Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 4959/2019-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4959/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik S. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. Z. C., F. am M., SR Njemačka, OIB:..., nasljednika iza pok. J. Č. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3089/18-4 od 16. listopada 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru br. P-21/18-47 od 4. travnja 2018. i rješenje Općinskog suda u Zlataru br. P-21/18-49 od 19. travnja 2018., u sjednici održanoj 20. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tužiteljice izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3089/18-4 od 16. listopada 2018., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru br. P-21/18-47 od 4. travnja 2018.

 

II. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tužiteljice izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3089/18-4 od 16. listopada 2018., u dijelu pod točkom II. izreke kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zlataru br. P-21/18-49 od 19. travnja 2018.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja od 4. travnja 2018. kojim je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari (toč. I.), te je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja od 19. travnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 56.875,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (toč. II.).

 

2. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o trošku postupka. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužiteljice odbaciti, podredno istu odbiti.

 

4. Revizija tužiteljice je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

5. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv drugostupanjskog rješenja kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe čl. 382. ZPP.

 

6. Rješenje drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda kojim se odbacuje tužba je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava.

 

7. S obzirom da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 900.000,00 kuna revizija je dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

 

8. Nižestupanjski sudovi ocijenili su da postavljeni tužbeni zahtjev, budući da je predmet spora utvrđenje prava vlasništva, ne sadrži u smislu odredbe čl. 10. st.2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj nekretnina leži, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi kao i da se navođenje „predmetne nekretnine“ u tužbenom zahtjevu ni na koji način ne može smatrati određenim tužbenim zahtjevom radi čega su na temelju odredbe čl. 109. st. 4. ZPP tužbu odbacili.

 

9. Precizno, potpuno i određeno postavljeni tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186. ZPP postupovna je pretpostavka za meritorno suđenje. O tužbenom zahtjevu koji nije tako postavljen ne može se materijalnopravno presuditi (odbiti, odnosno prihvatiti), već shodno odredbi čl. 109. st. 1. ZPP tužitelja treba pozvati na odgovarajući ispravak, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

 

10. Kako tužiteljica u ostavljenom roku nije uredila tužbu na način da ista sadrži precizno, potpuno i određeno postavljeni tužbeni zahtjev glede predmeta spora, a kako to nalaže odredba čl. 186. st. 1. ZPP, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 109. st. 4. ZPP kada su cijenili da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke u kojima tužbu treba odbaciti, jer se po tužbi koja je nerazumljiva ne može raspravljati.

 

11. Vezano za navode revidentice kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja treba istaknuti da ovaj sud takve, činjenične navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužiteljice u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju čl. 393. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.

 

13. U odnosu na reviziju protiv dijela odluke o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

14. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

15. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužiteljice u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 20. veljače 2024.

 

 

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu