Poslovni broj: Usž-3947/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mihaela Koren Šola, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pajtak & Delija d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 33904013968, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 186383136487, radi osiguranja naplate poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-364/2024-6 od 28. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 364/2024-6 od 28. kolovoza 2024.

Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-10/23-01/25, URBROJ: 513-04-23-3 od 29. prosinca 2023.

Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-410-23/22-16/7, URBROJ: 513-07-23- 06/23-14 od 28. travnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 186383136487, naknaditi tužitelju BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak upravnog spora u iznosu od 4.062,50 eura u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se dopuna žalba tužitelja podnesena protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-364/2024-6 od 28. kolovoza 2024. kao nepravodobna te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava dopune žalbe.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-10/23-01/25, URBROJ: 513-04-23-3 od 29. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-410-23/22-16/7, URBROJ: 513-07-23-06/23-14 od 28. travnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj uvodno navodi da je tužbeni zahtjev bio usmjeren na utvrđenje da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 171. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) za određivanjem privremene mjere prava na povrat poreza na dobit u iznosu od 6.903.240,38 eura (52.012.464,66 kuna) i da se naloži povrat iznosa koji su naplaćeni na temelju prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I-410-23/22-16-7, URBROJ: 513-07-23-06/22-2 od 27. prosinca 2022. godine uvećano za troškove i pripadajuće zakonske zatezne kamate do dana isplate te ukazuje na tužbu i spis predmeta. Naglašava da u predmetu nije sporno samo postojanje vjerojatnosti iz članka 171. st. 1. OPZ-a, već da je sporna i ispunjenost ostalih zakonskih pretpostavki za određivanje privremene mjere iz članka 171. st. 4. istoga Zakona. Ističe da u konkretnom predmetu uvjeti iz članka 171. OPZ-a nisu bili ispunjeni jer nije dokazano da bi tužitelj mogao onemogućiti naplatu poreza, a niti da je bio ispunjen uvjet da tužitelj ne vodi poslovne knjige ili ne dostavlja porezne prijave. S tim u vezi, smatra da niti tuženik, niti prvostupanjski sud nisu svoje odluke adekvatno obrazložili u skladu s mjerilom dostatnosti, odnosno ističe da su izostali jasni i argumentirani razlozi za donošenje odluke nepovoljne za tužitelja. Ponavlja da je neosnovan zaključak tuženika da prijevarna radnja tadašnjeg zastupnika tužitelja predstavlja štetni događaj koji može utjecati na kontinuitet poslovanja te da time postoji vjerojatnost onemogućavanja naplate te ističe da za takav zaključak tuženik nije predočio niti jedan dokaz. Ukazuje da je pojam „kontinuitet poslovanja“ računovodstvena kategorija te da niti tuženik, niti sud nisu dali nikakvo obrazloženje temeljem čega bi u konkretnim okolnostima kontinuitet poslovanja tužitelja bio doveden u pitanje. S druge strane, tužitelj navodi da je tijekom postupka bezuspješno isticao kako ima dovoljno imovine , da je uredan porezni obveznik, da je revizorski nalaz za njegovo poslovanje izdan bez rezerve, da sve eventualne obveze podružnice preuzima njegov osnivač koji je kreditna institucija u Austriji, da niti jednom svojom radnjom nije doveo u sumnju da bi mogao onemogućiti naplatu poreza te da kontinuitet njegovog poslovanja nije ni najmanje doveden u pitanje. Ukazuje i na druge okolnosti zbog kojih smatra da osporena rješenja nisu zakonita. Ističe da nisu uzete u obzir okolnosti koje mu idu u prilog, odnosno da su ocijenjene nerelevantnima, da je odbijeno provođenje dokaza koji mogu dovesti do drugačije odluke, a da je njegova tužba odbijena bez podrazumijevanja konteksta svih okolnosti. Tužitelj dodatno naglašava da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere, da ista nije zakonita, odnosno da je ista posljedica nezakonito provedenog upravnog postupka i nezakonito oduzetog prava na žalbu, a sve kako je tužitelj bezuspješno isticao u tužbi te predlaže izvršiti uvid u tužbu i u spis predmeta. Dodaje da se sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na koju se pozivao prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, treba promatrati u kontekstu presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hann Invest, odnosno da ujednačavanje sudske prakse ne smije ići na štetu pravne sigurnosti. Slijedom navedenog, smatra da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te da je tužitelj onemogućen u djelotvornom ostvarivanju prava. Predlaže da Visoki upravni sud preinači presudu, podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova upravnog spora tužitelju, uvećano za trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, odgovor na žalbu nije podnio.

4. Podneskom koji je zaprimljen u ovom Sudu 23. listopada 2025, tužitelj je obavijestio Sud kako je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu na način da je dana 17. listopada 2025. izvršio povrat novčanih sredstava u iznosu od 6.903.240,38 eura (52.012.464,66 kuna) uvećano za zakonske kamate, a koji su naplaćeni na temelju prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-410-23/22-16-7, URBROJ: 513-07-23-06/22-2 od 27. prosinca 2022., odnosno za koje je izdana privremena mjera pljenidbe novčanih sredstava temeljem rješenja KLASA: UP/I-410-23/22-16-7, URBROJ: 513-07-23- 06/23-14 od 28. travnja 2023. Naveo je da dostavlja rješenje tuženika KLASA: UP/II- 410-10/24-01/16, URBROJ: 513-04-25-3 od 30. srpnja 2025., rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-410-23/22-16-7, URBROJ: 513-07-23-06/25-59 od 30. rujna 2025., rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-410-01/25-01/7, URBROJ: 513-07-23-06/25-2 od 13. listopada 2025. te uvid u stanje računa tužitelja (poreznog obveznika) od 21. listopada 2025., iz čega slijedi da je postupak u predmetu rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-410-23/22-16-7 obustavljen te da su novčana sredstva vraćena tužitelju. Tužitelj predlaže obustaviti postupak uz obvezu tuženika na naknadu troškova upravnog spora, u cijelosti. Tim podneskom, za sastav kojega također traži nadoknadu troška, tužitelj je, u biti, dopunio žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Dopuna žalbe nije pravodobna.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, ovaj Sud nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

8. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je tužitelj, uslijed prekograničnog pripajanja, dana 23. studenog 2016. prijavio postupak spajanja i podjele sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, 177/04., 90/05., 27/06., 80/10., 22/12.,148/08., 148/13., 143/14. i 50/16.), nakon čega je od strane Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike (dalje: prvostupanjsko tijelo) dana 15. veljače 2017. izdano tužitelju porezno rješenje prema kojem mu se odobrava preuzimanje rezerviranja u iznosu od 64.400.217,98 kuna i kapitalnih pričuva u iznosu od 224.557.919,03 kuna.

8.1. Nadalje, iz podataka spisa predmeta razvidno je da je kod tužitelja 2022. godine otkriveno nedolično ponašanje djelatnika u poslovnici, odnosno da su otkrivene prijevarne radnje počinjene od strane osobe ovlaštene za zastupanje inozemnog osnivača u poslovanju podružnice, o čemu je tužitelj izvijestio prvostupanjsko tijelo 15. rujna 2022. te je podnio ispravljenu prijavu poreza na dobit za 2021. godinu.

8.2. Nakon toga, prvostupanjsko tijelo je rješenjem, KLASA: UP/I-410-23/22-16/7, URBROJ: 513-07-23-06/22-5 od 27. prosinca 2022. ukinulo rješenje, KLASA: UP/I- 410-23/2016-016/03, URBROJ: 513-07-23-06/17-06 od 15. veljače 2017. i utvrdilo obvezu poreza na dobit od 6.903.240,38 eura (52.012.464,66 kuna) te je tužitelju naloženo njezino plaćanje, uz određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Nadalje, tužitelj je dana 4. siječnja podnio Prijedlog za odgodom izvršenja potonjeg rješenja od 27. prosinca 2022., koji prijedlog je prvostupanjsko tijelo odbacilo rješenjem, KLASA: UP/I-410-23/22-16/7, URBROJ: 513-07-23-06/23-5 od 9. siječnja 2023., nakon čega je tužitelj sporni iznos podmirio 10. siječnja 2023. Protiv rješenja od 27. prosinca 2022. tužitelj je izjavio žalbu, pobijajući ga u cijelosti, uključujući i navod prvostupanjskog tijela prema kojoj žalba ne odgađa izvršenje rješenja, nakon čega je tuženik donio rješenje KLASA: UP/II-410-10/23-01/10, URBROJ: 513-04-23-3 od 20. ožujka 2023. kojim je poništeno rješenje od 27. prosinca 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

8.3. Iz spisa predmeta dalje je razvidno je da je tužitelj 7. travnja 2023. podnio zahtjev za povrat poreza u iznosu 6.903.240,38 eura (52.012.464,66 kuna) plaćenog bez pravne osnove i zahtjev za obračun i isplatu kamata na porez plaćen bez pravne osnove, po kojem zahtjevu je prvostupanjsko tijelo dana 28. travnja 2023. donijelo rješenje: KLASA: UP/I-410-23/22-16/7, URBROJ: 513-07-23-06/23-14, odnosno prvostupanjsko rješenje čije je poništenje predmet ovog upravnog spora.

8.4. Osporenim prvostupanjskim rješenjem od 28. travnja 2023. u točki 1., tužitelju se plijeni pravo na povrat poreza na dobit u iznosu od 6.903.240,38 eura (52.012.464,66 kuna) u trajanju do 15. dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu po rješenju koje će biti doneseno u ponovnom postupku, a koji se provodi temeljem Rješenja Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-10/23-01/10, UR.BROJ: 513-04-23-3 od 20. ožujka 2023., dok se točki 2. tužitelju odbija zahtjev za povratom poreza plaćenog bez pravne osnove i za obračun i isplatu kamata na porez plaćen bez pravne osnove. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu, nakon čega je tuženik, dana 29. prosinca 2023., donio osporeno drugostupanjsko rješenje.

8.5. Osporenim drugostupanjskim rješenjem od 29. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana s obrazloženjem, u bitnom, da se okolnost otkrivene prijevarne radnje počinjene od strane osobe ovlaštene za zastupanje inozemnog osnivača u poslovanju podružnice, može načelno ocijeniti dovoljno snažnim indicijem za odluku iz pobijanog rješenja.

9. Nadalje, spisu predmeta prileži Izvješće neovisnog revizora o reviziji godišnjih financijskih izvještaja za BKS Bank, Glavna podružnica Hrvatska za 2021. godinu, koji obuhvaćaju izvještaj o financijskom položaju na dan 31. prosinca 2021. te izvještaje o sveobuhvatnoj dobiti, promjenama rezervi i novčanom toku za tada završenu godinu, kao i bilješke koje sadrže značajne računovodstvene politike i ostala pojašnjenja. Prema mišljenju neovisnog revizora, priloženi financijski izvještaji istinito i fer prikazuju financijski položaj Podružnice na dan 31. prosinca 2021., njenu financijsku uspješnost i njene financijske tokove za godinu koja je tada završila, sukladno Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja utvrđenim od Europske komisije i objavljenim u službenom listu Europske Unije (MSFI).

10. U odnosu na utjecaj prijevarne radnje na poslovanje tužitelja, spisu predmeta prileži i dopis prvostupanjskog tijela upućen Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga i Središnjem uredu Ministarstva Financija Republike Hrvatske, Sektora za nadzor, KLASA: 410-01/23-01/593, URBROJ: 513-07-23-04-23-2 od 19. svibnja 2023. u kojem je detaljno izložena kronologija postupanja vezano za pitanje prijevarnih radnji te u kojem je, između ostalog, navedeno da je prvostupanjsko tijelo od strane Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) upućeno da se samostalno obrati austrijskom nadležnom tijelu za kreditne institucije FMA (Finanzmarktaufsicht) kao nadležnom tijelu matične institucije tužitelja BKS BANK AG, a koje je tijelo nadležno za bonitetnu superviziju sukladno članku 194. stavak 1. Zakona o kreditnim institucijama.

10.1. Nastavno, iz spisa predmeta razvidno je da je obrazac zahtjeva za razmjenu informacija od strane prvostupanjskog tijela podnesen nadležnom austrijskom tijelu 4. travnja 2023. U navedenom zahtjevu naznačeno je da se od FMA traže podaci o bonitetnoj superviziji za BKS Bank AG odnosno za BKS Bank AG; Glavna podružnica Hrvatska, a koje bi bitno mogle utjecati na kontinuitet pos lovanja inozemnog osnivača i hrvatske podružnice.

10.2. Iz korespondencije tuženika i tužitelja koja prileži spisu razvidno je da je odgovor FMA kod prvostupanjskog tijela zaprimljen dana 16. studenoga 2023.

10.3. Iz Izjave FMA o utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno Povjerljivog neslužbenog prijevoda izjave o utvrđenom činjeničnom stanju iz predmeta br. FMA - KI23 5107/0007-SGB/2022 Ministarstvu financija Republike Hrvatske, odnosno ovjerenog prijevoda navedenog dokumenta po ovlaštenom sudskom tumaču Vesni Kaniški, koji ovjereni prijevod je tužitelj dostavio u spis uz tužbu, razvidno je da FMA izričito navodi da niže navedeno stanje po prijavi BKS Banke AG o potencijalnoj povredi dužnosti od strane djelatnika hrvatske podružnice Banke s potencijalnim maksimalnim financijskim gubitkom za BKS od oko 15 milijuna eura, nema utjecaja na poslovni kontinuitet BKS-a ili stabilnost financijskog tržišta.

11. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da se tužitelj u tužbi poziva na Izjavu austrijskog regulatora FMA, zaprimljenu kod poreznog tijela 16. studenog 2023. pod naslovom "Povjerljivi neslužbeni prijevod izjave o utvrđenom činjeničnom stanju iz predmeta br. FMA-K123 5107/0007-SGB/2022 Ministarstvu financija Republike Hrvatske" (dalje: Izjava), iz koje proizlazi da je FMA nadležno tijelo za nadzor Banke BKS AG, da je FMA obaviještena o ad hoc prijavi od strane BKS Banke AG o potencijalnoj povredi dužnosti od strane muškog zaposlenika hrvatske podružnice Banke, s potencijalnim maksimalnim financijskim gubitkom za BKS od otprilike 15 milijuna EUR, te detaljno opisuje sam događaj pronevjere. Nadalje, prvostupanjski sud obrazlaže da FMA izričito navodi da navedeno stanje nema utjecaja na poslovni kontinuitet BKS-a ili stabilnost financijskog tržišta, međutim, ocjenjuje da predmetna izjava nije utjecala na drugačije rješavanje upravne stvari. Navedeno obrazlaže okolnošću da je predmetna izjava dostavljena poreznom tijelu nakon donošenja prvostupanjskog rješenja, a prije donošenja drugostupanjskog rješenja, a da tuženik izričito navodi kako mu ista nije dostavljena. Dalje, prvostupanjski sud napominje da se upravni spor uvijek rješava na temelju činjenica koje su postojale prije donošenja pojedinačne odluke, a da iznošenje činjenica koje su nastale nakon donošenja pojedinačne odluke nema utjecaja na rješavanje upravnog spora, ali može biti osnova za ostvarivanje prava stranke u novom upravnom postupku.

12. Imajući u vidu gore utvrđeno činjenično stanje i sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Sud ne može prihvatiti ovakav zaključak odnosno izneseno stajalište prvostupanjskog suda.

13. Prema odredbi članka 115. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), drugostupanjsko tijelo riješit će stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko tijelo će upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.

14. Budući da je nesporno da je od strane prvostupanjskog tijela izjava FMA zaprimljena 16. studenog 2023., a drugostupanjsko rješenje doneseno je 29. prosinca 2023., prema ocjeni ovog Suda, drugostupanjsko tijelo je navedenu izjavu moralo uzeti u obzir, dok okolnost da drugostupanjsko tijelo istu nije imalo u svom spisu (o čemu se na ročištu održanom 19. kolovoza 2024. očitovala punomoćnica tuženika), ne može ići na štetu stranke. Svoje načelno stajalište da pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana izrazio je Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice, odluka broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009., odluka broj: U- III-3063/2007 od 4. listopada 2011., a to stajalište izrazio je i Europski sud u predmetu Gashi protiv Hrvatske (presuda, 17. prosinca 2007., zahtjev br. 32457/05).

15. Dakle, u skladu s općim načelima ZUP-a: načelom utvrđivanja materijalne istine (članak 8. ZUP-a), načelom razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (članak 6. ZUP-a) i načelom učinkovitosti i ekonomičnosti (članak 10. ZUP-a), prvostupanjsko je tijelo bilo dužno, odmah po zaprimanju izjave FMA, kao dokaza koji se odnosi na činjenice i okolnosti koje su postojale prije donošenja prvostupanjskog rješenja i koji je dokaz prvostupanjsko tijelo u konačnici samo zatražilo (prema uputi HNB-a) istu proslijediti drugostupanjskom tijelu radi cjelovitog utvrđivanja činjeničnog stanja.

16. Tim više, pitanje navedene izjave FMA, kao dokaza o pravno odlučnoj i od početka postupka spornoj okolnosti može li navedeni štetni događaj utjecati na kontinuitet poslovanja, problematizirano je u istom predmetu i ranije. Naime, 20. ožujka 2023. doneseno je drugostupanjsko rješenje KLASA: UP/II-410-10/23-01/10, URBROJ: 513-04-23-3 kojim je uvažena žalba poreznog obveznika, ovdje tužitelja, u obrazloženju kojeg rješenja je navedeno da osnovano žalitelj upire na nezakonitost glede utvrđenja činjeničnog stanja jer je ostalo nejasno je li porezno tijelo uputilo zahtjev prema FMA. Također je navedeno da drugostupanjsko tijelo ne može otkloniti niti prigovor glede od poreznog tijela neobrazložene tvrdnje o nastupu štetnog događaja koji može bitno utjecati na kontinuitet poslovanja, osobito u kontekstu revidiranog financijskog izvješće za 2021. godinu, na koju okolnost upire žalitelj.

17. Prema ocjeni ovog Suda, opisanim postupanjem, odnosno neuzimanjem u obzir izjave Č od strane drugostupanjskog upravnog tijela, u upravnom postupku je nepotpuno odnosno netočno utvrđeno činjenično stanje, a prvostupanjski sud istu je povredu propustio sankcionirati u upravnom sporu.

18. Odredbom članka 171. stavak 1. OPZ-a propisano je da se, ako porezno tijelo u tijeku postupka dokaže da postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemoguće naplatu čak i nedospjelog iznosa poreza, mogu poduzeti mjere osiguranja naplate.

19. Navedenom odredbom propisano je postojanje vjerojatnosti kao standarda dokaza za određivanje mjera osiguranja naplate, s čim u vezi pravilno prvostupanjski sud ukazuje na stajališta iz prakse Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženima u presudama poslovni broj: Usž-282/16-2 od 1. lipnja 2017., Usž-1242/18 od 30. siječnja 2020., Usž-3526/22-2 od 25. siječnja 2023. međutim, prvostupanjski sud izostavlja iz vida da je teret dokaza vjerojatnosti na poreznom tijelu odnosno da ta vjerojatnost mora biti dostatno utvrđena odnosno obrazložena.

20. U tom smislu, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da tuženik ničim nije dokazao da bi u konkretnim okolnostima kontinuitet poslovanja tužitelja bio doveden u pitanje.

21. Naime, razmatrajući sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, uključujući činjenicu da je tužitelju od strane neovisne revizijske kuće dano pozitivno izvješće o reviziji godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu, u kojem je navedeno da su u financijskim izvještajima objavljeni učinci prijevarnih radnji kao posljedica otkrivene prijevarne radnje u veljači 2022., od strane osobe ovlaštene za zastupanje inozemnog osnivača u poslovanju podružnice te da revizorsko mišljenje nije modificirano u vezi s navedenim (koju činjenicu su upravna tijela i prvostupanjski sud u potpunosti zanemarili), a posebno imajući u vidu da je FMA kao austrijsko nadležno tijelo za kreditne institucije, uključujući i bonitetnu superviziju, izričito navelo da navedeno stanje nema utjecaja na poslovni kontinuitet BKS-a ili stabilnost financijskog tržišta, ovaj Sud smatra da upravna tijela nisu dokazala vjerojatnim da bi tužitelj onemogućio naplatu, odnosno da nisu opravdala primjenu primijenjene mjere.

22. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 2. ZUS-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

23. Primjenom odredbi članka 147. stavak 1. te članka 144. stavak 1. i 2. ZUS -a, u vezi Tbr. 27. točka 1. i 2. odnosno Tbr. 27. točke 3., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. – dalje: Tarifa), tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na raspravi 19. kolovoza 2024. od po 1.000,00 eura uvećano za 250,00 eura PDV-a (ukupno po 1.250,00 eura) te trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za 312,50 eura PDV-a (ukupno 1.562,50 eura), dakle u sveukupnom iznosu od 4.062,50 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

24. S obzirom na to da je tužitelj, po opunomoćenici, uredno zaprimio osporenu presudu 2. rujna 2024. i budući da je on podnio dopunu žalbe 23. listopada 2025., dakle izvan zakonskog roka od 15 dana od dana dostave presude iz članka 131. stavka 1. ZUS-a, trebalo je, na temelju odredbe članka 133. stavka 1. ZUS-a, odbaciti dopunu žalbe, odnosno odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan