Poslovni broj: Usž-3139/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu prvotužitelja ANEL TRANSPORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], Republika Slovenija, drugotužitelja NI iz [adresa], zastupanih po opunomoćeniku Mariju Mikuliću, odvjetniku u Zagrebu, Gospodska 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l- 3392/2023-18 od 22. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3392/2023-18 od 22. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-471-01/22-01/2, URBROJ: 513-04-22-2 od 29. srpnja 2022. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/22-01/2, URBROJ: 513- 04-22-2 od 29. srpnja 2022. (dalje: drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/632, URBROJ: 513-02-3005/52-21-6 od 12. studenog 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3. Protiv uvodno naznačene presude, tužitelji su podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povreda pravila sudskog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3.1. Smatraju da je obrazloženje prvostupanjske presude većim dijelom svedeno na reprodukciju stanja spisa i citiranje zakonskih odredbi, dok da je vlastito obrazloženje suda ograničeno na općenite i paušalne zaključke o tome da tužbeni navodi nemaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Ističu da sud nije zauzeo logično i argumentirano stajalište o odlučnim činjenicama, osobito o tome u čemu se konkretno sastojalo navodno nezakonito postupanje tužitelja, čime da je počinjena bitna povreda pravila sudskog postupka. Posebno ukazuju na proturječnosti u obrazloženju presude, jer sud pod točkom 11.1 obrazloženja navodi da tužitelji nisu imali primjedbi na način provođenja i utvrđenja činjenica tijekom nadzora, dok u točki 12. obrazloženja sud priznaje postojanje formalnih nedostataka pri sastavljanju Zapisnika i propuštanje roka za donošenje prvostupanjskog carinskog rješenja. Dalje tužitelji ukazuju da sud pod točkom 11.1 obrazloženja navodi da su navodi o tome da je duhan bio namijenjen slovačkom tržištu proturječni sadržaju Zapisnika, iako je pod točkom 7.2 obrazloženja kao nesporno utvrdio da je prvotužitelj pripremio duhan u listu za daljnji transport u Slovačku te da je vozač NI, nakon čekanja na upute disponenta, dobio nalog da najprije istovari teret u Slovačkoj. Stoga je, prema mišljenju tužitelja, paušalan i zaključak suda da tužitelji nisu konkretno osporili izvedene dokaze niti zašli u njihov sadržaj.

3.2. Ponavljaju da su u Zapisniku postojali formalni nedostaci, čemu su tužitelji prigovarali, nakon čega je donesen dopunski zapisnik te da prvostupanjsko rješenje nije doneseno u propisanom roku, s čim u vezi ističu da ne mogu snositi posljedice propusta prvostupanjskog tijela, uključujući plaćanje zateznih kamata za to razdoblje.

3.3. Nadalje, tužitelji prigovaraju da je sud bez obrazloženja prihvatio Zapisnik i isprave koje ga prate kao objektivne i vjerodostojne javne isprave, a da nije naveo zašto ne prihvaća javne isprave koje su dostavili tužitelji, konkretno rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici iz kojih proizlazi da predmetna duhanska sirovina nije bila predmet nezakonitog postupanja te da sam propust elektroničke prijave prijevoza duhana ne predstavlja nezakonito postupanje s duhanom u smislu članka 83. stavka 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, 106/18. i 121/19. – dalje: ZT), već eventualno prekršaj.

3.4. Također smatraju da se prvostupanjski sud nije izjasnio o tome u čemu se točno sastoji njihovo navodno nezakonito postupanje, iako upravna tijela kao takvo postupanje navode propust najave prijevoza duhanske sirovine preko teritorija Republike Hrvatske, dok istodobno prvostupanjsko tijelo u izreci govori o nezakonitom posjedovanju duhana, a u obrazloženju navodi da se pravilnost njegova stjecanja i posjedovanja uopće ne utvrđuje. S tim u vezi, tužitelji smatraju da dokumentacija u spisu potvrđuje zakonitost stjecanja, posjedovanja i raspolaganja duhanskom sirovinom te ponavljaju da je duhan kupljen od poduzeća Solidus Tobacco u Njemačkoj, da je uredno prijavljen nadležnom carinskom uredu u Sloveniji, da je postojao dokumentirani prijevoz za primatelja u Slovačkoj, a da je prvotužitelj naknadno obavio zahtijevane postupke, uključujući prijavu carini i prijavu u sustav Intrastat.

3.5. Tužitelji ponavljaju kako nije sporno da prilikom najave carinskom uredu u Sloveniji zbog administrativnog propusta zaposlenika prvotužitelja nije obaviješten Carinski ured – Trošarinski ured u Republici Hrvatskoj, odnosno da je propuštena elektronička prijava prijevoza duhanske sirovine, ali da taj propust, s obzirom na cjelokupnu dokumentaciju i činjenice, ne može predstavljati nezakonito postupanje koje bi prouzročilo trošarinsku obvezu od 8.805.066,91 kn, već eventualno može dovesti do prekršajne odgovornosti za prekršaj iz članka 132. stavka 1. točke 16. ZT- a. Ponovno naglašavaju da sporna duhanska sirovina nije bila namijenjena prometu u Republici Hrvatskoj, da prvotužitelj nije obavljao promet duhanom u listu na području Republike Hrvatske te da je krajnje odredište bila Slovačka, gdje bi se duhan stavio u preradu i promet i gdje bi se, prema redovnom tijeku stvari, obračunala i platila trošarina. Stoga, smatraju neodrživim zaključak prvostupanjskog suda da nije „životno i logično“ očekivati da bi društvo prijevoz uredno prijavilo u Sloveniji, a ne i u Hrvatskoj, jer se takav zaključak svodi na pretpostavku da zaposlenici ili poduzeća u obavljanju posla ne mogu nehotice učiniti administrativnu pogrešku.

3.6. Konačno, tužitelji ističu da je pobijanom presudom prvostupanjski sud izložio tužitelje prekomjernom i na propisima neutemeljenom teretu, za što da nije iznio razumno obrazloženje, kao i da je sud odbio provođenje dokaza njihovim saslušanjem, istovremeno zaključivši da svoje navode tužitelji nisu dokazali, zbog čega smatraju da se radi o arbitrarnoj primjeni prava i povredi prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, 56/90., 135/97, 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. - dalje: Ustav RH) i člankom 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine'' - ,,Međunarodni ugovori'', 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.).

3.7. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno nisu odlučni za ocjenu njezine zakonitosti.

7. Prvostupanjski sud je 28. ožujka 2025. održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga, pregledani su spis upravnog tijela i sudski spis.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim poreznim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/632, URBROJ: 513-02-3005/52-21-6 od 12. studenoga 2021., trošarinskim obveznicima prvotužitelju i drugotužitelju, naloženo da solidarno plate trošarinu u iznosu od 8.443.000,00 kuna, na trošarinsku osnovicu od 10.050,00 kg suhog duhana u listu, koji su nezakonito posjedovali dana 5. srpnja 2021. , kao i pripadajuću kamatu u iznosu od 162.066,91 kuna te daljnju kamatu na ukupan iznos trošarine za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana uplate trošarine, iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Također se navodi da će, ako traženi iznos ne bude plaćen u određenom roku, Područni carinski ured donijeti rješenje o trajnom oduzimanju i prodaji teretnog vozila marke SCANIA, broj šasije:

BZ00727414BZ, slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka] poluprikolice SCHMITZ, broj šasije: [broj šasije], nizozemskih registarskih oznaka [registarska oznaka], radi namirenja predmetnog duga, te da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

9. Iz podataka spisa razvidno je da su dana 5. srpnja 2021. carinski službenici na lokaciji naplatna postaja Zaprešić, autocesta A2, zaustavili naznačeno teretno vozilo u kojem su prilikom pregleda poluprikolice pronašli pošiljku duhana u listu, pakiranog na 26 drvenih paleta u ukupno 78 kartonskih kutija, ukupne tara težine 10.050 kg. Također su pronađene i četiri drvene palete na kojima se nalazio oštećeni karton ukupne bruto težine 450,00 kg, za koji nisu utvrđene nepravilnosti. Iz podataka spisa nadalje proizlazi da je nadzorom utvrđeno da prijevoznik, ovdje prvotužitelj, nije izvršio najavu prijevoza predmetne robe (duhana u listu) sukladno članku 115. stavak 1. ZT -a, odnosno da niti prvotužitelj niti drugotužitelj nisu prije unosa predmetne robe u Republiku Hrvatsku odnosno prijevoza robe preko teritorija Republike Hrvatske, obavijestili Carinsku upravu - Trošarinski ured za vezu na adresu: [adresa elektroničke pošte] popunjavanjem obrasca O-Najava kretanja. Iz podataka spisa razvidno da je prvotužitelj duhan u listu koji je predmet carinskog nadzora kupio od poduzeća Solidus Tobacco u Njemačkoj te da je elektroničkom poštom putem PN obrasca – prijava – posebni nadzor prijavio namjeravani uvoz i prijevoz tereta, duhana u listu neto težine 10.000,00 kg u 77 kartona nadležnom nadzornom carinskom uredu u Sloveniji pri unosu robe iz SR Njemačke u Republiku Sloveniju te je u toj prijavi upisan kao pošiljatelj i prijevoznik prvotužitelj, a kao primatelj tvrtka Koman Sro iz Slovačke.

Navedeno je među strankama nesporno.

10. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude utvrdio da su tužitelji, svaki na svoj način i utvrđenom svojstvu, sudjelovali u nezakonitim radnjama vezano za raspolaganje i korištenje duhanskim prerađevinama te da su stoga zakonito solidarno obvezani na plaćanje trošarine u utvrđenoj visini.

11. Razmatrajući podatke spisa predmeta, ovaj Sud ocjenjuje da su žalbeni navodi bez utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da su tužitelji nezakonito postupali s predmetnim duhanom u listu, samim time što prije unosa u Republiku Hrvatsku nisu izvršili radnje propisane odredbama članka 115. ZT-a i članka 98. Pravilnika o trošarinama („Narodne novine“, 1/19., 1/20. i 22/22. – dalje: Pravilnik) .

12. Naime, odredbom članka 83. stavak 1. ZT-a propisano je da se, u smislu toga Zakona, predmetom oporezivanja smatra duhanska sirovina koja je predmet nezakonitog postupanja.

13. Nadalje, odredbom članka 115. stavak 13. ZT-a propisano je da, iznimno od stavka 3. ovog članka, osobe koje obavljaju isključivu djelatnost prijevoza energenata i proizvoda iz stavka 1. toga članka ili duhanske sirovine pri unosu u Republiku Hrvatsku odnosno prijevoza preko teritorija Republike Hrvatske, dužne su prije namjeravanog prijevoza obavijestiti Carinsku upravu-Trošarinski ured za vezu radi dobivanja odobrenja za takvo kretanje. Ujedno, prema stavku 14. ovog članka, svako postupanje protivno odredbama toga članka ili protivno uvjetima iz posebnog odobrenja smatra se nezakonitim postupanjem u smislu ovog Zakona.

14. Odredbama članka 98. Pravilnika propisano je da osobe koje obavljaju isključivo djelatnost prijevoza energenata i proizvoda iz članka 115. stavka 1. i duhanske sirovine iz članka 115. stavka 2. Zakona dužne su prije namjeravanog prijevoza a najkasnije 24 sata prije unosa u Republiku Hrvatsku i/ili otpreme iz Republike Hrvatske, odnosno prijevoza preko teritorija Republike Hrvatske, podnijeti obavijest Trošarinskom uredu za vezu na adresu: [adresa elektroničke pošte] popunjavanjem Obrasca O-Najava kretanja koji je tiskan u Prilogu 61 ovoga Pravilnika i njegov je sastavni dio (stavak 1.); uz obavijest iz stavka 1. toga članka u privitku elektroničke poruke se dostavlja preslika međunarodnog tovarnog lista za prijevoz pošiljke čije se odobrenje kretanja traži (stavak 2.) i osobe koje obavljaju isključivo djelatnost prijevoza mogu započeti prijevoz energenata i proizvoda iz članka 115. stavka 1. i duhanske sirovine iz članka 115. stavka 2. Zakona nakon primitka odobrenja Trošarinskog ureda za vezu da su ispunjeni uvjeti za kretanje pošiljke (stavak 3.).

15. Kako je prijevoznik isto propustio učiniti, u konkretnom slučaju pravilno su primijenjene navedene odredbe ZT-a, odnosno tužitelji su pravilno utvrđeni trošarinskim obveznicima te su pravilno obvezani na solidarno plaćanje trošarine. Pri tome, naknadno podnesena prijava odnosno naknadno obavljeni propisani postupci, nisu od utjecaja na drugačije rješenje stvari, kao što nisu od utjecaja niti navodi tužitelja da se radilo o administrativnom propustu djelatnika prvotužitelja.

16. U odnosu na žalbene prigovore o neuvažavanju rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Kir-132/2021 od 5. srpnja 2021. i poslovni broj: Kir- 415/2021 od 7. srpnja 2021., odnosno rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Kv-II-136/2021 od 9. srpnja 2021., ističe se da trošarinska obveza utvrđena u upravnom postupku nema značaj kaznene sankcije, već je riječ o propisanoj obvezi plaćanja javnih davanja. Posebno se napominje da su za ocjenu zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvez i ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, nadležni suditi u upravnom sporu upravni sudovi odnosno Visoki upravni sud Republike Hrvatske. U upravnom sporu sud odlučuje na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Stoga su za ovaj upravni spor neodlučne pravne kvalifikacije djela odnosno druga pravna stajališta iznesena u obrazloženjima odluka drugih sudova u navedenim kaznenim predmetima.

17. Također, neodlučan je prigovor tužitelja da prvostupanjsko rješenje nije doneseno u zakonskom roku, dok je neosnovan istaknuti prigovor o početku odnosno danu početka obračuna zateznih kamata, budući da je odredbom članka 12. stavak 1. ZT-a propisano da obveza obračunavanja plaćanja trošarine nastaje kada se utvrdi, između ostalog, nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, dok je odredbom članka 31. stavak 1. Pravilnika propisano da se dužni iznos trošarine plaća u roku od osam dana od dana kada je proveden nadzor kojim je utvrđeno da se trošarinski proizvodi nalaze u okolnostima koje uvjetuju nastanak trošarinskog duga. Odredbom članka 130. stavak 3. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) određeno je da se kamate obračunavaju od dana dospijeća porezne obveze. Budući da je nadzor proveden 5. srpnja 2021., osnovano je prvostupanjsko tijelo obračunalo kamate od dana dospijeća, 14. srpnja 2021., odnosno deveti dan po izvršenom nadzoru.

18. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo predložene dokaze, ovaj Sud upućuje na odredbe članka 49. stavak 4. ZUS-a prema kojima sud nije vezan prijedlozima stranaka, ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Osnovano je prvostupanjski sud odbio predložene dokazne prijedloge tužitelja budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, a što uključuje i dokumentaciju u spisu tuženika te su, i po ocjeni ovog Suda, odlučne činjenice dostatno utvrđene temeljem podataka u sudskom spisu te spisu tuženika bez provođenja predloženih dokaza. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljima, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Imajući na umu cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, prvostupanjski je sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužitelja.

19. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pobijana presuda temelji se na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i dostatno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.

20. S obzirom da, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelji žalbenim navodima nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijane presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelji ukazuju na povredu ustavnih i konvencijskih prava, temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I. izreke).

21. Kako tužitelji nisu uspjeli u upravnom sporu, temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, nije osnovan niti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan