Poslovni broj: Pn-2276/2023-46

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirjana Helebrant, odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Andro Mrljak, odvjetnik u Zagrebu, i II-tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik DI, odvjetnik u [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani II -tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik TI, odvjetnik u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Nine Jakapfi, odvjetnice, punomoćnika I-tuženika ĆI, odvjetnika, punomoćnika II-tuženika DI, odvjetnika, i punomoćnika umješača TI, Su-390/16, 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se I-tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, i II-tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, solidarno isplatiti tužitelju BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.595,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.350,00 EUR od 2. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 245,00 EUR od 27. kolovoza 2026. do isplate,

po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se I-tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, i II-tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, solidarno isplatiti tužitelju BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.748,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 2.350,00 EUR, za razdoblje od 23. srpnja 2023. do 1. ožujka 2024.

IV/ Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.820,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadom troškova postupka.

VI/ Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. rujna 2023. navodi da se 10. studenoga 2022. u [adresa], u [adresa], dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj, upravljajući osobnim vozilom marke Mazda 2, reg. oznake [registarska oznaka], nailaskom na veću količinu tekućine nalik na ulje koja se nalazila na kolniku na padu većem od 8%, a koji kolnik nije bio posut niti na bilo koji način označen kao opasan, izgubio nadzor nad vozilom, koje je izletjelo s kolnika i prednjim dijelom naletjelo na betonsko-metalnu dvorišnu ogradu na adresi u [adresa]. U predmetno j prometnoj nezgodi tužitelju su nastale tjelesne ozljede, a na vozilu totalna šteta. Navodi da je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega da mu je pružena medicinska pomoć. Smatra da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete te s osnove (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom u iznosu od 4.200,00 EUR. U odnosu na štetu nastalu na vozilu, tužitelj navodi da mu je nastala totalna šteta jer da je popravak automobila ekonomski neisplativ, pa da mu je stoga nastala imovinska šteta u iznosu od 4.000,00 EUR. Tužitelj ističe da su tuženici, kao vlasnik i kao osoba kojoj je povjereno održavanje nerazvrstane ceste, odgovorni za nastalu štetu. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje isplatu iznosa od 8.200,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 4.000,00 EUR od 23. srpnja 2023. do isplate te na iznos od 4.200,00 EUR od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate. Nakon provedenog medicinskog i prometnog vještačenja, u podnesku od 21. siječnja 2026. (listovi 145- 146 spisa), s obzirom na rezultate provedenog vještačenja tužitelj smatra da mu s osnove neimovinske štete i (nenovčane) imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu pripada pravo na novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 2.595,00 EUR, dok od tuženika potražuje naknadu imovinske štete za uništeno vozilo u iznosu od 2.748,10 EUR, slijedom čega u istom podnesku specificira tužbeni zahtjev, na način da s osnove naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege potražuje isplatu iznosa naknade od ukupno 2.595,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 2.350,00 EUR od 2. ožujka 2024. do isplate i na iznos od 245,00 EUR od 27. kolovoza 2026. do isplate, te imovinske štete za uništeno vozilo u iznosu od 2.748,10 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2026. pa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu od 10. studenog 2023. osporava osnov, visinu tužbenog zahtjeva, protupravnost, postojanje uzročno-posljedične veze i odgovornost tuženika te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Glede pasivne legitimacije, I-tuženik u prvom redu osporava da bi na predmetnoj nerazvrstanoj cesti uopće postojala tekućina nalik na ulje te da bi ista bila uzrok nastanka štetnog događaja, navodeći da to ne proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova niti iz priloženih fotografija. Podredno, I-tuženik ističe da bi za eventualno postojanje masne mrlje bila odgovorna treća osoba, i to servis vozila Imperialis Vitis d.o.o. koji obavlja popravke vozila na adresi u [adresa], te da bi uzrok tekućini na kolniku mogla biti vozila trećih, pa i samo vozilo tužitelja. Također, I-tuženik navodi da je, sve i da tužitelj dokaže nastanak i uzročnost masne mrlje, on prenio obvezu održavanja predmetne nerazvrstane ceste na II-tuženika ugovorom te da stoga za eventualnu štetu ne odgovara. U dijelu visine tužbenog zahtjeva I-tuženik osporava nastanak totalne štete na vozilu, navodeći da iz priloženih fotografija vozila to ne proizlazi, a da tužitelj drugim dokazima isto ne dokazuje te predlaže pribaviti podatke o eventualnim isplatama iz kasko osiguranja tužitelja. Glede neimovinske štete, I-tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da isti nije u skladu s težinom zadobivenih ozljeda, okolnostima slučaja, sudskom praksom i Orijentacijskim kriterijima VSRH, imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti iz čl. 1100. ZOO-a te da navedeno ne proizlazi ni iz dostavljene medicinske dokumentacije. I-tuženik ističe i prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja, navodeći da uzrok štetnog događaja može biti neprilagođena vožnja i osobna spretnost u vožnji tužitelja koji u svom kretanju nije primijenio dužnu pažnju prosječne osobe. Naknadno, podneskom od 9. veljače 2026. I-tuženik iznosi prigovore na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Šime Mijića od 20. prosinca 2025. Prigovara da medicinska dokumentacija neposredno nakon štetnog događaja ne bilježi teške bolove, neurološke poteškoće ni psihičku dekompenzaciju, što dovodi u pitanje kasniju retrospektivnu procjenu intenziteta i trajanja boli i straha. I-tuženik ističe da vještak nije istaknuo objektivnu ili referentnu skalu boli niti da je istu doveo u korelaciju s propisanom terapijom, zbog čega je procjena paušalna i neprovjerljiva. Glede straha, I-tuženik prigovara da vještak nije naveo objektivne kriterije za utvrđivanje trajanja i intenziteta, niti je iz medicinske dokumentacije razvidno da je strah trajao u procijenjenom opsegu, a upitnim smatra i može li se utvrđeni strah umanjiti ili ukloniti psihološkom odnosno psihijatrijskom intervencijom. Glede tuđe pomoći i njege, I-tuženik ističe da je procijenjena potreba preuveličana s obzirom na zadobivene ozljede te da procjena nije potkrijepljena niti jednim nalazom iz medicinske dokumentacije ni preporukom liječnika, već da se temelji isključivo na pretpostavkama vještaka pa predlaže pozvati vještaka na raspravu radi usmenog očitovanja. Konačno, I-tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu od 20. listopada 2023. osporava nastanak štetnog događaja, uzročno posljedičnu vezu, pasivnu legitimaciju te ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete. II-tuženik nadalje osporava visinu tužbenog zahtjeva u dijelu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Na zaključnom ročištu od 30. lipnja 2026. II-tuženik ostaje kod odgovora na tužbu te svih dosadašnjih navoda i prigovora, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

4. Umješač na strani II-tuženika Croatia osiguranje d.d. ističe da je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od 2.350,00 EUR neosnovan od 23. srpnja 2023. te da bi tužitelju eventualno pravo na kamatu moglo pripasti tek od 1. ožujka 2024., kada je sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano. Nadalje, umješač ističe da je zatražena cijena od 5,00 EUR po satu na ime tuđe pomoći i njege suviše visoko postavljena i ničime dokazana u tijeku postupka. Umješač također smatra da je tužitelj svojim ponašanjem pridonio nastanku predmetnog štetnog događaja, s obzirom da se kritične zgode kretao brzinom do 55 km/h, dakle neznatno iznad dopuštenih 50 km/h, te da se predmetnom cestom kreće gotovo svakodnevno, a svoju vožnju nije prilagodio uvjetima na cesti i stanju kolnika. Umješač predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u potvrdu RH, MUP, PU zagrebačke, II PPP Zagreb, Klasa: 211-08/22-4/35042, Urudžbeni broj: 511-19-45-22- 6 od 8. srpnja 2023. (listovi 5-6 spisa), prometnu dozvolu (listovi 7-8 spisa), fotografije (listovi 9-13 spisa), usporedne cijene vozila s oglasnika (listovi 14-15 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 16-24 spisa), odštetni zahtjev od 20. srpnja 2023. s potvrdom o primitku i prilogom (listovi 25-29 spisa), odštetni zahtjev od 20. srpnja 2023. s potvrdom o primitku i prilogom (listovi 30-34 spisa), ispis internetske stranice s podacima Imperialis Vitis (listovi 43-45 spisa), Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti održavanja čistoće javnih površina na području Grada Zagreba u 2022. (listovi 46-49 spisa), Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstavanja cesta na području Grada Zagreba u 2022. (listovi 50-54 spisa), Policu osiguranja od odgovornosti (list 55 spisa), dopis od 31. srpnja 2023. (list 62 spisa), dopis od 18. rujna 2023. (list 63 spisa), Izvješće o poduzetom (listovi 80-81 spisa), Zapisnik o očevidu (listovi 82-84 spisa), Skicu mjesta događaja (list 85 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 86 spisa), prijavu od 10. studenog 2022. (list 87 spisa), Zahtjev za naknadu troškova (list 88 spisa), Zahtjev za naknadu troškova (list 89 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj Pp -14251/2023 od 19. listopada 2023. (listovi 105-110 spisa), proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. (listovi 111-117 i 127 spisa), Ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 125 spisa) te je provedeno medicinsko vještačenje po liječniku vještaku specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije, reumatologije Šimi Mijiću, dr.med. (listovi 140-141 i 152-153 spisa).

6. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

7. Tijekom ovog postupka nije sporno da je 10. studenoga 2022. u [adresa], došlo do prometne nezgode u kojoj je tužitelj, upravljajući vozilom Mazda 2 reg. oznake [registarska oznaka], izgubio nadzor nad vozilom i sletio s kolnika uslijed čega je prednjim dijelom vozila udario u dvorišnu ogradu te pritom zadobio tjelesne ozljede i pretrpio imovinsku štetu u vidu totalne štete na vozilu. Nije niti sporno da je II -tuženik temeljem Ugovora o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti između Grada Zagreba i Podružnice Zagrebačke ceste Zagrebačkog holdinga d.o.o., sklopljenog za 2022., preuzeo obvezu redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba te da [adresa] predstavlja nerazvrstanu cestu u vlasništvu Grada Zagreba.

8. Glede odgovornosti tuženika, ovaj sud je cijenio sljedeće. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-14251/2023 od 19. listopada 2023., koja je postala pravomoćna 10. studenoga 2023., I-okrivljeni Zagrebački holding d.o.o. – podružnica Zagrebačke ceste i II-okrivljeni PI kao odgovorna osoba proglašeni su krivima jer 10. studenoga 2022. kao pravna osoba nadležna za održavanje kolnika [adresa] i odgovorna osoba u navedenoj pravnoj osobi nisu vodili brigu i poduzimali primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, odnosno nisu sanirali, označili niti s kolnika uklonili tekućinu nalik na ulje, uslijed čega je došlo do predmetne prometne nezgode. Prekršajni sud je pri tome obrazložio da je obrana odgovorne osobe PI, koji je naveo da nije imao saznanja o prolijevenoj tekućini, irelevantna za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti, s obzirom da je uz redovitu i uredno organiziranu ophodarsku službu, a što ovdje očigledno nije bio slučaj, trebao ta saznanja imati i adekvatno na ista reagirati. Dakle, pravomoćnom prekršajnom presudom utvrđen je propust II- tuženika u organizaciji i provođenju ophodnje nerazvrstane ceste.

9. Prometni vještak dipl. ing. Berislav Šimunović u svom pisanom nalazu i mišljenju jednoznačno je zaključio da je stanje kolnika — prekriven tekućinom nalik na ulje i neposut — uzrok predmetnog štetnog događaja. Vještak je utvrdio da se na dijelu kolnika, koji je bio u padu većem od 8%, nalazila masna mrlja po cijeloj širini kolnika u dužini od 30 do 50 metara te da je poduzimanje radnje prikočivanja na ovakvom kolniku dovelo do gubitka nadzora i kontrole nad vozilom. Vještak je nadalje naglasio da posipanjem zauljenog kolnika koeficijent trenja povećava se i do 50% u odnosu na vrijednost pri neposipanom kolniku, čime se bitno smanjuje mogućnost gubitka nadzora nad vozilom.

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, budući je isti dan jasno, logično i obrazloženo na temelju relevantne tehničke dokumentacije priložene u spisu te u skladu s pravilima struke, a pritom valja istaknuti da niti stranke tijekom postupka nisu isticale primjedbe glede pravilnosti nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

11. Glede pasivne legitimacije I-tuženika Grada Zagreba, [adresa] je nerazvrstana cesta u vlasništvu Grada Zagreba kao jedinice lokalne samouprave, koja je sukladno odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21. i 114/22.) obvezna osigurati upravljanje i održavanje nerazvrstanih cesta, a navedena se djelatnost obavlja sukladno propisima o komunalnom gospodarstvu. Povjera obavljanja komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta II-tuženiku ne oslobađa I-tuženika kao vlasnika ceste i zakonskog nositelja obveze od odgovornosti prema trećim osobama, a u skladu s odredbom čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). Pritom valja istaknuti da je Grad Zagreb u mirnom postupku, u dopisu Gradskog ureda za mjesnu samoupravu od 18. rujna 2023., nespornim prihvatio nastanak štetnog događaja i uputio tužitelja na Zagrebački holding kao osobu odgovornu za održavanje ceste, čime je faktično potvrdio pasivnu legitimaciju i opstojnost masne mrlje na kolniku.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZOO -a u vezi s čl. 1084. ZOO-a i odredbama Zakona o cestama o obvezi upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelju pravo na naknadu nastale štete nastalo na teret obaju tuženika koji za istu odgovaraju solidarno. Odgovornost tuženika prosuđuje se prema načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO -a), pri čemu tuženici nisu dokazali da je šteta nastala bez njihove krivnje , naprotiv, pravomoćnom prekršajnom presudom utvrđen je konkretan propust II -tuženika, a I- tuženik nije ponudio niti jedan dokaz da je obavljao nadzor nad stanjem predmetne nerazvrstane ceste.

13. Glede prigovora umješača da je tužitelj pridonio nastanku štete vožnjom do 55 km/h u zoni ograničenja od 50 km/h te poznavanjem predmetne ceste, ovaj sud taj prigovor nalazi neosnovanim. Prometni vještak je u svom nalazu naveo da je brzina od 45 do 55 km/h procijenjena kao brzina vozila u trenutku izlijetanja izvan kolnika i naleta na dvorišnu ogradu, dakle nije to brzina kretanja prometnicom, pri čemu vještak izričito napominje da kako na kolniku nisu pronađeni tragovi od kotača vozila tužitelja, pa nije moguće izračunati brzinu kretanja vozila prije štetnog događaja. Nadalje, policija nije utvrdila niti jedan prometni prekršaj na strani tužitelja, niti je tužitelju izdan prekršajni nalog. U ovim okolnostima, eventualno neznatno prekoračenje brzine kretanja nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete, budući da je isključivi uzrok štetnog događaja stanje kolnika prekrivenog uljnom tekućinom bez posipavanja i bez ikakve prometne signalizacije opasnosti, a koje opasno stanje kolnika tužitelj nije bio dužan predvidjeti niti anticipirati. Stoga tužitelju nema razloga pripisati suodgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja.

14. S obzirom da je između stranaka bilo sporno pripada li tužitelju pravo na naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, radi utvrđivanja odlučnih činjenica u svezi osnove i visine tih tužbenih zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. Šimi Mijiću, spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, reumatologije.

15. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. Šime Mijića u bitnom proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju od 10. studenoga 2022. zadobio ozljede te da je liječen u KB Sveti Duh, nastavno kod traumatologa i fizijatra, a zadnjim danom provođenja fizikalno-terapijskih procedura indiciranih po specijalisti fizijatru liječenje je završeno 1. ožujka 2024. Temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, podataka iz osobnog zdravstvenog kartona i pregleda tužitelja vještak nalazi da kod tužitelja u štetnom događaju nije zaostalo trajnih smanjenja životnih aktivnosti kao posljedica štetnog događaja, niti postoji naruženost. Vještak je mišljenja da je tužitelj pretrpio fizičke boli jačeg intenziteta neposredno nakon štetnog događaja, boli srednjeg intenziteta tjedan dana te boli slabijeg intenziteta u trajanju od četiri tjedna. Tužitelj je pretrpio primarni strah kratkotrajnog intenzivnog karaktera u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta tjedan dana te blažeg intenziteta četiri tjedna. Tužitelju je tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 tjedna po 2 sata dnevno te 3 tjedna po 1 sat dnevno.

16. Vještak dr. med. Šime Mijić na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. lipnja 2026., vezano za primjedbe I-tuženika iz podneska od 9. veljače 2026., ostao je u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, pojašnjavajući da su prigovori paušalne naravi i metodološki pogrešni. Vještak je pojasnio da je nalaz sačinjen suk ladno nalogu suda po svim kategorijama kako je to uobičajeno u dobroj kliničkoj i medicinskoj praksi vještaka te da sud nije zatražio nikakve numeričke skale boli niti je to uobičajeno. Vezano za pitanje trajanja boli, vještak je detaljno obrazložio na temelju koje konkretne medicinske dokumentacije je ocijenio trajanje i intenzitet boli.

17. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Šime Mijića s usmenim očitovanjem sud je u cijelosti prihvatio jer su dani na temelju priložene medicinske dokumentacije, osobnog zdravstvenog kartona i pregleda tužitelja, jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke te je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio pri ocjeni intenziteta i trajanja boli, straha i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Prigovor I- tuženika da vještak nije naveo referentne skale boli sud ne prihvaća, budući da, kako je vještak i sam objasnio, medicinska procjena intenziteta i trajanja boli nije egzaktna matematička kategorija već se temelji na kliničkom pregledu, uvidu u medicinsku dokumentaciju i liječničkom iskustvu, što je u dobroj praksi medicinskog vještačenja standardna i prihvatljiva metoda procjene. Stoga sud nije proveo vještačenje po drugom vještaku.

18. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja te na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud nalazi pouzdano utvrđenim da je tužitelju u svezi zadobivenih tjelesnih ozljeda nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO-a), a prema ocjeni ovog suda utvrđena težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju za nastalu neimovinsku štetu.

19. Cijeneći, u okviru i na način predviđen odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO -a, prirodu zadobivenih ozljeda, intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je tužitelj trpio te imajući u vidu tijek liječenja i popratne neugodnosti kojima je bio izložen (višekratn i dolasci na preglede, provođenje fizikalne terapije, korištenje analgetika, imobilizacija), vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu istog, kao i okolnost da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice, kao i životnu dob tužitelja (rođen 8. svibn ja 1988.), primjenom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, ovaj sud je tužitelju utvrdio pravičnu novčanu naknadu s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.350,00 EUR (850,00 EUR za fizičke boli i 1.500,00 EUR za strah), uvažavajući pri tome izmijenjene kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzete na 2. sjednici Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020), kao i aktualne stope inflacije sukladno podacima Državnog zavoda za statistiku u relevantnom razdoblju (u smislu presude Ustavnog suda RH U-III-7796/2014 od 11. veljače 2016. te prakse Županijskog suda u Zagrebu).

20. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega i to kroz 2 tjedna po 2 sata dnevno te 3 tjedna po 1 sat dnevno (ukupno 49 sati), za obavljanje aktivnosti samozbrinjavanja, mobilizacije, odlaska u kupovinu, čišćenja i održavanja kućanstva te odlaska na preglede u pratnji. Budući da je između stranaka nespornim ostalo da su potrebnu tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, a visinu naknade po neto cijeni jednog sata tuđe pomoći od 5,00 EUR sud je utvrdio primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP), uzimajući u obzir aktualne cijene sata nestručne osobe za navedenu uslugu na području Grada Zagreba. Stoga je tužitelju za potrebnih 49 sati tuđe pomoći i njege utvrđena novčana naknada u iznosu od 245,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO-a). Prigovor umješača glede visine cijene od 5,00 EUR po satu sud nije prihvatio, budući da je navedena cijena u skladu s aktualnom sudskom praksom, a umješač nije predložio provođenje nikakvih dokaza kojima bi osporio iznos navedene cijene.

21. Glede naknade imovinske štete na vozilu, prometni vještak dipl. ing. Berislav Šimunović je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je na vozilu tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastupila totalna šteta, da tržna vrijednost vozila u trenutku štetnog događaja, na dan vještačenja, iznosi 3.548,10 EUR, vrijednost ostatka vozila iznosi 800,00 EUR te da visina štete na vozilu iznosi 2.748,10 EUR. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka, budući je isti dan jasno, logično i obrazloženo na temelju relevantne tehničke dokumentacije priložene u spisu te u skladu s pravilima struke. Niti stranke niti umješač nisu isticali primjedbe glede pravilnosti nalaza i mišljenja prometnog vještaka glede visine štete na vozilu, pa je tužitelju s osnove imovinske štete za uništeno vozilo dosuđen iznos od 2.748,10 EUR, kako je to tužiteljem podneskom od 21. siječnja 2026. i postavljeno.

22. Nije sporno da se tužitelj obratio tuženicima sa zahtjevom za naknadu štete, kao i da su isti zahtjevi tuženicima dostavljeni (navedeno tuženici nisu osporili), ali valja napomenuti da je liječenje tužitelja završeno 1. ožujka 2024. (što nije sporno među strankama), to se ima uzeti da je tada šteta i dospjela, jer je tuženik u tom trenutku mogao i morao procijeniti samu štetu i njen obujam.

23. Stoga tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana završetka liječenja 1. ožujka 2024., kako u dijelu koji se odnosi na naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu tako i u odnosu na naknadu za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu (navedeno stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.), slijedom čega su tužitelju na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete zakonske zatezne kamate priznate počevši od 2. ožujka 2024. do isplate. Jednako tako, ovaj sud smatra da i kamate na nenovčanu imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta (navedeno stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1606/2015 od 15. listopada 2019.), pa je na iznos od 245,00 EUR kamata dosuđena od dana presuđenja, kako je tužitelj i postav io u konačnom tužbenom zahtjevu te je odlučeno kao pod I/ izreke.

24. Tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od 23. srpnja 2023. do dana završetka liječenja (1. ožujka 2024.), ovaj sud je ocijenio neutemeljenim te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan (toč. III/ izreke).

25. U dijelu koji se odnosi na nenovčanu imovinsku štetu na vozilu, imajući u vidu da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čiji opseg kao novčana obveza postaje određen tek donošenjem prvostupanjske presude, tužitelju je na dosuđeni iznos od 2.748,10 EUR pravo na isplatu zateznih kamata priznato od dana presuđenja pa do isplate, temeljem čl. 29. st. 1. u svezi čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

26. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28. Tužitelju su, u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici, primjenom važeće primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr. 7/1 – 100 bodova, za sastav podneska od 6. prosinca 2023., prema Tbr. 8/1- 100 bodova, za zastupanje na ročištu 10. lipnja 2024., prema Tbr. 9/1- 100 bodova, za zastupanje na ročištu 1. listopada 2024., prema Tbr. 9/5- 25 bodova, za zastupanje na ročištu 4. studenog 2024., prema Tbr. 9/1 - 100 bodova, za sastav podneska od 22. studenog 2024., prema Tbr. 8/3- 25 bodova, za sastav podneska od 29. siječnja 2025., prema Tbr. 8/1- 100 bodova, za zastupanje na ročištu 26. lipnja 2025., prema Tbr. 9/1- 100 bodova, za sastav podneska od 1. srpnja 2025., prema Tbr. 8/3- 25 bodova, za sastav podneska od 21. siječnja 2026., prema Tbr. 8/1- 100 bodova te za zastupanje na ročištu 30. lipnja 2026., prema Tbr. 9/1- 75 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 875 bodova što uzimajući u obzir vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) iznosi 2.187,50 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti trošak prometnog vještačenja (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja) u iznosu od 300,00 EUR i trošak medicinskog vještačenja po vještaku kirurgu (što uključuje naknadu vještaku za izradu pisanog nalaza i mišljenja te pristup vještaka na ročište radi očitovanja na prigovore) u iznosu od 333,18 EUR, tako da ukupno dosuđeni parnični trošak tužitelju iznosi 2.820,68 EUR (toč. IV/ izreke).

29. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP - a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

30. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 7. prosinca 2023. i 13. lipnja 2024., jer je uvidom u e-spis i fizički spis utvrđeno kako spisu ne prileže podnesci dostavljeni sudu tog datuma niti da bi na njima bio naznačen navedeni nadnevak. Također, tužitelju nije priznati zatraženi trošak za sastav podneska od 6. ožujka 2026., jer nije bio potreban za vođenje predmetne parnice.

31. S obzirom da su tuženici u cijelosti izgubili predmetni spor, to su odbijeni kao neosnovani njihovi zahtjevi za naknadu parničnog troška (toč. V/ i VI/ izreke).

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu

2. I-tuženiku po punomoćniku

3. II-tuženiku po punomoćniku

4. umješaču