Poslovni broj: Usž-1579/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ORD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Zagreb, Alexandeera von Humboldta 4a, radi utvrđivanja novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće službenika, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5499/2024-7 od 10. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5499/2024-7 od 10. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-112-07/24-01/497, urbroj: 566-01/16-24-2 od 4. studenoga 2024.

2. Rješenjem tuženika od 4. studenoga 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, klasa: UP/I-112-01/24-01/126, urbroj: 513-02-3009/15-24-2 od 16. svibnja 2024., kojim je tužiteljici utvrđen novi naziv radnog mjesta – carinski istražitelj s koeficijentom za obračun plaće 2.20 i VIII platnim razredom od 1. ožujka 2024. te će se od tog dana prema tom rješenju isplaćivati plaća, a žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Protiv pobijane presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda - dalje: ZUS).

Tužiteljica u žalbi iscrpno navodi kronologiju događaja te opisuje slijed radnji poduzetih u postupku. Prigovara osnovi na kojoj je utvrđen novi naziv radnog mjesta, a i utvrđenom koeficijentu predmetnog radnog mjesta. Napominje da je rješenje o rasporedu na radno mjesto viši inspektor u područnom carinskom uredu doneseno u prosincu 2020. prestalo važiti tek 6. lipnja 2025., kada je donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva financija na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“ 31/25.) koji je stupio na snagu dana 6. lipnja 2025., a ne donošenjem prvostupanjskog rješenja od 16. svibnja 2024. Tužiteljica se poziva na primjenu članka 35. stavka 5. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ 155/23.), koji uređuje sustav plaća, a ne unutarnje ustrojstvo, opis poslova i raspored na radna mjesta. Navodi da je naziv njezinog radnog mjesta preveden kao radno mjesto – carinski istražitelj, iako opis poslova takvog radnog mjesta nikada nije postojao, što znači da je novi naziv radnog mjesta nezakonit, a osporena rješenja protivna mjerodavnim propisima koje pobliže navodi i citira u žalbi. Posebno napominje da je opisano prevođenje naziva radnog mjesta protivno tada važećoj sistematizaciji radnih mjesta, pravilniku koji je bio na snazi do 6. lipnja 2025., donesenog na temelju ranije važeće Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija, a i drugim pobliže navedenim propisima. Tužiteljica zaključuje da je i nakon promjene naziva radnog mjesta obavljala poslove radnog mjesta opisa – viši inspektor, na koje je raspoređena prema rješenju iz 2020., čime je obračun plaće u razdoblju od ožujka 2024. do 1. kolovoza 2025., izvršen na temelju koeficijenta 2,20, a ne na temelju koeficijenta 2,30, na njezinu štetu. Dodaje da je na ranije radno mjesto – viši inspektor, kao i njezini kolege, raspoređena prema tada važećem Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija od 9. listopada 2020. i Sistematizaciji koja je bila njegov sastavni dio, da je raniji Pravilnik donesen na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“ 97/20.), a to radno mjesto je prestalo postojati tek donošenjem novog Pravilnika, na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija („Narodne novine“ 31/25.), jer je na temelju članka 133. nove Uredbe prestala važiti ranija Uredba donesena u 2020.

Zaključno, tužiteljica navodi da je tek nakon donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija koji je stupio na snagu 6. lipnja 2025. bilo osnove za promjenu naziva radnog mjesta, koje je i nadalje imalo isti opis poslova, odnosno da unatoč promjeni naziva radnog mjesta, njoj i njezinim kolegama pripada isti koeficijent za obračun plaće za navedeno razdoblje, jer su nastavili obavljati iste poslove kao i na radnom mjestu – viši inspektor, uz koeficijent 2,30. Smatra da rješenje o novim nazivu radnog mjesta nije zakonito, a niti pripadajući koeficijent od 2,20 za obračun plaće. Dodaje i da mjerodavni propisi ne sadrže sustavno rješenje u vezi ocjene specifičnosti opisa poslova predmetnog radnog mjesta, pri čemu ukazuje i na primjenu mjerodavnih odredaba Zakona o državnim službenicima, koje reguliraju predmetno upravno područje.

Konačno, tužiteljica u žalbi ističe i druge razloge zbog kojih ustraje na tvrdnji da je do donošenja novih pravilnika izmijenjen naziv, ali ne i opis poslova za radno mjesto naziva viši inspektor u odnosu na novi naziv carinski istražitelj. Napominje da sud, a niti javnopravna tijela nisu dala osvrt na istaknuti prigovor tužiteljice da su svi inspekcijski nadzori koji su od 1. ožujka 2024. proveli ovlašteni carinski službenici s novim nazivom radnog mjesta – carinski istražitelj, nezakoniti. Dodaje i da je u konkretnom slučaju, uslijed iscrpno navedenih razloga, izostao matematički izračun propisan u vezi međusobnog odnosa složenosti određenih radnih mjesta i utvrđivanja njihove vrijednosti, a u cilju izbjegavanja diskrecijske ocjene i paušalnosti, na način reguliran u članku 9. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ 155/23.), a što bi uz uvažavanje temeljnih načela vladavine prava, onemogućilo da se državnom službeniku za obavljanje istih poslova obračuna plaća prema nižem koeficijentu. Dodaje da je uslijed izostanka odgovarajuće matematičke provjere izostalo i valjano vrednovanje te klasifikacija radnih mjesta, što nije bila namjera zakonodavca kod donošenja Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama.

Tužiteljica predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak, koji će meritorno odlučiti o predmetnoj stvari, na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporena rješenja, uz jasnu uputu na koji način će se u ponovnom postupku donijeti pravilno i zakonito rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje kod svih ranije iznesenih razloga u osporenom rješenju. Predlaže žalbu odbiti.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi razloge zbog kojih smatra da je postupak provođenja, tj. utvrđivanja novog radnog mjesta i novog koeficijenta za obračun plaće izvršen pravilno, da je prvostupanjska presuda pravilno potvrdila zakonitim tuženikovo rješenje, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da žalbeni razlozi kojima se presuda pobija nisu osnovani, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 16. svibnja 2024. utvrđen novi naziv radnog mjesta – carinski istražitelj s koeficijentom za obračun plaće 2,20 i VIII platnim razredom od 1. ožujka 2024. na temelju Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima, rasporedu i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi (dalje: Uredba), koja je stupila na snagu 1. ožujka 2024. te Tablice 5, koja je sastavni dio te Uredbe.

9. Odredba članka 16. stavak 2. Uredbe, propisuje da se način prevođenja posebnih naziva radnih mjesta u državnoj službi utvrđenih dosadašnjim propisima u nove nazive radnih mjesta, s pripadajućim platnim razredima i koeficijentima za obračun plaće, utvrđuju u Tablici 5, koja se nalazi u prilogu i čini sastavni dio Uredbe.

10. Tužiteljica u žalbi u bitnom ponavlja razloge već navedene u tužbi, odnosno ustraje na tvrdnji da je i nakon primjene navedene Uredbe radila poslove višeg inspektora, koji su imali koeficijent 2,30, tj. da je i dalje nastavila raditi isti posao, unatoč tome što je naziv radnog mjesta preveden na radno mjesto – carinski istražitelj s koeficijentom 2,20.

11. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je primjenom Uredbe o ustrojstvu Ministarstva financija ("Narodne novine", 31/25.) tužiteljica ponovno raspoređena na radno mjesto viši inspektor s koeficijentom 2,30, a tužiteljica smatra da je i u spornom razdoblju trebala biti prevedena na radno mjesto viši inspektor s koeficijentom 2,30, odnosno da je unatoč novom nazivu radnog mjesta

– carinski istražitelj, pripadao koeficijent za obračun plaće 2,30, jer je nastavila raditi iste poslove.

12. Tužiteljica u žalbi u bitnom prigovara primjeni Uredbe, navodeći da prethodno njezinom donošenju nije provedeno vrednovanje radnih mjesta prema Uredbi o načinu primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama, koja je također stupila na snagu 1. ožujka 2024., a što je smatra bio preduvjet za donošenje ovdje primijenjene Uredbe.

13. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio pravilnim zaključke i stajališta iznesena u osporenom rješenju, jer se temelje na pravilnoj primjeni mjerodavnih propisa, tj. jer je pravilno primijenjen model prevođenja predmetnog radnog mjesta s pripadajućim koeficijentom 2,20 razvrstano u VIII. platni razred, sukladno članku 3. Uredbe o rasponima koeficijenata u platnim razredima u jedinstvenoj platnoj ljestvici u državnoj službi i javnim službama ("Narodne novine", 22/24.).

14. Dakle, iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je za donošenje rješenja kojim je tužiteljici utvrđen novi naziv radnog mjesta – carinski istražitelj uz pripadajući koeficijent za obračun plaće 2,20, od 1. ožujka 2024., bilo osnove u odredbama primijenjenog propisa. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi, ocijenivši tužbene prigovore neosnovanima, potvrdio zakonitost tuženikovog rješenja s time da je za takvu odluku dao valjane, dostatne i relevantne razloge u obrazloženju pobijane presude, s kojima je ovaj Sud suglasan.

15. U osvrtu na žalbene razloge kojima tužiteljica u bitnom prigovara zakonitosti i ustavnosti primijenjene Uredbe, valja reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio rješenje, broj: U-II-1591/2024 od 4. lipnja 2024., iz kojeg proizlazi da nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu zakonitosti i ustavnosti navedene Uredbe.

16. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović