REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-555/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika KOLEKTOR KOLING d.o.o., OIB 96766019518, Petrinja, Voćarska 11, kojeg zastupa punomoćnica Adriana Vukoja, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-846/2025 od 25. studenog 2025., 27. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-846/2025 od 25. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-846/2025 od 25. studenog 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.854,33 EUR sa zateznim kamatama od 19. veljače 2020. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR.
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 385,50 EUR.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda u ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a.
6. Kako je ovaj spor u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP -a spor male vrijednosti, presuda ili rješenje kojima se on završava može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a (osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a žalba se ne može izjaviti zbog relativno bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa tužiteljevi žalbeni navodi izneseni u tom pravcu nisu uzeti u razmatranje, kao ni takvi navodi izneseni u okviru dopuštenih žalbenih razloga.
7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.854,33 EUR koji je isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na teretnom vozilu naletom na šaht na cesti prema polici automobilskog kaska broj: K06870009046 (potpuni kasko bez franšize-teretno vozilo). Između stranaka je bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka zaključio da tužitelj ne može potraživati regresnu isplatu štete koju je isplatio svom osiguraniku od tuženika jer dana kada je nastao štetni događaj tuženik nije izvodio radove, već je radove izvodio izvođač radova Centrogradnja d.o.o. Zagreb. Stoga po zaključku prvostupanjskog suda do štetnog događaja nije došlo radnjom ili propustom tuženika, niti je on prouzročio štetu tužiteljevom osiguraniku.
9. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da činjenica da je kritične zgode tuženik izvodio radove na spornoj dionici proizlazi iz Potvrde MUP-a, kao iz Sporazuma od 27. svibnja 2016. Nadalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupak iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda jer nema razloga o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost obrazloženja presude i sadržaja spisa zbog čega postoje nedostaci zbog kojih se presuda ne može ispitati. Nejasno je na temelju čega prvostupanjski sud temelji svoj zaključak da se nije dogodio osigurani slučaj, iako ta činjenica nije ni bila sporna između stranaka. Ukazuje i da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega nije provodio dokaze saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja.
10. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je nejasan zaključak prvostupanjskog suda kako se u konkretnom slučaju nije dogodio osigurani slučaj. Naime, prvenstveno ta činjenica nije ni bila sporna između stranaka.
11. U skladu s odredbom članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja do visine naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Isplata osigurnine nije bila sporna, a proizlazi iz potvrde o plaćanju između tužitelja i njegovog osiguranika (list 30. spisa). Također, po ocjeni ovog suda došlo je do osiguranog rizika iz odredbe članka 17. stavka 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornog vozila prednika tuženika Jadransko osiguranje d.d. i to prometne nesreće (primjerice navedenim, među ostalim, udar, list 45. -60. spisa). Odredbom članka 17. stavka 1. navedenih uvjeta propisano je da potpuno kasko osiguranje pokriva štete prouzročene, među ostalim, oštećenjem nakon ostvarenja osiguranih rizika. Budući da je nesporno da je šteta nastala naletom vozila osiguranika tužitelja na šaht nepravilna je ocjena prvostupanjskog suda iz točke 11. obrazloženja presude u kojoj navodi da je na osnovu provedenih dokaza i to uvidom u navedenu dokumentaciju i provođenjem vještačenja sud utvrdio da nije nastao osigurani slučaj. Naime, prvostupanjski sud ne navodi što smatra osiguranim slučajem, niti daje razloge o tome zašto utvrđuje da do njega nije došlo pa se u tom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati, iako ovaj sud smatra da je do osiguranog slučaja došlo kako je to naprijed obrazloženo.
12. Međutim, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane presude u odnosu na ostale žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13. Naime, u konkretnom slučaju je sklopljeni ugovor o izvođenju radova između osiguranika tužitelja kao naručitelja i zajednice ponuditelja (tuženika KOLEKTOR KOLING d.o.o., društva HIDROELETRA NISKOGRADNJA d.d.. i CENTROGRADNJA d.o.o.), što jasno proizlazi iz Sporazuma br. 23/16 (list 112. -114. spisa) i koja činjenica nije ni sporna između stranaka. Odlučna te ujedno i sporna činjenica je je li upravo radnja ili propust tuženika (KOLEKTOR KOLING d.o.o.) prouzrokovala štetu.
14. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, koje ovaj sud nije ovlašten ispitivati u ovom sporu male vrijednosti, pravilno izveo zaključak da tuženik kritične zgode nije izvodio radove postavljanja asfaltnog sloja na predmetnoj prometnici - kolniku ulice Matije Antolca, već da je te radove izvodilo društvo CENTROGRADNJA d.o.o.
15. Naime, iako je u potvrdi PU Sisačko-Moslavačke, PP Petrinja (list 37. spisa) navedeno da radove na kolniku ulice Matije Antolca izvodi poduzeće Kolektor Koling, tuženik je već u odgovoru na tužbu osporio istinitost tih podataka, izričito navodeći da on u vrijeme štetnog događaja nije izvodio građevinske radove na predmetnoj prometnici te su u spis pribavljeni podaci Sisačko-moslavačke županije, Županijske uprave za ceste Sisačko Moslavačke županije od 6. travnja 2023. (list 166. spisa) iz kojeg jasno proizlazi da je Ulica Matija Antolca lokalna cesta broj LC33048 razvrstana sukladno Odluci o razvrstavanju cesta („Narodne novine“ broj 41/22) kojom upravlja Županijska uprava za ceste SMŽ koje su izdale Suglasnost za izvođenje radova Aglomeracije Petrinja na predmetnoj dionici upravo tvrtki Centrogradnja d.o.o. koja je izvodila radove za investitora Privreda d.o.o. (tužiteljevog osiguranika) te da je ta suglasnost bila na snazi u vrijeme nastanka štete.
16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je radove na predmetnoj dionici u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja izvodilo društvo Centrogradnja d.o.o., a ne tuženik slijedom čega tužitelj ne može potraživati od tuženika regresnu isplatu isplaćene naknade štete svom osiguraniku jer on nije svojom radnjom ili propustom prouzrokovao štetu tužiteljevom osiguraniku.
17. Slijedom toga, pravilno prvostupanjski sud nije izvodio ostale predložene dokaze saslušanjem svjedoka budući da je njihovo saslušanje bilo predloženo na okolnost same dinamike nastanka štetnog događaja (naletom vozila tužiteljevog osiguranika na šaht), što je u konkretnom slučaju kod utvrđenja da tuženik kritične zgode nije bio izvoditelj nikakvih radova na predmetnoj prometnici posljedično čemu nije ni prouzrokovao štetu tužiteljevom osiguraniku, odnosno da nije štetnik u konkretnom slučaju, irelevantno.
18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP -a, pri čemu se ističe da tužitelj nije u odnosu na odluku o trošku isticao neke posebne razloge, već ju je samo uopćeno pobijao u okviru pobijanja odluke o glavnoj stvari.
19. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 27. kolovoza 2026.
Sutkinja
dr. sc. Jelena Čuveljak
