REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2239/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalistice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.757,60 EUR (dvije tisuće sedamsto pedeset sedam eura i šezdeset centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 1.410,00 EUR od 24. prosinca 2022. do isplate i

- na iznos od 1.347,60 EUR od 3. ožujka 2026. do isplate, prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.347,60 EUR od 24. prosinca 2022. do 2. ožujka 2026.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.188,17 EUR (dvije tisuće sto osamdeset osam eura i sedamnaest centi ) sa zateznim kamatama od 27. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je ovom sudu podnio 13. rujna 2023., navodi da je 19. srpnja 2022. u Velikoj Gorici (raskrižje Šenoine ulice i Ulice Antuna Cvetkovića) stradao kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka]. Navodi da je za nezgodu odgovoran BČŽ, koji je, upravljajući osobnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] (koje je u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika po osnovi Police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068700266489) na raskrižju oduzeo prednost prolaska vozilu tužitelja te prednjim lijevim dijelom svoga vozila naletio na prednji bočni dio vozila tužitelja. Pojašnjava da je u opisanoj nesreći zadobio ozljede, a zbog čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru Zagreb te da je fizikalnu terapiju obavljao u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Velikoj Gorici. Navodi da mu je zbog predmetnog štetnog događaja nastala neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinska šteta po osnovi pružene mu tuđe pomoći i njege i to u iznosu od ukupno 3.400,00 EUR. Tužitelj je pojasnio da mu je po osnovi pretrpljenih bolova nastala šteta u iznosu 1.100,00 EUR, po osnovi straha u iznosu 1.000,00 EUR, zatim po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu 1.100,00 EUR te zbog tuđe pomoći i njege u iznosu 200,00 EUR. Ističe da je stoga 23. prosinca 2022. uputio odštetni zahtjev tuženiku, a da mu je potom tuženik po osnovi cjelokupno nastale štete isplatio 1.990,00 EUR. Pojašnjava da mu tuženik navedenom isplatom nije u cijelosti naknadio štetu koja mu je nastala zbog predmetnog štetnog događaja pa traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 1.410,00 EUR sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2022. do isplate. Traži i da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja, da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] u trenutku nastanka istog bilo osigurano kod tuženika, kao i činjenicu da je tužitelju po osnovi nastale štete isplatio 1.990,00 EUR. Kasnije tijekom postupka čini nespornim i odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbu uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka postalo je nesporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali njegovi ukućani te da je cijena jednog sata pružanja iste 3,32 EUR.

4. Tužitelj u nastavku postupka, nakon medicinskog vještačenja, navodi da je zbog pretrpljenih bolova pretrpio štetu u iznosu 1.625,00 EUR, zbog straha u iznosu 2.085,00 EUR, zatim po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 440,00 EUR, dok je po osnovi tuđe pomoći i njege pretrpio štetu u iznosu 597,60 EUR pa stoga specificira tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 2.757,60 EUR. Upućuje na to da stopa inflacije od lipnja 2020. do prosinca 2025. iznosi 32,7 % te da bi isto trebalo cijeniti prilikom donošenja konačne odluke.

5. Sud je izveo dokaz čitanjem potvrde Policijske postaje Velika Gorica (list 5-6 spisa), medicinske dokumentacije (list 7-14 spisa), odštetnog zahtjeva (list 15-16 spisa), dopisa tuženika (list 31 spisa), zdravstvenog kartona (list 42-134 spisa) i dokaz medicinskim vještačenjem (list 155-157 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske štete i imovinske štete (zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja (prometne nesreće) koji se dogodio 19. srpnja 2022., u kojoj je tužitelj sudjelovao kao vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], a koji štetni događaj je prouzročio osiguranik tuženika BČŽ, upravljajući vozilom registracijske oznake [registarska oznaka].

8. Tužitelj je podneskom od 3. ožujka 2026. preinačio tužbu na način da od tuženika, umjesto isplate 1.410,00 EUR kako je to tražio prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, traži isplatu 2.757,60 EUR. O navedenoj preinaci sud je odlučio rješenjem od 1. srpnja 2026. (list 196 spisa), a kojim rješenjem je predmetna preinaka u konačnici dopuštena (pisani otpravak rješenja-pismeno rednog broja 26).

9. Među strankama nije sporno da se 19. srpnja 2022. doista dogodio štetni događaj, da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, zatim da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja te da je tužitelju u tom događaju nastala određena šteta zbog čega mu je tuženik po toj osnovi prije podnošenja tužbe platio 1.990,00 EUR.

10. S druge strane sporna je visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

11. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (da li je tužitelj pretrpio bolove i strah zbog predmetne nesreće i jesu li trajne posljedice istoga umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću (spec. kirurg).

11.1. Iz nalaza i mišljenja spomenutog vještaka (list 155-157 spisa) proizlazi da je tužitelj pretrpio impakcijski prijelom prednjih okrajaka 5. i 6. rebra lijevo bez pomaka te trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Vještak je naveo da se prilikom kliničkog pregleda tužitelj žalio na glavobolje, pogoršanje bolova u predjelu vrata, bolne kretnje vratom i bolove između lopatica; da je naveo da, povremeno, kod većeg naprezanja, osjeća bolnost u predjelu lijevog prišta, no da na samom pregledu vještaka nema tegoba u predjelu lijevog prsišta. Vještak je prilikom kliničkog pregleda utvrdio i sljedeće: u sadašnjem kliničkom statusu izražena blaže napeta i palpatorno bolna PVM, kao i oba gornja trapezijusa, da su kretnje vratom bolne i ograničene, minimalno, terminalno, da su kretnje vratom izvodive: antefeksija 30 retrofleksija 45, laterofleksija lijevo i desno 25, rotacija lijevo 45 i desno 50, da je disanje uredno, uredna gibivost prsišta. Iz nalaza i mišljenja proizlazi i da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 2 %, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu; da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) jakog intenziteta i kratkog trajanja, zatim tzv. sekundarni strah (koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu 3 dana, u srednjem 7 dana, a u manjem 15 dana, a da je kod tužitelja kasni strah trajao 60 dana (manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa); da je kod tužitelja bol jakog intenziteta trajala oko 5 dana, srednjeg oko 10 dana, a manjeg još oko 30 dana te da su zaostali manji bolovi trajnog karaktera i da se kao takve ubrajaju u pojačane napore; da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 4 sata dnevno, a nakon toga 30 dana po 2 sata dnevno te da je tijekom tog razdoblja tužitelj morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove, da je pomoć bila potrebna i za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i druge svakodnevne potrebe.

11.2. Sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti kao jasno, stručno i obrazloženo. Usto, upućuje se na to da su stranke izjavile da nemaju prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

11.3. Prema tome, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da trajne posljedice predmetne ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 2 %; da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) jakog intenziteta i kratkog trajanja , zatim tzv. sekundarni strah (koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) u jakom intenzitetu 3 dana, u srednjem 7 dana, a u manjem 15 dana , a da je kod tužitelja kasni strah trajao 60 dana (manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa); da je kod tužitelja bol jakog intenziteta trajala oko 5 dana, srednjeg oko 10 dana, a manjeg još oko 30 dana te da su zaostali manji bolovi trajnog karaktera i da se kao takve ubrajaju u pojačane napore; da je tuđa pomoć druge osobe bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 4 sata dnevno, a nakon toga 30 dana po 2 sata dnevno.

12. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, zatim dob tužitelja, no i inflatorna kretanja od dana podnošenja tužbe pa sve do donošenja odluke u ovom postupku pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 4,150,00 EUR.

13. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 180 sati pa je po toj osnovi pretrpio imovinsku štetu. Među strankama je nesporno da je cijena jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege 3,32 EUR pa tako tužitelj ima pravo na naknadu štete po toj osnovi u iznosu 597,60 EUR.

14. Dakle, tuženik je u obvezi tužitelju po osnovi neimovinske štete i imovinske štete (zbog tuđe pomoći i njege pružene tužitelju), koja je tužitelju nastala vezano uz predmetni štetni događaj, ukupno isplatiti 4.747,60 EUR.

15. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju već prethodno po osnovi naknade štete koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju isplatio 1.990,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama potrebno umanjiti za već ranije plaćeni iznos.

16. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u daljnjem iznosu od 2.757,60 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26; dalje: ZOO) prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I. izreke ove presude.

17. Tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos na temelju čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; dalje: ZOOP). Treba reći da je ZOOP u pogledu odlučivanja o zahtjevu za isplatu zateznih kamata lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a koje uređuju spomenutu materiju. Stoga ovaj sud, kada odlučuje o zahtjevu za isplatom zateznih kamata tužitelja protiv tuženika kao osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje odredbe ZOOP-a i to u odnosu na zatezne kamate na iznos neimovinske, ali i na zatezne kamate na iznos imovinske štete, koja je u ovom konkretnom slučaju nastala zbog potrebe tužitelja za tuđom pomoći i njegom. Tužitelj stoga ima pravo na isplatu zateznih kamata od tuženika na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

17.1. Tužitelj je odštetni zahtjev tuženiku podnio 23. prosinca 2022. (list 15-16 spisa) i to u pogledu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi potrebne mu tuđe pomoći i njege. Stoga tužitelj, u okviru tužbenog zahtjeva, ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.410,00 EUR (obuhvaćen prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom) od 24. prosinca 2022. do isplate.

17.2. Što se pak tiče tijeka zateznih kamata na preinačeni dio koji je obuhvaćen preinakom tužbe iz podneska tužitelja od 3. ožujka 2026., treba reći da je tuženik u obvezi tužitelju platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva (1.347,60 EUR) tek od trenutka kad je takav zahtjev postavljen u postupku, odnosno od trenutka kad je tužitelj preinačio tužbu, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (odnosno za razdoblje prije negoli je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete). Tuženik dakle ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je tužitelj uopće preinačio tužbu (takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u svojim odlukama broj Rev-1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., broj Rev-647/2023-2 od 18. lipnja 2024.). Stoga tužitelj konkretno ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.347,60 EUR od 3. ožujka 2026.

(od dana preinake tužbe) do isplate.

17.3. Stoga je o tijeku zateznih kamata na utuženi iznos odlučeno kao u dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) te čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 35. st. 1. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26; dalje: Uredba/26), a donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 198-199 spisa).

18.1. Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava dva podneska (od 22. prosinca 2023. i 3. ožujka 2026.) u visini 100 bodova i podneska od 27. ožujka 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na dva ročišta (održana 13. ožujka 2024. i 1. srpnja 2026.) u visini 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) te na ročištu održanom 20. listopada 2025. u visini 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 675 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.687,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 300,00 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 53,09 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe/23) te za presudu u iznosu 147,58 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe/26). Dakle, tužitelju su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 2.188,17 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18.2. Tužitelju pak s druge strane nije priznat trošak sastava podnesaka od 21. siječnja 2025., 13. svibnja 2025., 5. rujna 2025., 21. listopada 2025, a niti podneska od 26. veljače 2026., jer isti, s obzirom na svoj sadržaj (požurnica, dostava dokaza o uplati razlike troškova vještačenja), prema mišljenju ovoga suda, nisu bili potrebni u ovoj parnici.

18.3. Tuženikov je zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen.

18.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćnici