Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Stjepana Radića 81
Poslovni broj: Psp-20/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja VF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćnicama iz ZOU Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov, odvjetnice u Šibeniku, protiv tuženika ČF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćnici Sanja Restović Mirčeta, odvjetnica u OD Macura i Restović j.t.d. Šibenik, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 21. svibnja 2026. godine, u prisutnosti osobno tužiteljice zajedno sa punomoćnicom Zoranom Laurić Maglov, odvjetnicom u Šibeniku i osobno tuženikom zajedno sa punomoćnicom Sanjom Restović Mirčeta, odvjetnica u Šibeniku, po objavi, dana 27. kolovoza 2026. godine
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu VF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine dvorišta koje je dio k. č. br. [katastarska čestica] kuća upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na način da dana 24. travnja 2025. godine nanio građevinski materijal i opremu, građevinski, krupni i drugi otpad pa se nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da nekretninu očisti od nanesenog građevinskog materijala i opreme, građevinskog i krupnog i drugog otpada, a u protivnom se ove radove ovlašćuje obaviti tužiteljica o trošku tuženika, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice.
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je tuženik OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu VF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine dvorišta koje je dio k. č. br. [katastarska čestica] kuća upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] na način da dana 24. travnja 2025. godine uklonio metalnu ogradu te započeo gradnju betonskog zida i zaključao zajedničku ostavu pa se nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da ukloni započetu gradnju, vrati uklonjenu metalnu ogradu te otključa zajedničku ostavu, a u protivnom se ove radove ovlašćuje obaviti tužiteljica o trošku tuženika, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, te se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 555,30 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužiteljica VF zastupana po punomoćnicima iz ZOU Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov, podnijela je ovom sudu, dana 09. svibnja 2025. godine, tužbu protiv tuženika, radi smetanja posjeda.
1.1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je sa svojom mldb. kćerkom stvarna i etažna vlasnica stana koji se nalazi u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] i to 5. suvlasničkog dijela 27/100 etažno vlasništvo (E-5) s kojim se uspostavlja pravo vlasništva stana S3 u potkrovlju, a koji se sastoji od hodnika, četiri sobe, WC-a kupaonice, kuhinje i blagovaonice, dnevnog boravka, balkona i balkona sa stubištem u ukupnoj korisnoj površini od 102,36m2. Tužiteljica da dugi niz godina zajedno sa mldb. kćeri živi u predmetnom stanu. Nadalje, tuženik da je posjednik stana S1 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, ostave, WC-a s kupaonicom, dvije sobe i balkona u ukupnoj površini od 88,67m2. Iako tuženik nije uknjižen kao vlasnik ove nekretnine, isti u stanu boravi i živi, a stan se koliko je to tužiteljici poznato, nalazi u izvanknjižnom vlasništvu njegovog oca RF.
1.2. Predmetna nekretnina da se sastoji od zgrade i okoliša koji je zajednički, a što je jasno razvidno i iz elaborata etažiranja te se nekretnina tako i koristi. Tuženik da je dana 24. travnja 2025. godine samoinicijativno uklonio s predmetne nekretnine postojeću ogradu te je, iako ga je tužiteljica na isto upozorila, počeo izvoditi građevinske radove u vidu podizanja zida koji se proteže preko zajedničkog dijela predmetne nekretnine. Pri tome da je građevinskim materijalom, krupnim i drugim raznim otpadom i svojim stvarima zauzeo čitavu nekretninu odnosno zajednički okoliš, uključujući i zajednički roštilj te zaključao ostavu koja se nalazi u dvorištu. Slijedom svega navedenom tuženik da je svojim postupanjem smetao tužiteljicu pa je ista predložila da sud prihvati tužbeni zahtjev, utvrdi smetanje posjeda te zabrani isto ili slično smetanje u budućnosti.
2. U svom odgovoru na tužbu tužitelj je isticao prigovor prekluzije navodeći kako je isti sa radovima započeo 29. prosinca 2024. godine a ne, kako to tvrdi tužiteljica dana 24. travnja 2025. godine pa je tužiteljici prošao rok od 30 dana za podnošenje tužbe za smetanje posjeda. Nadalje isticao je kako tužiteljica nikada nije bila u suposjedu spornog dijela nekretnina iako bi isti sukladno elaboratu o etažiranju predstavljao zajednički dio. Tužitelj da je dana 29. prosinca 2024. godine uklonio ogradu i na postojeći zid postavio jedan red bloketa budući je podizanjem zida za jedan red bloketa namjeravao izravnati postojeći zid sa podestom koji vodi u njegov stan, postaviti hidroizolaciju i time spriječiti zadržavanje vode i vlaženje u samom stanu. U odnosu na ostavu tužiteljica da se nije nalazila u zadnjem mirnom posjedu, a niti u suposjedu, jer da je predmetno skladište, isključivo iz higijenskih razloga, očistio i zaključao tuženik i to prije četiri godine. Predmetno skladište da je bilo puno smeća na koje da su se skupljali miševi pa da je tuženik bio natjeran prostor očistiti i zatvoriti. Tuženik da je tužiteljici spreman predati ključeve od predmetne ostave te istoj da nikada nije zabranjivao sukorištenje iste. U odnosu na građevinski materijal isti da bi bio uklonjen odmah po okončanju radova ali da je tuženik zbog pokretanja ovog parničnog postupka iste bio prisiljen privremeno obustaviti. U pogledu vlasništva stana koji se nalazi u kući izgrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i to 5. suvlasničkog dijela, tuženik ne spori da bi tužiteljica bila vlasnica istog. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je tuženik bio zadnji mirni posjednik isti se protivio ovoj tužbi i tužbenom zahtjevu te predložio da sud isti odbije kao neosnovan.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], fotografija koje se nalaze kao prilog tužbi, fotografija koje se nalaze kao prilog odgovoru na tužbu, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev dipl. ing. geod. od dana 04. prosinca 2025. godine kao i skice mjesta očevida koja prileži nalazu i mišljenju, saslušanjem svjedoka ŠF, PF, LF, te saslušanjem tužiteljice i tuženika.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.1. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao djelomično osnovanim.
5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica i posjednica stana koji se nalazi u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] i to 5. suvlasničkog dijela 27/100 etažno vlasništvo (E-5) s kojim se uspostavlja pravo vlasništva stana S3 u potkrovlju. Isto tako nije sporno da je tuženik posjednik stana S1 na prvom katu u kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Među strankama je sporno da li je tuženik svojim radnjama, točnije skidanjem ograde, postavljanjem građevinskog materijala te zaključavanjem ostave smetao tužiteljicu u njezinom mirnom posjedu.
6. Prema odredbi čl. 21. st. 1. u svezi s čl. 3 Zakona o vlasništvu (Narodne novine broj. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 u daljnjem tekstu ZV) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja ili počinitelja, najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.
7. Iako je tuženik u odgovoru na tužbu isticao kako tužiteljica tužbu za smetanje posjeda nije podnijela u roku od trideset dana od saznanja za smetanje posjeda, te da je tuženik ogradu uklonio dana 29. prosinca 2025. godine a ne 24. travnja 2025. godine kako to navodi tužiteljica, isti za svoje navode nije sudu dostavio nikakav dokaz. Uz odgovor na tužbu tuženik je sudu dostavio fotografije na kojima je vidljiva ograda, te određeni kablovi koji se protežu preko podesta ali nisu vidljivi radovi isto kao što nije nigdje na fotografijama vidljiv datum kada su iste nastale, pa sukladno navedenom prigovor prekluzije tuženika ovaj sud nije prihvatio kao osnovan.
8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva, dipl. ing. geod. od dana 07. studenog 2025. godine proizlazi kako bi prema navodima tužiteljice smetanje posjeda predstavljao red bloketa koje se nalaze na betonskom podestu a na kojem je položena i željeznička ograda. Ispod navedenog reda bloketa, i to u betonskom dvorišnom prostoru da se nalazi jedan mali dio koji se koristi kao spremište te su na istom, prema navodima tužiteljice, postojala vrata sa bravom koja je tuženik uklonio. Sve navedeno da bi se nalazilo na čest. br. 724/1 K. O. [katastarska općina], a navedena čestica da predstavlja stambenu zgradu s pripadajućim dvorišnim i vrtnim prostorom te se sama zgrada nalazi na adresi [adresa] prema službenim podacima iz katastarskog operata.
8.1. Nadalje, iz skice mjesta očevida koja je sastavni dio nalaz i mišljenja vidljiva je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dvorišni prostor na kojem dijelu se nalaze palete sa kamenim pločama, pečenjara, te na betonskom podestu blokovi sa željeznom ogradom.
9. Iz iskaza svjedokinje ŠF, stare 72 godine, proizlazi kako je ista majka tužiteljice koja da je spornu nekretninu kupila prije 17 godina. Nekretnina da se nalazi u suvlasništvu troje susjeda od čega da su dvoje tužiteljica i tuženik. Na sporni dio nekretnine da je moguće pristupiti sa ulice sa gornje strane koja se zove [adresa] te sa donje strane uz stepenice sa ulice Bribirskih knezova. Tužiteljica da jednim i drugim prilazom prolazi i pristupa spornom dijelu nekretnine. Tuženik da je na predmetnu nekretninu odložio benkovačke kamene ploče, odbačenu wc školjku, plastične stolice kao i različiti građevinski otpad čime je otežao tužiteljicu u prolazu predmetnom dijelom nekretnine. Dana 24. travnja 2005. godine tuženik da je skinuo ogradu koja da je bila zajednička te je tužiteljica nakon toga pozvala inspekciju pa da je tuženik ogradu vratio ali ne u prvobitni položaj. Danas na terenu da je stanje tako da je tuženik maknuo jedan dio otpada u šupu koja da je također zajednička, dok se preostali dio još uvijek nalazi na nekretnini. Da je tuženik ogradu uklonio baš dana 24. travnja 2005. godine, svjedokinja potvrđuje navodeći kako je dana 23. travnja 2025. godine ostala spavati kod tužiteljice i ujutro kada se probudila da je vidjela da su na spornom dijelu nekretnine poslagane kamene ploče te je skinuta ograda. Ista da nije vidjela tko je postavio kamene ploče niti tko je skinuo ogradu ali tužiteljica da joj je rekla kako je isti napravio upravo tuženik. Svjedokinja je također navela da nakon što je ograda skinuta te postavljene blokete da isto nije onemogućilo tužiteljicu u prolazu već da je ograničilo na način da je prolaz sužen pa kada ista nosi vrećice da ne može proći.
9.1. Svjedok GF, star 44 godine, isticao kako ima stan u kući u kojoj ima i tužiteljica i to na prvom katu ali da tamo ne stanuje već da ima podstanare. Posljednji put da je na nekretnini bio prije dva mjeseca te da se ne može sjetiti da li je tada bila ograda koja se nalazi između nekretnine i dvorišnog prostora na kojem se nalazi pečenjara. Isti kada ide kod podstanara da prolazi podestom da bi došao do svog stana a da li isti prostor koristi i tužitelji da da mu nije poznato. Tuženik da ga je prije 2-3 godine pitao da li bi mu smetalo da skine ogradu koja se nalazi između nekretnine i dvorišnog prostora na kojem je pečenjara, a sve iz razloga jer njemu vlaži te je predmetne radove potrebno izvršiti kako bi spriječio daljnje propadanje nekretnine, on da se suglasio. Istom da nije poznato da li je isto pitao i tužiteljicu. U odnosu na dvorišni prostor na kojem se nalazi pečenjara prolaze i ljudi koji žive u [adresa] te isti kada dolaze iz ulice Bribirskih knezova prolaze preko tog dvorišnog dijela kakao bi došli do [adresa]. U odnosu na tužiteljicu svjedok je naveo kako ista nekada parkira u [adresa], s nekada u ulici Bribirskih knezova i tada koristi dvorišni prostor kako bi došla do svoje nekretnine. Nakon 25. travnja 2025. godine tuženik, koji parkira automobila u ulici Bribirskih knezova, uredno je prolazio do svoje nekretnine te se ne sjeća da bi taj dio bio ograđen. Koliko je svjedoku poznato okućnicu predmetne nekretnine većinom da održava tuženik i to na način da je isti obojio vrata koja vode iz [adresa] na nekretninu.
9.2. Nadalje, svjedokinja LF, stara 61 godine iskazivala je da u odnosu na dvorišni prostor u kojem se nalazi pečenjara i koji je sporan u ovom postupku isti da pripada obiteljima VF, RF i njezinoj obitelji. Ista da sa svojim bratom ima stan koji se nalazi na prvom katu predmetne nekretnine a u kojem da stanuju podstanari. Ista da odlazi na predmetnu nekretninu dva putra mjesečno da bi pokupila poštu. Kada je posljednji put bila na nekretnini da nije bilo dijela ograde već da su bile postavljene cigle, istoj da nije poznato tko bi ogradu uklonio ali da joj je poznato da radove izvodi tuženik kako bi uredio dvorišni prostor. Kada se ona sa svojim bratom uređivala podest ispred njihovog stana tuženik da ih je pitao da li su suglasni da se uredi dvorišni prostor a da li je suglasnost tražio i od tužiteljice, svjedokinji da nije poznato. Isto tako da joj nije poznati tko koristi pečenjaru, poznato joj je da tužiteljica koristi prolaz kako bi došla do svoje nekretnine ali joj nije poznato da li ista koristi dvorišni prostor, ostavu i pečenjaru. U svom iskazu isticala je kako je nakon 24. travnja 2025. godine nesmetano mogla prolaziti spornim dijelom nekretnine.
10. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela kako je zajedno sa tuženikom i obitelji GF vlasnica spornog dijela nekretnine. Dana 24. travnja 2025. godine oko 10:00 sati da je krenula na posao te zatekla tužitelja kako izvodi radove na dijelu prolaza i to na način da je skinuo ogradu koja se nalazila između prolaza koji vodi u nekretninu i dvorišnog prostora na kojem se nalazi pečenjara te je zidić zidao sa rozim bloketama. Skale koje se nalaze prolaza i dvorišnog dijela a vode prema dvorišnom dijelu toliko da su sužene da je njima otežano proći. U odnosu na sporni dio nekretnine prolaz da su koristili svi, dok u odnosu na dvorišni prostor isti da je koristila ona kada bi nekad ostavila nešto, dok ostavu nikada da nije koristila. Na dvorišnom dijelu nekretnine da su se nalazile stvari tuženika koje je on tamo ostavljalo a to većinom da je bio otpadni materijal, stare mašine za suđe, bojler i slično. Tuženik da je skinuo vrata sa ostave, dok u odnosu na pečenjaru istu da nije moguće koristiti jer se tamo nalaze stvari tuženika. I danas da se na nekretnini, većinom oko pečenjare nalazi otpadni materijal u velikim bijelim vrećama koje je tamo ostavio tuženik. Tužiteljica da je dvorišni prostor koristila isključivo da prolaz do svoje nekretnine. Isto tako tužiteljica je navela kako ne može sa vrećicama proći kroz sporni dio nekretnine jer je prolaz sužen.
10.1. Tuženik je u svom iskazu naveo da se 2006. godine doselio u stan u kojem i danas živi te kada se doselio da je dvorišni prostor bio u takvom stanju da su se množili miševi te da je on platio tri kamiona da bi odvezao smeće sa spornog dijela nekretnine. Osim što je očistio nekretninu isti da je sagradio još jedne stepenice kako bi omogućio dolazak na nekretninu sa ulice Bribirskih knezova. U mjesecu prosincu 2024. godine isti da je skinuo ogradu i to u dogovoru sa ostalim suvlasnicima osim sa tužiteljicom s kojoj nije bilo moguće razgovarati. Radovi da su se odvijali na način da tuženik skinuo ogradu te zalijepio jedan red betonskih blokova a prolaz kroz stepenice da je sužen cca 20cm dok je širina stepenica danas 1,5 metara te je istima prolaz moguć neometano. Kada je tužiteljica počela sa prigovorima tuženik da je odmah prestao sa radovima i to u studenom 2025. godine, vratio ogradu gdje je ista i bila te se i danas tamo nalazi. Danas da se na spornom dijelu nekretnine ne nalazi nikakav otpad, sve da je čisto, te je prolaz u potpunosti moguć, Nikada da nije onemogućio tužiteljicu u korištenju niti prolaza niti dvorišnog dijela. Tužiteljica da ga nikada nije pitala ključeve od pečenjare, danas da je ostava otvorena u cijelosti, na istoj da nema vrata te se mogu slobodno odlagati stvari. Tuženik da nije pitao tužiteljicu prije nego je počeo sa radovima jer da komunikacija sa tužiteljicom da nije moguća. Ostavu da je zaključao upravi tuženik i to prije desetak godina budući su dvorišnim prostorom prolazili susjedi pa da netko nešto ne uzme. Sa tužiteljicom da nije u dobrim odnosima, ista da ga je prijavljivala policiji kao i druge susjede.
11. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 u daljnjem tekstu ZVDSP) propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a prema st. 5 istog članka s posjedom prava izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), ap se na posjed prava na odgovarajući način primjenjuju odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona: kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, oni su suposjednici ( čl. 10. st. 6 ZVDSP)
11.1. Nadalje, zaštita posjeda prava stvarne služnosti je pravna zaštita faktičnog stanja posjeda prava služnosti, koju posjednik može ostvariti sudskim putem u posebnom hitnom postupku, bez obzira na pravni temeljem posjeda. Sud u takvoj parnici utvrđuje činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja posjeda, nalaže uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranjuje buduće smetanje sve prema odredbama čl. 21. i 22. ZVDSP-a. Pasivno legitimirani su počinitelj smetanja, njegov nalogodavac i oni u čijem interesu je smetanje počinjeno, ako se od toga nisu ogradili.
11.2. Odredbom čl. 24. st. 1 ZVDSP st. 1. propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanje treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
12. U odnosu na građevinski materijal za koji je sam tuženik rekao da je isti postavio na dvorišnom dijelu, a što su potvrdili i sami svjedoci saslušani u ovom postupku čije iskaze je sud cijenio istinitim i vjerodostojnim te ih u cijelosti prihvatio, valja napomenuti kako je i iz same skice mjesta očevida vidljivo kako se na dvorišnom dijelu nekretnine nalaze paleta s kamenim pločama, dok je iz fotografija koje prileže spisu vidljivo da je građevinskog materijala i otpada bilo na spornom dijelu. S obzirom na navedeno za ovaj sud je nedvojbeno kako je tuženik takvim ponašanjem smetao suposjed tužiteljice koja taj dio redovno koristi za prolaz do svoje nekretnine budući da automobil parkira na ulici Bribirskih knezova pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan.
12.1. Radovi koje je tuženik izvodio na način da je uklonio metalnu ogradu te započeo gradnju betonskog zida, nije onemogućilo ili u bitnom ograničilo tužiteljicu u njezinom suposjedu. Naime, ista je i dalje uredno koristila navedeni dio nekretnine kako bi prošla do svog stana, dakle nije bila onemogućena u istom. I svjedokinja LF u svom je iskazu navela kako ima stan na prvom katu predmetne nekretnine te da je vidjela kako tuženik izvodi radove ali da i dalje uredno prolazi do svoje nekretnine, odnosno nije iskazivala da bi bila onemogućena proći do svog stana na prvom katu. Tužiteljica pak navodi kako je tuženik izvodio radove skidanja metalne ograde, ali da je ona navedeni prostor koristila za prolaz do svoje nekretnine. S obzirom na navedeno stav je ovog suda kako tuženik svojim radnjama, točnije micanjem metalne ograde a koja je naknado i vraćena, nije u bitnom ograničio niti isključio tužiteljicu kao suposjednicu u korištenju suposjeda pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti.
12.2. U odnosu na ostavu za koju je tužiteljica tražila da je tuženik otključa, sud je utvrdio očevidom na mjestu spora kako na nekretnini postoji jedan mali dio koji se koristi kao spremište a na kojem su prema riječima tužiteljice postojala vrata koja su bila zaključana. Takve navode potvrdio je i tuženik u svom iskazu u kojem je naveo kako je točno da je upravo on zaključao ostavu a sve iz razloga jer dvorišnim prostorom prolaze ljudi koji stanuju u [adresa] kada dolaze iz ulice Bribirskih knezova pa da netko ne bih uzeo nešto od stvari koje su ostavljene u spremištu. Međutim, u tijeku postupka, tužiteljica je isticala kako ostavinu nikada nije koristila, dakle nikada nije niti bila u suposjedu iste. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je isti postavio vrata i zaključao ostavu prije više od 10 godina a tužiteljica da ga nikada nije tražila ključeve. Budući da tužiteljica nikada nije niti bila u suposjedu ostave prema stajalištu ovog suda zahtjev iste za posjedovnom zaštitom nije osnovan.
13. Slijedom navedenog, primjenjujući citirane zakonske odredbe sud je djelomično usvojio a dijelom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i riješio kao u izreci.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici, su će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu tijela takvih ukupnih troškova koja odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici.
14.1. Utvrđujući postotke sud je utvrdio da je tužitelj uspio u postotku od 70% a tuženik 30%, pa kada se od utvrđenog postotka tužitelja oduzme utvrđeni postotak tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u postupku od 40%. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je priznat trošak postupka i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i razmjernom uspjehu u parnici, trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV što iznosi ukupno 625,00 eura, te trošak za zastupanje na ročištima dana 28. travnja 2026. godine i 21. svibnja 2026. godine za svaki u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV što iznosi ukupno 125,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i trošak očevida u iznosu od 500,00 eura, dakle ukupno iznos od 1.388,27 eura. Pa kada se uzme u obzir da je tužitelj uspio u postotku od 40% sud je utvrdio kako je parnični trošak tužitelja 555,30 eura.
U Šibeniku, 27. kolovoza 2026.
SUTKINJA
Martina Miletić Lovrić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.
DN-a:
- za tužiteljicu punomoćnice iz ZOU CF i Zorana Laurić Maglov, Šibenik
- za tuženika punomoćnici iz OD Macura i Restović j.t.d. Šibenik,
