Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-195/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Robertu Mihelju, prema nacrtu višeg sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja HFJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Sanjinu Jurmiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 02. travnja 2026., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP-a) po objavi 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, da tužitelju HFJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.644,92 EUR (tisuću šesto četrdeset četiri eura i devedeset dva centa) uz pripadajuću zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 20. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad dosuđenog u stavku I. izreke ove presude pa do iznosa u visini od 2.099,96 EUR (dvije tisuće devedeset devet eura i devedeset šest centa).

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 1.585,81 EUR (tisuću petsto osamdeset pet eura i osamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 11. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. svibnja 2022. podnio tužbu navodeći kako je tužiteljica vlasnica vozila Renault Captur 1,5 DCI, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka]. U odnosu na navedeno vozilo tužiteljica je imala sklopljenu policu kasko osiguranja broj: 03068400007522 kod tuženika za period od 25. veljače 2021. do 25. veljače 2022. Dana 20. travnja 2021. navedeno vozilo u vlasništvu tužiteljice oštećeno je na parkiralištu za vrijeme dok je bilo parkirano, od strane drugog vozila u kretanju. Isto se dogodilo bez prisutnosti tužiteljice, stoga ista nema saznanja o vozilu koje je prouzročilo oštećenje. Povodom opisanog štetnog događaja, na vozilu tužiteljice nastala su oštećenja u visini od 15.822,13 HRK. Tužiteljica je prvo osobno a zatim preko punomoćnika podnijela odštetni zahtjev koji je tuženik ocijenio pravno neosnovanim. Tuženik je zahtjev za naknadu štete ocijenio pravno neosnovanim s obrazloženjem kako tužiteljica nije ispunila svoju dužnost da nakon nastanka osiguranog slučaja prijavi oštećenja parkiranog vozila nadležnoj policijskoj postaji iz čl. H.2. st. 1. toč. 1.6. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (2019/01-03.01-1). Takvo obrazloženje izričito je protivno odredbi čl. 942. Zakona o obveznim odnosima, koja propisuje da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza. Dakle, kada bi iz odredbe čl. H.2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila i proizlazio gubitak prava tužiteljice na isplatu osigurnine, ističe se ništetnost takve odredbe, slijedom čega eventualno neispunjavanje obveze tužiteljice iz čl. H.2. st. 1. toč. 1.6., ne može dovesti do gubitka njenog prava na osigurninu. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva na način da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 15.822,13 HRK sa zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporno da su za vozilo Renault Captur 1,5 DCI, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], tužiteljica kao ugovarateljica i tuženik kao osiguravatelj zaključili ugovor o kasko osiguranju temeljem kojeg je izdana polica br. [broj police], a osiguranje je zaključeno na razdoblje od godine dana, počevši od 25. veljače 2021. do 25. veljače 2022. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu tako i po visini. Osporava da bi štetni događaj nastao na način kako to opisuje tužiteljica. Tužiteljica ničime ne dokazuje da bi se dogodio štetni događaj koji je u uvjetima označen kao osigurani rizik u odnosu na kojeg postoji obveza isplate na strani tuženika. S obzirom na iznijeto, nije moguće utvrditi je li riječ o štetnom događaju koji se temeljem uvjeta smatra osiguranim rizikom pa stoga na strani tuženika ne postoji obveza plaćanja. Tužiteljica je kod zaključenja predmetnog ugovora o osiguranju na jasan i nedvojben način upoznata s primjenom uvjeta na predmetni ugovor, te su joj pojašnjeni prava i obveze s osnove istog. Dakle, tužiteljica i tuženik su kao ugovorne stranke, suglasno, vlastitom voljom i bez ikakve prisile zaključile predmetni ugovor, a prethodno se suglasili s njegovim sadržajem, cijenom police, pravilima postupanja po polici, opsegom pokrića te preuzetim rizicima. Odredba čl. H2 t. (1) st. 1.6. uvjeta nije ništetna. Tužiteljica je bila upoznata sa sadržajem ponude kasko osiguranja, a u kojoj je jasno naznačeno da se na istu primjenjuju uvjeti za kasko osiguranje. Dakle, tužiteljica je pristala na primjenu istih, te prava i obveze koja iz takvih uvjeta proizlaze. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u fotografije vozila tužitelja (list 6-10 spisa), Uvjete kasko osiguranja (list 14-23 spisa), štetovni spis (list 92-115), saslušan je tužitelj HFJ (list 120-121 spisa), te je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku mag.ing.prom. HF (list 133-138, 158-159 spisa).

4. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U ovom postupku nije sporno da je vozilo tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka] u trenutku nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja], niti je sporno da su na vozilu tužitelja vidljiva i nastala određena oštećenja. Također nije sporno da prometna nezgoda nije prijavljena policiji niti je obavljen očevid po policijskim djelatnicima.

6. Sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, kao što je sporan osnov te visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim, a koju vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

8. Saslušana je tužiteljica HFJ koja u svome iskazu u bitnome navodi kako je svoje vozilo toga dana, a to je bilo negdje proljeće 2021. negdje u travnju, parkirala pored robne kuće na Gornjoj Vežici, preko RBA Servisa, odnosno salona. Oštećen joj je prednji dio na mjestu blatobrana, a tu štetu je primijetila odmah čim je došla do vozila. Tu štetu je popravila i to na način da je vozilo predala nekom majstoru, odnosno servisu u Čavlima, a platila je negdje oko 2.000 EUR. Tu štetu prijavila je osiguranju, no nikome drugome istu nije prijavljivala. Kod ugovaranja police Kasko osiguranja ona je došla u njihov ured, njoj su predali već unaprijed pripremljen ugovor i rekli da potpiše. Nije bila svjesna da je ugovorena franšiza na iznos od 1.200 HRK. Rekli su joj da Kasko pokriva 100% troška kod prve prometne nezgode. Nije pozvala policiju kada je vidjela da je došlo do oštećenja na vozilu. Kad je vidjela je da njeno vozilo oštećeno pogledala je i druga vozila, no ona nisu bila oštećena. Ponuda ovlaštenog servisa bila je oko 14.000 HRK do 15.000 HRK. Servis u Čavlima u kojem je popravila svoje vozilo je bilo jeftinije budući je majstor rekao kako postoje još neka druga oštećenja a koja su vidljiva tek kada se to vozilo otvori. Morala bi potražiti da li posjeduje kakav račun o takvome plaćanju.

9. Ovaj sud je iskaz tužitelja ocijenio kao istinit i životan smatrajući kako njegov iskaz nije u suprotnosti sa provedenim dokazima, odnosno materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu.

10. U postupku je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku mag.ing. prometa HF koji je izradio nalaz i mišljenje a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao objektivan i stručan te je isti rađen sukladno pravilima struke i vještina. Iz tako provedenog vještačenja proizlazi da se na temelju izvida štete te dostupne fotodokumentacije iz spisa može zaključiti da je do prometne nezgode došlo na način da je drugo vozilo strugalo po prednjem desnom dijelu tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka], dok je vještak visinu štete procijenio u visini od 1.644,92 EUR.

11. Na tako izrađeni nalaz i mišljenje tuženik je iznio primjedbe navodeći kako vještak ne navodi tehničke parametre te ne isključuje druge moguće načine nastanka štetnog događaja, dok je u pogledu visine tužitelj vozilo popravio u privatnom servisu te nije naznačio bilo koju činjenicu u svezi popravka.

12. Obzirom na iznijete primjedbe tuženika to je vještak pozvan radi davanja usmenog očitovanja, pa tako vještak u svome očitovanju navodi kako se ne može sa sigurnošću izjasniti da li je vozilo na listovima 6-10 spisa i 96 spisa bilo u istom položaju. Nije izvršio očevid na licu mjesta a u konkretnom slučaju radilo se o parkiralištu. Moguće je da su oštećenja nastala i na način da je vozilo tužitelja bilo u kretnji, no ističe da je došlo do struganja između dva vozila.

13. Sukladno čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, te se presumira obična nepažnja, a šteta je umanjenje nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja i povreda prava osobnosti (čl. 1046. ZOO-a).

14. Tužitelj navodi kako je odredba čl. H2. st. 1. toč. 1.6 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila ništena. Predmetnom odredbom propisano je kako je nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojeg se traži isplata osigurnine, osiguranik odnosno vlasnik i korisnik vozila dužan osigurane štete nastale krađom, oštećenjem parkiranog vozila, vandalizmom, osobno ili preko vozača odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji. Sukladno čl. 943. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza, dok je čl. 296. st. 1. ZOO-a propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Stav je ovoga suda kako je predmetna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja te načelu slobode uređivanja obveznih odnosa i ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (čl. 2. – 4. ZOO-a).

15. Imajući u vidu gore navedenu odredbu to je razvidno da je odredba čl. H2. st. 1. toč. 1.6 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila a kojim je predviđen gubitak prava na osigurninu ništetna. Isto proizlazi iz sada već ustaljene sudske prakse Vrhovnog suda RH kao u odlukama Rev-551/2010, Rev-2118/11 te Rev-2455/11. Slijedom navedenog to navodi tuženika da je predmetna odredba valjana iz razloga što je tužitelj bio upoznat sa sadržajem ponude u kojoj je jasno naznačeno da se na istu primjenjuju uvjeti za kasko osiguranje, ovaj sud nije cijenio osnovanim.

16. Provedenim vještačenjem utvrđeno je kako je na vozilu tužitelja došlo do oštećenja na način da je drugo vozilo strugalo o vozilo tužitelja slijedom je došlo do nastalih oštećenja na vozilu tužitelja. Navod tuženika da nije moguće utvrditi da li je riječ o štetnom događaju koji se temeljem uvjeta smatra osiguranim rizikom ovaj sud cijeni neosnovanim. Naime, vještak u svojem nalazu ističe kako je zaključak o tome da je došlo do štetnog događaja iznio na temelju izvida štete kao i cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

17. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva prigovor tuženika ovaj sud cijeni djelomično osnovanim. Naime, iz provedenog vještačenja proizlazi da je na vozilu tužitelja nastala šteta u ukupnoj visini od 1.644,92 EUR a koju procjenu ovaj sud ocjenjuje osnovanom, posebice imajući u vidu da se radi o poslovima saniranja oštećenja na prednjem braniku, a ne o cjelokupnoj zamjeni, uračunavajući radne sate za popravak predmetnih oštećenja. No neosnovano tuženik ističe kako činjenica da nije priložen račun dovodi do toga da tužitelj ne bi imao pravo na isplatu novčanih sredstava za pokrivanje troškova popravka. Naime, u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na isplatu štete nastale na njegovom vozilu, a koju visinu štete je pravilno procijenio vještak u svojem nalazu za to dajući valjane i prihvatljive razloge, sve sukladno čl. 250. ZPP-a.

18. Konačan je stav ovoga suda kako je na vozilu tužitelja osigurano kod tuženika nastala šteta na način da je drugo vozilo strugalo o vozilo tužitelja, slijedom čega je isto obuhvaćeno osiguranim rizikom pa je stoga trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i djelomično usvojiti tužbeni zahtjev, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva trebalo odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

19. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa).

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, te sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 67,45 EUR kao i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 141,00 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav 2 podneska u ukupnom iznosu od 100,00 EUR (30. prosinca 2022. i 17. rujna 2025. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife) za pristup 4 ročišta u ukupnom iznosu od 650,00 EUR (20. ožujka 2024., 17. ožujka 2025., i 02. travnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1.Tarife te 06. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 237,50 EUR, te za provedeno vještačenje u iznosu od 492,36 EUR.

21. Ne prihvaća se preostali dio zahtjeva za naknadu troška budući je isti previsoko zatražen.

22. Tužitelju je dosuđena naknada parničnog troška skladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, pri čemu je sud cijenio kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u sporu, pa je tako tužitelj uspio sa 78,33% (uvažavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva). Budući je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen to je tuženik sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 1.585,81 EUR (1.395,95 EUR x 78,33% + trošak vještačenja), pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude

23. Sukladno čl. 3. točki 11. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 57/22, 88/22) fiksni tečaj konverzije je neopozivo fiksiran tečaj konverzije između eura i kune koji ima pet decimala, utvrđen uredbom Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Temeljem čl. 2. st. 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne Novine“ br. 85/22) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

24. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

25. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 11. rujna 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

– pun. tužitelja

– pun. tuženika

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

Goran Maršić

 Naložiti tužitelju plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 141,00

EUR