Poslovni broj: UsI-224/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Vidaković, u upravnom sporu tužiteljice DH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Jakši Tomiću, odvjetniku u Kninu, Getaldićeva 6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe (OIB: 84397956623), Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi obustave isplate obiteljske mirovine , 27. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/24-03/03154208449, URBROJ: 341-99-06//2- 24-3629 od 17. prosinca 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, KLASA: UP/I 140-03/24-03/03154208449, URBROJ: 341-19-06/2-24-7869 od 30. travnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora .
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/24-03/03154208449, URBROJ: 341-99-06//2-24-3629 od 17. prosinca 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, KLASA: UP/I 140-03/24-03/03154208449, URBROJ: 341-19-06/2-24-7869 od 30. travnja 2024., kojim je tužiteljici obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 2. rujna 2008., te je izmijenjeno rješenje prvostupanjskog tijela od 3. studenoga 2008. na način da je tužiteljici obustavljena daljnja isplata mirovine.
2. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv osporenog rješenja tuženika pobijajući zakonitost istog u cijelosti. Navodi da je tuženik utvrdio kako se na temelju presude Osnovnog suda u Vrbasu, sudske jedinice u Kuli, broj: P-427/01 od 17. svibnja 2002. razvela od sada pokojnog HH, te kako joj nije dosuđeno pravo na uzdržavanje kao razvedenom bračnom drugu. Ističe da je ta presuda napisana na ćirilićnom pismu, na srpskom jeziku, koje nije službeno pismo i jezik pred nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj. Naglašava da se bez odgovarajućeg prijevoda i prijepisa ista ne može ocijeniti i koristiti za potrebe postupka. Nadalje navodi da se tuženik u obrazloženju rješenja poziva na odredbe Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", 14/01. - dalje: Ugovor) i da se isti samo djelomično primjenjuje u ovoj pravnoj stvari. Ističe da je iz članka 2. Ugovora razvidno kako se ne odnosi na sudske presude i iznosi mišljenje da su u odnosu na tu presudu mjerodavne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", 101/17. i 67/23.). Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje. Traži naknadu troškova upravnog spora zajedno sa zateznim kamatama.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Ističe da navodi i razlozi u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ukazuje na to da sukladno članku 29. stavku 6. Ugovora, tijela i nositelji jedne države ugovornice ne smiju odbiti zahtjeve i druge podneske zbog toga što su napisani na službenom jeziku i pismu druge države ugovornice. Nadalje navodi da je člankom 29. stavkom 9. Ugovora propisano da tijela država ugovornica pružaju međusobnu pravnu pomoć u skladu s propisima u građanskopravnim stvarima, a da je člankom 31. stavkom 2. Ugovora propisano da isprave, dokumenti i pisani podnesci bilo koje vrste koji se prilažu u svrhu primjene ovog Ugovora, ne podliježu ovjeri. S obzirom na navedeno, ističe da je brak između tužiteljice i JH pravomoćno razveden 17. svibnja 2002., a smrt bivšeg bračnog druga nastupila je 13. listopada 2003., te zaključuje da bračna zajednica u trenutku smrti osiguranika nije postojala, radi čega je u žalbenom postupku prvostupanjsko rješenje potvrđeno kao pravilno i na zakonu osnovano. Smatra da navodi i razlozi tužbe nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni i da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.
4. Tijekom spora održana je rasprava 18. kolovoza 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan iz razloga koji će se navesti u obrazloženju ove presude.
6. Člankom 127. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
7. Predmetni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti nakon što je tuženik 21. veljače 2024. zaprimio dopis Osnovnog suda u Vrbasu, sudske jedinice u Kuli, poslovni broj. P3-75/2024 od 8. veljače 2024., uz koji je dostavljena presuda Republike Srbije, Općinskog suda u Kuli, poslovni broj :P- 427/01 od 17. svibnja 2002., iz koje je razvidno da je brak između DH i HH razveden.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Šibeniku od 3. studenoga 2008., donesenim u povodu zahtjeva tužiteljice od 6. kolovoza 2008., tužiteljici priznato, počevši od 2. rujna 2008. pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti JH. U tom postupku pribavljen je vjenčani list Matičnog ureda Knin od 31. srpnja 2008. iz kojeg je razvidno da je dana 5. studenoga 1978. tužiteljica zaključila brak s JH, da je njezin bračni drug HH umro **.**.2003. i da je brak prestao smrću.
9. Prvostupanjsko tijelo u izreci rješenja obustavilo je isplatu obiteljske mirovine tužiteljici s danom 2. rujna 2008. i izmijenilo je rješenje od 3. studenoga 2008. kojim je tužiteljici priznato pravo na obiteljsku mirovinu poslije smrti bračnog druga HH. U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo pozvalo se na članke 21., 60. i 67. stavak 1. Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07. 35/08., 121/10. 130/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13. i 133/13.) kojima je bilo propisano kada član obitelji ima pravo na obiteljsku mirovinu. Prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da je iz pravomoćne presude Osnovnog suda u Vrbasu, poslovni broj: P- 427/01 od 17. svibnja 2002. razvidno da je brak između DH i HH razveden dana 17. svibnja 2002. i da tužiteljici kao razvedenom bračnom drugu nije dosuđeno pravo na uzdržavanje, radi čega nije bilo zakonske osnove za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu te da je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja i tužiteljici obustaviti isplatu obiteljske mirovine.
10. Budući da spisu tuženika prileži presuda Općinskog suda u Kuli, poslovni broj: 427/01 od 17. svibnja 2002., iz koje je razvidno da je razveden brak tužiteljice i HH prije nego što joj je priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a da tužiteljica ničim nije dovela u pitanje pravilnost tako utvrđene činjenice, tuženik se u odnosu na navedenu presudu osnovano pozvao na Ugovor, čime je otklonio prigovor tužiteljice da se u odnosu na tu ispravu primjenjuje Zakon o međunarodnom privatnom pravu.
11. Međutim, imajući na umu utvrđenje prvostupanjskog tijela iz kojeg proizlazi da tužiteljica nije ispunjavala zakonske uvjete za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti HH, jer je njezin brak s imenovanim razveden prije nego što joj je priznato pravo, a za koju činjenicu je prvostupanjsko tijelo naknadno saznalo, u konkretnom slučaju nema osnova za donošenje rješenja o obustavi isplate obiteljske mirovine s danom priznavanja predmetnog prava, već slijedi da je primjenom izvanrednog pravnog lijeka - obnove postupka na temelju saznanja za novu činjenicu
- da tužiteljica nije član obitelji HH, prvostupanjsko tijelo sukladno članku 127. stavku 1. ZUP-a trebalo rješenje o priznatom pravu tužiteljice na obiteljsku mirovinu od 3. studenoga 2008. zamijeniti novim rješenjem, a to rješenje poništiti i odbiti zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu.
12. U izloženom, a budući da osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje nisu zakonita valjalo je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pridržavati se izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.
13. Budući da tužiteljica nije popisala i specificirala troškove upravnog spora, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora te odlučiti kao u točki II. izreke.
U Splitu 27. kolovoza 2026.
S U T K I N J A:
Mirela Valjan-Harambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena. Protiv točke II. izreke presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. i 148. stavak 8. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice, e - komunikacijom
- tuženiku, e - komunikacijom
- u spis
