Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-129/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja NOVI DANI d.o.o., Split, Papandopulova 3, OIB: 95077462370, kojeg zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica u Splitu, Ljudevita Posavskog 12 A, protiv tuženika LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Bitanga, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom poslovni broj Povrv-241/2023-8 od 5. prosinca 2024., 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika LD i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom poslovni broj Povrv-241/2023- 8 od 5. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se dopuna žalbe tuženika LD od 14. veljače 2025. kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvog stupnja suđeno je:

„ I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-1098/22 od 06.06.2022., koji je donio javni bilježnik Ante Pejković iz Makarske kao povjerenik ovog suda, održava se na snazi u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju NOVI DANI d.o.o., OIB: 95077462370, namiri tražbinu u iznosu od 650,34 eur uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 46,45 eur od 16.02.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.03.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.04.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.05.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.06.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.07.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.08.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.09.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.10.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.11.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.12.2021.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.01.2022.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.02.2022.,

• na iznos od 46,45 eur od 16.03.2022.,

sve po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana na ime troškova ovog postupka isplati tužitelju iznos od 415,63 eur uz zakonsku zateznu kamatu počevši od donošenja ove odluke tj. od 05.12.2024., do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 650,34 eur s osnove nepodmirenog iznosa zajedničke pričuve za razdoblje od veljače 2021. do ožujka 2022.

6. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eur, sukladno odredbi čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) radi se o sporu male vrijednosti.

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP (osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog čega drugostupanjski sud ne razmatra žalbene razloge koji se tiču pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP . Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP ovaj sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8.1. Tuženik u žalbi navodi da ju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s time da određeno ne navodi u čemu bi se bitna povreda odredaba parničnog postupka konkretno sastojala pa u odnosu na taj žalbeni razlog pobijana odluka nije mogla biti ispitana.

9. Vezano za žalbene navode tuženika kojima osporava pravnu osnovanost zahtjeva tužitelja navodeći da nije pasivno legitimiran jer nije vlasnik predmetne nekretnine pa ne podliježe ni obvezi plaćanja pričuve, da ništa nije ugovorio s tužiteljem niti je išta potpisao, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi zakonitost odluke u ovom postupku te je u pobijanoj odluci naveo jasne i na zakonu utemeljene razloge o osnovanosti potraživanja tužitelja temeljem kojih je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos naveden u prvostupanjskoj odluci, te je time i pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 85. st. 2., čl. 90. st. 1. i čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP).

10. Naime, sud prvog stupnja je u postupku utvrdio:

- da je tuženik suvlasnik nekretnine (stambene zgrade u [adresa]), za čiji suvlasnički dio se potražuje zajednička pričuva (poslovni prostor u prizemlju zgrade),

- da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] sklopili međuvlasnički ugovor 30. travnja 2009.

- da je tužitelj upravitelj predmetne nekretnine na temelju Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 30. travnja 2009., kojeg je tužitelj sklopio sa suvlasnicima predmetne nekretnine,

- da utuženo potraživanje nije podmireno.

11. Odredbom čl. 85. st. 2. ZVDSP propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, a čl. 90. st. 1. da je zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. ovog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

12. Odredbom čl. 375. st. 1. ZVDSP propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a st. 3. istog članka da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Stoga, suprotno navodima žalbe, odredbe međuvlasničkog ugovora, kao i ugovora o upravljanju zgradom obvezuju tuženika, iako nije ništa potpisao niti ugovorio sa tužiteljem budući da su ispunjeni naprijed navedeni uvjeti, kako je to utvrdio sud prvog stupnja.

13. Nadalje, odredbom čl. 380. st. 1. ZVDSP propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti, prema godišnjem obračunu odnosno višegodišnjem programu, a odredbom čl. 378. st. 1. i st. 4. ZVDSP da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a sredstvima zajedničke pričuve raspolaže upravitelj. Dakle, u smislu navedenih odredbi obveza plaćanja pričuve je obveza suvlasnika nekretnine, a obveza upravitelja zgrade je da raspolaže i upravlja sredstvima zajedničke pričuve. U svezi s time nije relevantan navod tuženika da nije mogao koristiti poslovni prostor zbog tužiteljevih propusta u održavanju, jer ga navedeno ne oslobađa obveze plaćanja zajedničke pričuve.

14. Tuženik u žalbi netočno navodi da ustraje u prigovoru zastare i prigovoru promašene pasivne legitimacije, budući da je navedene prigovore prvi puta istaknuo u žalbi, odnosno navedeni prigovori istaknuti su tek u drugostupanjskom postupku. Sukladno čl. 352. st. 2. ZPP, ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. S obzirom na navedeno, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ocjenjivati osnovanost navedenih prigovora koje je tuženik prvi put istaknuo u žalbi. Unatoč tome, odnosno da je i tuženik prigovor promašene pasivne legitimacije isticao tijekom prvostupanjskog postupka, isti nije osnovan budući da je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik u utuženom periodu bio vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa], a za koji prostor tužitelj, kao upravitelj zgrade u kojem se nalazi taj poslovni prostor, potražuje pričuvu.

15. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik suvlasnik nekretnine za koju se potražuje pričuva, da je tužitelj upravitelj te nekretnine te da utuženo potraživanje s osnove zajedničke pričuve nije podmireno, prvostupanjski sud je pravilno održao na snazi platni nalog kojim se obvezuje tuženika da plati tužitelju iznos od 650,34 eur s osnove obveze plaćanja zajedničke pričuve, zajedno sa zateznom kamatom (čl. 451. st. 3. ZPP).

16. Tuženik je žalbu protiv prvostupanjske presude podnio pravodobno 19. prosinca 2024., dok je dopunu žalbe podnio 10. veljače 2025., nakon isteka roka propisanog odredbom čl. 348. st. 1. ZPP. Budući da da se i dopuna žalbe može podnijeti samo u roku propisanom za izjavljivanje žalbe, ista predstavlja nepravovremenu dopunu žalbe pa ju je sukladno odredbi čl. 367. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 358. st. 2. ZPP trebalo odbaciti, a kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja.

17. I odluka o troškovima postupka donesena je uz pravilnu primjenu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje Tarifa). Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je tužitelj nema pravo na puni iznos naknade za svako ročište jer bi se umjesto Tbr. 9/1 trebalo primijeniti Tbr. 9/2, kao i da se u podnescima ne radi o očitovanjima na vještačenje ili odgovoru na odgovor na tužbu. Naime, sud prvog stupnja je pravilno tužitelju dosudio trošak zastupanja prema Tbr. 9/1 i to samo za jedno ročište i to ročište održano 5. prosinca 2024. jer se na istom raspravljalo o glavnoj stvari. Nadalje , sud je tužitelju također pravilno dosudio trošak sastava podneska od 29. ožujka 2024. prema Tbr. 8/1 jer se radilo o obrazloženom podnesku kao i trošak sastava podneska od 28. studenog 2024. prema Tbr. 8/4 jer se radilo o podnesku kojim je tužitelj svoje potraživanje uredio sukladno službenoj valuti Republike Hrvatske.

17.1. Ostale troškove postupka, tuženik u žalbi ne osporava konkretnim i argumentiranim razlozima, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to žalba tuženika u odnosu na preostali dio odluke o troškovima postupka nije osnovana.

18. Slijedom navedenog, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Velikoj Gorici 27. kolovoza 2026.

Sudac

Adela Turkalj