REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-354/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn-337/2024-19 od 13. veljače 2026., dana 27. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužene i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn- 337/2024-19 od 13. veljače 2026. Pn-269/2023-28 od 5. studenog 2024. u pobijanom dosuđujućem dijelu (dio točke I. II. i III. izreke) i u odluci o parničnim troškovima ( točka IV. izreke) i sudi:

Odbija se tužitelj JC, OIB: [osobni identifikacijski broj], za tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju JC da tuženoj Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 575,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 23. travnja 2011. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2011. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 10. svibnja 2011. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2011. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana plati tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR za period od 24. srpnja 2011. do 09. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. srpnja 2011. pa do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju JC, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 93,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i odluci o parničnom trošku, pobija tužena iz svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se žalba prihvati i u pobijanom dijelu presuda preinači na način da se tužitelj odbije u cijelosti sa tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženoj, podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koja mu je nastala uslijed neosnovanog lišenja slobode, budući je tužitelj bio lišen slobode 1240 dana i to od 9. veljače 2010. godine do 2. srpnja 2013. godine, s tim da je prvostupanjski sud spojio tri predmeta u kojima je tužitelj protiv tužene temeljem iste činjenične i pravne osnove, podnio tužbe za naknadu štete i to za određene dane, 22. travnja 2011., 9. svibnja 2011. i 23. srpnja 2011., te za svaki pojedinačno označeni dan tužitelj traži da mu tužena isplati iznos od 345,29 eura sa zateznim kamatama.

7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud nije našao da bi bila učinjena neka od bitnih povreda postupka iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) na koje se pazi po službenoj dužnosti.

8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, te proizlazi iz predmetnog spisa:

- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu K-45/10 od 10. listopada 2011. godine proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08. - dalje: KZ/97),

- da je tužitelj bio lišen slobode od 9. veljače 2010. godine do 2. srpnja 2013. godine,

- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu K-13/18 oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo ubojstva, a tu je presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. godine,

- da je tužitelj presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske primio 9. siječnja 2020. godine,

- da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske 10. travnja 2020. godine radi sporazuma o naknadi štete,

- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. godine ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe za iznos štete u visini od 46.078,40 eura, odnosno 37,16 eura po danu provedenom u zatvoru,

- da tužitelj ponuđeni iznos nije prihvatio, te je predmetne tužbe podnio 19. siječnja 2024., 22. siječnja 2024. i 24. siječnja 2024., kojima za jedan dan lišenja slobode, točnije za štetu zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za dane 22. travnja 2011., 9. svibnja 2011. i 23. svibnja 2011. potražuje iznos od 345,29 eura, za svaki dan, pripadajuće zatezne kamate i trošak postupka zastupanja po punomoćniku,

- da je tužena u postupku istakla prigovor zastre kod kojeg je ustrajala i u žalbenom postupku, da je osporila zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti za svaki pojedinačno utuženi dan, navodeći da je povreda prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode u smislu članka 1100. ZOO-a jedinstvena šteta , koja obuhvaća sve posljedice nastale zbog neosnovanog lišenja slobode, a jedan od parametara je i ukupno trajanje pritvora, da je ukazala kako se radi o lukrativnim pobudama kada se podnosi pojedinačna tužba (od strane istog punomoćnika) za svaki pojedinačni dan lišenja slobode, kao i na zloporabu procesnih ovlaštenja.

9. Slijedom navedenih utvrđenja, te nespornih činjenica, stav je ovog suda da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada nije u cijelosti prihvatio osnovanim prigovor zastare koji je istaknula tužena, a isto tako je pogrešno primijenio odredbe članka 1100. u vezi sa člankom 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11, 78/15 29/18,126/21,114/22 i 156/22 dalje: ZOO) dosuđujući tužitelju za svaki pojedinačni dan lišenja slobode iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

10. Naime prilikom ocjene osnovanosti istaknutog prigovora zastare treba poći od odredbe članka 477. stavka 1. ZKP-a/97 kojom odredbom je propisano kako pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud od dana primitka odluke višeg suda. Prema stavku 2. istog članka ZKP-a/97, prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete, te vrsti i visini naknade. Nadalje, prema odredbi članka 478. stavak 1. ZKP-a/97, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Prema stavku 2. istog članka, dok traje taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara.

10.1. Kako je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., kojom je pravomoćno oslobođen optužbe, zaprimio 9. siječnja 2020., u smislu odredbe članka 477. stavak 1. ZKP/97, zastara prava na naknadu štete počela je teći 9. siječnja 2020., te je odštetni zahtjev nadležnom ministarstvu podnesen unutar zastarnog roka (10. travnja 2020.), a isti je imao za posljedicu zastoj zastarijevanja, u smislu odredbe 478. stavak 2. ZKP/97.

12. Prema odredbi članka 238. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155./23., dalje ZOO, ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane. Prema stavku 2. istog članka, ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Pojedini slučajevi kad zastara ne teče propisani su člancima 235. do 239. ZOO, a sam smisao i svrha zastoja zastare je u činjenici da zbog određenih objektivnih ili subjektivnih okolnosti, nije moguće, ili nije životno, očekivati pokretanje spora radi ostvarenja tražbine.

14. Prvostupanjski sud pravilno smatra da je zastarijevanje počelo teći od dana kada je tužitelj primio presudu VSRH kojom je oslobođen optužbe tj. 9. siječnja 2020. i da je zastara tekla do 10. travnja 2020. kada je nastupio zastoj zastare, jer je tužitelj podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa i uprave, ali i da je zastara nastavila teći nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz čl. 478. st. 1. ZKP/97, odnosno 11. srpnja 2020., pa kako je tužba podnesena u predmetnoj stvari 19., 22. i 24. siječnja 2024., to pravilnom primjenom čl. 477. st. 1. ZKP/97 proizlazio bi zaključak da je do podnošenja tužbe nastupila zastara.

14.1 Međutim, po mišljenju ovog suda pogrešno prvostupanjski sud smatra da nema zastare u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva, jer je priznat od strane tužene.

15. Ministarstvo pravosuđa je 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja na način da je ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe za iznos štete u visini od 46.078,40 eura, što bi iznosilo 37,16 eura po danu provedenom u zatvoru, no tužitelj nije prihvatio ponudu, te nije došlo do sklapanja nagodbe o postojanju štete, vrsti i visini naknade.

15.1. Prvostupanjski sud smatra da je dopisom Ministarstva od 2. veljače 2023. priznat dug i visina štete do iznosa od 37,16 eura po danu provedenom u pritvoru, te za taj iznos usvaja zahtjev tužitelja za utužene dane 22. travnja 2011., 9. svibnja 2011. i 23. svibnja 2011.

15.2. Prema odredbi članka 240. st. 1. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug, a prema stavku 2. istog članka, dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

16. Dopis Ministarstva pravosuđa kojim se tužitelju nudi obeštećenje po osnovi duševnih boli zbog povrede časti i ugleda izvan suda, nije izričito niti posredno priznanje duga, već se radi o ponudi koju tužitelj nije prihvatio, pa do sporazuma stranaka nije ni došlo. U konkretnom slučaju nije došlo do prihvaćanja ponude već je tužitelj izričito odbio ponudu, tako da od tog trenutka ponuda više ne proizvodi pravne učinke, niti prema ponuditelju niti prema ponuđeniku, te se ne može na temelju te ponude zaključivati o postojanju priznanja duga, jer iz predmetnog dopisa ne proizlazi da je tužena dala tužitelju izjavu o priznanju duga, niti je dug priznala davanjem otplate, osiguranja ili plaćanjem kamate. Činjenica što je tužena priznala pravnu osnovanost zahtjeva, nema značaj izjave o priznanju duga kojim se prekida zastara, jer nastupanjem zastare ne prestaje osnovanost zahtijeva, već pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

17. Tužitelj je do 10. travnja 2023. mogao sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu, no podnosi tužbe tek 19., 22. i 24. siječnja 2024. godine kada je već nastupila zastara za njegovu tražbinu. Kako zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a tužena je istaknula prigovor zastare odmah u odgovoru na tužbu, zbog nastupa zastare zahtjev tužitelja je neosnovan.

18. Međutim, po mišljenju ovog suda, bez obzira na osnovanost prigovora zastare, zahtjev tužitelja kao neosnovan treba odbiti iz razloga što povreda prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode u smislu članka 19. ZOO-a je neimovinska šteta, za koju se dosuđuje pravična novčana naknada sukladno odredbi članka 1100. ZOO- a, a kojom odredbom je propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane nakade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

18.1. Neosnovano lišenje slobode je neupitno grubi napad na slobodu svakog pojedinca, dakle i tužitelja, te je nesumnjivo boravak u pritvoru prouzročio duševne boli tužitelja, koji opravdavaju naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. Međutim povreda prava osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode je jedinstvena šteta, koja se ne može prosuđivati i utvrđivati za svaki pojedinačni dan proveden u pritvoru, visina takve štete odmjerava se obzirom na sve okolnosti slučaja, to je ukupno vrijeme trajanja lišenja slobode, pa je stav ovog suda da visinu štete zbog povrede prava osobnosti, samo za utužene dane i nije moguće utvrditi.

19. Osim toga kada tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove, putem istog punomoćnika, protiv tužene podnosi, dan za danom, stotine tužbi, a prema odredbi članka 478. stavak 1. ZKP-a/97 je mogao prihvatiti ponudu Ministarstva pravosuđa za dio svog zahtjeva, te glede ostatka zahtjeva podnijeti tužbu sudu ukoliko je ponudom bio nezadovoljan, podnošenje posebnih tužbi za svaki pojedinačni provedeni dan u pritvoru, jasno ukazuje da se radi o postupanju protivno cilju kojemu ta naknada služi i težnjama koje nisu spojive sa naravi i svrhom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Naime svrha tog vida štete je određena satisfakcija za povrijeđenu osobnost i duševne bolove osobe koja je neosnovano lišena slobode, a nikako nije postupanje protivno načelima parničnog postupka, kao što su načelo ekonomičnosti, pravnog interesa i koncentracije postupka, niti kumuliranje parničnih troškova.

20. Stoga je ovaj sud uvažavajući žalbu tužene, prvostupanjsku presudu preinačio na način da je u cijelosti kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja.

21. Temeljem 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a tuženoj su dosuđeni parnični troškovi i to 3x 50 bodova za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje OT), za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2026. po tbr 9.1. OT od 75 bodova, kao i za sastav žalbe po Tbr. 10. OT od 62,50 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura ukupno iznosi 575,00 eura.

19. Radi svega iznesenog je odlučeno kao u izreci.

U Požegi, 27. kolovoza 2026.

Sutkinja

Branka Ribičić