u zgradu na kućnom broju 33, uslijed čega je pao i ozlijedio se. Nakon pada pomoć mu je pružila BB, koja je ujedno bila i očevidac predmetnog događaja odnosno nezgode. Tužitelj ističe da se površina na kojoj je došlo do pada smatra javnom površinom namijenjenom ostavljanju vozila te odlaskom pješaka s istog, te da je obveza komunalne službe Grada Velike Gorice održavati i sanirati takve površine na siguran način kako bi se spriječilo nastajanje nezgoda. Nadalje, tužitelj prilaže fotografije i navodi da je predmetno parkiralište bilo oštećeno i neodržavano te da je upravo takvo stanje predstavljalo uzrok predmetne nezgode. Smatra da je upravo tuženik odnosno Grad Velika Gorica bio dužan održavati predmetni dio nerazvrstane ceste sigurnim za kretanje pješaka, bilo neposredno, bilo putem treće osobe kojoj bi povjerio održavanje te da je do nezgode došlo upravo zbog propusta tuženika u pravilnom održavanju predmetnog parkirališta, budući da se na njemu nalazilo oštećenje. Nakon nezgode zatražio je liječničku pomoć te mu je dijagnosticirana ozljeda avulsio partis lateralis tali I. sin. Zbog zadobivenih ozljeda bio je na bolovanju za koje vrijeme je primao umanjeni iznos plaće u ukupnom iznosu od 1.072,73 eura, dok bi redovitim radom ostvario plaću od 1.605,37 eura.

1.1. Slijedom svega navedenoga, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, te imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade, a sve sa zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2022. pa do isplate, tj. od dana kada se tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom.

1.2. Predlaže tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

1.3. Tužitelj konačno postavlja tužbeni zahtjev podneskom od 27. listopada 2025. (list 100-101 spisa) nakon provedenog medicinskog vještačenja na način da s osnova neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 1.960,80 eura ( bolovi i strah), dok s osnova imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 240,00 eura, te za imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade potražuje iznos od 531,80 eura odnosno sveukupan iznos od 2.732,60 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama od

18. listopada 2022. pa do isplate.

2. Na ročištu održanom 13. srpnja 2026. (list 112 spisa) tužitelj je povisio tužbeni zahtjev od 27. listopada 2025. na način da je naveo da sad potražuje od tuženika ukupan iznos od 3.600,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2022. pa da isplate, s tim da je naveo da od tog iznosa ostaje i nadalje pri visini iznosa s osnova izgubljene zarade od 531,80 eura, dok preostali iznos od 3.068,20 eura potražuje s osnove neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege. Kao razlog tome naveo je općepoznato povećanje stope inflacije, rast potrošačkih cijena te izmjenu orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu.

2.1. Takvoj preinaci tužbe protivio se tuženik i umješač na strani tuženika ističući prigovor zastare na preinačeni dio, te osporavaju zatraženi tijek zateznih kamata na preinačeni dio.

2.2. Naime, odredbom članka 190. Zakona o parničnom postupku( Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP) propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, da sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

2.3. Sud nije dopustio preinaku tužbe učinjenu na ročištu 13. srpnja 2026. , a na kojem ročištu se ujedno i zaključila glavna rasprava iz razloga što je ocijenio da ista nije svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama. Naime, okolnost na koju se tužitelj poziva kao razlog za preinaku tužbe, odnosno promijenjene gospodarske okolnosti i porast inflacije, postojala je već ranije te je tužitelju bila poznata prije podnošenja prijedloga za preinaku. Stoga se ne radi o novonastaloj okolnosti koja bi opravdala dopuštanje preinake tužbe, već okolnost koju je tužitelj mogao uzeti u obzir i ranije. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da preinaka nije potrebna za konačno rješenje odnosa među strankama, sud je ocijenio da ista nije svrsishodna, te istu nije dopustio.

2.4. S obzirom da sud nije dopustio preinaku tužbe izvršenu na ročištu 13. srpnja 2026. ovaj sud nije odlučivao o prigovoru zastare i o tijeku zateznih kamata na taj zahtjev, a odluku je donio u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 27. listopad 2025.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da je odredbom članka 33. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da komunalne djelatnosti mogu obavljati trgovačka društva koja osniva jedinica lokalne samouprave te je on tako održavanje komunalne infrastrukture, u ovom slučaju javne površine koja se koristi u vidu parkirališta povjerio trgovačkom društvu VG Komunalac d.o.o. Ističe da je održavanje predmetne površine, a da je ista u potpunosti sigurna za promet vozila i prolazak pješaka, u nadležnosti VG komunalca te smatra da se ne može staviti na teret njemu, kao i to da on nije odgovoran za nastalu štetu. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbaciti kao nedopušten. Također, predlaže pozvati trgovačko društvo VG komunalac d.o.o. kao umješača na strani tuženika.

3.1. Osporava priložene fotografije uz tužbu jer iste nemaju datum, pa se ne može utvrditi jesu li nastale na dan štetnog događaja ili u vrijeme oko nastanka istog. Isto tako navodi da ukoliko bi se i uzelo da su fotografije nastale tada, da je iz njih vidljivo da se radi o pravilno izrezanom dijelu asfalta koji je očito bio u postupku sanacije i da je rupa bila ravnomjerno nasuta šljunkom, te da se čekalo slijeganje prije asfaltiranja prema pravilima struke. Također, tuženik smatra da rupa nije nastala na dan štetnog događaja, nego da je postojala i ranije te da je tužitelj, budući da živi u neposrednoj blizini, morao znati za njezino postojanje, osobito jer je bila lako uočljiva zbog njezine veličine.

3.2. Smatra da tužitelj nije upotrijebio svu dužnu pažnju koju je mogao i trebao te je time sam pridonio nastanku štetnog događaja, tim više što je morao zakoračiti preko rubnika te je pažnja tužitelja trebala biti i veća. Također, tuženik ističe da je tužitelj u tužbi propustio navesti da je u trenutku nastanka štetnog događaja nosio kutije dužine 1,5 m i debljine 10 cm zbog kojih nije mogao vidjeti s nogostupa kuda hoda te da noseći predmetne kutije nije svoju pažnju i oprez prilagodio nastalim okolnostima te je time u cijelosti doprinio nastanku štetnog događaja.

3.3. Nadalje, navodi da dostavljena medicinska dokumentacija nije u skladu s navodima iz tužbe te da iz bolničkog nalaza od 10. kolovoza 2022. proizlazi da je prilikom prvog liječničkog pregleda sam tužitelj naveo da je uganuo nogu prilikom nošenja tereta, ne navodeći pritom da bi pao preko postojeće rupe ili da bi ista bila uzrok nezgode. Ističe da eventualne ozlijede koje bi mogle biti povezane s padom tužitelja 8. kolovoza 2022., su samo one utvrđene u povijesti bolesti od dana 10. kolovoza 2022. jer kasnija dokumentacija pokazuje druge događaje koji su mogli pogoršati stanje gležnja, kao što je na nalazu od 18. kolovoza 2022. utvrđeno da je tužitelju longeta pukla, dok je na pregledu od 20. kolovoza 2022. utvrđeno da je isti prilikom tuširanja učinio nezgodan pokret te osjetio bol s lateralne strane lijevog gležnja, te nalaz od 13. rujna 2022. zbog otežanog disanja, koje nema nikakve veze s ozljedom gležnja. Prema tome navodi, da eventualne ozljede tužitelja uzrokovane padom trebale bi se cijeniti uzimajući u obzir isključivo bolnički nalaz od 10. kolovoza 2022.

3.4. Tuženik nadalje, osporava i visinu tužbenog zahtjeva odnosno traženi iznos naknade štete kao suviše visoko postavljen, s obzirom da smatra da je tuženik uvelike, ako ne i u potpunosti pridonio nastanku štetnog događaja.

3.5. Nastavno, tuženik nadalje navodi kako je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran policom osiguranja kod osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d., slijedom čega se predlaže da se kao umješača na strani tuženika pozove osiguravajuće društvo. Predlaže tužbu tužitelja odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu te ne traži trošak parničnog postupka.

4. Sud je sukladno članku 211. ZPP, 20. listopada 2023. (list 30 spisa) obavijestio Euroherc osiguranje d.d., a dana 26. veljače 2024. (list 36 spisa) VG Komunalac d.o.o. o otpočetoj parnici, te ih je sukladno članku 206. ZPP pozvao da ukoliko ima ju pravni interes svojom izjavom stupe kao umješači na strani tuženika u ovu parnicu.

4.1. Podneskom od 15. ožujka 2024. (list 38 spisa) VG Komunalac d.o.o. se očitovao da on nema pravni interes i ne stupa u ovaj predmet kao umješač na strani tuženika iz razloga što on u navedenom razdoblju na predmetnoj lokaciji na [adresa], nije izvodio nikakve radove.

4.2. Raspravnim rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-6/2023 od 26. veljače 2024. (list 33 spisa) dopušteno je trećoj osobi Euroherc osiguranju d.d. sudjelovanje u ovoj pravnoj stvari kao umješaču na strani tuženika jer tuženik ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 804285141 s Euroherc osiguranju d.d. odnosno Euroherc osiguranju d.d. ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici.

5. Umješač Euroherc osiguranje d.d. se na pripremnom ročištu održanom 26. veljače 2024. pridružio se svim navodima koje je tuženik istaknuo tijekom postupka, te je posebno naglasio da osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu, dok je podredno istaknuo prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak štetnog događaja i ozljeda. Osporava da je sva dostavljena medicinska dokumentacija u uzročnoj vezi s navedenim štetnim događajem.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem u odgovor na odštetni zahtjev radi naknade štete (list 3 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 4 spisa), fotografije sa mjesta štetnog događaja (list 6-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-12 spisa), isplatne liste za tužitelja (list 13-16 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 17-19 spisa), policu Euroherc osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 804285141 (list 23 spisa), pisana izjavu BB (list 24 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka u postupku (poleđina lista 43 spisa), saslušanjem svjedokinje BB (list 46 i poleđina lista 46 spisa), izvedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću (list 52 spisa), ovjerenu presliku zdravstvenog kartona za tužitelja (list 60-89 spisa), sudskomedicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Davoru Mayeru (list 92-93 spisa), te je dopunski saslušan tužitelj kao stranka u postupku (list 112 spisa).

6.1. Sud nije izveo vještačenje po medicini rada na okolnost opravdanosti bolovanja, te financijsko vještačenje na okolnost izgubljene zarade iz razloga što su stranke tijekom postupka na ročištu održanom 12. svibnja 2026. (list 106 spisa) učinile nespornim uzročno-posljedičnu vezu između bolovanja i ozljeda tužitelja zadobivenih u predmetnoj nezgodi, kao i visinu izgubljene zarade uslijed bolovanja tužitelja .

7. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 27. listopada 2025. (list 100-101 spisa) djelomično osnovan.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete (fizičke boli i strah), te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege te imovinske štete s osnove izgubljene zarade (razlika plaće) uzrokovane štetnim događajem od 8. kolovoza 2022

9. Među strankama nije sporno da je mjesto odnosno površina na kojoj je nastao štetni događaj u vlasništvu tuženika kao i da je tuženik održavanje navedenog dijela površine povjerio trgovačkom društvu VG Komunalac d.o.o. Isto tako nije sporno da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev 18. listopada 2022.

10. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za nastanak štete, dinamika nastanka štetnog događaja, osnov i visina neimovinske i imovinske štete, uzročno posljedična veza, te doprinos tužitelja vlastitoj šteti. Tijekom postupka između strankama postala je nesporna uzročno posljedična veza između bolovanja i zadobivenih ozljeda tužitelja te visina izgubljene zarade u iznosu od 531,80 eura.

11. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika nije osnovan, budući da iz samih navoda tuženika proizlazi da se štetni događaj dogodio na nekretnini koja se nalazi ispred predmetne zgrade, a za koju tuženik navodi u svom podnesku od 20. ožujka 2026. (list 104 spisa) da je u njegovom vlasništvu označena kao k. č. br. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 1445 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa takvi njegovi navodi potvrđuju postojanje pravne povezanosti s predmetnom nekretninom i odgovornosti koja se u ovom postupku ispituje. Stoga je prigovor nedostatka pasivne legitimacije neosnovan u cijelosti.

12. Uvidom u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 17-19 spisa) utvrđeno je da je tužitelj bio na bolovanju od 10. kolovoza 2022.

13. Tužitelj saslušan kao stranka na ročištu 12. rujna 2024. (list 49 spisa) u bitnom je iskazao da se taj događaj dogodio 8. kolovoza 2022. oko 12 -12,30 sati. On je nosio tada ormar za dijete, tj. radilo se o pripremi sobe s obzirom da mu je tadašnja djevojka bila trudna a ormar je bio složen u kutiji jer su ga prethodno prije toga kupili u Ikei. On se spustio s nogama niz rizol, tj. krenuo je po požarnom putu predviđenom za pješake i tada je došlo do ozljede njegovog gležnja tj. isti mu je pukao . Ističe da je nosio tada tenisice. Iskazuje da se prije tog događaja kod djevojke doselio negdje u 12 mjesecu 2021. On nije odmah išao doktoru nego tek kasnije jer je mislio u prvi tren da nije ništa ali vidio je tada da mu je noga počela plaviti, te da mu je potrebna pomoć liječnika. Zadobio je prijelom gležanjske kosti. Tuđu pomoć i njegu nakon tog događaja pružali su mu majka i brat jer se vratio natrag živjeti u [adresa], iz razloga što su on i djevojka prekinuli brzo nakon tog događaja. Isti su mu pružali pomoć prilikom dizanja iz kreveta, kuhanju obroka, donošenju obroka u krevet, te su mu pomagali prilikom samog odlaska u kupaonu kako bi mogao obavljati potrebnu higijenu. Navodi da je nakon tog događaja bio na bolovanju oko 8-9 mjeseci, te mu je zbog toga bila umanjena plaća. Također, da je nakon cijelog ovog događaja i zbog toga što je morao ležati u krevetu pretrpio plućnu emboliju. Ističe da nakon samog događaja nije trpio bolove jer mu je doktor rekao da mora mirovati. On je nosio kutiju na način da mu se ista nalazila na ramenu te da mu je vidni prostor bio slobodan, te je gledao ravno i nije gledao u pod jer je vodio brigu o tome da se ne bi nešto slomilo dok nosi predmetni ormar. Ističe da je rupa bila dubine od oko 30 cm. U vezi fotografija koje su dostavljene ističe da ih je slikao brat od njegove djevojke AB i to tjedan dana nakon samog događaja. On navodi da je slikao odmah nakon samog događaja međutim te slike nisu bile dobre. Tužitelj navodi da se štetni događaj dogodio pred kraj njegovog nošenja paketa, tj. već je ranije odnio određene dijelove ormara. Ističe da se tada nikakvi radovi nisu izvodili na tom mjestu prije štetnog događaja, te da nakon što je on o cijelom događaju obavijestio odvjetnika negdje iza 9 mjeseca da se počela na tom mjestu provoditi sanacija.

13.1. Tužitelj dopunski saslušan kao stranka na ročištu 13. srpnja 2026. (list 112 -114 spisa) iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog iskaza danog na ročištu 12. rujna 2024. Na poseban upit suda može li odgovoriti je li se sjeća koliko je puta prije nego što se spotaknuo na rupu i ozlijedio prešao preko te rupe, iako je prelazio, što je tom prilikom nosio, tužitelj odgovara da je prvi put prošao tim putem na način da je nosio ključ od automobila da bi se potom vratio prema automobilu, te je prošao istim putem i onda je u automobilu uzeo taj ormar i ponovno s njim krenuo tim putem prema stanu. Navodi da je vidno polje bilo vidljivo, a on nije gledao u pod. Na poseban upit suda je li postojao drugi put do stana tužitelj odgovara da je do ulaza u stan postojao i drugi put ali on je odabrao taj put jer mu je to bio "najrealniji put" doći do stana. Ističe da je to bio požarni put. On je odabrao taj put za prolaz iz razloga što je otac od njegove bivše djevojke parkirao automobil na način da je taj prolaz kojim je on prolazio bio najbliži. Ističe da je on tim putem prošao iz razloga što je tamo bilo mjesto za parking automobila, a on je iz automobila nosio stvari. On prije nego što se ozlijedio nije vidio rupu niti je ista bila označena. Navodi da ulaz po kojem je on išao je ulaz u zgradu koji je predviđen za hitnu i vatrogasce, a drugi ulaz od automobila koji je bio parkiran i u kojem su se nalazile stvari bio je nekih 50-ak metara udaljen od automobila i od ulaza u zgradu. Taj prolaz na kojem se on ozlijedio je mali pješački prijelaz. Ističe da je ta površina preko koje je on prelazio bila betonska. Na poseban upit punomoćnice umješača koliko je ta kutija koju je nosio bila teška, tužitelj je naveo da se radilo o dječjem ormariću koji je težio otprilike pedesetak kila, kojeg je on nosio na ramenu.

14. Svjedokinja BB saslušana na ročištu 28. studenog 2024. (list 46 spisa) u bitnom je iskazala da je ona neposredni očevidac predmetnog štetnog događaja od 8. kolovoza 2022., te je navela da se događaj dogodio oko 12,00-12,30, da je bio dan, te je potvrdila sliku koja prileži tužbi, da predmetna slika pokazuje mjesto štetnog događaja, a da se taj događaj dogodio upravo na tom mjestu kako ga prikazuje slika. Ističe da se ona tada nalazila kod auta svog oca, kada je tužitelj nosio kutiju s daskama i kada se isti spotaknuo na rupu te izvrnuo nogu i nakon toga sjeo na obližnju klupu jer ga je noga boljela odnosno koliko se sjeća da se isti žalio da ga boli gležanj, kao da koliko se ona sjeća da je tužitelj tada na sebi imao tenisice, kao i da je tad zadobio ozljedu prijeloma gležanjske kosti. Nakon te ozljede navodi da je tužitelj boravio kod nje u stanu iz razloga što se nije mogao brinuti sam o sebi, te je isti morao zbog svoje ozljede ići na hitnu i nije se mogao kretati. Navodi da tužitelj kod nje prije toga nije živio, te da je predmetna rupa prije ovog događaja na tom mjestu bila nekih mjesec dana. Istaknula je da ona ne zna da li je isti mogao znati za tu rupu jer on nije živio na predmetnoj adresi iz razloga što isti živi u [adresa]. Koliko se ona sjeća tužitelju se ta ozljeda zakomplicirala, misli da je isti dobio trombozu i koliko zna da je imao velikih problema oko toga. Posebice je istaknula da se ona ne sjeća da li je tužitelj prije same ozljede već jednom izašao iz auta i nosio koji paket iz auta. Navodi da se predmetna rupa tri tjedna od tog događaja popravila odnosno sanirala. Ističe da više nije u vezi s tužiteljem, te da su i u tom vremenu kada se taj događaj dogodio bili u fazi prekida odnosa. Tužitelj je povremeno znao dolaziti kod nje. Iskazuje da ne zna točno je li tužitelj prije plućne embolije počeo raditi, ali da misli da je isti cijelo vrijeme bio na bolovanju.

15. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru u odnosu na dio u ko jem je isti iskazivao da je već prolazio tim putem prije ozljede, da je tog dana nosio zapakirani ormar na ramenu, da je gledao naprijed i da je nagazio u rupu koja nije bila označena, te u dijelu u kojem je iskazao da je u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede i da je zbog predmetne ozljede bio na bolovanju jer je isti bio uvjerljiv i životan, te se podudara s dokumentacijom koja prileži spisu a koja između stranaka nije sporna. Nadalje, sud je vjeru poklonio i dijelu iskaza u kojem je tužitelj naveo da su mu nakon nezgode pomoć i njegu pružali majka i brat, jer je takav iskaz životan i uvjerljiv s obzirom na prirodu zadobivene ozljede i otežano kretanje tužitelja nakon štetnog događaja.

15.1. U odnosu na dio iskaza tužitelja u kojem tvrdi da nije mogao imati nikakva saznanja o stanju tog mjesta ovaj sud nije poklonio vjeru, jer je utvrđeno da je istim putem tužitelj već prethodno prolazio prije nego li se ozlijedio, a rupa je prema iskazu svjedokinje postojala najmanje mjesec dana prije štetnog događaja.

15.2. Sud je iskazu svjedokinje poklonio vjeru u dijelu u kojem je iskazivala o dinamici nastanka predmetnog štetnog događaja, mjestu nastanka nezgode te okolnostima pod kojima je tužitelj zadobio ozljedu. Naime, njezin iskaz u tom dijelu bio je jasan, životan, logičan i uvjerljiv, a u bitnome je suglasan s priloženom dokumentacijom, utvrđenim činjenicama i fotografijama koje prileže spisu. Vjerodostojnim je sud ocijenio i iskaz svjedokinje o posljedicama štetnog događaja, odnosno njezin navod da je tužitelj nakon događaja trpio bolove, otežano se kretao te bio primoran zatražiti liječničku pomoć. Takav iskaz sud smatra logičnim i uvjerljivim, osobito imajući u vidu prirodu zadobivene ozljede. Nadalje, sud prihvaća vjerodostojnim i dio iskaza svjedokinje kojim navodi da je predmetna rupa nakon štetnog događaja sanirana, budući da je živjela u neposrednoj blizini mjesta događaja te je stoga bila u mogućnosti steći neposredna saznanja o toj okolnosti. Konačno, sud je vjerodostojnim ocijenio i njezin iskaz da tužitelj prije štetnog događaja nije živio kod nje, već je kod nje samo povremeno boravio. Pri tome je svjedokinja jasno razlikovala povremeni boravak od zajedničkog stanovanja, dok sud u njezinu iskazu nije našao proturječnosti niti druge okolnosti koje bi dovele u pitanje njegovu vjerodostojnost

16. U ovom predmetu na okolnost uzročno posljedične veze izvedeno je sudsko - medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Davor Mayer, specijalistu sudske medicine. Iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Mayera od 24. kolovoza 2025. (list 92- 93 spisa) proizlazi da se tužitelj kretao pješačkim prilazom stambenoj zgradi noseći teret te se spotaknuo na mjestu neravnine u asfaltnoj podlozi i pritom se ozlijedio. Medicinskom obradom tužitelja nakon događaja utvrđena je ozljeda avulzijski prijelom postraničnog ruba lijeve gležanjske kosti. Ozljeda je nastala naglim, forsiranim izvrtanjem stajne noge u zglobu gležnja. Predmetna ozljeda nastaje prilikom „nezgodnog“ iskoraka, kada stopalo stajne noge nagazi na neravninu na površini kojom se osoba kreće. Vještak je mišljenja da je do ozljeđivanja moglo doći na utuženi način odnosno, da je ozljeda mogla nastati tako što je tužitelj nogom stupio na rub deniveliranog dijela površine kojom se kretao („rupu“ u asfaltu). Slijedom svega navedenog, ozljeda tužitelja mehanizmom nastanka može se uklopiti u dinamiku štetnog događaja, odnosno da se između štetnog događaja kakav je opisan u tužbi, iskaza tužitelja i svjedokinje i nastale ozljede tužitelja može uspostaviti uzročno - posljedična veza. Tijek liječenja se dodatno zakomplicirao razvojem duboke venske tromboze i posljedične plućne embolije, koje su medicinski povezane s primarnom ozljedom, imajući u vidu da je zbog zadobivene ozljede kod tužitelja bila provedena imobilizacija noge i mirovanje. Zaključno, cjelokupna medicinska dokumentacija priložena spisu može se dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem.

17. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora, a ovaj sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr.sc. Davora Mayera, u cijelosti prihvatio s obzirom da je isti dani na temelju priložene dokumentacije u spisu te da raspolaže potrebnim stručnim znanjem za utvrđivanje odlučnih činjenica u konkretnom predmetu.

18. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja i svjedokinje s dokumentacijom u spisu na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja ovaj sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio 8. kolovoza 2022., u vremenu između 12,00 i 12,30 sati, na dijelu nekretnine koja se nalazi ispred stambene zgrade, a koja je u vlasništvu tuženika, gdje je tužitelj u to vrijeme povremeno boravio kod tadašnje djevojke. On je u tom trenutku bio obuven u tenisice te je na ramenu nosio kutiju s rastavljenim ormarom kupljenim u Ikei, pri čemu je imao slobodan vidni prostor i gledao je ravno ispred sebe, vodeći računa o nošenju tereta. Prilikom kretanja, noseći paket ormara težine oko 50 kg tužitelj je upao nogom u rupu dubine oko 30 cm ispred stambene zgrade, te je uslijed toga došlo do izvrnuća i ozljede njegova gležnja, nakon čega je sjeo na obližnju klupu te se žalio na bol u nozi odnosno gležnju. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je rupa ispred stambene zgrade uzrok nastanka štetnog događaja odnosno da je tužitelj noseći zapakirani ormar pod pritiskom težine upao nogom u rupu te time zadobio navedene ozljede iz medicinske dokumentacije.

19. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2025, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi članka 1049. ZOO krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

20. Prema odredbi članka 98. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, 156/2025 – dalje ZC ) definirane su nerazvrstane ceste kao one koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, i to posebice: ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bile razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne novine br. 54/08., 122/08., 13/09., 104/09. i 17/10.), ceste koje povezuju naselja, ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, te druge ceste na području naselja i gradova. Odredbom članka 100. ZC navedeni su dijelovi nerazvrstane ceste odnosno da nerazvrstanu cestu čine: cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično). Glede pravnog statusa, nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (članak 101. ZC). Člankom 109. stavak 1. propisana je zaštita nerazvrstavanih cesta tako što jedinica lokalne samouprave uređuje vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova te propisuje prekršajne odredbe.

21. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je mjesto nastanka štetnog događaja pješački prilaz stambene zgrade, odnosno nerazvrstana cesta, u nespornom vlasništvu grada [adresa], ovaj sud je utvrdio da je tuženikova obveza bila održavati predmetnu cestu, pri čemu sam tuženik u odgovoru na tužbu (list 21 spisa) navodi da je tu svoju obvezu prenio na treću osobu VG Komunalac, koji se između ostalog od te tvrdnje ogradio navodeći da nije izvodio nikakve poslove na tom području. Također, u vezi s tim, ukazuje se na to da takvi navodi tuženika nisu od utjecaja i ne mogu tuženika osloboditi odgovornosti s obzirom da je isti vlasnik te da je kao takav ovlašten povjeravati izvođenje određenih poslova trećim osobama, čime ne otklanja svoju odgovornost s obzirom da je radove dužan nadzirati i kontrolirati.

22. Sud zaključuje da je za predmetni štetni događaj odgovoran tuženik , odnosno ozljeđivanje tužitelja je posljedica stanja javne površine, nerazvrstane ceste, za koje je odgovoran grad [adresa] kao vlasnik sukladno odredbi članka 1049. ZOO jer je propustio osigurati saniranje rupe na predmetnoj površini koja je uzrok ovog štetnog događaja, bilo neposredno bilo povjeravanjem trećoj osobi kao i označiti rupu postavljenjem znaka upozorenja.

23. Međutim, ovaj sud nalazi da je i tužitelj svojim ponašanjem djelomično pridonio nastanku štetnog događaja i posljedično nastanku štete. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj neposredno prije štetnog događaja već prolazio istim dijelom, kada je išao po ključ od automobila, a potom se istim putem ponovno vraćao prema stanu noseći kutiju s rastavljenim ormarom. Nadalje, sam tužitelj je iskazao da mu je vidno polje prilikom nošenja tereta bilo slobodno te da je gledao ravno ispred sebe, a ne u površinu po kojoj se kreće. Pri tome je nosio teret težine oko 50 kg, zbog čega je, imajući u vidu okolnosti kretanja i prethodni prolazak istim putem, bio dužan svoju pažnju i oprez prilagoditi takvim okolnostima. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je neposredno prije štetnog događaja već prošao istim prilazom, dok iz fotografija priloženih spisu proizlazi da se radilo o denivelaciji odnosno rupi znatne veličine. Stoga je tužitelj, kao osoba koja je neposredno prije nezgode istim putem već prolazila i koja se potom ponovno kretala istom površinom, uz uobičajenu pažnju mogao uočiti stanje površine po kojoj se kreće i prilagoditi način kretanja postojećoj opasnosti. Drugim riječima, da je tužitelj prilikom ponovnog prolaska istim putem postupao s povećanom pažnjom, uzevši u obzir prethodni prolazak, stanje podloge i činjenicu da je nosio teret znatne težine, postojala je mogućnost da bi opasnost pravodobno uočio i izbjegao, čime bi se spriječio nastanak štetnog događaja i s njim povezana šteta.

23.1. Pritom je odlučna okolnost da tužitelj, iako je mogao znati da se kreće po površini koja nije u urednom stanju, prilikom drugog prolaska nije usmjerio pažnju na podlogu ispred sebe, već je gledao ravno ispred sebe, premda mu je vidno polje bilo slobodno. Takvo njegovo postupanje bilo je od utjecaja na mogućnost pravodobnog uočavanja rupe i izbjegavanja stupanja u istu. Upravo je stupanje nogom u predmetnu rupu dovelo do naglog i forsiranog izvrtanja stopala, odnosno mehanizma nastanka ozljede koji je utvrđen sudskomedicinskim vještačenjem.

24. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, ovaj sud ocjenjuje da je primarni i pretežiti uzrok nastanka štetnog događaja i štete ipak predstavljao propust tuženika u održavanju i osiguranju sigurne površine za kretanje pješaka, budući da je na površini namijenjenoj kretanju postojala rupa znatne dubine koja nije bila sanirana niti na odgovarajući način označena. Međutim, s obzirom na prethodni prolazak tužitelja istim putem, njegovo saznanje o stanju površine, činjenicu da je prilikom ponovnog prolaska nosio teret znatne težine te da, iako je imao slobodno vidno polje, nije gledao u podlogu po kojoj se kreće, već je gledao ravno ispred sebe, sud utvrđuje da je tužitelj svojim nepažljivim postupanjem također pridonio nastanku štetnog događaja i nastanku štete. Stoga, primjenom članka 1092. ZOO-a, ovaj sud utvrđuje da doprinos tužitelja nastanku štete iznosi 10 %, dok odgovornost tuženika za nastanak štete iznosi 90 %. Takav omjer odgovornosti odgovara utvrđenim okolnostima slučaja, pri čemu je potrebno imati u vidu da je opasno stanje površine bilo temeljni i neposredni uzrok nezgode, dok se doprinos tužitelja očituje u propustu da, unatoč okolnostima koje su zahtijevale pojačanu pažnju, pravodobno uoči i izbjegne postojeću opasnost.

25. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske i imovinske štete izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću i pregledom tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića od 21. veljače 2025. (list 52 spisa) proizlazi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica navedenog štetnog događaja te da je tužitelj zadobio ozljedu otrgnuće vanjskog dijela gležanjske kosti stopala. Tužitelj je liječen konzervativno te se držao uputa liječnika. Vještak zaključuje da je plućna embolija povezana s predmetnom ozljedom jer dulja imobilizacija potkoljenice (ovdje 28 dana) može dovesti do trombotskih promjena u venama potkoljenice s mogućim incidentom plućne embolije. Također, kod tužitelja nije utvrđeno ranije narušeno zdravstveno stanje koje bi utjecalo na opseg i težinu posljedica zadobivene ozljede. Na bolovanju do 1. studenog 2022. U odnosu na povredu prava osobnosti, vještak zaključuje da kod tužitelja nije zaostalo trajno smanjenje opće životne ni radne sposobnosti, odnosno da nisu utvrđene trajne posljedice ozljeđivanja. Glede straha, tužitelj je u trenutku ozljeđivanja trpio kratkotrajan i intenzivan strah, pri čemu je potrebno uzeti u obzir i naknadno nastalu plućnu emboliju. Sekundarni strah zbog zadobivene ozljede i njezinih posljedica kao i ugroze bio je jačeg intenziteta tijekom 1 dana, srednjeg intenziteta tijekom 5 dana, a manjeg intenziteta još 10 dana. Također, je tijekom liječenja ozljede i plućne embolije trpio kasni strah u vidu nelagode i bojazni u trajanju od oko 21 dan. Što se tiče fizičkih bolova, vještak navodi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta tijekom 1 dana, srednjeg intenziteta tijekom 7 dana te manjeg intenziteta 45 dana. Nadalje, prema mišljenju vještaka, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od dva sata dnevno kroz 30 dana za vrijeme imobilizacije. Kod tužitelja nije zaostalo naruženje kao trajna posljedica štetnog događaja.

26. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Zvonimira Lovrića, a ovaj sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića od 21. veljače 2025., u cijelosti prihvatio ocijenivši ga u prvom redu objektivnim, stručnim, sveobuhvatnim, te utemeljenim na priloženoj medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužitelja.

27. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi članka 19. stavak 2. ZOO, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz članka 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi članka 1100. st. 1. ZOO -a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti, odnosno prava na tjelesno i duševno zdravlje, a obzirom na činjenicu isprepletenost i oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

28. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli, vrstu i lokalitet ozljeda, utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha, te je sud našao da sve činjenice i okolnosti slučaja, osobito imajući na umu dob tužitelja (1991. godište ), težinu zadobivene ozljede.

29. Pritom valja napomenuti da se sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se prema pravnom shvaćanju broj Su-IV 47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu nematerijalne odnosno neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)

30. Stoga tužitelju, temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a i primjenom odredbe članka 223. ZPP-a zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.960,80 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 1.050,00 eura, a po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 910,80 eura.

31. Temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i članka 1089. stavak 2. ZOO-a, tužitelju za 60 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4 eura po satu, prema cijenama u vrijeme donošenje presude odnosno tužitelju pripada pravo na naknadu u iznosu od 240,00 eura, pa i onda kada mu je ta pomoć pružena besplatno, kao što je to u ovom predmetu slučaj, jer su mu pomoć pružali majka i brat, kako to proizlazi iz njegova iskaza, kojem dijelu iskaza je kao logičnom i neposredno uvjerljivom sud poklonio vjeru.

32. Nadalje, tužitelju sukladno odredbi članka 1095. stavak 1. i članka 1089. stavak 2. ZOO-a pripada iznos imovinske štete s osnova izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 531,80 eura, imajući u vidu da između stranka nije bilo sporno da je tužitelj uslijed štetnog događaja bio na bolovanju i za koje vrijeme je primao umanjeni iznos plaće, kao ni visina tog dijela tužbenog zahtjeva.

33. Slijedom svega navedenoga tužitelju bi pripadalo pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.732,60 eura.

34. Međutim, zbog utvrđenog doprinosa tužitelja nastanku predmetne štete u omjeru od 10 %, tužitelju, sukladno članku 1092. stavku 1. ZOO-a, pripada razmjerno umanjena naknada štete, odnosno 90 % od utvrđene visine štete. Stoga je tužitelju od utvrđenog iznosa neimovinske štete od 1.960,80 eura, imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege od 240,00 eura, te imovinska šteta s osnova izgubljene zarade u iznosu od 531,80 eura ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.764,72 eura te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 216,00 eura, te imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 478,62 eura, dakle sveukupno na ime naknade štete 90 % od zatraženog iznosa (2.732,60 eura), odnosno tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.459,34 eura a koju mu je štetu dužan naknaditi tuženik, te je odlučeno kao pod točkom. I. izreke ove presude, dok je iznos preko dosuđenog iznosa od 2.459,34 eura do zatraženog iznosa od 2.732,60 eura ( za iznos od 273,26 eura) sa zatraženim zateznim kamatama zbog utvrđenog doprinosa tužitelja od 10% valjalo odbiti te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude

35. Tužitelju je na iznos neimovinske štete od 1.764,72 eura i na iznos imovinske štete od 478,62 eura s osnova izgubljene zarade dosuđena zatezna kamata od 18. listopada 2022. tj. od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ( a što između stranaka nije niti sporno) temeljem odredbe članka 1103. ZOO. Visina stope zakonskih zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO. Nadalje na iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege tužitelju je dosuđena zatezna kamata od presuđenja pa do isplate tj. od 27. kolovoza 2026. pa do isplate. Naime, tužitelju su u konkretnom slučaju pomoć i njegu pružali članovi obitelji bez novčanog izdatka pa se dakle radi o nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema članku 1089. stavak 2. ZOO jer se tek tada mogao utvrditi obujam štete te zbog čega i zatezna kamata teče od tada ( Rev -1963/13 od 20. siječnja 2016.) te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

36. Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 216,00 eura na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege od 18. listopada 2022. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do 26. kolovoza 2026. jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema članku 1089. stavak 2. ZOO s obzirom da se tek tada mogao utvrditi obujam štete, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 5. ZPP. Tužitelj je u postupku uspio u pogledu osnovne tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 90% budući da je od ukupno zahtijevanog iznosa od 2.732,60 eura dosuđen iznos od 2.459,34 eura, dok je preostali iznos od 273,26 eura odbijen zbog utvrđenog doprinosa tužitelja vlastitoj šteti u visini od 10%. Stoga imajući u vidu kako uspjeh stranka u pogledu visine zahtjeva, tako i uspjeh tužitelja u pogledu osnove zahtjeva, sud o troškovima postupka odlučio je primjenom članka 154. stavak 5. ZPP, jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtijeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

38. Slijedom sveg navedenog tužitelju je priznat trošak prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 27. listopada 2025. Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023 107/2025 - dalje Tarifa) i priloženom troškovniku (list 108 spisa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva od 18. listopada 2022. prema Tbr. 32 Tarife od 100 bodova, sastava tužbe od 24. siječnja 2023. prema Tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 1. veljače 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 26. veljače 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 12. rujna 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 28. studenog 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 14. ožujka 2025. prema Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 25 bodova, sastav podneska od 27. listopada 2025. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 12. ožujka 2026. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 12. svibnja 2026. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 13. srpnja 2026. prema Tbr. 9/1 u iznosu od 100 bodova, odnosno ukupno 1025 bodova. Cijeneći da je vrijednosti boda od 2,00 eura, tužitelju je valjalo priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.050,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % (od 512,50 eura) i trošak medicinskog vještačenja, koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva u iznosu od 300,00 eura, kao i trošak sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, uvećan za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 39,16 eura, i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,67 eura što sveukupno iznosi 3.275,33 eura, te je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke presude

39. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 231,29 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. kolovoza 2026. pa do isplate kao neosnovan. Naime, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. prosinca 2024. u kojima isti obavještava sud da je uplatio vještačenje iz razloga što se uplata odmah vidi kroz sustav e-komunikacije, pa isti nije bio potreban i nužan za ovaj postupak i to prema Tbr. 8/4 Tarife u iznosu od 25 bodova , kao ni trošak pristupa na ročište za objavu presude 27. kolovoza 2026. prema Tbr. 9/3 u iznosu od 50 bodova iz razloga što tužitelj navedenom ročištu nije pristupio odnosno ukupno 75 bodova tj. 150,00 eura, a koji iznos je uvećan za trošak PDV od 37,50 eura tj. ukupan iznos od 187,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 39,16 eura do zatraženog iznosa od 78,31 eura ( tj. iznos od 39,15 eura) iz razloga što isti nije bio u obvezi platiti veći iznos sudske pristojbe na tužbu. Isto tako tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu preko dosuđenog iznosa od 73,67 eura do zatraženog iznosa od 78,31 eura ( tj. iznos od 4,64 eura) iz razloga što isti nije bio u obvezi platiti veći iznos sudske pristojbe na presudu, te je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

40. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenoj člankom 29. ZOO, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

41. Sud nije prihvatio zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova u iznosu od 1.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate. Naime, tužitelj je u postupku uspio u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine zahtjeva uspio u pretežitom dijelu odnosno u 90% zahtijevanog iznosa. Umanjenje naknade za 10% posljedica je utvrđenog doprinosa tužitelja vlastitoj šteti, a ne uspjeh umješača u osporavanju osnove odgovornosti tuženika. Stoga cijeneći uspjeh stranaka u postupku u smislu članka 154. stavak 5. ZPP, sud je utvrdio da tužitelj nije dužan naknaditi umješaču troškove parničnog postupa u zatraženom iznosu od 1.200,00 eura. Pri tome sud ima u vidu da se procesne radnje umješača nisu odnosile na samostalno ostvarivanje njegova zahtjeva, već na podržavanju procesnog položaja tuženika, koji u konačnici nije uspio u osporavanju osnove tužbenog zahtjeva, te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke ove presude.

Velika Gorica 27. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.