Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-212/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Robertu Mihelju, prema nacrtu višeg sudskog savjetnika Gorana Maršića, u pravnoj stvari tužitelja Vio Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., Novi Vinodolski, Dubrova 22, OIB: 36612651354, zastupanog po punomoćnicima iz OD Vuksanović i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 13. srpnja 2026. temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) po objavi 11. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davorke Flego iz Kostrene, posl.br. Ovrv- 4588/2025 od 10. travnja 2025. kojim je naloženo tuženiku RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Vio Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., OIB: 36612651354, isplati iznos od 169,18 EUR (sto šezdeset devet eura i osamnaest centa), kao i da naknadi ovršni trošak u iznosu od 25,00 EUR (dvadeset pet eura i nula centa) sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 525,00 EUR (petsto dvadeset pet eura i nula centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 24. veljače 2025. radi naplate novčanog iznosa od 169,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Davorka Flego donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv- 4588/2025 od 10. travnja 2025.

2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor u bitnom navodeći kako tražbina tužitelja nije osnovana. Tuženik je izjavio prigovore na utužene račune kao i reklamacije te nikada od tužitelja nije dobio specifikaciju naznačenoga duga u računima, niti obrazloženje duga. Tuženik ima u sustavu odvodnje otpadnih voda ugrađen mjerač po kojem plaća odvodnju otpadnih voda. Prednik tužitelja obračunavao je odvodnju otpadnih voda po mjeraču sukladno važećim propisima dok tužitelj ne poštuje propisani način obračuna po mjeraču odvodnje otpadnih voda koji je dopušten i od prednika tužitelja prihvaćen. Dakle, tužitelj neistinito iskazuje mjerenje i obračune u računima za potrošnju te postupa nezakonito odnosno protiv pravila potrošača. Tuženik nema nikakvoga duga prema tužitelju. Predlaže stavljanje izvan snage rješenja o ovrsi i upućivanje predmeta sudu.

3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je 24. srpnja 2025. rješenjem posl.br. Povrv-412/2025-3 stavio izvan snage predmetno rješenje, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi kako je nesporno da je tuženik korisnik vodnih usluga tužitelja. Tuženik nije dokazao da je uputio prigovore na predmetne račune, a i da je, tada isto ne odgađa rok naplate pojedinog računa. U odnosu na samovlasno ugrađen mjerač za javnu odvodnju od strane tuženika na svojoj nekretnini ističe kako je tuženik predmetnu nekretninu samovlasno priključio na sustav javne odvodnje otpadnih voda bez odobrenja, odnosno bez potpisivanja ugovora o priključenju te postojeću septičku jamu nije stavio izvan upotrebe a što dokazuje tuženikov zahtjev za pražnjenje septičke jame koji je izvršen 04. svibnja 2020. Tuženikov mjerač je u nekoliko navrata, bez obzira na količinu potrošene vode, na tuženikovom vodovodnom brojilu mjesecima prikazivao iznos 0m3 u vidu odvodnje unatoč jasnom dovodu vode te njegovom logično trošenju, privatni mjerač nije prikazivao bilo kakvoj odvodnji te je tužitelj stoga opravdano zaključio da predmetni mjerač nije ispravan odnosno atestiran. U odnosu na navode da je prednik tužitelja odobrio zahtjev za spajanje na sustav javne odvodnje Grada Crikvenice ističe se kako o istome ne postoji zapisnik o izvršenom spajanju odnosno puštanju sistema u pogon. Predlaže održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi uz naknadu troška postupka.

5. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u ovršni spis posl.br. Ovrv-4588/2025, fotografije mjerača (list 42 i 185 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 73 spisa), Odluku o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (list 74-115 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga (list 116-118 spisa), račun br.310-1-1 od 05. svibnja 2020. (list 119 spisa), radni nalog za izvršene usluge (list 120 spisa), izdane račune (list 144-153, 181, 187-194 spisa), prigovore na račune (list 165-173, 184 spisa), potvrdu KLASA:400-01/18-01/09, URBROJ:2107/01-05/13-18-174 od 24. travnja 2018. (list 174 spisa), obavijest o nenadležnosti od 07. kolovoza 2018. (list 175 spisa) te su saslušani svjedoci CT (list 214-216 spisa) i NT (list 216-217 spisa).

6. Sukladno načelu ekonomičnosti postupka ovaj sud nije proveo daljnje predložene dokaze smatrajući kako je na temelju već izvedenih dokaza moguće donijeti meritornu odluku uvažavajući sve utvrđene činjenice (čl. 10. ZPP-a).

7. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio kako je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Nije sporno da je tuženik suvlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1/2 dijela. Također nije sporno da je tuženik na predmetnoj nekretnini ugradio mjerač za javnu odvodnju, kao što nije sporno da se na predmetnom mjeraču prikazivalo stanje potrošnje odvodnje vode u visini od 0m3.

9. Sporna je obveza tuženika na podmirenje utuženog iznosa imajući u vidu da tuženik navodi kako nije u obvezi podmiriti utuženi iznos budući se radi o ispravnom mjeraču a u vezi kojega je tuženik dostavio cjelokupnu originalnu projektnu dokumentaciju uključujući ateste mjernih instrumenata glede kojeg je izvršena kontrola te su izdavani računi od strane Murvice d.o.o. prema količini izmjerenoj na mjeraču ispuštenih otpadnih voda.

10. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim i personalnim dokazima.

11. Saslušan je svjedok CT koji u svome iskazu u bitnome navodi kako je u računima nakon što je tuženik ugradio mjerač prikazivana potrošnja otpadnih voda u visini od nule, dok se realna potrošnja može izraziti u prosjeku od 65m3, pa stoga takav ugrađeni mjerač mora biti ili neispravan ili se njime manipulira. Na tu nekretninu odlazio je električar koji je očitavao mjerač kojeg je tuženik ugradio. Nije moguće da se recimo potroši 100m3 vode a da mjerač za javnu odvodnju otpadnih voda pokazuje stanje 0. Vezano za atestiranje mjerača u konkretnom slučaju dostavljena je sva potrebna dokumentacija, utvrđeno je da je sve spojeno no utvrđeno je i postojanje određenih dugova pa je stoga predmet stavljen Ad Acta, a budući da je za atestiranje potrebno da nema nikakvih dugovanja. Tužitelj ne prati broj prijavljenih stanara neke nekretnine a budući se naplata vrši prema satu potrošene vode, a u slučaju postojanju žalbi vezano za potrošnju vode očitanoj na mjeraču tada oni postavljaju zamjenski mjerač, a prethodni šalju Državnom zavodu za mjeriteljstvo. Nikada nije rađen nadzor uređaja odnosno mjerača.

12. Saslušan je svjedok NT koji u svome iskazu u bitnom navodi kako je na predmetnoj nekretnini radio fasadu, bazen, okolne staze, kanalizaciju i tlakavce. Sjeća se da su spajali kanalizaciju na vanjsku mrežu. U odnosu na ugrađeni mjerač ističe kako se radi o jako dobroj opremi, jednoj od najskupljih, a kada je dolazio na tu nekretninu protekom od pet godina od vršenja tih radova taj mjerač je ispravno radio. Sustav odvodnje vode je automatiziran. U odnosu na sustav za navodnjavanje navodi kako je ugrađivao odnosno stavljao cijevi, sanirao septičku a to je bilo dvije ili tri godine nakon što su završeni radovi 2018. Nije moguće provesti vodu kroz cijev odvodnje a da ju uređaj ne registrira. U trenutku kada su vršili radove odvodnje i navodnjavanja ta nekretnina bila je prazna i u izgradnji, te tamo nitko nije živio.

13. Sud je iskaze svjedoka CT i NT ocijenio kao objektivne i istinite sa time da se napominje da svjedok CT nema neposredna saznanja vezano za stanje mjerača budući da isti nije pristupio na predmetnu nekretninu, već svoja saznanja crpi iz navoda djelatnika odnosno zaposlenika tužitelja kao i dokumentacije koja mu je dostupna, pa stoga iako ovaj sud navode svjedoka cijeni neosnovanim, isti je iskazivao istinito no uvažavajući svoje osobno mišljenje koje nije potkrijepljeno izvedenim dokazima.

14. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

15. Tužitelj navodi kako je tuženik dužan podmiriti utuženi iznos, a koji ukupan iznos je naznačen u dostavljenim računima budući je mjerač kojeg je tuženik ugradio neispravan. Ovakav navod tužitelja ovaj sud cijeni neosnovanim. Naime, iz iskaza svjedoka CT proizlazi kao je tuženik podnio svu potrebnu dokumentaciju koja je potrebna radi atestiranja mjerača te da jedini razlog iz kojega nije u konačnici dobivena suglasnost jeste ta što su u odnosu na tuženika evidentirana pojedina dugovanja. Uvidom u potvrdu ( list 174 spisa) utvrđeno je kako na dan 24. travnja 2018. ne postoje evidentirana dugovanja prema Gradu Crikvenici s osnova komunalne naknade, komunalnog doprinosa, zakupa poslovnog prostora, najamnine, zakupa javnih površina i ostalih prihoda koja pripadaju Gradu Crikvenici, a koja potvrda je izdana isključivo radi dobivanja priključka na javnu odvodnju. Iz gore navedenog to je razvidno da bi tuženiku bilo omogućeno atestirati ugrađeni mjerač da tužitelj nije evidentirao dugovanje. Pa tako svjedok CT u svome iskazu navodi: „vezano za atestiranje mjerača u konkretnom slučaju dostavljena je sva potrebna dokumentacija, utvrđeno je da je sve spojeno no utvrđeno je i postojanje određenih dugova pa je stoga predmet stavljen Ad Acta, a budući da je za atestiranje potrebno da nema nikakvih dugovanja“. Slijedom navedenoga mišljenje je ovoga suda kako su u konkretnom slučaju ispunjeni svih preduvjeti radi atestiranja ugrađenog mjerača kojom bi formalno bilo vidljivo da je isti u ispravnom stanju, te jedini razlog zašto nije provedeno je taj što je na strani tuženika evidentirano dugovanje.

16. Također, potrebno je za istaknuti kako je uvidom u Odluku o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga u čl. 10. propisano kako je korisnik usluge (tuženik) dužan u svako doba dopustiti stručnim službama isporučitelja usluge pregled i nadzor nad internim instalacijama korisnika usluga. Ujedno je u čl. 12. st. 2. propisano da javni isporučitelj vodne usluge nadzire pravilno održavanje vodomjera, te da je javni isporučitelj vodne usluge dužan sukladno važećim propisima umjeravati vodomjere na svoj trošak. Iz gore navedenih odredaba sasvim je razvidno da je tužitelju omogućeno da neprestano vrši nadzor na svim potrebnim elementima koji se tiču javne odvodnje te da je isti u obvezi u slučaju nastanka bilo kakvih nepravilnosti u pogledu javne odvodnje izvršiti adekvatan nadzor i na taj način spriječiti bilo kakve posljedice koje bi mogle proizaći iz nastalih nedostataka.

17. Tužitelj navodi kako se tuženik samovlasno spojio na sustav javne odvodnje otpadnih voda bez odobrenja odnosno bez potpisivanja ugovora o priključenju. Sukladno čl. 20. st. 6. navedene Odluke propisano je da je zabranjeno samovlasno spajanje na vodoopskrbnu mrežu bez znanja i odobrenja isporučitelja, te ukoliko se tako vodoopskrbni priključci izvedu bit će prekinuti na trošak korisnika a isporučitelj može na isti način prekinuti priključak i obustaviti isporuku vode ako korisnik na nekretnini izvede nove interne vodovodne instalacije ili izvede rekonstrukcije i priključi ih bez pristanka isporučitelja. Iz gore navedenoga vidljivo je kako je tužitelj dužan prekinuti isporuku vode u slučaju da nađe da su ispunjeni neki od preduvjeta iz čl. 20. st. 6. Odluke. Provedenim postupkom utvrđeno je da takvu obustavu tužitelj nije izvršio te je tuženiku nadalje omogućeno korištenje sustava javne odvodnje otpadnih voda. Sukladno čl. 53. st. 4. Odluke propisano je da je isporučitelj usluge osobito ovlašten utvrditi količinu pružene usluge vlastitom procjenom u slučaju kada isporučitelj usluge utvrdi da su plombe na vodomjeru oštećene, kada je vodomjer neispravan (ne mjeri protok vode, poparen, smrznut) kada je vodomjer nedostupan isporučitelju i dr. Provedenim postupkom tužitelj nije dokazao da ugrađeni mjerač nije ispravan odnosno da ne mjeri protok vode iako navodi da nekoliko mjeseci mjerač pokazuje stanje 0m3.

18. Sukladno čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tužitelj u ovom postupku neprestano ističe kako je osnovano njegovo potraživanje u pogledu izdanih računa navodeći kao je iste obračunavao prema potrošnji vode a ne prema iskazanom stanju koje je vidljivo uvidom u ugrađeni mjerač no tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi na bilo koji način utvrdio takvu neispravnost mjerača, bilo slanjem djelatnika tužitelja radi njegove provjere bilo traženjem dodatne dokumentacije kojom bi se utvrdila njegova ispravnost odnosno neispravnost. Sukladno čl. 221. toč. a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnom slučaju na tužitelju je da dokaže ispravnost/neispravnost navedenoga mjerača što u konkretnom slučaju tužitelj nije uspio dokazati. Naime iz iskaza svjedoka NT proizlazi kako je mjerač u ispravnom stanju, da je sistem odvodnje vode u potpunosti automatiziran te da nije moguće da se kroz cijev odvodnje provede voda a da mjerač istu ne registrira.

19. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije dokazao da bi mjerač kojeg je ugradio tuženik bio u neispravnom stanju odnosno da se njime manipulira, te da nije izvršio svoju obvezu nadzora takvog mjerača, to je je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude i ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Davorke Flego iz Kostrene, posl.br. Ovrv-4588/2025 od 10. travnja 2025. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 169,18 EUR kao i da naknadi ovršni trošak u iznosu od 25,00 EUR.

20. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23, 107/25, dalje: Tarifa)

21. Trošak parničnog postupka tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćnicima, čiji je trošak sukladan Tarifi te na iznos PDV-a. Glede troškova tuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav prigovora od 16. travnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, podneska od 03. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup dva ročišta u ukupnom iznosu od 200,00 EUR ( 23. travnja 23026. i 13. srpnja 2026. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 100,00 EUR, te ovršni trošak u visini od 25,00 EUR.

22. Nije prihvaćen preostali dio troška tuženika iznad traženog budući isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

23. Budući je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, to je tužitelj sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženiku isplatiti parnični trošak u visini od 525,00 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

24. Obzirom tuženik nije zatražio kamate na parnične troškove to sud iste nije dosudio, a sve sukladno čl. 2. ZPP-a.

25. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 11. rujna 2026.

Sudac:

Robert Mihelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

Goran Maršić

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00

EUR.